Slavoljub P. Gacovic
ETIMOLOGIJA NESLOVENSKIH OSNOVA
UOJKONIMIJI VIDINSKOG SANDZAKA
XV I XVI VEKA
Izdavac
Maticna biblioteka "Svetozar Markovic"
Zajecar, Kumanovska 2
Recenzenti
dr Vblo Vblov
Stevan Veljkovic
Lektor
Jo van Pejkic
Tehnicka obrada
Nikola Knezevic
Jasminka Jovanovic
Korice
Slavoljub Gacovic
Tiraz
200 primeraka
Stampa
Stamparija "Kairos" - Zajecar
Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Slavoljub Gacovic
ETIMOLOGIJA
NESLOVENSKIH OSNOVA
U OJKONIMIJI VIDINSKOG SANDZAKA
XV I XVI VEKA
Maticna biblioteka "Svetozar Markovic'
Zajecar 1993.
Slavoljub Gacovic
Ovu knijigu posvecujem
svojim profesorima
Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
SADRZAJ
SKRACENICE U TEKSTU 5
SKRACENICE KORISCENIH IZVORA I LITERATURE 8
PREDGOVOR 17
ZAHVALE 18
I UVODNE NAPOMENE 19
I 1 Istorijski dogadaji pre dolaska Turaka 19
I 2 Administrativno uredenje i promena granica pojedinih
oblasti u okviru Vidinskog sandzaka 20
I 3 Namena, izvori i sistematizacija materijala 22
I 4 Teskoce prilikom etimoloskih proucavanja usled
specificnosti turske ortografije i pogresne interpretacije izvora .. 23
II SLOJEVITOST OJKONIMIJE VIDINSKOG SANDZAKA . 26
III 26
112 38
113 52
114 57
115 89
116 96
117 105
118 106
119 110
II 10 121
UMESTO ZAKLJUCKA 124
STATT SCHULUSSFOLGERUNG 129
PRILOGI 135
PRILOGII 139
Slavoljub Gacovic
SKRACENICE U TEKSTU
alb.
= albanski
aram.
= aramejski
arap.
= arapski
balkansko-lat.
= balkansko-latinski
bug.
= bugarski
cine.
= cincarski
dalm.-rom.
= dalmatoromanski
dem.
= deminutiv
dubrovacko-rom.
= dubrovacko-romanski
f.
= femininum
fig-
= figurativno
furl.
= furlanski
gal.
= galski
gen.
= genitiv
germ.
= germanski
glag-
= glagol
got.
= gotski
grc.
= grcki
hebr.
= hebrejski
hidr.
= hidronim
ie.
= indoevropski
ilir.
= ilirski
iliro-trac.
= iliro-tracki
istrocakav.
= istrocakavski
ital.
= italijanski
itd.
= i tako dalje
kasnolat.
= kasnolatinski (prarumunski)
katal.
= katalonski
kelt.
= keltski
kelt.-ilir.
= keltsko-ilirski
Li.
= licno ime
Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
lat.
= latinski
lit.
= litavski
litv.
= litvanski
lok.
= lokativ
m.
= masculinum
mad.
= madarski
mlet.
= mletacki
nem.
= nemacki
ngrc.
= novogrcki
nom.
= nominativ
npers.
= novopersijski
npr.
= na primer
ojk.
= ojkonim
part.
= particip
pas.
= pasiv
pehl.
= pehlevski
pers.
= persijski
pi.
= plural
praslov.
= praslovenski
pred.
= predlog
predie.
= predindoevropski
pref.
= prefiks
prez.
= prezime
prid.
= pridev
pril.
= prilog
prot.
= protonicki
prov.
= provansalski
rad. imen.
= radna imenica
rom.
= romanski
rum.
= rumunski
rus.
= ruski
s.
= selo
sgrc.
= srednjegrcki (vizantijski)
sing.
= singular
slat.
= srednjelatinski
slov.
= slovenski
stbug.
= starobugarski
stcslov.
= starocrkvenoslovenski
Slavoljub Gacovic
7
stfran.
= starofrancuski
stlitv.
= starolitvanski
stmak.
= staromakedonski
stprus.
= staropruski
stslov.
= staroslovenski
sttur.
= staroturski
suf.
= sufiks
sveslov.
= sveslovenski
top.
= toponim
trac.
= tracki
trsc.-tal.
= trscansko-talijanski
tur.
= turski
ukr.
= ukrajinski
umbr.
= umbrijski
upor.
= uporedi
vl.
= vlaski
vlat.
= vulgarnolatinski
vok.
= vokativ
(...)
= oblast, odnosno nahija; drugi naziv ojkonima
(?)
= nepoznata oblast ili nahija
+
= vise
<
= od
=
= jednako
= u
Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
SKRACENICE KORISCENIH IZVORA I LITERATURE
AGI XXI P. Skok, Archivio Glotologico Italiano XXV
AHC M. rapauiaHHH h J\. rapainaHHH, Apxeojiomica
Hajia3HiuTa y CpGnJH, Eeorpafl 1951.
AP EqJKO HHKeTHll, AAMHHHCTpaTHBHH peHHHK MecTa
KpajteBHHe JyrocnaBHJe, Eeorpa/j 1931.
APOMYHE ... TycTaB BaSraim, APOMXHE, BapHa 1899.
AS I-III A. Holder, Alt celtischer Sprachschatz I-III, Leipzig
1896-1914.
BAH 19 II B. BeuieBJiHeB, BAH 19, Coc|>Ha 1955, II
BEP I, II BtnrapcKH eTHMOJiorirqeH penHHK, tom I, II, BAH,
HHCTHTyT 3a 6tJirapcKH e3HK, Co<j)Ha 1971, 1979.
BHO I Onra 3iipojeBHn, Cpe,a;H>H Bex h nepnofl Typcxe
BJiaaaBHHe, Bop h OKOJiHHa, kh>. I, Bop 1973.
Bop6a 1947 ... Bop6a 1947, 214/3, Beorpafl
Bop6a 1951 ... Bop6a 1951, 131/4, Beorpa^
BS I, II, III-IV,VII-VIII .. Svetozar Georgijevic, Balkanoloske
studije, Nis 1967-1985.
BT M. Stojkovic, Branicevski tefter, Beograd 1987.
BTP B^nrapcKH TbJiKOBeH peHHHK, Cocjjhh 1963.
HP Hpija Pexa, AHTponoreorpa^cica rpal)a va 3aocTa-
BuiTHHe MapHHKa CTaHOj'eBHlia, npupeflno JLyGnma
PaJKOBHli, 3ajenap 1975.
DABGN H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographi-
schen Namen, Heidelberg 1925.
DAT I, II 1-2 ... W. Tomaschek, Die alten Thraker I, II 1-2, Wien
1893, 1894 (II 2., 69 korisceno).
DEM II G. Pasku, Dictionnarie etimologique macedo-
roumain, tom II, Bucuresti 1925.
DLp A. Tougard, De l'histoire profane dans les Actes
grecs des Bollandistes, Paris 1874.
DLRM Dictionarul limbii romane, Bucuresti 1958.
Slavoljub Gacovic
DNFR Iorgu Iordan, Dictionar al numelor de familie
romanesti, Bucuresti 1983.
DOR N. A. Constantinescu, Dictionar onomastic rominesc,
Bucuresti 1963.
DPCCCXL36... Irmgard Manken, Dubrovacki patricijat u XIV
veku, Posebno izdanje knj. CCCXL, Ode-ljenje
drustvenih naukaknj. 36, SANU, Beo-grad 1960.
DTG BE XVIII 1... Vladimir I Georgiev, Die trakischen Gotterna-
men: Ein Beitrag zur Religion der Thraker,
Balkansko Ezikoznanie XVIII 1, Sofia 1975.
DTS D. Detschew, Die thrakischen sprachreste, Wien
1957 (931. korisceno).
EIIP Ct. MnafleHOB, Ethmojiofhhcckh h npaBonnceH
penHHK Ha GtnrapcKH khhjkobch e3HK, Cocjma 1941.
ERI-IV P. Skok, Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpsko-
gajezikal-IV, Zagreb 1971-1974.
ET HBaH /fypn/jaHOB, E3hkbt Ha TpaKHTe, Co(J)hh 1976.
EW G. Meyer, Etymologisches Worterbuch der alba-
nischen Sprache
FH Valentin Putanec, Francusko-hrvatski ili srpski rje-
cnik, Zagreb 1974.
OhA (1186-1460) H 53, HBaH Eohchjiob, OaMHJinaTa Ha AceHeBini
CTp. 242. GejieruKa 1 ... (1186-1460), BAH, Cocjma 1985.
FB V. Kiparsky, Fremdes im Balten - deutsch, Helsinki
1936 (preuzeto od Skoka, str. 121/1).
TEM 15 Mnnopafl MnjionieBHli, UHHuapcico "xopjo" cejio Ha
KonaoHHKy, TEM kh>. 15, Eeorpaa 1940.
TEM 31-32 ... ^yuiaHKa EojaHnh-JIyicaH, HeroTHHCKa KpaJHHa y
BpeMe TypcKe BJia/jaBHHe - Ha ocHOBy H3Bopa H3 XV
h XVI Beica, TEM 31-32, Beorpafl 1969.
TEM 42 .HyinaHKa EojaHHn-JIyicaH, 3ajenap h HpHa Peica y
BpeMe TypcKe BJiaflaBHHe (XV -XVIII Bex), TEM 42,
Eeorpa/j 1978.
GH S. Senc, Grcko-hrvatski rjecnik, Zagreb, reprint izd.
1988.
rjiacHHK CiiJ\ II, 1-2... n. Ckok, nperjica jiHTepaType, H3
pyMyHCKe JiHTepaType GajixaHCKHM
BJiacHMa, TjiacHHR CKoncKor HayHHor
10 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
/IpyinTBa II, 1-2, Qconje 1928.
rnacHHK CYJ\ 12 TjiacHMK Cpncxor yneHor /],pyinTBa, kh>.
12, Beorpa fl 1880.
rnacHHK CYJ\ 15 TjiacHMK Cpncxor yneHor /IpyuiTBa, kh>.
15, Beorpafl 1883.
TjiacHHK Cy/I 73 TjiacHMK Cpncxor yneHor /IpyuiTBa, kh>.
73, Eeorpa fl 1892.
rnacHHK CYJ\ XLV TjiacHMK Cpncxor yneHor /],pyinTBa, kh>.
XLV,Eeorpa/U877.
TjiacHHK CYJ\ XLIX .. EjiacHHK Cpncxor yneHor /],pyinTBa, kh>.
XLIX,Eeorpa fl 1881.
GLR W. Meyer-Lubke, Grammaire des langues romanes I,
francuski prevod E. Rabita, Paris 1980.
TCOC B. Kaparjuh, Eeorpa<J)HHecKC-CTaTHCTHHecKO onnca-
HHe Cp6Hj'e, /],aHHHa - 3a6aBHHK 3a ro/jHHy 1827.
T3M 32 IT. Ckok, EjiacHHK 3eMajtCKor My3eja 32, CapajeBO
1920.
IAJXII1 Henrik Baric, Istorija arbanaskog jezika, Naucno
drustvo NR BiH, Djela knj. XII, Balkanoloski
institutknj. 1, Sarajevo 1959.
HE K. Hpeneic, HcropHfl Ha G^JirapHTe, Co<j)Hfl 1973.
HE I B. H. 3jiaTapcKH, HcropHa Ha BtJirapcKaTa flipjKaBa
npe3 cpe^HHTe bckobc I, Cckjjhh 1918.
HEE CT. Mna^eHOB, HcTopna Ha GtnrapcKH e3HK,
Co^hm 1979.
HEH H3Bopn 3a 6tJirapcKaTa HCTopna XIII, Co(j)Ha 1966.
HEH X H3Bopn 3a GtnrapcxaTa HCTopna X, Co(J)Ha 1964.
H,H,KE Ct. PoMaHCKH, HivieHaTa Ha /jBa KpaM/ryHaBCKH rpa-
fla: 1. Bh/thh. 2. CnjiHCTpa. y C6opmiK b necT Ha
npcxj). JI. MnneTHH 3a ce/iaivmeceT roAHHiHHHaTa ot
poacfleHHeTO My (1863-1933), Co<J)hh 1933.
IFS LB 6 I. Duridanov, Illyrische Flussnamen in Serbien, LB
6, 1963.
HE MnnyTHH EapauiaHHH, H3 HCTopnje Kejrra y Cp6n-
jh, HcTopnjcKH EjiacHHK, 3-4, Beorpa^ 1953.
HHCE B. B-bJiOB, H3 HCTopnaTa Ha CeBepo3ana/rHa EtJira-
pna npe3 paHHOTO cpe/THeBeicoBHe, H3BecTHa Ha My-
3enTe b CeBepo3anaflHa EtJirapna, tom 8, Cckjjhh
Slavoljub Gacovic 1 1
1983.
IMJ Imenik naseljenih mesta u Jugoslaviji, Sluzbeni list,
Beograd 1973.
Hhha VII- VIII ... II. Hhkobi., TypcKOTO 3aBJiaa'kBaHe Ha EtnrapHH
h c^A^aTa Ha nocne/iHHT'fc LtlHuiMaHOBHH. Hj-
BecTHH Ha HCTopHnecKOTO /ipyacecTBO Bt Co(J)Ha,
KHHra VII- VIII, Cot|)Hfll928.
HII 9 HcTopHnecKH npernefl, BAH, roflHHa XLV, KHHacica
9, Co<i>Ha 1989.
HPHP B. ChmhIi, HcTopHJCKH pa3BOJ Hainer py^apcTBa,
Beorpafl 1951.
HC III KoHCTaHTHH JnpeHeK, HcTopnja Cp6a, cb. Ill,
Eeorpa/j 1923.
HC 1-2 Cji. /JyiuaHHn, OpraHH3aHHJa pHMCKor pyzjapcTBa y
HopHKy, naHOHHJH, /JajiMaHHJH h Topiboj Me3HJH,
HcTopHJCKH rjiacHHK 1-2, Eeorpa/i 1980.
HCBC Ct. MnaaeHOB, HMeHaTa Ha ce/jaM 6i>JirapcKH
ctojihhhh, npecnaB, CpeaeH, Bo^eH, Oxpna,
TtpHOBO, Bh/HIH, njIOBflHB, BtJir. MHCbJI. KH>. VII-
VIII, CcKjma 1927.
HCH I HcTopnja cpncKor Hapo^a, kh>. H, Beorpaa 1981.
IT P. Simunovic, Istocnojadranska toponimija, Split
1986.
HB T. OcTporopcKH, HcTopnja Bn3aHTHJe, Eeorpa^, II
(j)OTOTHnCKO H3fl. 1969.
JIC III 1-4 M. J. Dinic, Dubrovacka srednjevekovna trgovina,
Jugoslovenski istorijski casopis, sv. 1-4, Ljubljana-
Zagreb-Beograd, 1973.
KB I n. KpenMep, Kanra o EajncaHy I, Beorpaa 1936.
KHC II HeflejtKO Eor/iaHOBHn, Je3HK h roBop, KyjiTypHa
HCTopHJa CBpjtHra, kh>. II, Je3HK, KyjiTypa h hhbh-
jiH3ainija, HHui-CBpjiHr 1987.
KC II M. H. MHJiHheBHh, KHeaceBmra Cp6nja II, Eeorpa/i
1985.
KB3H MaprapHTa HnKOJiOBa, KtM Btnpoca 3a hmcto Ha
rpaa Bh/hih, H3BecTHH Ha My3eHTe b CeBepo3ana-
3Ha E-bJirapna, tom 14, Co(j)Ha 1988.
12 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
K3HAKK KaTanor 3a H3Jioac6y apxeojiornje KaaaceBaHKor
Kpaja 2. IX 1988, Kiba>KeBau 1988.
JleKCHKOH M. ByjaKJiHj'a, JIckchkoh CTpaHHx penn h H3pa3a,
Beorpafl 1980.
LH M. Divkovic, Latinsko-hrvatski rjecnik, Zagreb re-
print izd. 1987.
JIhMhT II B. EeuieBJineB, JlaTHHCKHre MecTHH HMeira b Mh3hh
h TpaKHa C6opHHK b necT F. H. KauapoBa II, 1955.
LLI, fasc. I- VII ... Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, fasci-
culus I- VII, Zagrabiae MCMLXIX.
LS Henrik Baric, Lingvisticke studije, Naucno drustvo
NR Bosne i Hercegovine, Djela knj. I, Odeljenje
istorijskofiloloskih nauka, knj. 1. Sarajevo 1954.
MEII Mana eHinncjione/nrja IIpocBeTa, Eeorpaa, apyro
H3A. 1974.
Miscelanea 2, 1466 .... /TymaHKa EojaHnh, OparaeHTH 36npHor no-
nnca H3 1466. ro/nnje, MeuiOBHTa rpal)a
(Miscelanea) kh>. 2, HcTopnjcKH HHCTHTyT,
Fparja, kh>. 11, Eeorpafl 1973.
Miscelanea 2, 1478-81 /IyniaHKa Eojaimn, cDparMeffra onrniipHor
nomrca Bn^HHCKor caHuaica H3 1478-81,
MeniOBHTa rpal)a (Miscelanea) kh>. 2, Hcto-
Phjckh HHCTHTyT, Fparja, kh>. 11, Eeorpa^
1973.
MS Franjo Ledic, Mitologija Slavena, Zagreb 1969.
HIIC Hacejta h nopeicjio CTaHOBHHHiTBa, kh.. 29, CKA,
Eeorpa/j 1940.
OE JLZ 4 Opca enciklopedija JLZ, knj. 4, Zagreb 1978.
OEII O eTHoreHe3H UpHoropaua, THTorpaa 1980.
01 10 S. Gashia, Albansko-vlaska simbioza u svetlu ono-
mastike, Onom. Iugos. 10, Zagreb 1982.
OH 10 (1982) EleTap Xp. Hjihcbckh, HeKOJiKy tohohhmh h
xHflpoHHMH oa ocHOBaTa *alb(h)- bo MaKeflOHHJa,
Onomastika Iugoslavica 10, 3arpe6 1982.
OHEHC B. PygjieB, O hctophjh cthkhkot HMeHa CnoBeHa -
nnraiba OHOMacTHKe, KnjeB 1956.
Ohc MexMefl Hempn, Orae/jano Ha CBeTa, CacTaBHre-
jictbo h npeBOA ot ocMaHOTypcKH e3HK Mapna Ka-
Slavoljub Gacovic 13
JIHHHH, C0(|)H5I 1984.
Oil I-XI OHOMaTOJiouiKH npHJi03H I-XI, CAHY, Oflejteae
je3HKa h KiMDKeBHOCTH, Oa6op 3a OHOMacTHKy, Eeo-
rpaa 1979-1990.
0B3BP30 .... OGmne Bonpocbii 3THoreHe3a boctohhbhx
POMaHHeB. 3TH0HHMHKa H OHOMaCTHKa. AH CCCP -
HHCTHTyT cnaBaHOBeaeHH boctohhbhx PoMamieB,
E. IT. HayMOB, EajncaHCKHe Bnaxn h <J)opMHpoBaHHe
3peBHecep6cKofi Hapo/Hrocra (k aHajiH3y BJiaiHKHx
HMeH H3 cep6cKHx rpaMOT XIII b.), MocKBa 1979.
IIEHE Hb. IIlHuiMaHOB, IIpHHOC kbm GtnrapcicaTa Hapo/pia
eraMOJioraa, CBHYT.T. IX, Co<J)hh 1983.
PHPR Vladimir Mazuranic, Prilozi za hrvatski pravno-
povijesni rjecnik, Zagreb, reprint izd. 1975.
IIOA T)opl)e JaHKOBHh, IIo/ryHaBCKH j\qo oGjiacra AKBHca
y BH h noneTKOM BHH Beica, Eeorpa/j 1981.
PPT P. Skok, Prilozi proucavanju turcizama u srp.-hrv.
jeziku, Slavia, Casopis pro slovanskou filologii, Pra-
ge 1938.
ripaGtnrapHTe nerbp ,H,o6peB, npa6i>JirapHTe, Cofjma 1991.
IICKJ IIpaBonHC cpncKOxpBaTCKor KibnaceBHor je3Hica ca
npaBonHCHHM peHHHKOM, Hobh Ca^, - 3arpe6 1960.
Putopis II Evlija Celebija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim
zemljama, Preveo i komentar napisao Hazim Saba-
novic, II, Sarajevo 1957.
113 B. Mhkob, IIpoH3xofl h 3HaneHHe Ha HMeHaTa Ha
HauiHTe rpa^OBe, cena, peKH, nnaHHHH h MecTa, Co-
(Jihh 1943.
Pa3BHTaK XXHB 6 CBeT03ap JoBaHOBHn, PaBHa-THMaicyM MHHyc,
Pa3BHTaK, top,. XXHB, 6p. 6, 3ajenap 1984.
REW I-III M. Vasmer, Russisches etymologisches Worterbuch
III, Heidelberg 1950-1958, Voll. I-III.
PenHHK H,CJIOB ... CaBa neTpoBHri, Pchhhk upKBeHOCJiOBeHCicora
je3HKa, CpeMCKH KapjiOBHH 1935.
RecnikNS Jovan Kangrga, Recnik nemacko-srpskohrvatski, V
izd. Beograd 1975.
PenHHK CAHY ... PenHHK cpncKOxpBaTCKor KH>H2ceBHor h Hapo-
/nror je3HKa, CAHy, HHCTHTyT 3a cpncKOxpBa-
14 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
tckh je3HK, kh>. I-XIII, Eeorpa/j 1959-1988.
PenHHK CKJ PenHHK cpncKOxpBaTCKor KitHaceBHor je3HKa, kh>.
3, Hobh Cafl - 3arpe6 1969.
PenHHK CCB .... HHKOJia Mhhcb h IleTap Kojie^apoB, Pchhhk Ha
ceninuaTa h cejiHiHHHTe HMeHa b EtJirapna 1878-
1987, Co$Ha 1989.
RG Miroslava Mirkovic, Rimski gradovi na Dunavu u
Gornjoj Meziji, Beograd 1968.
PhE^hII MmiHua EpKOBnh, Pchhhk HMeHa EaitCKor,
^.enaHCKor h ITpH3peHCKor BJiacTCJiHHCTBa y XIV
Beicy, Beorpafl 1986.
Rjecnik JAZU .... Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU,
svezak 1-96, Zagreb 1881-1976.
Rjecnik SR .... Bratoljub Klaic, Rjecnik stranih rijeci, Zagreb 1981.
PKCC H-HB T)ypo J\&nwm% Pjchhhk H3 KibHaceBHHx CTapHHa
cpncKHx, Eeorpa/j 1973.
PJIHC Mnjinna rpicoBHn, PenHHK jihhhhx HMeHa ko/i Cp6a,
Beorpa^ 1977.
RSR Rumunsko-srpskohrvatski rjecnik, Pancevo 1969.
RTO Nicolae Draganu, Romanii in veacurile IX-XIV pe
baza toponimie §i a onomasticei, Bucure§ti 1933.
C II OejiHKC KaHHij, Cp6nja, 3eMJta h CTaHOBHHHiTBO,
kh>. II, Eeorpaa 1985.
CJXi XXXII .. M. MapicoBHn, Pchhhk Hapo^Hor roBopa y U,pHOJ
PeHH, CpnCKH flHJajieKTOJIOHIKH 36opHHK, KH>.
XXXII, CAHY, Beorpafl 1986.
C^3 XXXIV ... JaKina ^hhhIi, Pchhhk Thmohkct roBopa, CpncKH
/JHJajieKTOJIOHIKH 36opHHK, KH>. XXXIV, CAHY,
Eeorpa/j 1988.
CE3 5 CpncKH eraorpa^CKH 36opHHK 5, Beorpaa 1902.
CE3 12 CpncKH erHorpa^CKH 36opHHK 12, Eeorpaa 1922.
CE3 29 CpncKH eTHorpaij)CKH 36opHHK 29, Eeorpaa 1940.
CE3 31 CpncKH eraorpa^CKH 36opHHK 31, Eeorpaa 1949.
CE3 59 CpncKH eraorpa^CKH 36opHHK 59, Eeorpafl.
SK Supetarski kartular, Zagreb MCMLII.
SK I, II A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier.
Slavia VIII .... P. Skok, Slavia VIII, 1929.
Slovnik A. Bruckner, Slovnik etymologiczny jezyka polski-
Slavoljub Gacovic 15
ego, Krakow 1927.
Slovo XII Valentin Putanec, Refleksi starodalmatskog pridjeva
sanctus u onomastici obalne Hrvatske, Slovo XIII,
Zagreb 1963.
SP Fanula Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u pre-
drimsko doba, ANUBiH, Djela knj. XXX, Centar za
balkanoloska ispitivanja, knj. 1, Sarajevo 1969.
Spomenik SKA LXXXII .... F. Pokorni, Opis istocne Srbije i
jednog dela Bugarske (1784), SKA,
Spomenik LXXXII, Drugi razred 64,
Beograd 1936.
Spomenik SKA XC VI Dusan Pantelic, Popis pogranicnih
mesta Srbije posle Pozare-vackog
mira, Spomenik XCVI, Drugi razred
75, SAN, Beograd 1948.
AP BOJKO HHKeTHn, AAMHHHCTpaTHBHH peHHHK MecTa
KpajteBHHe JyrocnaBHJe, Eeorpa/j 1931.
SRJ P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim
otocima, Toponomasticka ispitivanja, JAZU, Jadra-
nski institut, Zagreb 1950.
SSh S. Gaschi, Serbet dhe Shqiptaret, Prishtine 1968.
CCC CTonapcTBO cpe/niOBeKOBHe Cp6nje, CAHY, Iloce-
6Ha H3flaH>a kh>. DXII, OAejteae Me^nnHHCKHx Hay-
Ka kh>. 30, Beorpaa 1978.
CTE CnoMemma Thmohkc enapxnje 1834-1934, Cpe-
mckh KapjiOBnn 1934.
CTapnHap VIII 1-2 ... M. /JhmhIi, CTapjmap VIII, 1-2, Eeorpaa
1981.
TCR Dorian Gamulescu, Toponimi rumunskog porekla u
Crnoj Reci, Zbornik za filologiju i lingvistiku XIX/2
Novi Sad 1976.
T,H,n Bji. reoprneB, TpaKHMcicaTa jryMa IIAPA h noxoa'T
Ha AneKcaHfl'p MaxeflOHCKH icbm HcTpoc, H3bccthh
3a GtnrapcKH e3HK IX, Cocjjhh 1962.
THT CBeTHCJiaB UpBaHOBHh, Thmok h TuMOHami, 3aje-
nap 1963 (Xnp. "Pycn h /jaHac ko,ii hckhx CTpaHnx
HMeHa noneTHO 'X'npeTBapajy y T': Xirraep je koa
HjHx TnTJiep', XeHpnx H3roBapajy TeHpnx' ht^.").
16 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
TKNIS 1 Topografska karta Nis 1, razmera 1:25000, izd. GI
JNA, Beograd 1955.
TR I. Iordan, Toponimia romineasca, Bucure§ti 1963.
TS Abdulah Skaljic, Turcizmi u srpskohrvatskom jezi-
ku, Sarajevo, sesto izd. 1989.
TZZP Dusanka Bojanic, Turski zakoni i zakonski propisi iz
XV i XVI veka za Smederevsku, Krasevacku i Vidi-
nsku oblast, Istorijski institut, Beograd 1974.
BEE Bji. EeoprneB, Btrrpocn Ha GtJirapcKaTa cthmojio-
THH, CO(|)H}I 1958.
BHJI BH3aHTHJCKH H3BopH 3a Hcropjijy Hapo^a
JyrocnaBHJe, tom I, CAHY, Eioce6Ha H3/iaH>a kh>.
CCXLI, BH3aHTHJCKH hhcthtvt kh>. 3, Eeorpafl
1955.
BHBC ^.yinaHKa EoaHHH-JIyicaH, Bh/thh h bh^hhckhht
caHuaic npe3 15-16. Beic, Cocjma 1975.
VM Silvii Dragomir, Vlahii §i Morlacii, Studiu din istoria
romanismului balcanic, Cluj 1924.
36ophhkXJTHB 3 ... HBaH EIonoBHh, EpnKO-cpncice jiHHTBHCTHHice
CTyflHj'e III, CAH, 36opHHK pa^OBa kh>. XLIV,
BroaHTOJioniKH HHCTHTyr kh>. 3, Eeorpa^
1955.
3KJ I, II 36opHHK KoHCTaHTHHa Jupeneica H (1959), II
(1962), CAHY, Oflejteibe apyuiTBeHMx Hayxa,
Eeorpa/r,
ZRPh XXXVIII .... P. Skok, ZRPh XXXVIII
3CCCJ\ Ct. HoBaKOBHh, 3aKOHCKH cnoMeromH cpncKe cpe-
/nieBeKOBHe apacaBe cpe^aer Beica, Eeorpaa 1912.
3UIJOK 36opHHK iuecTe jyrocjiOBeHCice OHOMacraHKe ko-
H(j)epeHLiHJe, CAHY, HayHHH cxynoBH, kh>.
XXXBHH, Eeorpaa 1987.
Slavoljub Gacovic 17
PREDGOVOR
Prostor Vidinskog sandzaka od iskona pripada kolevci
srednjebalkanskih plemena. Zapljuskivali su ga valovi svih znacajnijih
kulturnih i civilizacijskih tekovina. Na ovom prostoru su bila
mnogobrojna raskrsca prometnih i trgovackih puteva, raskoli vera i
civilizacija, sudari i preklapanja razlicitih kultura i etnosa. Covekova
prisutnost je duboko ukorenjena, od kulture Lepenskog Vira do
danasnjeg dana, u ovom tlu. Odnosi tih zbivanja sadrzani su u
ojkonimiji Vidinskog sandzaka XV i XVI veka.
U ovom lavirintu istaknutih naseobina, te razvijenih kopnenih
puteva, cuvaju se drevna predindoevropska, indoevro-pska,
paleobalkanska, latinska, grcka, vlaska, madarska, tursska, rumunska i
dr. imena koja prepoznajemo i kao fragmente jezika nestalih naroda.
Cesto ime ne znamo protumaciti ni lik ni znacenje, pa katkad ni
jezicku pripadnost, te ulozeni trud i napor valja shvatiti vise kao
podsticaj nasim balkanolozima da se pozabave etimoloskim
problemima koji su se vekovima talozili na ovom prostoru. U
vremenskim vertikalama smenjivali su se narodi i jezici, propadala
carstva i kraljevstva, ali su se odrzala imena naselja (ojkonimi) koja su
nastajala u visevekovnom prisnom dodiru coveka i prostora.
Ojkonimi prate i odslikavaju razvitak drustva, oni su doista
adrese prostora i ljudi u njemu, omogucavajuci da se o vlastitoj
proslosti ne raspravlja afektivno i pausalno, vec razborito i
argumentovano. Ukoliko ne spasimo od zaborava ove spomenike
vlastite proslosti i ne ukazemo li na njihova znacenja i imenitelje,
pokoljenja ce nam s prekorom i s pravom prebacivati, jer, kao sto je
vec slikovito receno "U zemlji bez secanja iskoraknuo sam levo,
zakoraknuo sam desno - i odmah se izgubio!", a narod koji izgubi
secanja, gubi i svoj identitet.
18 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
ZAHVALE
Nesebicnom i svakovrsnom pomoci su me zaduzili, osobito,
recenzenti Stevan Veljkovic i dr Vblo Vblov, svojim, nadasve
korisnim, primedbama datim prilikom razmatranja studije. Takode su
me zaduzili, akademik Pavle Ivic, prof, dr Nedeljko Bogdanovic, dr.
Mitar Pesikan i dr Aleksandar Loma, dragocenim napomenama koje
su stavili na tekst prilikom iscitavanja, i u pisanoj formi, te lektor
Jovan Pejkic.
Posebno se zahvaljujem Nikoli Knezevic i Jasminki Jovanovic
na tehnickoj pripremi za stampu i radnicima stamparije "Kairos" u
Zajecaru.
Izrazavam najtopliju zahvalnost radnicima Skupstine opstine
Zajecar, Nenadu Stefanovicu i Zoranu Stojanovicu na materijalnoj i
svakoj drugoj pomoci, kolektivu Maticne biblioteke "Svetozar
Markovic" u Zajecaru, Maticnoj biblioteci "Radmila Novakovic" u
Negotinu i svima ostalima koji su doprineli da ovaj rad ugleda svetlost
dana.
Na kraju se zahvaljujem svojoj supruzi za nesebicnu
strpljivost i moralnu podrsku da istrajem u ovom radu.
Autor bi bio veoma sretan kad bi medu citaocima ovog dela
mogao naici makar i na deo paznje kojom je on sam prado ostvarenja
onih od kojih je ucio.
U Zajecaru, 16. VIII 1993. Autor
Slavoljub Gacovic 19
I
UVODNE NAPOMENE
"Recje nasejedino oruzje"
Anatol Frans
I 1
Istorijski dogadaji pre dolaska Turaka
Osmanska osvajanja koja su zapocela posle bitke na Marici
1371. godine ugrozila su i vidinsko carstvo.Stracimir je bio prinuden
da prihvati vazalni polozaj prema Muratu I po svoj prilici 1386.
godine, u vreme pohoda na Srbiju, kada su Turci zauzeli Nis. Prema
Nesrijevoj istoriji, u kojoj se Stracimir pominje kao Saradz',
ucestvovaojeu sultanovim pohodima 1387, 1388. i 1389. godine.
Posle Kosovske bitke Firuz-beg je u Vidinu i ostalim
Stracimirovim gradovima smestio turske posade 2 , a posto nije pruzio
otpor uspeo je sacuvati presto jos nekoliko godina.
Vidinska drzava postala je steciste pripremanja turskih
1 Ohc, str. 342, beleska 161. "HMeTO Ha T03H xpncTHJaHCKM dpeonan ce cpema
HeKOJiKOKpaTHO b xpoHMKaTa Ha Heuipn (KaTO Capa^>Ka, Capya>Ka, Capaj^m, Capai)
h e cnoivieHaTO Hapefl c KoHCTaHTHH BeJi6i.)KflKH KaTO Ha HcnMHHTeneH Bacan Ha
ocMaHCKHa cyjiTaH. B paHHHTe ocinaHCKH perncTpn oa XV b. cpeinaMe THMapn Ha
CapyfljKa b KyKyniKO h b ConyHCKO. ToBa HaBeayja Ha npeflnoJioiKeHHeTO, ne MO>Ke
6h ce Kacae flo eflHH ot o6oco6HiiHTe ce caMOCToaTenHH (JjeoaajiH b MaKejjoHM cnefl
1355. r. - CTpyMeniKHa BJia^eTeji Bor^aH. B jiHTepaTypaTa ro HfleHTH(})HHHpaT h c
KoHCTaHTHHOBHa 6paT /JparaiH.".
2 Hhh^ VII-VIII, str. 97-98. "Btnoflo6HO noiDKeHHe e 6um> nocTaBem. h
BHflHHCHa 6MrapcKH uapt CpauHMHpi. npHTHCHaTt orb TypcKaTa onacHOCTt, toh e
6hjii, npHHyaeHi, OTHaiano m npH3Hae, noao6HO Ha IllHuiMaHa, TypcKaTa BtpxoBHa
BJiacTt. ToBa e CTaHano HaBtpHO onje bt, 1388. r. cnefli. TypcKM noxoflt bi> ceBepHa
B-bJirapna, 3amoTO ome Bt cne^HflTa ro^HHa noflnpi, KocoBCKaTa 6nTKa, eflHa Typcxa
apMHa Haneno ct itepHST. 6eS ce OTnpaBHJia kimi ceBept h npn BnflHHt MHHana
/JyHaBa Bt BnauiKO." Svoje misljenje P. Nikovt iznosi na osnovu Leunclavius-a iz
njegovih "Annales Sultanor. Othom., Venetiis" 1729, p. 249.
20 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
provala u Vlasku (danasnja Rumunija) i Ugarsku. Akindzije Firuz-
bega napravile su pravu provalu u Vlasku 1391. godine. Postoje
indicije da su se njihovi cadori nalazili, na donjem toku Timoka, u
Krajini (danasnja Negotinska Krajina), a da je te cadore unistio vlaski
vojvoda Mirca Stari.
Kada je 1396. godine ugarski kralj Zigmund poveo krstasku
vojsku sastavljenu od ugarskih, francuskih, bugarskih, nemackih,
engleskih i poljskih barona i vitezova, i uz pomoc vlaskog vojvode
Mirce, presao Dunav kod Orsave, car Stracimir je otvorio vrata
vidinske tvrdave i predao krstasima tursku posadu. No, i pored toga
se, od grabljivih krstasa, morao iskupiti velikom svotom novca. Ubrzo
zatim iste godine krstaska vojska je dozivela katastrofalan poraz kod
Nikopolja, a potom je vojska sultana Bajazita I zauzela Vidin i
zarobila poslednjeg vidinskog vladara koji je bio okovan poslat u Brus
zajedno sa svojom riznicom, u kojoj su se nalazile mosti sv. Petke
(Paraskeve), koje ce docnije izmoliti od sultana kneginja Milica. U
Brusi je Stracimir-Saradz, kako se naziva u turskom izvoru "Knjiga o
pobedonosnim ratovanjima - Gazavat-nama - sultana Murata, sina
Mehmeda-hana", bio pogubljen. Njegov najstariji sin Aleksandar 3
primio je islam i postao sandzak-beg, dok se mladi Konstantin sklonio
kod svoga rodaka vlaskog vojvode Mirce, a zatim kod srpskog
despota Stefana Lazarevica.
12
Administrativno uredenje i promena granica
pojedinih oblasti u okviru Vidinskog sandzaka
Nakon ovih dogadaja Vidinska Stracimirova drzava bila je
konacno ukljucena u granice turske drzave dinastije Osmanovica kao
Vidinski sandzak sa sedistem u Vidinu. Granice sandzaka podudarale
su se, uglavnom, sa granicama carstva i vidinske mitropolije koja je u
3 (ShA (1186-1460), I 53, str. 242, beleska 1. "CHrypHO aoKa3aTencTBO jmncBa,
ho flBe ci>o6pa)KeHHa hh KopaT j\& npneMeivi TOBa TBip^eHMe KaTO Hafi-BepoaTHO.
ITtpBOTO e HMeTO Ha IIlHHIMaHOBHa CHH, KOeTO HH HaCOHBa KtM HMeTO Ha flflflOTO
(Hap HBaH AneKcaHflip) h cna3BaHeTO Ha eflHa TpaflHiina. BtTopoTO ci>o6pa>KeHHe e,
qe b h«koh H3Bopn (HanpHMep X. IllHJiT6eprep, "Mone6eH KaHOH 3a napa" (?) ot
E(})peM AneKcaHfltp e npeflCTaBeH no HaiHH, kohto noiTH hh npHHy>KflaBa aaro
BMnpneMeM KaTO eflHHCTBeH HacneflHHK Ha npecTona, aopn KaTO e^HHCTBeH chh.".
Slavoljub Gacovic 21
periodu turske vladavine ostala samostalna crkvenoadministrativna
jedinica pod vrhovnom upravom carigradske patrijarsije
Turska vlast, kako se vidi na osnovu prvog, do nasih dana
sacuvanog turskog popisa, sastavljenog 1454/55. godine bila je
uspostavljena kroz sledeca tri oblika:
• Smestene su bile vojne posade u tvrdave Vidin i Florentin na
Dunavu i u tvrdave Svrljig, Banju (tvrdava Soko kod
Sokobanje) i Belgrad (tvrdava kod Belogradcika u
Bugarskoj).
• Uspostavljeni su timari u nahijama Vidin (115 timara), Belgrad
(13 timara), Svrljig (31 timar) i Banja (30 timara).
• Uspostavljeno je bilo sudstvo tako da su u Vidinskom sandzaku
obrazovani kadiluci vidinski, banjski i svrljiski, u mestima
sa trajno naseljenim muslimanskim stanovnistvom kome su
kadije bile potrebne.
Nahija Banja i Svrljig prostirale su se nesto sire od oblasti,
kako ih danas smatraju antropogeografi, a nahija Belgrad, koja se
kasnije rasformirala, sastojala se iz sela u neposrednoj okolini tvrdave
Belgrad.
Vidinska nahija obuhvatala je grad Vidin sa neposrednom
okolinom i sa geografskim oblastima Polomje na levoj i desnoj obali
reke Loma, Zagorje, Timok u dolini Belog Timoka i oblasti Klivje (=
Kelvije, Gelvije), Crna Reka i Vinisnica u dolini Crnog Timoka koje
nakon 1530. godine cine nahiju Crna Reka. Oblast Timoka-Timok-eli
koja se spominje u pomenutoj anonimnoj hronici kao posebna celina u
odnosu na Saradzevu-Stracimirovu zemlju obuhvatala je i zaglavak
koga turski izvori spominju kao zasebnu regiju tek krajem XVII veka.
Nesrazmerna velicina vidinske nahije namece pretpostavku da
se ceo njen teritorij nalazio pod neposrednom upravom Stracimira, a
da su oblastima Svrljig, Banja i Belgrad upravljali krupni feudalci
kojima je Stracimir bio senior.
Granice Vidinskog sandzaka 1454/55. godine obuhvatale su i
deo Negotinske krajine sto se vidi po krajinskim selima Srbovlah u
Blizini Negotina i Sumarin severno od Negotina, koja su upisana kao
pripadajuca vidinskoj nahiji, mada je kralj Zigmund izdao 18. augusta
1396. godine jednu povelju u kojoj stoji "in descensu nostro campestri
in regno Bulgaria prope Neograd" i drugu 1419. godine polazeci na
22 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Turke u kojoj stoji "uff unserem Newenhausz in der Bulgarei bei clem
Disern tor" na osnovu kojih se mogu doneti i nesto drugaciji
zakljucci, a na osnovu popisa XV i XVI veka granice Vidinskog
sandzaka se prosiruju novoformiranim nahijama Krivina i Fetislam,
odnosno oblastima danasnje Negotinske Krajine i Kljuca.
mace, valjalo bi ovde naglasiti da granice pojedinih oblasti-
nahija koje mozemo pratiti preko popisa tokom XV i XVI veka nisu
bile u celosti nepromenljive (vidi PRILOG I).
13
Namen a, izvori i sistematizacija materijala
Prevashodna namena ovoga rada je da pruzi uvid u deo
ojkonimije vidinskog sandzaka, da da sto pouzdaniji smestaj pojedinih
naseobina, sto pouzdanije razlikovanje sigurnih i nesigurnih ubikacija
kod istih, da jezicke pojave o kojima nam svedoce defteri sto sigurnije
lociramo i prostorno odredimo, sto je od interesa posebno za
balkanoloska ispitivanja, dodira i suceljavanja raznih jezika, samim
tim i proucavanje migracije stanovnistva i osnovno usmeravanje
etimoloskih istrazivanja. Osnovni izvori, odnosno objavljeni turski
defteri koje smo koristili radi razresenja postavljenih ciljeva i
zadataka, u daljnjem radu su sledeci:
• Vidin i vidinskmt sandzak prez 15-16. vek (Popisi iz 1454/55. i
1560.). Priredila Dusanka Boanic-Lukac, Sofia 1975.
• Fragmenti zbirnog popisa Vidinskog sandzaka iz 1466. godine.
Priredila Dusanka Bojanic. Mesovita grada {Miscellanea) II,
Istorijski institut, Beograd 1973.
• Fragmenti opsirnog popisa Vidinskog sandzaka iz 1478-81.
godine. Priredila Dusanka Bojanic. Mesovita grada
(Miscellanea) II, Istorijski institut, Beograd 1973.
• Izvori za B'lgarskata istork XIII (Popis 1454-79.), Sofia 1966.
• Dusanka Bojanic-Lukac, Negotinska Krajina u vreme turske
vladavine - na osnovu izvora iz XV i XVI veka (Popisi iz
1530-35. i 1586). Glasnik etnografskog muzeja, knj. 31-32,
Beograd 1969.
• Dusanka Bojanic-Lukac, Zajecar i Crna Reka u vreme turske
vladavine (XV -XVIII). Glasnik etnografskog muzeja, knj.
Slavoljub Gacovic 23
42, Beograd 1978.
Materijal koji smo ovde, po nasoj slobodnoj proceni, odlucili
etimoloski obraditi, sistematizovali smo u sledecih deset poglavlja:
• II 1. Predrimske osnove;
• II 2. Latinske osnove;
• II 3. Grcke osnove;
• II 4. Vlaska licna imena i osnove;
• II 5. Kalendarska licna imena;
• II 6. Rumunska licna imena i osnove;
• II 7. Madarske osnove;
• II 8. Turska licna imena i osnove;
• II 9. Etnonimi i
• II 10. Hibridni kompoziti.
14
Teskoce prilikom etimoloskih proucavanja usled specificnosti
turske ortografije i pogresne interpretacije izvora
Sluzenje bogatom i sadrzajnom, objavljenom, gradom veoma je
otezano nedovoljnom preciznoscu podataka koje u njima nalazimo, te
se javljaju mnoge ozbiljne poteskoce i smetnje , posebno prilikom
etimoloskih proucavanja. Naime, u turskim popisnim defterima, sto
odgovara turskom nacinu prenosenja nasih reci, nalazimo dometanje
vokala na pocetku reci ispred suglasnicke grupe, kao npr. Esferlik,
Rumlar = Urumlar itd.; obezvucavanje v u / (gotovo kod svih
zabelezenih ojkonima) kao npr. Bazarofce, Balanofce, Vasilofce,
Guberofce, Huhurofce itd.; prihvatanje inicijalnog i fmalnog
suglasnika g kao bezvucno k, kao npr. Esferlik, Kravie, Nekotin itd.
U odnosu na sadasnje jezicke likove nasih ojkonima, u zapisima
iz ranijih vremena ima prividnih odstupaanja koja su proisticala iz
specificnosti turske ortografije i nepreciznosti zapisa i citanja,
odnosno pogresne interpretacije Dusanke Bojanic-Lukac, sto se
ogleda u sledecem: uklanjanje pocetne suglasnicke grupe dodavanjem
protonickog I- kao npr. Ipsoder, Iskumna itd.; umetanje vokala, kao
npr. Boluzina = Poluzina, Isveta Toroice itd.; u slabom razlikovanju
pojedinih suglasnickih parova ili grupa: r-z-z, kao npr. Boruznice =
24 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Boruznica itd.; c-c-dz, kao npr. Budzum = Bucum, Brdzevdze =
Brcevce = Pricevce itd.; b-p-t-n-y, kao npr. Baraleva = Paralovo, Bens
= Peris, Balul = Palul, Batkovce = Bajkovci, Uletkovce = Ulenkovce
itd.; l-lj i s-s, kao npr. Velesnice = Velesnice, Blivanovec =
Bljuvanovac, Barbasovce = Barbasevo itd.; u nepreciznom tretmanu
zavrsnog vokala nasih ojkonima sto dovodi do slabe izdiferenciranosti
nekih nasih morfema, kao -ci, -ce, -ce i -ica, npr. Budakovce =
Budakovci, Vasilovci = Vasilovce ili Vasilofce, Kandalce ili Kandalce
= Kandalice, Brenice = Brenica itd. ; u zapisu slova Y u originalnom
tekstu koje moze znaciti samoglasnik i ili suglasnik j, kao npr. Kravie
= Kravje, Budza = Bucje = Bucie itd.; u zapisu slova W u
originalnom tekstu koje moze znaciti jednako samoglasnik i i o, a isto
tako i suglasnik v, kao npr. Mirior = Meriver itd.
Pored navedenog u arapskom pismu, kojim su zapisani svi
navedeni defteri, cesto se izostavljaju samoglasnici e i i, a cesto i
drugi, kao npr. u ojkonimu Curlat < rum. curliat, Bajtal < rum. baietal
itd.
Pored prividnih odstupanja ima i stvarnih odstupanja koja su
proisticala iz cinjenice da su se pojedini likovi ojkonima menjali i u
zavisnosti od jezickih promena, promena u navikama tj. u govornoj
praksi, a u novije vreme dolazila su i neka administrativna prilago-
davanja.
Usporedivsi sve navedene (objavljene) turske deftere, buduci su
ojkonimi odredeni po manjim teritorijalno upravnim jedinicama-
nahijama, prateci hronoloski timare i posednike-timarnike uspeli smo,
da mnoge ojkonime, za koje Dusanka Bojanic-Lukac tvrdi da su
posebna naselja, dokazati da su to jedna te ista naselja koja u svakom
defteru imaju priblizno iste (usled prividnih odstupanja koja su
proisticala iz specificnosti turske ortografije i nepreciznosti zapisa o
kojima smo po nesto rekli) ili razlicite grafije 4 (usled cestih migracija i
doseljavanja novih etnickih grupacija) kao npr., ojkonim Brdzevdze =
Bricevce = Pricevce, Bunilovce = Bulinovce, Gaguce = Kiljucovce,
Gnilovce = Glinovce ili Klinovce, Aladni = Ilino, Boruznice =
4 Razresenje pojedinih ojkonima i njihove lokacije na terenu pripomoglo je
koriscenje rada Stevana Veljkovica: "Registar naselja i drugih fiskalnih objekata
Vidinskog sandzaka u XV i XVI veku. - Uporedni pregled timara po popisima
1454/55, 1454-79, 1466, 1478-81, 1530/31, 1560. i 1586. god." (rukopis) uz
odobrenje autora. Podaci uzeti iz pomenutog rukopisa obelezeni su oznakom *.
Slavoljub Gacovic 25
Poruznice, Banilej, drugo ime Pantalej, Berkovce = Perkovica itd., pa
smo u ovakvim slucajevima, mada retko, obradili etimologiju prve
i(li) druge grafije jednog te istog ojkonima gde se nismo mogli
opredeliti samo za jednu, odnosno dopustali smo obe mogucnosti
najcesce (ali ne uvek) tamo gde nismo imali danasnji oblik ojkonima,
toponima ili hidronima.
Valjalo bi samo, ukratko, objasniti redosled navedenih podataka
svake odrednice, upravo stoga, da citaocu pojednostavimo do
razumevanja metodologiju rada.
Uzmimo, na primer, odrednicu Gorne i Dolne MIREVA gde se
ocito, po nasem misljenju, radi o jednom te istom naselju koje ima
gornju i donju mahalu, nakon cega je zabelezena godina prvog popisa
1455, a potom znak jednakosti ukazuje na to da se ovde radi o istom
naselju koje je u popisu iz 1466. zabelezeno pod nazivom Gorne
MIREVO. U zagradi (Klivje) je zabelezena oblast, odnosno nahija
nakon cega znak jednakosti ukazuje na isto naselje sa istim nazivom u
popisu iz 1454-79. godine, nakon cega ide ponovo znak jednakosti i
naziv Gorne i Dolne MIROVA u popisu iz 1560. godine. Nakon
navedenih podataka u zagradi se najpre upisuje naziv nahije, u nasem
konkretno navedenom primeru je upisana nahija Crna Reka, pa onda
znak jednakosti i naziv danasnjeg sela, toponima ili hidronima, ovde
konkretno je selo Mirovo u opstini Boljevac. Nakon svih navedenih
podataka ide etimologija nastanka imena naselja (ojkonima), a gde je
to potrebno donosimo uporedni dokazni materijal sa drugih podrucja.
Na ovaj nacin uspeli smo identifikovati, u svim popisima
Vidinskog sandzaka XV i XVI veka, a koje smo imali na
raspolaganju, oko 1200 naselja, od kojih cemo ovde obraditi nepunih
400 naselja.
26 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
II
SLOJEVITOST OJKONIMIJE
VIDINSKOG SANDZAKA
'Wo dokazivati se tu ne moze nista;
a ubediti se mogucnoje."
Fjodor Dostojevski
Pocev od antickih vremena bilo je ovo podrucje izlozeno
raznim pomeranjima starobalkanskih plemena, a u vreme rimskih
osvajanja i naseljavanja bilo je povezano i dobrim putevima radi
iskoriscavanja rudnih bogatstava i brzeg kretanja rimskih legija na
limesu. Potom su ove puteve koristili, prilikom svojih cestih upada,
Huni i Avari (Obri) i mnoga, nama ne tako dobro poznaata plemena
(Amilzuri, Itimari, Tonosursi, Boiski i dr.) u svojim pljackaskim
pohodima, te Goti (Ostrogoti i Vizigoti) i Sloveni, kako u mirnom
tako i u vojnom osvajanju jednog dela, najpre Istocnog Rimskog
Carstva, a potom tzv. Vizantijskog Carstva.
Ovim pravcima upadali su Bugari krajem VII veka (681.
godine), Madari (Ugri, Vengri) tokom IX veka, nesto kasnije Uzi,
Pecenezi, Kumani, Sopiesi (prostor Sopluka), i jos mnoga plemena
koja nisu ostavila ni pisanih ni materijalnih tragova (retki su nalazi) za
sobom, i najzad Turci-Osmanlije koji ovladase celim Balkanskim
poluostrvom tokom vise vekova, formirajuci posvuda pasaluke,
sandzake i niz drugih manjih administrativnih jedinica.
U vecem ili manjem stepenu sva ova plemena i narodi
osvajajuci, ali i naseljavajuci se, ostavise za sobom o sebi tragova
jezicke kulture koje prebiremo u ojkonimiji Vidinskog sandzaka iz
turskih deftera, poput okrajaka kakve praistorijske, anticke ili
srednjevekovne keramike koja, makar i delimicno, odaje i usloznjava
sliku mnogih naroda i njihove kulture koji su prebivali na ovom
prostoru.
Slavoljub Gacovic 27
III
Najstariji ojkonimi na tlu Vidinskog sandzaka pripadaju
izumrlim praindoevropskim i indoevropskim jezicima, o kojinma
malo znamo, pa je ojkonime koji nesumnjivo pripadaju tim jezicima
tesko odgonetnuti i odrediti im potpuniju jezicku pripadnost, kao sto
im je tesko odrediti znacenje osnova i formanata, jer su oni ponegde
samo prepoznatljivi.
Takvim ojkonimima odredujemo mediteransko, odnosno
paleobalkansko poreklo, makar jednim od sledecih kriterijuma:
• da je ojkonim zasvedocen u grckim n rimskim izvorima, ali se
grckim i latinskim jezikom ne moze protumaciti;
• da se ojkonim ponavlja na sirem mediteranskom i balkanskom
prostoru, odnosno da se na istom prostoru ponavljaju slicni
ili identicni osnovni segmenti ojkonima;
• da arheodoski i drugi spomenici kulture svedoce posredno o
vremenu nastanka ojkonima i
• da je lokalitet na koji se ojkonim odnosi strateski vazan,
naseljen ili je zbog slicnih razloga bio davno imenovan, a
ocuvan u kasnijim izvorima srednjega veka.
Medu najstarijim reliktnim osnovama zabelezenih, u turskim
popisnim defterima, u ojkonimiji ovoga podneblja nalazimo sledece.
BARALEVA, 1455. = PARALOVO, 1454-79. = PARALEVO,
1466. = PARALEVA, 1560. (Crna Reka = hidr. Paralevo, atar s.
Valakonje, opstina Boljevac) 5 od trac. napa (ilir. (idpd) „potok, bara"
< ie.*bora + -lev-a (upor. mnostvo hidr. Leva reka), osnove koja je
nastala od ie. *alb(h)- „belo" 6 promenom kratkog vokala a > e pred
5 BHBC, str. 70, 1 19; HEH, str. 125; Miscellanea 2, 1466, str. 23. Ostatak od sela
Paralevo je potok Paralevo koji se uliva u Crni Timok istocno od sela Bogovine (upor
Stevan Macaj).
6 Svi nazivi hidronima LEVA Reka u Istocnoj Srbiji nastali su od + ie. *alb(h)
„belo" sto u prevodu doslovce znace BELA Reka. U ojkonimu BARALEVA (nahija
Crna Reka) valja prepoznati katun Vlaha BARALEVLSKI (danasnja gora Barel na
podrucju alb. sela Bajgore kod Kosovske Mitrovice - o ubikaciji ovog katuna vidi
prilog S. Gashia „0 ubikaciji katuna Barelev'ski iz Svetostefanske hrisovulje 1313-
1318. godine", Onomastika Iugoslavica VII, 1977.) sto neposredno govori o migraciji
Vlaha sa juga krajem XIV i pocetkom XV veka na prostoru Vidinskog sandzaka.
28 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
dva konsonanta (upor. germ. hidr. Albis > Elbe i litv. hidr. Albenta
/XVI vek/ > Elbentas „Belica, Bistrica") 7 , metatezom likvida (upor.
anticki top. Albona > Labin u Istri) i promenom konsonanta b > v
(upor. anticki top. Albenta > Lavin kod Trogira).
BRAKINOVA, 1455. = BREKUNOVO, 1478-81. (Svrljig =
top. Brekinje, atar s. Manojlice, opstina Svrljig) 8 od predie. leksickog
relikta brak- koji se osim u romanskim jezicima (upor. ital. brago
„glib" dalm.-rom. brak „mocvara", stfran. brai, prov. i katal. brae <
gal. *bracum) nalazi u alb. brak, berak i grc. Ppdyoq „mocvara" 9 + in
+ ova, dok bi se grafija Brekunovo mogla smatrati greskom turskih
pisara ili pogresnom interpretacijom Dusanke Bojanic.
BRENICE, 1455. = BERENICA, 1466, = BRENICA, 1454-79.
= BRENICE, 1560. (Svrljig = s. Brenica, opstina Nis) 10 od osnove
bren-/brin- „aris, vrsta cetinara Larix europea f. Abietaceae" iliro-
keltskog porekla + ica (upor. s istim znacenjem *brenia na iberskom
poluostrvu, b/e/reun-io „borovica, aris" u alpskim romanskim
krajevima, Breno i Subbrenum kod Dubrovnika, Brenna u Alpama,
hidr. Brenno u Lukmanieru u Svajcarskoj, top. Brinje u Lici, na
slovenackom brin „borovica" i brinje, naziv drveta „na alpinskom i
lickom brdovitom teritoriju" ).
BRENICE, 1455. = BRENICA, 1466. (Belgrad = s. Brenica,
Vracanski okrug, Bugarska) 12 , vidi BRENICE.
BRENCE, seliste 1478-81. = BRINCE, seliste 1560. (Svrljig) 13 ,
7 01 10 (1982), str. 313-319; SP, str. 198; IFS LB 6, str. 10; T^IL str. 3; BHJ I,
str. 63. Trackih hidronima i ojkonima sa osnovom ie. %ora (ilir. (3dpa = trac. para)
„potok, bara" srecemo u Remezijanskoj oblasti Sou(3apa<;, u Iliriji Si)(3epo(;, u Brutiji
(Italija) Si)(3api(;, kod Temisvara ZoupoPapa i blizu Istrosa (Dunava), Longinopara
(u prevodu AD/y/yivog Tioxapog), u oblasti Serdike (Sofije) Bpinapo .
8 BHBC, str. 78; Miscellanea 2,1478-81, str. 138, napomena 58 (cita se i
Berkunovo).
9 ERI,str.l97(brak 2 ).
10 BHBC, str. 81; Miscellanea 2,1466, str. 25; HBH, str. 131.
n ERI, str. 211 (brinje).
12 BHBC, str. 87; Miscellanea 2,1466, str. 54, napomena 205.
13 BHBC, str. 157; Miscellanea 2, 1478-81, str. 136; Valj uzeti u obzir rad
MnnyTHHa rapamaHHHa „H3 HCTopiije KenTa y Cp6iiJH", objavljenog u HcropiijcKOM
rnacHHKy 3-4, Beorpaa 1953, str. 3-15. Valja naglasiti da se ojkonimi s osnovom
bren-/brin- nalaze na prostoru izmedu Svrljiga, Nisa i Bele Palanke gde su se nelflda
nalazila keltska plemena (Oblik Navissus Tomaschek II, 2, 95, smatra keltskim; Oblik
Remesiana Tomaschek P, 2, 69, dovodi u vezu s imenom keltskog plemena Pep,i kao
Slavoljub Gacovic 29
vidiBRENICE. 14
BRINCE, seliste 1560. (Timok = verovatno top. Baranica sa
ostacima ranovizantijskog kastela istog imena, opstina Knjazevac) 15 ,
vidiBRENICE.
BRtNCE, 1455. (Banja = top. Prince, atar s. Josanice i
Vrmdze, opstina Sokobanja) 16 , vidi BRENICE.
Gorne KRAVJE, 1455, 1560. (Svrljig) 17 (Pripoveda se da je u
ataru s. Jezera bilo nekada s. Kravje, opstina Sokobanja) 18 od
mediteranske (kelt.-ilir.) osnove grava „kamen" + je, s prisutnom
pojavom prelaska g > k i slov. prid. gornje.
GRUZAVEC, 1530-35, 1560, = GRUZAVAC, 1586. (Krivina
= top. Grujinac 19 < slov. gruja „odlomljeno parce stene" 20 , atar s.
Brusnika, opstina Zajecar) 21 od slov. prid. gruzav „krsevit, kamenit" <
gruz 22 („U srpskom jeziku imamo rijeci gruz i grusje, koje znace isto
sto i krsje" 23 ; grusje „kamenjar" 24 < gruh „krsevito zemljiste,
kamenjar" 25 i krsje, zbirna imenica od krs „kamenjar" 26 ) „kamenjar,
krsevito zemljiste" (upor. Gruz „severozapadno predgrade Dubrovnika
postavljeno na stenovitom terenu i pristaniste" 27 < ital. Gravosa <
predslovenske /i predrimske/ izvedenice na -usium /upor. Brundusium
i Meldis, stanicu izmedu Remezijane i Serdike) kao i arheoloski nalazi sa istog terena,
tacnije sa lokaliteta Bela Palanka, Gradac kod Zlokucana-Leskovca, Brod kod
Jelasnice-Nis, Hisar kod Leskovca i Mali Stol kod Stola-Luznice kao i mnogi ojk. sve
do Knjazevca koji se spominju u turskim defterimaXV i XVI veka.
14 Hr3-4, str. 3-15.
17 BHBC, str. 82,136,152.
18 CTE, str. 164.
19 Rjecnik JAZU 10, str. 480.
20 PeHHHK CAHY 3, str. 704 (rpyja 3 ).
21 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81.
22 Veoma je zanimljiv ornitoloski termin u Srbiji gryza „vrsta drozda, Turdus";
ova vrsta drozda vije gnezdo u kamenjaru na veoma nepristupacnom terenu. Gruz se
moze povezati sa osnovom greza „neobraden, neotesan kamen".
23 PeHHHK CAHY 3, str. 703.
24 PeHHHK CAHY 3, str. 714.
25 PeHHHK CAHY 3, str. 712.
26 PeHHHK CAHY 10, str. 73 1.
27 3KJI, str. 218, 223, 346.
30 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
> Bruundisi/ < Gravosium 1 * /dubrovacko-rom. i > o, acrumine >
Lacruma- Lokrum/) < vlat. *gravaria (poimenicen pridev
femininuma) 29 koji je nastao od predslovenskog (i predrimskog)
gravosium < mediteranske (kelt.-ilir.) reci grava „kamen" = ypafia (u
novogrckom narecju u Zakoniji, Peloponez) „izdubljena-izbrazdana
stena" 30 +ac (-ec).
Ribezzo naziva ovu rec „grande izoglossa mediteranea" , a
Skok tvrdi da ,Mediteransko grava obasize veliki pojas, koji se
proteze od sjeverne Spanjolske, Francuske, Italije, Dalmacije sve do
Peloponeza " .
Na teritoriji istocne Srbije identifikovali smo top. Graviste u
ataru s. Sikole i s. Trgovista (u oba slucaja teren je veoma kamenit) 32 ,
top. Grov, na kome su ubicirani ostaci antickog i ranovizantijskog
perioda 33 , top. Cravul Voieli -stenoviti greben, koji se uzdize iznad
Timoka u ataru s. Gradskova, gde se vec poodavna nalazi kemenolom
i top. Cravul Cetdti -stenovita cuka na kojoj se nalaze ostaci jednog
od 36 ranovizantijskih kastela, regije Aquensis 34 , u ataru s. Gradskova,
te ojk. Kravje, zabelezen u turskim popisima, sa povecom stenom u
obliku dela, juzno nadomak sela, na cijem platou se nalaze ostaci
jednog ranovizantijskog kastela regije NaioooKoAio-a. (Naioood) 35 .
Navedeni toponimi Graviste i Grov upucuju na mediteransku
(kelt.-ilir.) rec grava kao i toponimi Cravul Voieli i Cravul Cetdti,
te ojk. Male Gorne Kravje (U ataru s. Jezera bilo je, pripoveda se,
nekada s. Kravje, opstina Sokobanja) i Dolne Kravje (danas s. Kravje,
opstina Svrljig) sa zamenom g > k kao sto vidimo na primeru imena
manje oblasti Kelvije (Klivje) = Gelvije koje je nastalo metatezom
28 ERI, str. 610.
29 ERI, str. 610.
30 ERI, str. 610.
3I ERI, str. 610.
32 Topografska karta Sikole 101-4-1 i Topografska karta Knjazevac 119-4-3 (1 :
25000). Hodoloskim istrazivanjem terena potvrdeni podaci sa navedenih topografskih
karata.
33 K3HAKK, str. [6].
34 Hodoloskim istrazivanjem terena 1990. godine ubicirani su ostaci
ranovizantijskog kastela (Cetati < lat. civitas „gradansko pravo").
35
Hodoloskim istrazivanjem terena 1990. godine ubicirani su ostaci
ranovizantijskog kastela Tpocpipec, (Groffes).
Slavoljub Gacovic 31
likvida od ie. *gHelna „izvor, vir" 36 o cemu vise u obradi ojk.
KLIVJE.
IBROVCE, 1455. = UBREVCE, 1466. = OBROVCE, 1483.
(Vidin) 37 je, u prvoj grafiji, izveden od ie.*ibr- koga mozemo
identifikovati s hidr. Ibar, Ibrovo vrelo „mesto gde Ibar izvire", odatle
Ibrovac „covek iz Ibra" i ojk. Ibarac u istocnoj Crnoj Gori (upor. hidr.
Ibr u Volinju, pritok Tetereva u Rusiji; baskicki apelativ ibar „dolina",
ibai „reka"; anticki naziv spanske reke Ebrus Ebro, Ifirjp / Steph.
Byz., reka/, "Invppa etnik Iberi = grc. Ifirjp „Gruzijanci", odatle rus.
Iverija 38 , Iberija „Spanija" 39 ) + ov + ce. Varijacije grafija Ibrovce =
Ubrevce = Obrovce predstavljaju samo pisarske nepreciznosti (upor.
grafije ojk. Ustobol = Ostobil = Istubla) jer je inicijalni vokal u grafiji
Ubrevce = Obrovce samo turska proteza, a varijacije - U samo
interpretacija Dusanke Bojanic jer arabica ne razlikuje ova dva
vokala 40 , pa dve zadnje grafije valja citati kao Obrovce te bismo ih
onda mogli protumaciti od slov. obrov- „jama, jarak, opkop, fovea"
(upor. „Ondje ti je dubok obrov uprav do koljena... ", a u Vukovom
Rjecniku zabelezen je glagol „Obroviti... oko kuce da voda otjece.
") 41 . Sve tri grafije navedenog ojkonima mogu se dakle svesti na ie.
koren *ibr- i slov. obrov sto je semanticki veoma blisko.
IZLACE, 1455. = ZLADE, 1466. = IZLACE, 1560. (Crna
Reka = top. Zlace, deo naselja u Zlotu, opstina Bor) 42 je ojk. koji se
moze tumaciti od:
1) trackog bozanskog epiteta grckih bogova (interpretatio
Graeca) Asklepija, Asklepija i Artemide, Asklepija i Higije, i Silvana,
koji je zabelezen na votivnim spomenicima, u vise grafija: UaAdrjvo,
UaAdrjvoic;, UoAdr/von; (Etnik od imena mesta *UoAdr] ili od trac.
oaASo, ooAdr/ v „pozlatiti" < ie. *g' h olt-ano), UaASoKsAr/vco (Etnik
36 Pa3BHTaK XXV 3, str. 99; HBaH /lypH^aHOB, E3hki>t Ha TpaKine, Co(J)Hfl 1976,
str. 40.
37 BHBC, str. 74, 202; Miscellanea 2, 1466, str. 45.
38 ER I, str. 704(Ibar).
39 PHPR, str. 421.
40 Po misljenju Mitra Pesikana koji je naveo kao primer ojk. Stub'l u nahiji Timok
(event. Stubla ili si.) moze se citati: I:Bstwbwl „Ustobol" 1454 = Bwstwbol „Ostobil"
1466 = Bstwbta „Istubla" 1560. M. Pesikanu se najsrdacnije zahvaljujemo.
41
PeHHHK CKJ 3, str. 884-885 (66poB).
42 BHBC, str. 71, 106; Miscellanea 2, 1466, str. 25.
32 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
od UaAdo-KsAr/ „zlatni-izvor"), UaA5oouioaT]vo, UaAdoviarjvo,
UaAdooorjvo), EaAzofivorj/ 'von ', I Eal Azofiooarivo), UaAdoflvarjvo,
UoAdoflooarjvco (Etnik od imena mesta /imena reke, imena izvora/
SaAzl8o-ovololrj- „zlatna-voda"), ISalldaecaputelno i
Saltecapultenol (Etnik od delimicno latiniziranog imena mesta /ime
izvora/ *Saltldlale - saput „zlatni-izvor") 43 - Grafija navedenog
trackog bozanskog epiteta s osnovom Salte- (UaAro) metatezom
likvida (Salte- > Slate) 44 i promenom s > z (upor. Slap > Zlapija,
Zlap) 45 , te omeksavanjem t > c, odnosno c (upor. lat. mortis > rum.
molalrte, s. Sipikovo, M. i V. Jasenovac itd.; molalrce, s. Halovo itd.;
molalrce, s. Sljivar, Lubnica itd.) 46 pod uticajem vlaskog izgovora, s
prot. I- (upor. I-stopanje, I-sfrlig itd.) dale su, u obelodanjenim
turskim popisnim defterima iz 1455. i 1560., oblik IZLACE, dok su
grafije s osnovom Saldae, UaA&rj- (UoAdr]-, SaAdo-) metatezom
likvida i promenorm s > z te omeksavanjem d > d (upor. lat. delus >
rum. deal „brdo") pod uticajem rumunskog izgovora dale, u turskom
popisnom defteru iz 1466., oblik ZLADE. Verovatno tek nakon XVI
veka, pod uticajem slovenskog stanovnistva, u grafijama (I)ZLACE i
ZLADE dolazi do promene fonema a > o (upor. castellum > Kostol
itd.) 47 , a uspostavom srpske administrativne vlasti, nakon oslobodenja
ovih krajeva od Turaka, u prvim popisima zabelezen je oblik Zlot (kod
Rumuna istocne Srbije cuje se izgovor Zlodt) koji se i danas nalazi u
opticaju.
2) imena Justinijanovog kastela UstAotsc; od vlat. grafije
Siculotae (vlat. sicla, f. „kovnica /novca/", vlat. siclus, f. vrsta
novca"). 49 Grafija Siculotae mogla je dati vlat. (lok pi.) Setlotes
promenom i > e, sinkopom kratkog nenaglasenog u i prelazom tako
nastale grupe cl > tl. Prve dve grupe su opsteromanskog karaktera, a
43 DTGBEXVIIIl,str. 48.
44 36opHHK XLIV 3, str. 122.
45 TR, str. 58.
46 BHBC, str. 204.
47 U nizu primera imamo srednjegrcko (vizantijsko) nenaglaseno inaglaseno a da
prelazi u srpsko o: oxcc^va < ctoeha, ilActKa > iiaoka, Katanavoq < KOTonatih, itd. U
36opmiKXLlV 3, str. 130-132.
48 BHJ I, str. 65; On X, str. 30, napomena 238 h 239.
49 LLI, fasc. VI, str. 1086 (sicla, siclus).
Slavoljub Gacovic 33
treca cl > tl potvrdena je samo kod nekih zapadnoromanskih 50 ,
uostalom u SezXoxeq prvo rmesto /emoze biti greska. Grafija Setlote
(nom. pi. sa -ae > vlat. -q) u slovenskom izgovoru zakonomerno daje
*Sblote (sa juznoslovenskim uproscenjem tl > I i interpretacijom
zavrsetka -e kao slov. nastavka lok. sing, -e), odakle je u rumunskom
izgovoru, promenom s > z (upor. Slap > Zlapia, Zlap, *Slatina >
Zlatina itd.) 51 i o > ga (upor. lat. rodo > rgade „nagriza" itd.) 52 , doslo
do oblika Zlodt, a omeksavanjem fonema t > c, odnosno c (upor. lat.
pontis > rum. puncije, odnosno puncije „most") 53 u rumunskom
izgovoru s prot. I- (upor. I-psoder, I-sfrlig itd) 54 zabelezena je grafija
Izl(o)ace. Grafija Zl(o)ade je nastala jednacenjem krajnjeg bezvucnog
suglasnika u zvucni suglasnik d 55 koji, omeksavanjem u rumunskom
izgovoru prelazi u d. Obe grafije navedenog ojkonima, u turskim
popisnim defterima XV i XVI veka, zabelezene su u izgovoru zlotskih
Rumuna, a uspostavom srpske administrativne vlasti zabelezen je
oblik Zlot koji se i danas nalazi u upotrebi.
Naime, poznato je da se u predelu Zlota u antici organizovano
vadila ruda bakra, zlata, srebra i gvozda 56 , a od vajkada se na Zlotskoj
reci ispiralo zlato koje se, svakako u manjoj meri, ispire i danas 57 .
Dolaskom rimskih osvajaca na mnogim trackim, odnosno tribalskim 58
nastambama podizu se kasteli koji su bili organizovani u sistem
odbrane limesa. Tako je kontinuitet zivljenja nastavljen, kao sto je M.
Mirkovic dokazala 59 za neke druge nastambe, i u kastelu EstXotsq
koga je Justinijan izgradio verovatno povise danasnjeg sela Zlota 60 ,
50 GLR, str. 439.
52 LH, str. 932 (rodo).
53 LH, str. 808 (pons).
54 BHBC, str. 204.
57 Na Zlotskoj reci i reci Pek se i danas zlato ispire ovcijom kozom gde se u vuni
zadrzava cak i zlatna prasina.
58 SP, str. 11-69.
59 GR, str. 37, 50, 55, 75 h 79. rae „Imena Laderata, Cuppae, Pincum, Taliata,
Egeta i si. Nerimskog porekla, pokazuju da su naselja postojala i pre dolaska
Rimljana."
60 KC II, str. 880: „Biime cena 3noTa, ...3ana^HO on Sajenapa, Ha jeflHOM KaMeHOM
BHcy, HMajy pa3BajiMHe oa CTapor rpaanlia kojh ce 30Be'ceocKH Kpm'. Ha 6p^y
34 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
koliko za potrebe odbrane limesa od prodiranja Avara, Slovena i
drugih varvarskih plemena, toliko za potrebe sto sigurnijeg
eksploatisanja plemenitih metala sa ovoga podrucja. Kao sto su Lidani
na reci UccktcoAoi; koja. je Zlatni pesak sobom nosila, postovali boga
Paktola 61 , tako su verujemo i Tracani, odnosno Tribali na Zlotskoj
reci 62 postovali svoga boga SaAdr/voic-SL.
KANDALCE. 1455. = KANDALICE, 1560. (Timok = s.
Kandalica, opstina Knjazevac) 63 je kontinuanta imena KavdiAap u
oblasti NaiaovnoAiq (Nai'ooog) 64 . Ime kastela Kandilar, cija je
kontinuanta, neosporno, navedeni ojk. Kandalce = Kandalice (upor.
kastel Kavdapai, na gornjem Strimonu u oblasti rsppaviaf 5 , moze
biti protumacen trackim (?) sporednim imenima (nadimcima) boga
Aresa, KavdaioQ, Kavddcovkoje iznosi Georgiev 66 ili makedonskom
recju Kccvdapot; av&pa£ i Kavdaioc; = Ares, na ilirsko-peonskom
kako tumaci Tomaschek 67 dok Detschew stavlja krst pred Kandilar, uz
objasnjenje da je, za nas najprihvatljivije, sigurno, isto sto i lat.
candela(be)r „svecnica, kandilo" 68 .
KLIVJE, 1455. (Klivje = Kelvije = Gelvije, od 1530. Crna
Reka) = KRIVIR, 1560. = KRIVI VIR, 1586 (Crna Reka = Krivi Vir,
opstina Boljevac) 69 od osnove Kliv- = Kelv- = Gelv- < trac. gvel
„izvor, vrelo" < ie. *giklna „izvor, vrelo (upor, nem. Quelle „izvor,
vrelo") 70 + prid. suf. -je, odakle je rotacizmom doslo / > r 71 pa je od
MuKyjbH, BHme 3noTa, CTapii je rpa^...". Jedan od ova dva, navedena, lokaliteta bi
mogao biti Justinijanov kastel koji je zabelezio Prokopije u svom„De aedificiis".
61 LH, str. 745.
62 Vrhovno tracko bozanstvo koje se postovalo na rekama, pored izvora i
mocvarnih mesta je Zeus Allai. Vidi u DTG BE XVIII 1, str. 20.
63 BIIBC, str. 61, 121.
64 EHJ I, str. 62; NaioouTtoAig, Procop., De aedif. IV 1; Nouoooc;, Procop., Bell.
Goth.II 40.
65 SP, str. 197. Germania je pogranicni grad izmedu Trakije i Ilirika. Ime kastela
Germania treba uporediti sa trackim nadimkom boginje Diane Germe-tithe ciji koren
potice iz ie. *g wh erm- „toplo, vruce", dakle radi se o termalnim vodama (kao reliktni
ostatak u nas je ostala rec d e r a m).
66 DTG BE XVIII 1, str. 38.
67 SP, str. 197.
68 ER II, str. (kandel); SP, str. 197.
69 BIIBC, str. 105; TEM 42, str. 30, 51-53.
™Pa3BHTaKXXV3, str. 99.
71 BS II, str. 99.
Slavoljub Gacovic 35
osnove Kliv- nastao slov. prid. kriv(i) + vir odakle je disimilacijom v-v
> 0-v doslo do grafije Krivir, a nesto kasnije do grafije Krivi Vir koja
se odrzala do danas 72 .
KRAVJE, 1455 = Dolne KRAVJE, 1560. (Svrljig = s. Kravlje,
opstina Nis) 73 od mediteranske (kelt.-ilir.) reci grav(a) „kamen"
(Juzno nadomak s. Kravlja nalazi se poveci kameniti brezuljak u
obliku dela na cijem platou se nalaze ostaci ranovizantijskog kastela
regije Naissopolis /Naissos/ 14 ) + prid. suf. -je (upor. ojk.
GRUZAVEC), s prisutnom pojavom prelaza g > k kao npr. starije
Sfrljig > Esferlik itd.
KRAVUN, seliste 1560. (Zagorje) 75 od mediteranske (kelt.-
ilir.) reci grav(a) „kamen" + -un (upor. imenice gorun „vrsta hrasta",
iglun „vrsta igle", bogatun „bogatas" itd.).
LABCE, 1455. = LABINCE, moze se citati LABINAC i
LALINCE, 1466. (Klivje) = LILINCE, 1560.* (Crna Reka) 76 od slov.
osnove lab- dobivene metatezom likvida od ie.*alb(h)- „belo mat,
bledo, sur, siv" + ce (upor. „etnikot L'abi, na edno albansko pleme od
Epir, nastanat so posredstvo na slovenskiot od Albi... Ima zivi svedoci
vo Ohrid koi znaat deka L'abi /a taka bile narekuvani i Vlasi od Epir/,
po tradicija doafale so svoite stada na Galicica i Baba kraj Bitola." 101
10., 1982, str. 317./).
Male Gorne KRAVJE, 1560, 1586. (Svrljig) 77 , vidi Gorne
KRAVJE.
MUCKOVCE, seliste 1560.(Crna Reka) 78 je kontinuata imena
Justinijanovog kastela Mouv^inapa (Mutzipara) iz oblasti
' AkvevioIo) (Aquis) 19 od trackog nomena ili ilirskog kognomena
72 Valja napomenuti da su sve tri oblasti Klivje, Vinisnica i Crna Reka dobile svoj
naziv prema imenima naselja Klivje koje se u obliku Krivi Vir odrzalo do danas,
Vinisnica koja se po misljenju nekih autora odrzala u top, Visnjar i Crna Reka koja se
do danas odrzala u top. Crna Reka u ataru s. Donje Bele Reke.
73 BHBC, str. 81, 150.
74 BHJ I, str. 62. Ovde kod s. Kravlja ubicirali smo kastel Groffes koji je u VI
veku pripadao regiji grada Nisa.
75 BHBC, str. 118.
76 BHBC, str. 67, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 22,napomena 30.
77 BHBC, str. 152.
78 BHBC, str. 107.
79 BHJ I, str. 65.
36 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Muci(anus) (trac. napa „bara" 80 ) + ko +(o)v + ce.
NISEVCE, 1455, 1478-81. = NISOVCE, 1560. (Svrljig = s.
Nisevac, opstina Svrljig) 81 je kontinuanta imena Justinijanovog kastela
Naioo(o<;) (Procop., Bell. Goth. II 40) u okolini grada NaioovnoXit;
(Procop., De aedif. IV if 2 + ev + ce.
TtRGOVISTE, 1455, 1560. (Timok = s.Trgoviste, opstina
Knjazevac) 83 od slov. trgoviste „grad, mesto gde se trguje, gde se drze
sajmovi, trgovacki centar, sajmiste, pazariste, varosica; pijaca" <
sveslov. i praslov. *tbrgb „mesto gde se trguje (feudalni trg nalazi se
ispod utvrdenog grada, zamka)" 84 < ilir. terg- „negotium, trgovacki
poslovi". Vazna je cinjenica da Albanci kao balkanski starosedeoci
nisu preuzeli juznoslov. tng nego su zadrzali svoj predslov. oblik
tregef. „trg" 85 , onda valja istaknuti da se na natpisima lat. negotiator
„trgovac" prevodi ilirskom recju tergitio sto nam daje uporiste za
tumacenje top.(ojk.) Tergeste > *Trzst „trziste" > Trst, te prema tome
Tergeste kao i navedeni ojk. Tbrgoviste je izvedenica od terg-
potvrdenog u znacenju „negotium" vec u rimsko doba (upor.
Tergolape, Opitergium i Tergilam; po misljenju Ribezza *terga > alb.
terge je mediteranska rec). Prasloveni su do ove mediteranske reci
dosli - kako pretpostavlja Skok - preuzimanjem balkansko4at. terg- u
V veku na dunavskom limesu 86 .
TtRGOVISTE, 1455, 1560. (Banja = s. Trgoviste, opstina
81 BHBC, str. 77, 135; Miscellanea 2, 1478-81, str. 126.
82 BHJ I, str. 62-65; ITOA, str. 36-38; Holderovu pretpostavku daje osnova imena
grada Naiss(us)a keltska, nastala prema imenu reke Navissus, dopunjuje Tomaschek
cinjenicom da se u dolini Morave, Nisave i Dunava nalaze imena koja nose keltska
jezicka obelezja (Singidunum, Taliata, Remesiana i dr.). Bugarski lingvista Decev
zastupa misljenje da je osnova Naiss(us) tracka i objasnjava je pomocu ie. Korena
*snau „teci" koju su prihvatili i drugi ugledni lingvisti. Majer, Skok i Krecmer iznose
argumente u korist ilirske komponente u osnovi imena Naiss(us).
83 BHBC, str. 77, 144.
84 ER III, str. 498 (trg).
85 PHPR, str. 1464 (trg). G. Meyer iznosi misljenje daje rec TERGA, ilirska, sto
svakako podrazumeva da su onda Albanci potomci Ilira, sto je u literaturi kasnije
opovrgnuto.
86 ER III, str. 498-499 (trg); ER III, str. 510 (Trst 2 ). Grafija ovde navedenog
ojkonima bez slov. pridevskog suf. -ov imala bi oblik Tirziste (upor. Trzic), a suf. -
iste dolazi od ilir. -este.
Slavoljub Gacovic 37
Soko Banja) 87 , vidi ojk. TLRGOVISTE.
TtRGOVISTE. 1455, 1466. (Belgrad), 1560. (Polomje = s.
Trgoviste, Mihajlovgrdski okrug, Bugarska) 88 , vidi ojk.
TTjRGOVISTE.
TtRGOVISTE, 1560. (Zagorje) 89 , vidi ojk. TtRGOVISTE.
FALOVO, 1530-35. = HALOVA, 1560. = FALOVO, 1586.
(Krivina = s. Halovo /rumunsko stanovnistvo ovoga sela izgovara
Alova/, opstina Zajecar) od slov. halov „zljeb, canalis ligneus
diversis usibus" 91 < trac. ala „tecnost, potok" < ie. *ola < ie. korena
*el-: *ol- „tecnost" 9 " sto je doista moguce ako je verovati legendi
koja kaze da se nekad s. Halovo nalazilo na levoj obali Timoka, na
mestu zvanom Manasciria (Manastiriste) gde se jos uvek mogu videti
ostaci srednjovekovnog manastira i izvor zvani Tutur (Studena Voda)
pored samog puta Zajecar - Halovo (upor. trac. bozanski epitet Zeusa i
Here AAAdifipievoi 93 ; ovaj kult se postovao, uz prinosenje zrtava
paljenica i levanica, na mocvarnim mestima bogatim vodom, sto se do
danas odrzalo kod s. Halova u paganskom obredu „davanja pomane
Alama" na mocvarnom mestu zvanom Lacu lu Giga; valja reci i to da
u uzem ataru s. Halova ima 13 mocvarnih mesta).
CESTE GRAB, seliste 1560. (Timok = s. Sesti Grab, opstina
Knjazevac) 94 od sveslov. prid. ceste (gen. sing, f.) gde -e- potice od
stcslov. q 95 ; cesta „gusta, mnogobrojna, puna, zarasla" (upor. „Karu
ostavimo u cesti a s topom potrcimo prema Turcima", „Zapleo se u
cesti rogovima", „Jer su ceste u Latina straze" itd.; selo Cesta „u
okrugu aleksinackom", „Njiva u Cesti" i „Zabran u Cesti" u „okrugu
kragujevackom" itd.; top. Cestak i red cestan „gusta suma, silva
densa" u primeru: „Cesta gora cestana, pod cestanom poljana" itd.) 96 i
slov. grab „carpinus betulis Linn." sa disimilacionim ispadanjem
87 BHBC, str. 87, 132.
88 BHBC, str. 89, 122; Miscellanea 2, 1466, str. 57,napomena 57.
89 BHBC, str. 123.
90 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 107.
91 Rjecnik JAZU, str. 560 (HALOV„zljeb")-
92 ET, str. 29, 72.
93 DTG BE XVIII 1, str. 20.
94 BHBC, str. 131.
95 ERI, str. 313(cest').
96 Rjecnik JAZU 4, str. 949-951.
38 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
praslov. suf. -n> < praslov. grabn, < stmak. ypafiiov „7tpivivov rj
5puivov £uAov" (upor. umbr. ime bozanstva Jupiter Grabovius
/Tabulae iguvinae/, onda Grabaei proprieque dicti Illyrii /Plin. Ill
144./ i ime ilirskoga kralja rpdfioc;) 91 .
112
Razume se, ako je snaga bilo kog jezika ne samo da stvara svoj
autohtoni ojkonimijski fond nego i da stvara mogucnosti primary a
tudih osnova u nazivima naselja koja su mu potrebna za orijentaciju u
prostoru, onda je na prostoru Stracimirove vidinske knezevine,
odnosno na prostoru Vidinskog sandzaka takva snaga i potvrdena u
slojevitoj ojkonimiji koja se zadrzala u turskim defterima, do kraja
XVI veka, a negde, u toponimiji ili hidronimiji do danasnjeg dana.
Tako ukoliko smo uspeli, nesto od ojkonimije Vidinskog sandzaka,
objasniti autohtonim balkanskim nasledem, dolaskom Rimljana i
uspostavljanjem njihove vlasti mnoga autohtona balkanska naselja,
buduci preimenovana, sacuvala su potom vekovima latinske osnove u
svojim nazivima.
ALDZAR, 1455. = ARCAR, 1478. = ARCAR, 1560. (Zagorje
= s. Arcar, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 98 , je ojk., s pogresnom
turskom grafrjom u prvom popisnom defteru, izveden od antickog
naziva kastela Ratiaria" metatezom likvida. Naziv Ratiaria, Holder
ubraja u keltske reci 100 , Krahe smatra da je Ratiaria mogla pripadati
ilirskim govorima jer se suf. -aria srece u ilirskim toponimima 101 ,
Tomasek dovodi naziv u vezu s lat. ratiarius „splavar" i ratiaria
„splav" , sto prihvaca i Decev . Besevliev drzi da je Ratiaria
97 ER I, str. 598 (grab).
98 BHBC, str. 90, 1 17; HBH XIII, str. 111.
99 Ovaj anticki kastel se spominje u mnogim pisanim dokumentima. To su:Tab.
Peut., segm.VII;Itin. Ant. 218;Ptol. Ill 9, 4; Cod. lust. IV 33,5 (VI 59,8; VII 60, 3;
VIII 14, 21.);Pa5api<x, Dio Cass. LI 25, 8; 'Pcmapia;, Prise, gr. 3 (FHG IV p. 73;
fr. 8 p. 93); ' Pa£apia,Hierocl. Synecd. 655;'PaTiapi'a<;, Procop., De aedif. IV 6;
Pa-cripiav, Teoph. Symoc. Hist. I 8, 10; Teophan Chron. 257, 13 i Not. dign. or. XLII
43.
100 AS I-III.
101 DABGN.
102 DAT I, II, 1-2 (korisceno II, 2, 69).
103 DTS (KopHinheHo, 391).
Slavoljub Gacovic 39
nesumnjivo latinska rec 104 , nastala od lat. ratis „brod" ili od lat.
ratiaria „ona koja je u vezi sa brodovima" 105 .
ASNICE, 1560. (Crna Reka = s. Osnic, opstina Boljevac) 106
izveden metatezom od lat. asin/us/ „magarac" s prelazom a > o wl +
ce.
BANICA, 1466. = BANICE, 1560. (Crna Reka = hidr. Banjica,
atar s. Krivelja, opstina Bor) 108 od apelativa banja (stslov. bank*)
preuzet od lat. balneum „banja, kada" (upor. ojk. Banica u Lerinskom
kraju) + ica.
BANICA, 1530-35. = BANICE, 1560. = BANICA, 1586.
(Fetislam) 109 , vidi Banica.
BANJA, 1455. = BANA, 1466. = BANICA ili BANjICA, 1483.
=BANICE, 1560. (Timok = top. Banjica /„Rgoska Banjica"/, atar s.
Rgosta*, opstina Knjazevac) od banja, banjica, banjice „izvor/i/
termalne vode" preuzeto od lat. balneum „banja, kada".
BANJA, 1455. = BANICA, 1454-79. (Timok) 111 , vidi BANJA.
BANJA, 1455. = BANICA, 1466. (Vinisnica, od 1530. Crna
Reka = verovatno Gamzigradska Banja, opstina Zajecar) 112 , vidi
BANJA.
BANJA („sama BANJA"), 1455. (Banja = grad Sokobanja,
opstina Sokobanja) 113 , vidi BANjA.
BERKOVCE, 1455. = PERKOVICA, 1466. = PIRKOVCE,
1560. (Svrljig = mozda s. Pirkovac, opstina Svrljig) 114 je ojk. cija se
prva zabelezena grafija moze protumaciti od: 1) Li. Berk(o) 115 + ov +
ce; 2) prednjeg clana dvosloznog imena Justinijanovog
kastela BepKa(6iov) u oblasti NccioovnoAiQ (Nai'aaoc) 116 koji je
104 JThMhT II (korisceno, 283-284).
105 RG, str. 74-81.
106 BHBC, str. 106.
107 LH, str. 114.
108 BHBC, str. 106; Miscellanea 2, 1466., str. 44, napomena 150
109 BHBC, str. 109; TeM 31-32, str. 80, 102.
110 BHBC, str. 66, 130; Miscellanea 2, 1466., str.31.
111 BHBC, str. 69; HBH, str. 107.
112 BHBC, str. 79; Miscellanea 2, 1466., str. 20.
113 BHBC, str. 82.
114 BHBC, str. 82, 136; Miscellanea 2, 1466., str. 44.
115 PJIHC, str. 36 (Berko).
1I6 BHJI, str. 62.
40 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
nastao od slat, berc (rum. berka) „breg, glavica (brda), brezuljak" 117
(zadnji clan 5iov navedenog dvosloznog imena verovatno je nastao
prema imenu grada Aiov u Eubeji, na Atosu i u Makedoniji, na
podnozju Olimpa) 118 + ov + ce.
Druga zabelezena grafija navedenog ojkonima moze se
protumaciti od: 1) Li. Perk(o) 119 + ov + ica; 2) trackog imena boga
ITepKco (dativ) < ie. *perk w o- = lat. quercus „hrast", koga valja
uporediti sa stlitv. perk(unas) „bog nevremena, sevanja" kome je
posvecen hrast (Ovo tumacenje se potkrepljuje imenom mesta
ITspKTj starog imena Trakije, IIspKCOTTj grad izmedu Abidosa i
Lampsake. Uporedi postovanje svetog hrasta u Dodoni.) 120 + ov + ica.
BLIVANAC, 1530-35. = BLIVANOVEC, 1560. =
BLIVANAC, 1586. (Krivina = bivse s. Bljuvanovac, danas s.
Veljkovo, opstina Negotin) 121 od lat. bilium (gen.pl.) < lat. bills
„zuc" 122 s disimilacijom l-l > o-l i konsonantskim u(=v) odakle
potice osnova bliv- + an + ac (upor. slov. paralelu ojk. ZUCKOVCE).
BURUDINO, 1455. = BURDIN, 1478-81. = BURUDINO,
1560. (Svrljig = s. Burdimo, opstina Svrljig) 123 je kontinuanta imena
Justinijanovog kastela BovpSconsQ koji je bio podignut u okolini
grada NdioovnoXiq ■ (Ndiaaoq) 124 \ cija slozenica potice od opste rom.
osnove burd- (bord-) germanskoga porekla 125 „potleusica, kucerak,
117 LLI, fasc. I, str. 115 (berc)
118 GH, str. 218 (Aiov); DTG BE XVHI 1, str. 30. Uporedi ime boga Aiv „Zeus"
u samotrackom natpisu, prednji clan trackih dvosloznih Li. Dini-bales, Aive - Sivig,
Aivi - $r|TT|<;, Aivi - Kevog, Dini-Lanis, Dini-nithus, odnosno -bithus, Dini-/tra/lis ili
hipokoristike Aiveg, Dines, Aivvix;, Aiviag, Aivvov.
U9 PJIHC, str. 156(nepKo).
120 DTG BE XVIII 1, str. 46.
121 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 106.
122 LH, str. 146; BS II, str. 98 (baran). Uporedi ime ovci i kozi, birova i birka
„zuta" s osnovom bir- od osnove bil- <lat. Wilis 'zuc'; prelaz 1 > r ukazuje na jedan
rumunski dijalekat u kome je postojao rotacizam. Vidi BS II, str. 99 (birka i birova).
123 BHBC, str. 82, 136; Miscellanea 2, 1466., str. 161.
124 BHJ I, str. 63, napomena 144a „Tomaschek, Die alten Thraker II 2, 61 rastavlja
na BoupS-OTtec;, pretpostavljajuci da drugi deo ove tracke slozenice op, ap znaci
'voda'. Ako je tako, onda kastel treba traziti na nekoj recici ili kraj kakva izvora'.
Slavoljub Gacovic 41
koliba, zemunica" 126 + ino (upor. kastel Bovpdopiva, oblast
Remizijane 127 , kastel Bovpdinccpa kod Filipopolisa /Plovdiv,
Bugarska/ u Trakiji 128 , kastel Burdigalense protumacen kao „grad
Gala" = grad Bordo, Francuska 129 ) + o)ne(;< trac. op, ap „voda, potok,
izvor" > vl. apa „voda" (upor. Justinijanov kastel KdooGJnst; u
Makedoniji, Asvpioneqw Iliriji 130 ) 131 .
VIDIN, 1455., 1560. (Vidin = grad Vidin, Mihajlovgradski
okrug, Bugarska) 132 je ojkonim izveden, po misljenju Iv. Sismanova,
od slov. GSAHN, a zblizavanjem s glagolom ea'kth sa obrazovala
grcko-turska forma b^a^in^ koja je dala konacnu grafiju Vidin. K.
Jirecek za ime Vidin pretpostavlja da je od forme bsahn koja je
nastala usled glasovnih promena slov. jezika od Bononia. 133 St.
Mladenov izvodi grafiju od stbug. g^aini < Bodonia < kelt. Bononia
usled disimilacije n - n > d - n, a St. Romanski izvodi Vidin <
Eft a % ink < Budinia < Bodonia (disimilacijom n — n > d — n) <
Bononia. 134 V. Mikov, smatra da je danasnje ime Vidin grcki izgovor
stbug. forme gzamnz < lat. Bononia, dok VI. Georgijev smatra da je
ime Vidin nastalo od stbug. forme *BBA r Ainb koja predstavlja
pozajmicu od kasnolat. (prarumunsko) Budunia, koja s disimilacijom
n - n > d - n predstavlja pravilnu izmenu kelt. Bononia u lokalnom
kasnolatinskom dijalektu. 135 Jedno sasvim novo misljenje, u vezi s
imenom Vidin, izneo je V. Vtlov, po kojem se srednjovekovna forma
126 Rekognosciranjem terena u ataru s. Burdima ubicirali smo ruine omanje
kvadratne kule koju mestani nazivaju Crkviste ili Martina crkva, po imenu neke babe
Marte - crkvarke, koja je kazu otkrila ovo sveto mesto. Promer ovog doista malog
utvrdenja je u vanjskom opsegu 17 X 17 m, materijal je netesani kamen utopljen u
negasenom krecnom malteru. Jugoistocno od ove mine, nekih 500-600 m, nalazi se
mocvara, odnosno barustina u opsegu nekih 150 X 60 m, a na oko 2000 m od sela
Burdima nalazi se selo Izvor (Burd-opes = Burdimo + Izvor).
127 BHJ I, str. 64.
128 Filipopolis = Filipov grad (Filip je otac Aleksandra Makedonskog) se ranije
zvao na trac. Pulpudeva = Plovdiv prozvan od Slovena.
129 3KJ I, str. 80.
130 SP, str. 60.
131 BS VII- VIII, str. 37 (BURDIMO)
132 BHBC, str. 73, 99."
133 IIEHE, str. 575, 576; HE, str. 123.
134 HCEC, str. 485-494; HEE, str. 200, 201; H^KF, str. 654-656.
135 IB, str. 54, 59; BEE, str.60, 61.
42 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
E&A&iNh ne vezuje s antickim imenom Bononia, vec je nastala od
slov. GdAZN, GAA^Hb „drveni sudovi s cilindricnom formom; kace,
bacve", pretpostavljajuci da, dolaskom na Balkan, Sloveni nisu imali u
svom jeziku red za kule koje su bile najupecatljivije u zidinama
ranovizantijske Bononije, a koje su im po formi licile na drvene
sudove (V. Vtlov vrsi uporedenje imena s. ebamno, sada s. Badino
kao da je dubletna forma za ime BSA^iHb). 136 U svom opseznom radii
M. Nikolova, u osnovi imena grada Vidin, nalazi tracko ime *Pandc5n
/ *Bandun „mocvarno zemljiste, blatnjavo mesto, grad postavljen na
blatistu (Blatnograd)" gde iznosi mnoga imena kastela iz
kasnoantickog i ranovizantijskog perioda, koji su se nalazili nedaleko
ili na samoj obali Dunava. Njena rasprava se, ukratko, moze prikazati
na sledeci nacin: trac. *Pandcon / *Bandun > stbug. *e©ya*in& /
*exa*ihb > *EaA^iHb > *ea*ih > *eahh > grc. BidivqQ > novobug.
Vidin.
GAJTANINO, 1560. (Polomje) 138 od l.i. Gajtan < lat.
gaitan(um) „pas, pojas" (Du Cange nalazi gaitanum kod Marcela
Empirika), odakle u prenosnom znacenju moze biti „(zemaljski) pojas,
zona" + ino. P. Skok pretpostavlja da je rec gaytan „tkanje (sirit) za
ukras haljine" balkanski turcizam nepoznatog porekla (?) iz oblasti
nosnje (upor. rum. gaitan, cine, gaitane, alb. i bug. gaitan, srp. gajtan,
novogrc. yaivdvi), dosla preko grckoga iz italijanskoga prid. gaetano
od imena grada Gaeta.
GAJTANCI, 1454-79. = GAJTANCE, 1560. (Zagorje = s.
Gajtanci, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 139 od porodicnog
nadimka Gajtanci (upor. Ivkovci, Kalpackovci, Lapljinci, Misinci,
itd.) < l.i. Gajtan (vidi ojk. GAJTANINO).
Gorne i Dolne MIREVA, 1455. = Gorne MIREVO, 1466.
(Klivje) = Gorne MIREVO, 1454-79. = Gorne i Dolne MIROVA,
1560. (Crna Reka = s. Mirovo, opstina Boljevac) 140 je ojk. izveden od
slov. mir „zid" < lat. murus „zid" s pojavom prilagodavanja
romanskog u > y > i do kraja XI veka (upor. ojk. Mirjevo, 1467.,
136 HHCB, str. 135-137.
137 KB3H, str. 77-92.
138 BHBC, str. 122.
139 BHBC, str. 118; HEH, str. 1 15.
140 BHBC, str. 68, 105, 127; Miscellanea 2, 1466., str. 35; HBH, str. 127.
Slavoljub Gacovic 43
oblast Zdrelo i manastir Mirljevo, 1467., oblast Ravanica u Kadiluku
Branicevo 141 , naselje Mirijevo u Beogradu, top. Mira koji se odnosi na
rusevine rimskog Fulfinija i top. Mirine za starohriscanski kompleks
iz VI veka nedaleko od rimskih rusevina, onda top. Miri /Na Mireh/ u
Jurandvoru, Merisce i Mirac pod Krasom, te top. Merisca
severozapadno od Stare Baske 142 , a od srpske paralele upor. ojk. Zidna
1455., nahija Svrljig, ojk. Zidanik 1455., 1483., nahija Zagorje, ojk.
Zastine 1455., 1483., 1560., nahija Crna Reka, itd.) + eva (-evo, -
ova). Da, u vise grafija, navedeni ojk. Mirovo potice od mir < lat.
murus „zid" posredno nam potvrduju navodi Stevana Macaja kada
nabrajajuci redom utvrdenja, na podrucju Crnoreckog okruga, iznosi:
„U Mirovu u brdu Zabrezu razvaline covecijeg boja visoke", a potom
kada govori o monolitnim kamenim blokovima sa grubim siljkovima
uvis postavljenim u jednakom razmaku, kruzno razmestenim s dva-tri
veca kamena bloka u sredini slozena, sto nas podseca na Stonehenge
(St'ounhendz) u Engleskoj, napominje da je „Najznamenitiji ...bio
ispod Rtnja do sela Mirova...". 143
Gorni LOM, 1455., 1560. (Polomje = s. Gorni Lom,
Mihajlovgradski okrug) 144 je nastao metatezom likvida od imena
antickog kastela Almus i promenom lat. (romanskog) a > slovensko o,
pojava koja je bila zavrsena do kraja VIII veka (upor. hidr. Almo kod
Rima). 145
GURGUSEVEC, 1455. = GURGUSEVCE, 1560. (Timok =
grad Gurgusovac, danas Knjazevac) 146 od slat, gurgus „dolinica,
vrtaca, plodna ziratna zemlja" 147 + ev + ec (-ce) („zemlja ili skup
zemalja dobre vrste, koja je naplavljena od bregova sa svih strana
141 BT, str. 169, 187.
142 IT, str. 66-67, 69, 75, 79.
143 TnacHMK Cy,H, 73, str. 98, 103. Prilikom rekognosciranja terena u ataru s.
Mirova ubicirali smo razvaline „U Mirovu na brdu Zabrezu" koje navodi Stevan
Macaj; Recnik SANU 3, str. 378 (mir 2 ) nalazimo „Grad opasuju starodavni miri"; IT,
str. 77. nalazimo „Severozapadno od Lopara na rtu ZIDINE nalaze se ostaci anticke
...arhitekture na koji se lokalitet odnosi ime MIRINICE" i na str. 79. nalazimo
,,...1070. navode se dva imena za isti lokalitet... 'a castro latine MURULA vocitato,
sclauonice STENICE' " na lokalitetu anticke Ortople.
144 BHBC, str. 89, 113.
LH, str. 73.
145
146 BHBC, str. 67, 113.
147 ER I, str. 598 (Tp-TpK-).
44 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
djelovanjem vode, zove se... na Krku, dolac... Za ovakav teren postoji
na Krku i lat. termin gurgus" Ui ) koji je verujemo postao predium
isluzenih legionara (cohors I Montanorum, cohors I Tracum Siriaca i
cohors II Aurelia Dardanorum) 149 iz obliznjeg kastela Timacum Minus
( Timagon, Tifxa&o^ico/u) 150 ili od lat.gurgus(tium) „kanaba = konoba,
krcmica, koliba" 151 + ev + ec (-ce) kojih je svakako moralo biti uz
kastel Timacum Minus, kao sto ih je bilo pored mnogih kastela sirom
rimskog carstva. 152 Sa terena istocne Srbije, osim navedenog ojkonima
s osnovom g u r g u s, donosimo jos top. Gurgumeu < gurgu(s) +
meu(s) „moja zemlja" u ataru s. Halova, top. Gurgul < gurgu(s) + l(ui)
„njegova zemlja" i hidr. Ogasu Gurgului < ogasu gurgu(s) + lui
„potok njegove zemlje" u ataru s. Krivelja, a sa istocnojadranske
obale, koja je uveliko toponomasticki vec obradena, donosimo
nekoliko nama potkrepljujucih primera iz XIV veka, sa ostrva Krka:
apud gur gum de Gamayla (1318.), gurgelus Favilus (1326.),
gur gu s Favilus (1350.), gur g u s de Coltelo (1398.) i g u r gus
de Fane (1398. ) 153 (upor. Grkmork < g/u/rgu Marc/u/ 54 ,
Grdimankanj < gur gus de Menkonja /augmentativ na -onja od Menco
< Dominicus/, Gurdic < gurgite /disimilacija g - g sa. velarnim
izgovorom > g - d, -it < icl, Skurda <*ex-gurgitare, itd. ).
G. MUSNIK, 1530-35. = Gorne MUSNIK, 1560. = G.
MUSNIK, 1586. (Krivina = top. Masnik, atar s. Trnavca*, opstina
Zajecar) 156 od osnove mus-/mus- „mazga, magarac" iz
pretpostavljenog balkansko-lat. primitivuma *muscus (upor. trsc.-tal.
mus, furl, muss m. prema /. musse, mlet. muso „magarac, osao,
149 Pa3BHTaK XXIV , 6, str. 82-83; RG, str. 123: „U ranocarsko doba, sve do
Hadrijana, vojnici su pri otpustawu iz legije najcesce dobijali zemqisne parcele na
teritoriji rimskih kolonija... ".
150 BHJ I, str. 64-65, napomena 149.
151 LH. str. 460 (gurgustium).
152 Pa3BHTaK XXIV, 6, str. 84: „To su, uglavnom, zanatlije i trgovci koji su cesto
ostajali kao stanovnici n a s e lj a koje se vremenom formira oko t v r d a v e"; RG,
str. 93: „Naselje pored vojnog logora u Ravni je imao karakter k a n a b a, u kojima su
veliki procenat stanovnistva cinili isluzeni vojnici i njihove porodice".
153 3KJ II, str. 74-75.
154 IT, str. 71.
155 ER I, str. 598 ( Gr-/Grk-).
156 BHBC, 100; TEM 31-32, str. 81, 106.
Slavoljub Gacovic 45
asinus", istrocakav. mus, m. „osao asinus", prema f. musa „oslica,
magarica, asina", crnogorski uzvik musj, musjo, koji se koristi
prilikom dozivanja magaraca ima veze s alb. mushk m. „mazga"
prema/. mushke, odakle cine, musga „mazga" i rum. musgoiu i s lat.
mulus, koje je nastalo iz *muslus) 151 + nik, sto bismo preveli kao
„magarnik, mazgarnik" (upor. slovenske paralele, top. Ovnarnik,
Siljegarnik, Kravarnik, Konjarnik, Mazgarnik itd.) i slov. prid. gornje.
Dalja veza osnove mus-/mus- c maloazijskim etnikom Mvooi]t vrlo
verovatno, po misljenju P. Skoka, jer su oni prema Anakreontu
pronasli /ui£ic ovcov npoc; innovq, a prema Meillet-Ernoutu
*muscus i millus mediteranske su reci kao i asinus „osao, magarac". 158
Dolne LOM, 1455. = Dolni LOM, 1560. (Polomje = s. Dolni
Lom, Mihajlovgradski okrug) 159 je nastao metatezom likvida od imena
antickog kastela Almus < lat. almus „rodan, plodan" i promenom lat.
(romanskog) a > slovensko o (upor. hidr. Almo kod Rima). 160
DOLNE MUSNIK, seliste 1560. (Krivina) 161 , vidi G. Musnik
ZAJECAR, 1466., 1560., (Crna Reka = grad Zajecar) 162 je
naselje u kome su, po uverenju Dusanke Bojanic, ziveli vojnuci i
martolosi mnogo ranije od popisa 1466. godine zbog znacajnog
strateskog prelaza na Timoku u daljnjim osvajanjima prema
Beogradu. 163 Navedeni ojk. je potom zabelezen u putopisu Evlije
Celebije 1663. godine s grafijom Sama Cajir lM , a u izvestaju
austrijskog potporucnika Franca Ksavera Pokornog 1784. godine
zabelezen je s grafijom Saicsar. 165 U Danici V. St. Karadzica 1827.
godine iznet je podatak da „na utoku velikoga i maloga Timoka imaju
zidine Zajecar" 166 gde se nalazi, delimicno istrazeno anticko
157 ER II, str. 490 (mus).
158 ER II, str. 490 (mus).
159 BHBC, str. 89, 122.
160 LH, str. 73 (almus).
161 BHBC, str. 100.
162 BHBC, str. 104; Miscellanea 2, 1466., str. 38, napomena 128. TEM 42, str. 56.
gde se iznosi podatak da je Zajecar pripadao carskoj hasovini koja se sastojala„iz
stanovnistva sa statusom filurdzija, koji je ukinut upravo...l560. godine".
163 TEM 42, str. 72.
1 Pu topis II, str. 106.
165 CnoMemiK CKA LXXXII, str. 40, 42.
166 rCOC, str. 51.
46 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
utvrdenje 167 koje se spominje, u turskom popisnom defteru 1560.
godine, kao selo pod imenom Kostol 168 < lat. castellum „utvrdenje"
(1827.), valja smatrati da su u dubokoj proslosti bili jedno naselje, pod
imenom *Castel Saetar, koje se tokom vekova razdelilo na dva imena
dvaju posebnih naselja (upor. Justinijanov BovpSconsQ cije se ime
razdelilo u ime sela Burdimo i Izvor, opstina Svrljig). Na temeljima
antickog kastela izgradeno je, verovatno, u vreme Justinijanove
obnove limesa u VI veku, ranovizantijska tvrdava, 169 koja je krajem
XI i pocetkom XII veka bila ukljucena u sistem utvrdenja za odbranu
teme Nisa i podunavskog Braniceva 170 od navale Pecenega, Kumana i
Uza. 171 Kontinuitet naselja, svakako, postoji, a ime Zajecar mozemo
izvesti od vlat. saettarius „strelac" (vlat. saetta „strela") 172 : lat.
Sagittarius (lat. sagitta „strela") 173 (upor. slov. paralelu s. Strelac,
opstina Babusnica, Srbija) s promenom s > z (upor. Slap > Zlap,
Zlapija itd.) 174 i t > c kao npr. anticka Ratiaria > danasnji Arcar pod
uticajem izgovora srednjovekovnih vidinskih Vlaha.
KARBINCE, 1455, 1466. (Belgrad), 1530-35, 1560.
(Polomje), 1586. (Krivina = s. Karbinci, Mihajlovgradski okrug,
167 TjiacHHK CYfl 73, str. 97.
168 AHC, str. 141: „Na uscu Dubokog potoka u Timok kod Zajecara, na lokalitetu
Kostol, nalazi se rimski kastel cetvrtastog oblika, dimenzije 40 h 35 m sa cetiri
okrugle ugaone kule."
169 CTapHHap VIII 1-2, str. 21-22; AHC, str. 141: „Kastel je mozda i vizantijski".
170 HB, str. 297, napomena 2: „U XII veku posebnu temu sacinjavala je, prema
Honijatu, oblast Beograda i Braniceva, a prema Kinamu, oblast Braniceva i Nisa.
Njen duks je bio Andronik Komnen, docniji car.".
171 Jovan Skilica u svom delu Kratka Istorija spominje upade Pecenega i u Meziju
1026, 1034/36. itd. Mihajlo Psel, u svom delu Hronografija, nas obavestava o
upadima Pecenega u saveznistvu sa Uzima 1064. godine. Mihajlo Atalijat nas
obavestava o prelazu Pecenega preko Dunava 1048. i o upadima Uza 1064. godine.
Arhiepiskop Teofilakt Ohridski nas posredno obavestava o upadima Kumana u oblast
Vidinske episkopije 1094. godine. Ana Komnen u svom delu Aleksijada spominje
veoma pouzdano upad Kumana u oblast danasnje Timocke krajine 1114. Nicifor
Vrijenije takode nas obavestava o upadu Pecenega sve do Nisa, a potom do Skoplja
1080. godine. Jovan Zonara u svojoj Istoriji o Uzima, posredno spominje i Pecenege.
Skilicin nastavljac donosi podatke da je 1064. godineceo narod Uza presao Dunav i
ispunio citavu ravnicu oko Dunava itd. O svemu iznetom vidi Vizantijski izvori za
istoriju naroda Jugoslavije III, Beograd 1966.
172 PHPR, str. 1280 (saetta).
173 LH, str. 942 (sagitta, Sagittarius).
174 TR, str. 58.
Slavoljub Gacovic 47
Bugarska) 175 od lat. carb(o) „ugljen, cumur" 176 + in + ce (upor. s.
Karbinci, opstina Stip, Makedonija).
KOSTOL, 1560. (Crna Reka = top. Kostol i hidr. Kostolac, atar
grada Zajecara) 177 od slov. kostol < lat. castellum „kula, utvrdenje".
KOTLUJEVAC, drugo ime ZLOKUCAN, 1530-35. =
KOTLUJEVAC, 1560, 1586. (Krivina = s. Zlokucane, opstina
Negotin) 178 od balto-slovenske reci (stprus. catils, lat. katilas) koji je
po misljenju Kiparskog, posudenica iz got. *katils (gen. pi. katile), a
ovo od lat. deminutiva catlllus „zdjelica, plitka i siroka cinijica" 179 <
lat. cdtlnus „plitka zdjela, plitka i siroka cinija" 180 , medutim, misljenje
Kiparskog pobijaju Meillet i Mladenov /akcenat reci kotlas ne govori
u prilog posudenice iz gotskog/ koji iznose da je rec direktno
posudena od lat. deminutiva catlllus, koja se poklapa u pogledu
akcenta sa sveslovenskom recju 181 . Mora se uzeti da je, po misljenju
Skoka, got. *katils posudeno iz balkanskog latiniteta, odakle su i
Sloveni mogli posuditi u V veku *kotlab na dunavskom limesu 182 +
uj + ev + ac. 183 Drugi naziv ovog ojk., koji se zadrzao do danas, potice
od slov. zlokucan „onaj koji je iz porodice koja nema ugleda, o kojoj
vlada rdavo misljenje" (upor. nadimke i prezimena Zlokuca i
Zlokucan). 184
KRNATOVCE, 1560, (Timok) 185 od lat. coronat{us)
„ovencani, krunisani" (upor. ostrvo Kornat i s. Kornati u Dalmaciji) +
ov + ce.
KUTLOVCE, 1455. (? = bivse s. Goljama Kutlovica,
Mihajlovgradski okrug) 186 od slov. gen. sing, kutl(a) m. „posuda za
vodu", itd. koja je posudenica iz balkanskog latiniteta cotylus < grc.
175 BHBC, str. 88, 112; Miscellanea 2, 1466, str. 58, napomena 228; TEM 31-32,
str. 81, 108.
176 LH, str. 167 (carbo).
177 BHBC, str. 104.
178 Bhbc, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
179 ER II, str. 169. 170 (kotao).
180 ER II, str. 170; LH, str. 172 (cafinus). LH, str. 172 (cafinus).
181 EnP, str. 253; EEP II, str. 672-674 (kotcji).
182 ER II, str. 169-179 (kotao).
183 ER III, str. 539 (-uj 2 ); I, str. 496-497 (-ev/-ov); I, str. 4-5 (-/a/c).
184 PeHHHK CAHY 7, str. 82.
185 BHBC, str. 143.
186 BHBC, str. 72.
48 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
koti)A,o<; egejskoga porekla 187 + ov + ce.
KOTLUJOVCE, 1560. (Crna Reka = naselje Kotlujevac grada
Zajecara) 188 od slov. gen. sing, kutl(a) m. „posuda za vodu", itd. koja
je posudenica iz balkanskog latiniteta cotylus < grc. kotvAoc
egejskoga porekla 189 + uj + ov + ce.
LOM, 1455. (Vidin) = LOM, 1560. (Polomje = grad Lom,
Mihajlovgradski okrug) 190 je kontinuanta imena kastela Almus,
trackoga porekla 191 (Itin. Ant., Tab. peut., Procop.) nastao metatezom
i promenom lat. (romanskog) a u slovensko o, pojava koja je bila
zavrsena do kraja VIII veka.
192
MOKRANjE, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina = s. Mokranje,
. 193
opstina Negotin) od lat. ma(lum) grane(um) „sipak" (upor. top.
,194-.
Mogranjac /< lat. malum graneum/ ). Prelaz protonickog a > o
zavrseno je do kraja VIII veka (upor. castellum > Kostol, masone >
Mosune, plaga > Plogar, itd.) 195 , dok za kasniji prelaz g > k ima
mnostvo zabelezenih primera (upor. Gallanu > Kolan, Gervasius >
Cheruasius, itd.). 196
MUSADOVCE, 1560. (Zagorje) 197 izveden od kolektivuma na
-ad musad- „magarad, mazgad" 198 koji je nastao od osnove mus-lmus-
„mazga, magarac" (upor. trsc.-tal. mus, furl, muss m. prema musse f.,
mlet. muso „magarac, osao, asinus", istrocakavski mus m. „osao,
asinus" prema musa f. „oslica, magarica, asina", crnogorski uzvik
musj, musjo koji se koristi prilikom dozivanja magarca ima veze s alb.
mushk m. „mazga" prema mushke f., odakle cine, musga „mazga" i
rum. musqoiu m. „mazga" koje je nastalo iz *muslus) iz
187 ER II, str. 248 (kutal); GH, str. 532.
188 BHBC,str. 103.
189 ER II, str. 248 (kutal); GH, str. 532.
190 BHBC, str. 50, 112.
191 IAJ XII 1, str. 35. „tracko ime reke Almus (u Moessia inferior = danas Lom),
ligur. Alma,..."
192 IT, str. 66.
193 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
194 IT, str. 78.
195 IT, str. 78.
196 IT, str. 78; 3KJ II, str. 171.
197 BHBC, str. 116.
198 Rjecnik JAZU 30, str. 168 (MUSAD).
Slavoljub Gacovic 49
pretpostavljenog balkansko-lat. primitivuma *muscus m + ov + ce.
Dalja veza osnove mus-/mus- sa maloazijskim etnikom Mvooi]t vrlo
verovatna, po misljenju Skoka, jer su oni prema Anakreontu pronasli
/ui£ie ovcov npdc; innovQ, a prema Meillet-Ernoutu *muscus je
mediteranska red kao i asinus „osao, magarac". 200
NOVA, 1560. = NOVO, derven 1586. (Fetislam) 201 je
kontinuanta imena kastela Novae {Aad Novas, Tab. peut., segm. VII;
Novas, Itin. Anton, 218, 1; lAuxiliuml Novense, Not. dign. or. XLI 23,
34; NofiaQ Procop., De aedif. IV 6; Theop. Simoc. Hist. VIII 3-4, 11;
Theoph. Chron. p. 28 1) 202 od lat. prid. novae „neobicno, novo" koja se
odrzaja vekovima do kraja XVI veka, a locira se na uscu Cezave u
Dunav.
OSLJAN, 1455. = OSLAN, 1466. = OSLjAN, 1560. (Timok =
s. Osljane, opstina Knjazevac) 203 od stslov. oclab (gen. ©olaa)
„magarac, tovar, asinus" upor. ojk. ASNICE) 204 + jan (upor. top.
Osljane, Osljak, Oslari, itd.) 205 . U nauci se jos vode rasprave o tome
da li je posudenica, na dunavskom limesu, u V ili VI veku nastala od
lat. deminutiva asellus (upor. grc. deminutiv dviaicog) ili od got.
asilus, pre dolaska na dunavski limes. 206 Meillet, Lehr-Splawinski i
Mladenov iznose misljenje, koje prihvata i Skok, da se got. asilus ne
moze staviti kao ishodiste pre dolaska na Balkan zbog toga sto je
magarac mediteranska (balkanska, apeninska) zivotinja, te dakle i
stvarni razlog govori da je posudenica iz latinskoga. 207
PETRUS, 1455. = Gorni PETRUS, 1455. = Dolna PETRUSA,
1466. = Gorna PETRUSA, 1560. (Timok = s. Petrusa i top. Petrusa u
ataru istog sela sa starim grobljem gde je, sigurno, bilo smesteno
prvobitno naselje, opstina Knjazevac) 208 od lat. forme kalendarskog Li.
199 ER II, str. 490 (mils).
200 ER II, str. 490 (mils).
201 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 104-105.
202 ITOA, str. 20-22.
203 BHBC, str. 70, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 35, napomena 105.
204 LH, str. 114.
205 IMJ, str. 240-241. Da je s. Osljana svoj naziv dobilo od slov. osao < lat. aselus
potvrduje i dubleta Magarac za brdo severoistocno nadomak sela.
206 ER II, str. 569 (osal).
207 EnP, str. 93.
208 BHBC, str. 61, 76, 118; Miscellanea 2, 1466, str. 49, napomena 176.
50 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Petrus < grc. IIsvpOQ „kamen, stena" 209 u prve dve grafije starijeg
popisa dok su grafije druga dva, ovde navedena, popisa od rum. l.i.
Petrusa f. prema Petrusu m. 210 i slov. prid. gornji i dolnja.
PLANA, 1560. (Fetislam = verovatno s. Plavna, opstina
Negotin) 211 od lat. planus „ravan, zaravnjen"; rec je usla preko
romanizovanog sloja Vlaha, kao pastirski termin u srpsko-hrvatski
jezik 212 (upor. l.i. Plana f.; u Danicicevom Rjecniku iz XIII veka kao
top. Plana „A mede mu u Bosb na vrbhb Plane" i jos mnogo top. i
hidr. koji su navedeni u Rjecniku JAZU). 213 Do danasnjeg naziva
Plavna doslo je usled kontaminacije slat, plavus (spominje se u
listinama iz 1420. godine) „planus, ravan, zaravnjen" i lat. planus
odakle su se zadrzali suglasnici -v- i -n-. 214
PLUZINA, 1455. = Boluzina, 1478-81. = POLUZINA, 1560.
(Svrljig = s. Pluzina, opstina Svrljig) 215 od vlat. pluginum „pluzina,
ravnica" (upor. top. Pluginum, zabelezen 1229. godine na Rabu koji
danas ima grafiju Plogar, 216 a koji je, po misljenju P. Simunovica,
nastao od dalm.-rom. plaga 217 ) < dalm.-rom. plaga < nAdyia
„ravnica" (upor. s. Plazane u Srbiji od grc. nAdyia) sto semanticki
odgovara luzinastoj i danas jos uvek, velikim delom, neobradenoj
ravnici u kojoj plug jos nije zapluzio (A. Loma nalazi osnovu
navedenog ojkonima u slov. gl. pluziti), 21 * a koja se udugo pruza ispod
danasnjeg s. Pluzine (upor. „Ruiste se zove vrh potoka Pluznice u
knjazevackom okrugu u Srbiji" 219 pored koga ne postoji zemlja koja bi
se mogla pluziti „orati"). Grafija Boluzina (ukoliko nije slabo izrazeni
209 ER II, str. 649 (Petar 2 ); PJIHC, str. 156 (IleTap).
210 U s. Halovu ima 1. i. Patru§u m.
211 BHBC, str. 109.
212 On XI, str. 77.
213 Rjecnik JAZU 42, str. 957.
214 LLI, fasc. I- VII, str. 866.
215 BHBC, str. 78, 134; Miscellanea 2, 1478-81, str.125.
216 3KJ II,str. 74.
217 IT, str. 78.
218 Pa3BHTaK XIX 1, str. 85-86. gde Radoslav Radenkovic objasnjava Pluzina od
plug, ali nesto kasnije u istom radu kaze „Prema tome naziv Pluzina ne bi mogao
imati veze sa legendom koja se plete uz njega i odreduje ga, vec bi imao da znaci
KOLIBA KRAJ TORA."
21 rnacHHK Cy/J, XLIX, str. 62; HBH/I, str. 60. „IIjiy>KHHCKH iiotok, c'neBe
cTpaHe, Tene H3 cena nny5KHHe."
Slavoljub Gacovic 51
graficki nagovestaj koji se moze svoditi na b-p-t-o-n-y 220 ) je mogla
nastati od slov. bol < lat. vall(is) „dolina" (upor. top. Bol pred
Dioklecijanovom palatom u Splitu koji se 1096. godine jos izgovarao
„a Ballo" od lat. vallum „sanac" i ojk Bol na Bracu s prelazom v > b i
a > o poput Kattarum > Kotor i Massarum > Mosor) + slov. luzina
„dolina s puno luza" < luza „lokva, bara; kaljuga, glib, blato" 221
gubljenjem suglasnika -/-, dok je u, osamdesetak godina, kasnijem
popisu zabelezena grafija Poluzina od slov. pred. po „ex" + slov.
luzina „dolina s puno luza" (upor. „Vidis stara solila, sad luzina i
mocvara" 222 ), a tokom vremena u izgovoru lokalnog slovenskog
stanovnistva je izostavljen samoglasnik -o- pa je tako doslo do
homonimije reci pluzina „ravnica, dolina s puno luza" < slat.
pluginum i reci pluzina < slov. gl. pluziti „plugom orati" (upor. s.
Pluzac i Pluzina, Srbija; s. Pluzine, BiH; s. Pluzine, Crna Gora; s.
Pluzina i Pluznje, Slovenija). 223
STUPAJNA, 1454-79. (Crna Reka = top. Mali i Veliki Stupanj
koji su na Epselvicovoj karti iz 1718. godine zabelezeni kao naselje
Stupin gde se i danas nalazi raskrsnica seoskih puteva i materijalnih
ostataka u ataru s. Velikog Izvora, opstina Zajecar) 224 od balkansko-
lat. *stapanus koje je, neovisno jedno od drugog, dalo slov. stopan i
rum. stapan „gospodar, glavar pastirske organizacije" (vidi ojk.
STUPANjE).
USTOBANjA, 1466. = Stupanje, 1454-79. (Klivje = Gelvije) =
ISTOPANjE, 1560. (Crna Reka = Stopanja, deo s. Zlota, opstina
Bor) 225 od balkansko-lat. *stapanus (ilko-trac.*stapanus semanticki i
fonetski slaze se sa sanskptskim kauzativom sthapayami „cini da
nesto stoji, postavljam", sthapanam „postavljanje", sthapatys /upor.
lat. stapytis „stojati tiho, mirno") koje je, neovisno jedno od drugog,
dalo slov. stopan (alb. stopan je posudenica iz juznoslovenskih jezika)
i rum. stapan „gospodar, glavar pastirske organizacije" (ono sto
slovenski izvori zovu celnik). 226
221 PeiHHK CAHY 1 1, str. 610.
222 Rjecnik JAZU 25, str. 23 1 .
223 IMJ, str. 303.
224 HBH, str. 143.
225 HBH, str. 133; Miscellanea 2, 1466, str. 37; BHBC, str. 105.
226 ER III, str. 339 (stopanin).
52 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
FILURDIN, utvrdenje 1455. (Vidin = s. Florentin,
Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 227 od imena antickog kastela
Florentiana 22 * cija je osnova izmenjena zbog turske ortografije i
ditografije turskih pisara.
CIBRE, 1560. (Vidin = s. Dolni Cibar, Mihajlovgradski okrug,
Bugarska) 229 od imena reke Cibrice u Bugarskoj koje je kontinuanta
antickog hidronima Kiabros koja se spominje kod Ptolomeja
(...Kidfipov TTora/uou ...Kia/3pcL>...7TOTa/LicoPtol.lll9,3). 230
ClJPRJAN, 1455. = CUPRIJAN, 1466. (Belgrad) =CUPREN,
1560. (Polomje = s. Cuprene, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 231 od
Li. Cuprijan < lat. Li. Cyprianus.
SISENCE, 1455. = SISINCE, 1530-35. =SISENCE, 1560. =
SISINCE, 1586. (Krivina = s. Sisinci, Mihajlovgradski okrug) 233 od
lat. Li. Sisinnus (gen. Sisinni) < lat. sisania „ljulj, korov" < grc.
(i(aviov semitskoga porekla 234 (upor. slovensku paralelu, ojk.
SENOVCE, itd.) + ce.
113
Ojkonima grckoga porekla na teritoriji Vidinskog sandzaka
nema mnogo, niti su oni priblizno iste starosti. Grcki elementi javljaju
se, kao sto je to u izvorima posvedoceno, jos u vreme Justinijanove
gradnje kastela (VI vek) u oblasti Akvisa (sv x ( ^ > P a Akusvioo)) i
Naisopolisa (vnd noAiv 6s Naioodv via fisv), do u vreme
vizantijskog temata neposredno, pod uticajem crkve, i posredno u
enklavama sa najjacim romanskim uticajem.
Grcke osnove koje sa sigurnoscu nalazimo u obradenim
ojkonimima su sledece:
. 51,82,85.
228 no A, str. 79.
229 BHBC, str. 218.
230 RG, str. 8; TjiacHHK CYfl XLV, str. 45 Varos Cebrus.
231 BHBC, str. 87, 117; Miscellanea 2, 1466, str. 52.
232 3KJ II, str. 160 (Cyprianus).
233 BHBC, str. 64, 103; TEM 31-32, str. 81, 109.
234 Oil II, str. 112. Godine 1023. dubrovacki gradski oci potpisali su spomenicu
gde se mogu citati i ovi potpisi: „Signum manu Sisinni...", „...filius domni Sisinni...".
U jednoj drugoj povelji sastavljenoj u Dubrovniku 1050-55. godine, ima potpis:
„Signum + manu Marguci cum fratre suo Urasci, filio Sisinni"; GH, str. 392.
Slavoljub Gacovic 53
ARHANDEL, seliste 1455. (Svrljig = nalazilo se uz manastir
Arhangel koji je zabelezen u popisu iz 1478-81. godine, atar s.
Pirkovca, opstina Svrljig) 235 od grc. ccpxccyy^oc; „staresina andela,
prvi andeo" disimilacijom g - g > n - g. 236
ARGUDOVO, 1530-35. = ARGUDOVO, 1560. =
ARGUDOVO, 1586. (Krivina) 237 od prvog dela slozenog imena
ranovizantijskog kastela Apya/voKiAi / (Procop. De aedif. IV 6, 21)
iz oblasti Ad Aquas izveden od grc. prid. apylr\c,l „beo, sjajan,
krecovit, blistav" + rum. prid. ud „mokar" < grc. uocop „voda" +
ovo sto govori da je ovo naselje bilo pokraj neke bele, blistave vode.
Gorne i Dolne POPOVICE, 1560. = G. i D. POPOVICA,
1586. (Krivina) 240 od slov. popovica „zena popova, popadija; popova
kci; zena, koja vrsi sluzbu popovsku kao pop" 241 od slov. pop
„svestenik rimske i grcke crkve" (upor. mnostvo ojkonima na teritoriji
Jugoslavije, ondaprez. Popovic, Popadic, itd.) < grc. naizac,. 242
Dolne METEVNICE, 1560. (Crna Reka = s. Metovnica,
opstina Bor) 243 od slov. metev „zemljiste, imanje, posed (obicno uz
kucu); zemljiste koje pripada nekom selu, mestu, oblasti; deo necijeg
zemljista koji se obraduje, zabran; utrina, ledina na kojoj se obicno
napasa stoka, pasnjak" < grc. |iET05(r| „zajednica, zajednicko imanje"
+ nice i slov. prid. dolnje. 244
DRI.MNIK, 1455. = DRMNIK, 1466. = DRT>MNIK, 1560.
(Timok = s. Drvnik, opstina Knjazevac) 245 od grc. 6pvj|i(ov) „suma,
sumica, ogradena (privatna svojina)" 246 + nik (upor. ojk.
V'LLCIDR'LM).
DRtMAK, 1455. = DRMNIK, 1466 = DRTjMUIK, 1560.
235 BHBC, str. 78; Miscellanea, 2, 1478-81., str. 140.
236 PJIHC, str. 30.
237 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
238 no A, str. 51.
239 GH, str. 948.
240 BHBC, str. 101, 102; TEM 31-32, str. 107, 108.
241 Rjecnik JAZU 46, str. 810.
242 ER III, str. 8-9 (pop).
243 BHBC, str. 104
244 PeHHHK CAHY 12, str. 445 (Mereis 1 ), str. 449 (MeTex); GH, str. 607.
245 str. 72, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 31, napomena 83.
246 IT, str. 69.
54 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
(Crna Reka) 247 od grc. 5pup,(ov) „suma, sumica, ogradena (privatna
svojina)" + jak (-nik, -ljak)(upor. ojk. VLLCIDR'LM).
ZUNIK, 1455. (Timok = s. Gornje i Donje Zunice, opstina
Knjazevac) 248 od stslov. 30\f NHl V» „pojas" (Danilo II, Zivoti kraljeva i
arhiepiskopa srpskih, XII-XIV vek) < grc. Co)vivaa} m
ISKUMNA, 1455. = SKUMNA, 1466. (Belgrad) = ISKUMLA,
1560. (Vidin) = ISKUMNA, 1560. (Polomje = s. Skomlja,
Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 250 od slov. prid. Skumna < skumen
„mlado od zivotinja" < grc. aKupvoq (upor. cKv^A\nhna / ckniwlnti <
grc. oKupviov „mlado od zivotinja, catulus" /. „Ne imatb skumerib sb
Ibvomb pozirovati"). 251
KALUGER, 1560. (Zagorje = danas s. Granitovo,
Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 252 od rum. kaluger „kaluder" < grc.
KaXoc, „castan" + y^pov „starac". 253
KALUGEROVCE, seliste 1560. (Vidin = top. Kaluger, atar. S.
Mali Izvor, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 254 , vidi ojk.
KALUGER + ov + ce.
KRELUSTE, 1455. = CRKVISTE, 1466. = CERKVISTE,
1560. (Crna Reka) 255 od slov. crkviste „mesto gde je bila crkva ili gde
su jos zidine od crkve" kada je bilo postavljeno naselje („Na crbviste
varbvarino,... U crbkviste krbstovo" od XIV veka u srednjovekovnim
poveljama; „Ima vlasko bijelo crkviste, de je vlaska bogomolja bila..."
u narodnoj pesmi) 256 < stsrp. u,$bKb.i, n^hKui < praslov. cb.$K\f, gen.
CbijKBe < germ. *kiriko (odakle nem. Kirche) < grc. KupiaKt] „(dom)
Gospodnji". 257
MANASTIRICE, 1455. = MANASTIRCICA, 1466. =
247 BHBC, str. 81, 106; Miscellanea 2, 1466, str. 25, napomena 49.
248 BHBC, str. 58.
249 36opmiK XLIV 3, (str. 147) 4, (str. 54).
250 BHBC, str. 74, 87, 113, 120, 139; Miscellanea 2, 1466, str. 54, napomena 206.
251 Rjecnik JAZU 64, str. 366.
252 BHBC, str. 100.
253 JleKCHKOH, str. 389.
254 BHBC, str. 137.
255 BHBC, str. 87, 105; Miscellanea 2, 1466, str. 55. Kod D. BojanicKreluste je
pogresno identifikovano kao s. Grliste.
256 Rjecnik JAZU 4, str. 83 1 .
257 On XI, str. 4.
Slavoljub Gacovic 55
MANASTIRICE, 1483. = MANASTIRISNICE, 1560. (Timok) 258 od
slov. manastir < grc. povocaxripiov „samostan" 259 + ice.
MANASTIRISTE, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s.
Manastirica, opstina Kladovo) 260 od slov. manastiriste „mesto gde se
nalaze rusevine manastira" < grc. p-ovaornpiov „samostan". 261
POPOVICA, 1530-35. = POPOVICE, 1560. = POPOVICA,
1586. (Fetislam = s. Popovica, opstina Negotin) 262 od slov. popovica
„popadija" < pop „svestenik rimske i grcke crkve" (Vuk, XIII vek) +
ica. Vecina slavista smatra sveslov. pop posudenicom iz stvnem., a
manjina od grc. naizac,, ali o tome odlucuje rum. popd, vokativ popo,
koje se moze tumaciti saamo iz grc. naizaq 263 (upor. Top. Popadija u
ataru s. Popovice).
PROTOPOPINCE, 1455, 1466. (Belgrad) = Gorne i Dolne
PROTOPOPINCE, 1560. (Polomje = s. Protopopinci, Mihajlovgradski
okrug, Bugarska) 264 od slov. protopop < grc.TipwcoTiaTrccg < grc.
Tipcoxo „prvi" + grc. nan&Q „pop" 265 + in + ce i prid. gornje i dolnje
(upor. s. Protopopinci / Srbija/, prez. Protopopvic, Protopopic).
SIDRO, seliste 1455. (Belgrad ?) 266 od nautickog termina
cma^o < sgrc. oi,6epo(v) < ai5r|poc; „gvozde" 267 , sto mozda govori
o eksploataciji gvozda.
CUBERNICE, 1478-81. = CUBERNICE, moze se citati i
CUBRINICA, CUBRENICA, CUPERNICA, seliste 1483. =
CIBRICE, 1560. (Svrljig) 268 od slov. fitonima cuber (cubrb, cubar) <
grc. duiaPpoq „satureia hortensis" (upor. Prezime Cuber) 269 + nice.
CUBRA VUKCEVA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam) 270 od
slov. fitonima cubra „satureia hortensis" < grc. dup-Ppo*; i slov. prid.
258 BHBC, str. 76, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 33.
259 JTeKCHKOH, str. 579 (manastir).
260 BHBC, str. 11; TEM 31-32, str. 78, 105.
261 HeKCHKOH, str. 579 (manastir).
262 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 102.
263 ER III, str. 8-9 (pop).
264 BHBC, str. 73, 116, 117.
265 ER III, str. 53 (prot).
266 BHBC, str. 88.
267 36ophhkXLIV 3, str. 127.
268 BHBC, str. 132; Miscellanea 2, 1478-81., str. 146.
269 Rjecnik JAZU 5, str. 82-83.
270 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104.
56 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Vukceva „ona koja pripada Vukcu" < l.i. Vukac.
CUBRA VUKSANOVICA, 1530-35. = CUBRA VUKSAN.
1560. = CUBRA VUKSAN, 1586. (Fetislam) 271 od slov. fitonima
cubra (cubrb) < grc. fhj|iPpo<; „satureia hortensis" (upor. „Cubra
cvece da me dobro cuva" i „Ocat od cubra" 272 ) i slov. prid.
Vuksanov(a) „ona koja pripada Vuksanu" + ica.
CUBRA KOPRIVNICA, 1530-35. = CUBRA KOPRIVNICE,
1560. = CUBRA KOPRIVNICA, 1586. (Fetislam = verovatno se
nalazilo u ataru s. Koprivnice, blizu s. CUBRE STRAZEVICE,
opstina Zajecar) 273 od slov. fitonima cubra < grc. (K>|j,Ppoc; „satureia
hortensis", a radi boljeg geografskog odredenja spomenut je ojk.
Koprivnica.
CUBRA, Ravna 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Cubra,
opstina Negotin) 274 od slov. fitonima cubra < grc. (K>|j,ppoc; „satureia
hortensis" i slov. prid. ravna „planus".
CUBRA STRAZEVICA, 1530-35. = CUBRA ISTRAZEVCE,
1560. = CUBRA STRAZEVICA, 1586. (Fetislam) 275 od slov. fitonima
cubra < grc. fhj|j,Ppo<; „satureia hortensis" i slov. prid. Strazev
„mesto koje pripada strazi; mesto gde se cuva straza" (upor. Top.
Strazevica „u nahiji Rudnickoj golo visoko brdo sa zidinama na vrhu
svome" 276 ) + ica.
CUMJAN, 1560. (Timok) 277 od Cumjani < nepotvrdenog l.i.
Cum(a) < grc. KU|j,a „kuga" 278 (upor. Prez. Cumak) + jani.
Pretpostavljamo da je manastir pod imenom Cuma koji se spominje u
Crnoj Reci bio blizu ovog naselja, a koji je svoj naziv dobio u narodu
zbog lecenja ove opake bolesti u kakvoj bolnici pri samom manastiru
(upor. Ojk. KOZMAR koji je verovatno tako prozvan po svetim
Vracima, Kuzmi i Damjanu).
271 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104.
272 RjecnikJAZU5,str. 82.
273 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104
274 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104.
275 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104.
276 CP, str. 717.
277 BHBC, str. 129.
278 ER I, str. 341 (cuma).
Slavoljub Gacovic 57
114
Neosporna je cinjenica da su dolaskom na Balkan slovenska
plemena naisla na potomke, pre svega, poromanjenih starobalkanskih
plemena (Iliri, Tracani, Mezi, Geti-Dacani, Dardanci, Tribali i dr.),
pridoslica iz svih krajeva Rimskog Carstva (Male Azije, Italije,
Spanije, Germanije i dr. Sve do polovine VI veka), keltskih
(Skordisci, Remi, Volsci i dr.) kao i drugih raznorodnih plemena, koji
su poznati u srednjovekovnim spisima od VI do XVI veka i naucnoj
literaturi pod jednim imenom - Vlasi. Onomastickih tragova ovih
romanizovanih stanovnika Balkana ima poprilicno u ojkonimiji
Vidinskog sandzaka.
Distinkcija izmedu „vlaskih" i rumunskih licnih imena je tolika
koliko smo uspeli za „vlaska" licna imena naci potvrde u starim
srpskim srednjovekovnim poveljama i u turskim popisnim defterima
XV i XVI veka juzno od Dunava cije se poreklo sigurno objasnjava
elementima „balkanskog jezickog nasleda, koji su do nas po pravilu
doprli posredstvom zatecenih Romana, Vlaha". Takvih licnih imena
Mitar Pesikan nalazi poprilican broj u Zickoj i Limskoj povelji, tj.
darovnici kralja Urosa I sv. Petru na Limu, Banjskoj (Svetostefanskoj)
hrisovulji i u trima Decanskim hrisovuljama (I, II, III), npr. Bala, Bale,
Baldovin, Bana, Batina, Botoljan, Bukor, Bukulaj, Bun, Buta, Buckat,
Buc, Guber, Janja, Kalana, Kalopa, Kopil, Krcelej, Kudelin, Kulin,
Kuman, Kumanic, Kustodija, Lukar, Lucan, Mader, Mana, Mane,
Mackat, Mik, Mikul, Oprisa, Parkac, Pegristan, Pelegrin, Petronja,
Pilej, Sina, Singur, Sracin, Staver, Tus, Halapa, Haracug, Hrelja,
Sarban, Sleman, te „imena sa udvajanjem formanata (Gagul, Gugota,
Doda, Dedol, Lula, Nanota), do cega moze dolaziti u svakom jeziku,
ali ...su bila manje karakteristicna za slovensku tvorbu (koja je isla
uglavnom u pravcu sufiksacije), a vise za supstrat..." i imena „Vladul,
Negul, Rajul, Rasul, Stajul, Stanul, Hranul, Oparitul, Petralit i
Karpos...", a koja smo mi prihvadli kao „vlaska" licna imena.
Izrazid znaci koji svedoce o neslovenskom karakteru ovakvih
licnih imena, kao i onih koji se nalaze u osnovi antropo-ojkonima,
jesu npr. Sufiksi -ul (Karbul, Vlagul, Bratul, Balul/Palul/, Radul,
Minul), -ej (Balej), -sor (Niksor), itd.
Osnove balkanskih srednjovekovnih Vlaha koje su zabelezene
na podrucju Vidinskog sandzaka u turskim popisnim defterima
58 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
ocuvale su se u onim ojkonimima koji nisu tokom vekova pretrpeli
promenu osnove ili pak najcesce u toponimiji i hidronimiji kao
fragmentarni ostaci nekadasnjih ojkonima. Te osnove govore i o
prisustvu starosedelackih vidinskih Vlaha kao i o novopridoslim
Vlasima (vidi Branicevski tefter) sa juga nase zemlje krajem XIV i
tokom XV veka, te su kao takvi zabelezeni i tokom XVI veka kada im
se ukida status filurdzija i kada pocinju povratne seobe Vlaha
(Rumuna) iz Vlaske na podrucju Vidinskog sandzaka.
Navescemo nekoliko ojkonima koji su, pretpostavljamo, sa
migracijom Vlaha preneseni na teritoriju Vidinskog sandzaka. U
Svetostefanskoj hrisovulji (1313-1318), zabelezen je katun Vlaha
Barelevbski (danasnja gora Barel na podrucju alb. s. Bajgore kod
Kosovske Mitrovice) za koga smatramo da se spominje kao ojk.
Baraleva = Paraleva (Crna Reka = hidr. Paralevo) u ataru s. Bogovine,
katun Vlaha Zan>vhibce (1381 1.) koji se spominje kao ojk. Zarvince =
Zirvince (Banja = top. Zarvin kamen i hidr. Zarvina) na podrucju
izmedu planine Rtnja i Slemena, katun Vlaha Dragoljevci (1330.) koji
se mozda spominje kao ojk. (mezra) Dragijovce = Dragilovce (Timok
= top. Dragilovci) u ataru s. Borovca, katun Vlaha C<?LA\raiiE (1330.)
koji se spominje kao ojk. Sremlan = Siremljan (Crna Reka = mahala
Sremljan) kao deo s. Podgorca, katun Vlaha Tudoricevci (1330.) koji
se, verujemo, spominje kao ojk. Tudorca (Krivina = top. Tudorca) u
ataru s. Velike Jasikove, mozda „cathone Radoslavi Hurovich (1404.)"
koji je spomenut u okolini grada Dubrovnika, a kod nas kao ojk.
Huhurovica (Fetislam = s. Urovica) kod Negotina, katun Vlaha
Proilovci (1313-1318.) (danasnje s. Prellovc) na padinama Cicavice
nedaleko od Vucitrna koji se spominje kao ojk. Perilovac (Krivina s.
Perlovbc) u Bugarskoj, Vlasi Cici koji su se sa padina Cicavice
preselili, jednim delom, na prostor Vidinskog sandzaka gde se
spominju u osnovi ojk. Cicikovce (Crna Reka = top. Cicikovce) u
ataru s. Marinovca i Vlasi Pbsoderbci koje daruje Stevan Nemanja
crkvi sv. Nikolaja u Vranji gde se spominje, u katalozima Ohridske
arhiepiskopije, vlasko vladicanstvo, odakle se oni iseljavaju blizu
Hlerina osnivajuci selo Pisoder, ali ne u celosti jer se s. Pbsoderbci u
okolini Vranja spominje i u XIV veku odakle su pred Turcima
prebegli na teritoriju kasnije formiranog Vidinskog sandzaka gde se
spominje kao ojk. Ipsoder (Zagorje = s. Psoderci) u Bugarskoj.
Naselja koja se kao sela i selista (mezre) spominju na Kosovu, u
Slavoljub Gacovic 59
okolini Pristine, Glogovca, Kamenice i drugde, kao npr. Cuculaga
(rum. l.i. Cucul/aga/) nalazimo u Vidinskom sandzaku kao ojk. G. i D.
Cucule (Zagorje = s. Cicil) u Bugarskoj, s. Magura (rum. magura
„brdo, sumski brezuljak") nalazimo kao ojk. Megurice (Fetislam) u
ataru s. Radujevca, s. Makres (rum. makris „kiseljak") nalazimo kao
ojk. Makres (Vidin = s. Makres) u Bugarskoj, s. Sarban (rum. l.i.
Sarban) nalazimo kao ojk. Sirban = Sarbanovce (Banja = s.
Sarbanovac), s. Kopilig (rum. l.i. Copil < rum. copil „dete") nalazimo
kod nas kao ojk. Kopilovce (Vidin = s. Kopilovci) u Bugarskoj, s.
Rugotica (rum. l.i. Rug < rum. rug „kupina") nalazimo kod nas s
grafijom Rugova, mesto Kracor blizu Dakovice nalazimo kod nas kao
ojk. Kraculovce (Timok), itd. Mnogo je takvih ojkonima koji se mogu
navesti u prilog seobe Vlaha krajem XIV i tokom XV veka, no bez
dubljih analiza ne valja se upustati u donosenju ishitrenih zakljucaka,
jer su to, inace, nama poznata licna imena autohtonih srednjovekovnih
balkanskih Vlaha sa ovoga podrucja, poznati kao Vidinski Vlasi, u sto
ce nas dobrim delom uveriti analiza pojedinih licnih imena
zabelezenih u fragmentima opsirnog popisa Vidinskog sandzaka iz
1478-81. godine (vidi PRILOG II).
Cesto, dakle, imena zitelja pojedinih naseobina, kao sto
mozemo videti u PRILOGU II, „nisu znacila saamo puko ukazivanje
na mesto zivljenja, nego su znacile i etnografsku pripadnost datoj
zajednici..." (OP III, str. 35), a licna imena u osnovi antropo-ojkonima
mogu najcesce ukazivati na rodonacelnika, sto im onda uvecava
etnicku indikativnost i cini ih sigurnim pokazateljima etnickih prilika,
a rede na poglavara, koji moze biti i u opreci sa sastavom
stanovnistva.
Sagledavanjem materijala navescemo rumunska licna imena
rodonacelnika koja se nalaze u osnovi antropo-ojkonima i ostale
rumunske osnove, koje smo identifikovali, u ojkonimiji Vidinskog
saandzaka.
BALEJ, 1560, 1586. (Krivina = s. Balej, Mihajlovgradski
okrug, Bugarska) 279 od rum. l.i. Balei(upor. Rum. l.i. Bala).
BALILOVCE, seliste 1455. (Svrljig = top. Balovac, atar s.
Zeljeva, opstina Svrljig) 280 od rum. l.i. Bal(a) + ila + ov + ce.
279 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 108.
280 BHBC, str.
60 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
BALINCE, selo pusto 1455. = BALNICA, seliste 1466.
(Timok = s. Balinac, opstina Knjazevac) 281 od rum. l.i. Bal(a) + in +
ce.
BALKOVCE, 1560. (Zagorje) 282 od rum. l.i. Bal(a) + ko + ov
+ ce.
BALUL (u registru PALUL), 1455. = BALUL, 1454-79.
(Zagorje = verovatno s. Palilula, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 28 ~
od rum. l.i. Balul (upor. rum. l.i. Bala), odnosno od rum. l.i. Pal 2M
(upor. Porodicni nadimak u s. Sipikovu, ailu Pal'a „Palovci" 285 ).
BANILEJ, drugo ime PANTALEJ, 1560. (Crna Reka) 286 od
rum. augmentativa bdnilei „banjetine" < lat. balineae „kupalista"
odnosno od kaalendarskog l.i. Pantalej 287 < grc. IIccvT£/l,er||iov
„svemilostiv".
BANOVCE, 1455, 1560. (Zagorje) 288 od rum. l.i. Ban(af 9 +
ov + ce.
+ ce.
BATINCE, 1530-35, 1560. (Krivina) 290 od rum. l.i. Batin(a) 291
BATINCE, 1560. (Crna Reka) 292 , vidi BATINCE.
BATINCE, 1560. (Timok) 293 , vidi BATINCE.
281 BHBC, str. 70; Miscellanea 2, 1466, str. 35
282 BHBC,str. 113.
283 BHBC, str. 64. Grafija u tekstu izvora je BALUL < rum. l.i. Bal(a) + ul, dok je
u registru na str. 212. grafija PALUL < rum. l.i. Pal + ul pa se ne moze sa sigurnoscu
odrediti osnova ovog ojkonima. Da je to bilo naselje Vlaha (Romanovlaha) potvrduje
i to da se timarnik zvao Ivan (kalendarsko ime cesce kod balkanskih starosedelaca), a
njegov otac Albul, koji je predao u nasledstvo timar svom sinu („Timar na Ivan, sin na
Albul. Sin e napotomstventimariot");HBH, str. 107.
284 Oil III, str. 32 uzorak arbanaskih imena iz 1571. i str. 31. uzorak arbanaskih
imena iz 1485. godine gde l.i. Pal, Mitar Pesikan identifikuje kao arbanasko, ali valja
reci da se l.i. Pal nalazi i kod Rumuna, vidi u DNFR, str. 349. gde se ovo l.i.
objasnjava ugarskim Pal „Paul".
285 Mestani ovog sela kazu da se predak ove porodice zvao Pal, a u svakodnevnom
komuniciranju Palja koje je nastalo svakako od l.i. Pavel.
1478-81, str. 123.
286 BHBC, str. 105.
288 BHBC, str. 100.
290 BHBC, str. 188; TEM 31-32, str. 81.
291
On III, str. 26.
292 BHBC, str. 104.
293 BHBC, str. 108.
Slavoljub Gacovic 61
BATINCE, seliste 1560. (Timok) 294 , vidi BATINCE.
BATNA, 1455. = BATNA, seliste 1466. = BATNO, 1560,
1586. (Krivina = top. Batina, atar s. Bracevca, opstina Negotin) 295 od
rum. l.i. Bat(i)na. 296
BERILOVCE, seliste 1455. (Sehirkej = s. Berilovac, opstina
Pirot) 297 od rum. l.i. Berilo (upor. Bbijhao, ime trojici zickih Vlaha) <
alb. berr „ovca" + ila mi + ov + ce.
BERIS, 1455. = PERIS, 1478-81, 1560. (Svrljig = s. Peris,
opstinaa Svrljig) 299 od rum. peri§ „krusar, teren obrastao kruskama" <
rum. par < lat. pirus „kruska" (upor. Aluni§ „leskovik, leskovaca",
calini§ „suma gde raste kalina", petri§ „kamenit teren", itd.) 300 ili, sto
je verovatnije, od rum. peri§ „teren gde voda ponire" < rum. pere
„ponire, gubi se (nesto)" < lat. perdo „izgubiti, proliti" tim vise sto u
ataru s. Peris na mestu zvanom Pandiralo ponire Svrljiski Timok i da
nakon nepunih hiljadu metara isti ponovo izvire. 301
294 BHBC,str. 108.
295 BHBC, str. 65, 102; TEM 31-32, str. 108; Miscellanea 2, 1466, str. 29.
296 On III, str. 26.
191 BHBC, str. 76; danas postoji i selo Balta Berilovac u opstini Knjazevac.
98 PKCC I, str. 36; Zabelezen je i ojk. Berilje, top. Berilci i prez. Berilovic kao
zanimljiv primer slovenske paralele prezimena Ovcarevic; ER I, str. 110
(baran).Toponim Baranica (opstina Knjazevac) nastao je od osnovee baran- „ovan" +
ica. Rec je mogla nastati od uzvika bar (u Vlaha Istocne Srbije) + bar (Hercegovina)
kojim se uzvikuje ovci da mirno stoji. Da je rec postojala i na Balkanu, to dokazuje
alb. berr „ovca", grc. pdpiov TipoPoaov kod Hesycha. Potvrdena je kao alpinska rec,
u nordijskom i keltskom, onda u madaarskom barany „jagnje", odakle naziv za
Baranju. Skok drzi da rec potice iz panonsko-slovenskoga. Rec je svakako - navodi
dalje Skok - predie., ali uporeduje i npers. Barra „jagnje" (*varnak, pehl. Varak
„ovan"). Toponimi s istom osnovom su jos Baran i Baranji (upor. Slov. paralele, ojk.
Ovcara, Ovcar Banja, Ovcara Suhopoljska, Ovcare, Ovcarevo, Ovcari, itd.).
299 BHBC, str. 77; Miscellanea 2, 1478-81, str. 120.
300 Fitonimi su jos Peris u ataru Donjeg Milanovca, Dusanovca, Jabukovca, Malog
Jasenovca, itd., Frasenis na Miroc planini i na Kucaj planini, Gorunis u ataru
Milatovca, Plopis u ataru Klokocevca, Kraku Vunturij u ataru Majdanpeka, itd.
301 Nema osnove Radoslav Radenkovic kada u svome radu „0 eTHMOJioraJH
HeKHX TonoHHMa jyroHCTOHHe CpSiije" (Pa3BHTaK, 1979, 6p. 1, str. 92.) iznosi
sledece: „Ethmojiouiko o6janiH>eH>e TonoHHMa nepnin Hnje flaneKO ojx
eTHMOJioniKor o6janiH>eH>a Ha3HBa ITpaxoBo". Buduci, Radoslav Radenkovic, koristi u
svome radu „Etimoloski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" od Petra Skoka valja
mu predociti misljenje koje iznosi P. Skok „Odatle toponim rum. Podrijetla Peris
(selo, Srbija, Timok) < rum. Par < lat. pirus 'kruska'... " pod odrednicom „pirula".
62 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
BESINCINCE, 1466. (Belgrad) = BESICINCE, seliste 1560.
(Polomje) 302 od rum. be§ic „mehuri koji se dignu kada se neko opece",
ali i svako drugo „uzdignuce terena koje podseca na mehur svojim
oblikom" < rum. belied < lat. vesslca „besika, mehur" 303 + in + ce
(upor. Ojk. Besici, Beska, onda slov. paralela, ojk. Mesina, Mehurici,
itd.). Rec svakako pripada balkanskom latinitetu (upor. alb. meshike,
peshike ifshike).
BOJADIK, 1560. (Zagorje) 304 od arom. Li. Boiagi < boyaci
„vopsitor" + ik.
BORUZNICE, 1455. = BORUZNICA, 1466. = PORUZNICA,
1478-81. = PORUZNICE, 1560. (Banja = s. Poruznica, opstina
Sokobanja) 305 od rum. boruj (borug) „urvine" u prva dva popisa da bi
u zadnja dva popisa, verovatno dolaskom srpskog stanovnistva, pocelo
se izgovarati s osnovom od slov. prid. poruzn(a) „podosta ruzna" +
ice.
BRATULEVCE, 1560. (Zagorje) 306 od rum. Li. Bratul + ev +
ce.
BUNILOVCE, 1455, 1466, 1483. = BULINOVCE, 1560.
(Timok = s. Bulinovac, opstina Knjazevac) od rum. Li. Bunild
(upor. rum. l.i. Bun; sa suf. -ild Bucil/d/, Traild, itd.) u turskim
popisima XV veka, dok je osnova u popisu iz druge polovine XVI
veka nastala od l.i. Bulin + ov + ce.
BUCACIN, 1455, 1466, 1483, 1560. (Timok) 309 od rum. l.i.
Buc 310 + ac + in.
BUCINAC, 1530-35. = BUCINCE, 1560. = BUCINAC, 1586.
302 BHBC, str. 122; Miscellanea 2, 1466, str. 57.
303 ER I, str. 141 (besika 1 ); Zanimljiv je ojk. BESAR, seliste 1455, 1466, 1560.
(Zagorje) izveden od radne imenice besar „besnik, covek koji cvrsto drzi zadanu rec"
< alb. bese „zadana vera hajducima koja traje do zalaska sunca, casna rec" < ie.
bhendh- „vezati" + ar < lat. -arius koji, donekle, ukazuje na doseljenje albanaca u
vreme turske vlasti na tlo Vidinskog sandzaka.
304 BHBC, str. 113.
305 BHBC, str. 83, 153; Miscellanea 2, 1466, str. 69, napomena 277; Miscellanea
2, 1478-81, str. 165, napomena 130.
306 BHBC, str. 1 19; Miscellanea 2, 1478-81, str. 120.
307 BHBC, str. 88, 120; Miscellanea 2, 1466, str. 58.
308
(OB3BP30), str. 35.
309 BHBC, str. 73, 143; Miscellanea 2, 1466, str. 49, napomena 173.
Slavoljub Gacovic 63
(Krivina = top. Bucinac, atar s. Dubocane, opstina Zajecar) 311 od rum.
apelativa bucin (varianta a lui bucium) „starinski muzicki
instrument" 312 + ac.
BUCINCE, seliste 1455. = BUCACIN, seliste 1478-81, 1560.
(Svrljig = uz s. OKOLISTE) 313 od rum. l.i. Buc 314 + ac + in.
VALUGA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Vajuga, opstina
Kladovo) od rum. valuga (= vajuga) „krivina reke, ugao zemlje koji
cini reka svojim krivudavim tokom, sprud".
VINE, 1455. = VINA, 1454-79, 1466. = VINE, 1560. (Timok =
s. Vina, opstina Knjazevac) 316 od rum. l.i. Vina (upor. rum. l.i. Vinea i
romansko l.i. u srednjovekovnoj Dalmaciji, Vinea) 311 .
VINOVCE, 1455, 1483. (Gelvije, od 1530. Crna Reka = top.
Venovac, atar s. Mali Izvor, opstina Boljevaac) 318 od rum. l.i. Vina
(upor. rum. l.i. Vinea i romansko l.i. u srednjovekovnoj Dalmaciji,
Vinea) + ov + ce.
VISOVICE, seliste 1455. (Svrljig = hidr. Visevac, atar s.
Vlahovo i hidr. Visevska reka, atar s. Gusevac, opstina Svrljig) 320 od
rum. l.i. Vi§ 311 + ov + ice.
VLAGULOVAC, 1530-35. = VLAGULOVCE, 1560. =
VLAGULOVAC, 1586. (Krivina) 322 od rum. l.i. Vlagul + ov + ac
(upor. rum. l.i. Vlaga).
VtRSOVA, 1560. (Krivina = hidr. Vrsovac, atar s. Recke,
opstina Negotin) 323 od rum. l.i. Vns (upor. „Kalendarskih imena koja
su tipicna za decanske Vlahe u ovome selu nema, ali ako je ime
Vnsalb /citaj Vrsalj/ nastalo od Ursus, onda je i vlaski uticaj prisutan,
311 BHBC, str. 100; TEM 31-32, str. 81, 106.
312 DNFR, str. 82.
313 BHBC, str. 78, 156; Miscellanea 2, 1478-81, str. 142.
314 On III, str. 26.
315 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 79, 103.
316 BHBC, str. 66, 108; HEH, str. 129; Miscellanea 2, 1466, str. 28, napomena 68.
317 Miscellanea 2, 1478-81, str. 124; DNFR, str. 485, 3KJ II, str. 352.
318 BHBC, str. 69.
319 Miscellanea 2, 1466, str. 124; DNFR, str. 485; 3KJ II, str. 352.
320 BHBC, str. 82.
321 Miscellanea 2, 1466, str. 127. (Uporedi rum. l.i.. Vis u s. Halovu, rum. i bug.
l.i. Visa/Visa/).
322 BHBC, str. 100; FEM 31-32, str. 81, 106.
323 BHBC, str. 101.
64 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
a vidljiv je i preko imena Hrelja i Lalbko, potvrdenim kod Vlaha izvan
decanskog podrucja" /ZSJOK, str. 361/) + prid. prisvojni suf. -ova
(upor. Vrse, Vrselje, Vrsakovo, Vrsi i Vrsine, onda dalmato-romansko
Li. Ursaicus, Li. Vrsaiko, Vrsajko, prez. Vrsalovic, Vrsajkovic,
„Boshillo Vrsula", 1582. /ZSJOK, str. 317./ i dr.).
Gorne KLANOVA, seliste 1560. (Crna Reka 324 od rum. Li.
Kalan(a) + ova.
Gorne PLANINICE, 1455, 1466. (Vinisnica) = Dolne
PLANINICE, 1455. = Dolna BLANINICA, 1466. (Vinisnica = s.
Planinica, opstina Zajecar) 326 je ojk. izveden od dem. planinice f. pi.
„vise manjih pasnjackih visoravni ili utrina na kojima su Vlasi
napasali svoja stada", koja potice od juznoslovenskog pastirskog
termina planina < praslov. *poln- + ina (upor. Lat. planus „ravan,
gladak, otvoren", stslov. Plan „ravan", slovenacki plan „ravnica", „cist
od sumskog rastenja", ceski plany, planja, planee, piano „ravno",
donjeluz. plany 327 itd.). Jos je K. Jirecek u svojoj Istoriji Srba napisao
„Suvati na brdima zvali su se u Srbiji i u Bugarskoj u 13. i 14. veku
'planine'", ali je vec tada ova red pocela da dobiva znacenje brda
uopste, a docnije, za neko vreme, sto vise i znacenje sume. Ona se
javlja i u grckim poveljama iz Makedonije i Tesalije kao „7iA,avivr| u
znacenju planinskih pasnjaka...". 328 Da bismo razumeli sta je
predstavljala red planina za coveka nemanjicke Srbije navescemo
nekoliko primera iz Decanske hrisovulje: „od zle reke kude se ni ore
ni kosi - tozi vse planina", „od Vrbmose kude se ni ore ni kosi - tozi
vse planina", dakle onaj deo sto nije za obradivanje, koji se „ni ore ni
kosi", a valjda nije ni suma. 329 U jednom brdskom kompleksu moglo
je biti vise planina pa se ona nalazi u mnozini, kao npr. u Decanskoj
hrisovulji „grncarevbske planine koje su nad Decani", „al'tinbske
planine", „grad'bcke", „plavbske", itd. 330 Neke planine u Srbiji i danas
imaju pluralni oblik, kojim se mogao obuhvatiti ceo brdski masiv na
kome je bilo niz planina, kao npr. Gledicske planine, Svrljiske
324 BHBC, str. 107.
326 BHBC, str. 60, 61; Miscellanea 2, 1466, str. 19, 22.
328 HC III, str. 181.
329 rjiacHHKcy^;i2, 43.
330 BS I, str. 17.
Slavoljub Gacovic 65
planine, Kucajske planine, Morihovske planine, Karpatske planine,
itd.
Od Vukovog Srpskog Rjecnika, gde se rec planina f. objasnjava
kao „der Bergwald, saltus, mons silvosus, gora" 331 , pa sve do
Skokovog Etimologijskog Rjecnika, gde se rec planina, f. isto tako
objasnjava neistorijski kao „sumom obrastao brdovit predio, mons,
montanea" 332 , jedino u delu VI. Mazuranica, Prinosi za hrvatski
pravno-povjestni rjecnik, nalazimo objasnjenje reci planina, f. kao
„mons, saltus, itd., ali upravo i ono, sto Niemci zovu Aim, Alpe,
Bergweide, Bergtrift" 333 tj. „suvat, planinski pasnjak, utrina", itd. Da
je rec planina bila najpre balkanski stocarski termin i da je kasnije
postala, u juznoslovenskim govorima, geografski termin, ukazuje nam
T. Radivojevic u svom radu o Lepenici (SEZ 47, 27) gde ima 12
planina pod oznakom „oralija i livada", onda kod M. Filipovica u radu
o Takovu (SEZ 75, 37) nalazimo planina kao deo sela 5 puta, itd. 334
Takvo se misljenje o reci planina odrzalo, uglavnom u planinsko-
brdskim predelima kod gorstaka vicnih stocarstvu, i u prvoj polovini
XX veka. Evo nekoliko primera. U istocnoj Srbiji „Ograda, 'carina' je
odvajala selo sa u t r i n o m, odnosno planinskom pasom
od 'sinora' (obradive zemlje, 'polja')..." 335 . J. Dedijer iznosi da u
Hercegovini ima „planina na kojima (seljaci) drze stoku, a sela imaju i
po vise planina" 336 , a iz daljeg izlaganja se vidi da su to „ljetne
planine" odnosno pasnjaci. T. Smiljanic u svom radu o Mijacima,
kada govori o stratigrafiji, iznosi: „Treci je klimatski pojas alpijski.
Obuhvata visove iznad sumske zone. To se u narodu zove
' planina' ...". Padine iznad s. Tresonce su livade do izvesne visine,
„iznad toga su padine sa sumom. Posle nastaje prostrana 'planina 7 ". 337
TJ Dobricu se veli da „selo isteruje stoku na 'planinii ili 'utrinu'".
Istocna Hercegovina zna za „seoske planine" . Iz rada Sv. Tomica,
Piva i Pivljani, vidimo da s. Vojinovici imaju planine Tursku glavu,
332 ERII, str. 675.
334 BS I, str. 20, napomena 49.
335 TEM 31-32, str. 155.
336 CE3 12, 5, str. 58.
337 BS I, str. 18.
66 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Planinicu, Poglecje, Radin do, Zelenu glavicu i Lukavicu 338
(nemoguce je poverovati da jedno selo moze imati u posedu 6 planina
u geografskom smislu „mons, gora"). R. Nikolic veli da je u Vranjskoj
Pcinji „Motina bila planina na kojoj su letovali Vlasi (Crnovunci)" pa
nastavlja „planina, tj. pasa i suma". 339 Necemo pogresiti ako kazemo
da je „planina" rec koja je najpre bila upotrebljavana, narocito u
grckoj Makedoniji, u naseobinama po Tesaliji, a onda u zemljama
stare srpske drzave, sto objasnjavaamo time, da su ti tereni upravo
stocarski na kojima su se kretali romanski Vlasi. Delovi Epira i
Tesalije predstavljali su Veliku Vlahiju te su dugo vremena Vlasi bili
posrednici svega onoga sto je strujalo iz bogatije grcke u siromasniju
slovensku kulturu. U doba Nemanjica i docnije romanski Vlasi su
ziveli uz slovenski zivalj, ali nekako odvojeno, bili su bilingvisti, pa
pretpostavljamo da su bas oni popularizovali i reci kao sto su planina,
vatra i tome slicno, 340 koje svakako nisu bile romanske, ali ipak mi
bismo bez romanskih Vlaha govorili svuda „gora" i „oganj".
Migracijom tih Vlaha, po gorama Srbije, i drugim krajevima Balkana,
sto se u poveljama cesto spominje, preneo se specifican balkanizam,
stocarsko-oronimski termin planina u Bosnu, Crnu Goru,
Dalmaciju, Hrvatsko Primorje, Istru, Sloveniju do Slovacke, Poljske i
Zakarpatske Rusije. 341 Na primeru ovde navedenog ojk. Planinice,
zapazamo pluralni oblik, a zbog same konfiguracije terena na kome se
nalazi, ne moze se pod tim pojmom u pluralu podrazumevati „gora
mons" vec samo „planinski pasnjak, seoska utrina, Aim, Alpe", dok
nam prid. Gornje i dolnje jos vise ukazuje na to da su postojali letnji
(gornji) i zimski (dolnji) pasnjaci (upor. „PLANINICA - zaselak
Dinose" u Titogradskoj Malesiji. 342 )
Gorne CUCUNE, 1455. = Gorne CUCULE, 1466. = Gorni
CUCUL, 1560. = Dolni CUCUL, 1560. (Zagorje = s. Cicil,
Mihajlovgradski okrug) 343 od rum. l.i. u vok. sing. Cucule (upor. s.
Qyqylage na Kosovu i Metohiji 344 i nadimke kod Vlaha Istocne Srbije,
338 CE3 59, 31.
339 BTP; BS I, str. 18.
340 BS I, str. 5, 10.
341 BS I, str. 23.
342 3UIJOK, str. 544.
343 BHBC, str. 74, 84, 125, 152; Miscellanea 2, 1466, str. 65.
344 01 10, str. 55.
Slavoljub Gacovic 67
Cuculjaga, Cuculjece i prez. Cuculovic kao i licna imena splitske
vlastele Chuchula,Chucula i Chuchiula u XIV i XV veku).
Gorni PREVALAC, 1530-35. = Gorne PREVALCE, 1560. =
Gorni PREVALAC, 1586. = Dolne PREVALCE, 1560. = Dolni
PREVALAC, 1586. (Fetislam = nalazilo se u ataru s. Malajnice,
opstina Negotin) 345 je, mozemo pretpostaviti, od rum. preval(e)
„udolina" < lat. prae + valles + ac ili od slov. prevalac „mesto gde je
kakva prevala, odnosno vodomeda ili razvode" (upor. u Dusanovoj
hrisovulji „... po delu putemb na PrevalbCb", Prica veli da je gospodar
grada Sokola u Aleksinackom okrugu zatvarao prolaz Moravici
bivoljim kozama „... Kad bi voda dosla do velike visine, ona bi
prevaljivala preko jedne presedli... Ta se presedao zove i danas
Prevalac", itd.) 346 i prid. gornji (gornje) i dolnji (dolnje).
GRAMADA, seliste 1455, 1560. (Zagorje = s. Gramada,
Mihajlovgradski okrug) 347 od rum. gramada „hrpa kamenja" i ne treba
da je posudenica iz juznoslovenskoga nego iz lat. grumus (upor. rum.
deminutive gramojpard, gramazuicd, Romani na Krku gramazo,
Albanci germadhe, kod kocevaljskih Nemaca grumade, Mleci
grumada, Furlanci grumade, sve u znacenju „hrpa, gomila, pogranicni
kamen"). 348
GUBEROVCE, 1466, 1560. (Timok = iseljeno u Sumadiji
krajem XVIII veka) 349 od rum. Li. Guber 350 + ov + ce.
G. SUMARIN i D. SUMARINOVAC, 1530-35. = Gorne i
Dolne SUMARINOVCE, 1560. = G. I D. SUMARINOVCE, 1586.
(Fedslam = s. Samarinovac, opstina Negotin) 351 od rum. l.i. Sumarin
koji je nastao od sanktorema Sumarin 352 < korelativa Su- < lat. prid.
sanctus „sveti" + lat. l.i. Marin(us) (upor. Sanktoreme Subriana,
Sucekala, Sudarad, Sufilip, Supetar, Superka, Sutrojica, Suvid,
345 BHBC, str. 109, 1 1 1; TEM 31-32, str. 102, 105.
346 Rjecnik JAZU 50, str. 782.
347 BHBC, str. 72, 123.
348 ER I, str. 606 (gramada).
349 BHBC, str. 143.
350 On III, str. 26.
351 BHBC, str. 65; TEM 31-32, str. 79, 105.
352 Miscellanea 2, 1466, str. 127.
68 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Sutilija, itd.) 353 + ov + ac i slov. prid. gornje i dolnje. Grafija
Sumarinovatz je zadnji put zabelezena na Langerovoj karti 1718.
godine, a tek 1741. godine 354 na Katastarskom popisu Krajine i
Kljuca 355 je zabelezena, sa novoromanskim refleksom sa(n)- (upor.
rum. si/n/ „sveti") < lat. prid. sanctus „sveti", grafija Samarinovac
(upor. „Velika opstina Samarina na Pindu, naseljena Rumunima,
nazvana je svakako po sv. Marini, ime mesta romanskog porekla;
Pouqueville pise ovo ime San Marino, Heuzey Santa Marina" 1 ' 56 )
mada Putanec iznosi misljenje da je novoromanski refleks sa(n)-
unosen vec od XV veka (upor. Sanbas < San Basso < sanctus
Bassiusf ' '.
G. i D. GALBINCE, 1586. (Fetislam) 358 od rum. prid. galbin
„zut" < lat. galbinus (upor. galben „dukat" u satrovackom govoru) 359 +
ce. Navedeni ojk. je verovatno nastao po zutoj boji zemlje, ilovaci ili
je mozda naziv dosao od njegovih stanovnika, Vlaha dukatnika, koji
su do 1586. godine placali filuriju.
G. i D. STUBIK, 1530-35. = Gorni i Dolni ISTUBIK, 1560.
= G. I D. STUBIK, 1586. (Fetislam = s. Stubik, opstina Negotin) 360 od
rum. stub(ei) „truncus cavus aquae colligendae, suplje drvo ukopano
oko izvora" slov. porekla + ik i prid. gornji i dolnji.
353 Slovo XIII, str. 137-175; ER II, str. 378 (Marin); Crkva manastira u Donjoj
Kamenici kod Knjazevca datirana je u sam kraj XIV veka. U ovoj crkvi na zapadnom
zidu zapadnog kraka prikazana je Sveta MARINA. Kult Svete Marine razvija se od
sredine XIII veka. Prvi put u celoj figuri javlja se u Bojani, Gracanici, Karaanu,
Matejcu, Markovu manastiru, itd. Vidi: Mirjana Bordevic-Ljubinkovic i Radivoje
Ljubinkovic, Crkva u Donjoj Kamenici, Starinar, nova serija, knj. I, SAN, Beograd
1950, str. 58; Subriana < *Sutcubriana < sanctus Cyprianus, Cucekla < Su + Tekla,
Sudurad < Cu + Durad, Sufilip < Su + Filip, Supetar < Su + Petar, Superka < Su +
Perka (< hipokoristik od Petronija), Sutrojice < Su + Trojice (< Trinitas), Suvid < Su
+ Vid (slov. bog Svantovid), itd.
354 CnoMemiK CKA XCVI, drugi razred 75, str. 19.
355 Miscellanea 2, 1741, str. 292.
356 3KJ, str. 474; G. Weigand navodi Samarina.
357 Slovo XIII, str. 139.
358 TEM 31-32, str. 103, 105.
359 ER I, str. 546. (galben).
360 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 79, 102.
Slavoljub Gacovic 69
DtLGASEVCE, 1560. (Polomje = s. Dlgasevci, danas s.
Zamfir, Mihajlovgradski okrug) 361 od rum. l.i. Dilg(a) 362 (upor.top.
Dilga, Rumunija) + as (upor. rum. l.i. Doina§) + ev + ce.
DRAGULOVCE, seliste 1560. (Svrljig) 363 od rum. l.i.
Dragul + ov + ce.
DUDEVLAD, 1478-81. (Zagorje) 364 od rum. l.i. Dud'l +
prisvojni prid. suf. -ev + (h)lad nastao redukcijom (upor. „Direktan
spomen nastanjenih Vlaha u Cabicu je Bogdan a sin mu Radoslav a
ded mu Vlah... i vise drugih nejasnih /imena/: Magel, Cecel, Hejmic,
Dud'l, Hunjer, Dumic koja po svoj prilici treba pripisati Vlasima")- 365
ZARVINCE, 1455, 1466. = ZIRVINCE, 1560. (Banja = hidr.
Zarvina i top. Zarvin kamen izmedu planine Rtnja i Slemena) 366 od
katuna „Vlahb Zanvinbce" koga Jovan Ugljesa daruje Hilandaru
1381. godine, a koji se verovatno krajem XV veka preselio u podrucje
Banje, na padinama planine Rtnja i Slemena. 367 Ta je migracija mogla
biti, najverovatnije, nakon Maricke (1371.) ili Kosovske bitke (1389.),
ali svakako pre nego je oblast Banja potpala pod tursku vlast 1396.
godine. Koliko je nama poznato katun Vlaha Zarvince se vise ne
spominje u svojoj maticnoj oblasti.
IVLADILOVCE, 1455. = VLADILOVCI, 1530-35. =
VLADILOVCE, 1560. = VLADILOVCI, 1586. (Krivina) 368 od rum.
l.i. Vlad (upor. Vlad, Brad,Dana,Stan,Bad,Bud,Dan,Grad, Julg, Lai,
Lack, Man, Nan, Rad, Sas, Urs, Vlas, Zay kod rumunskih manastirskih
stocara Fogarasa i Marmarosa 369 ; M. Pesikan navodi sledeca l.i. kao
arbanaska: Vlad, Bab, Goga, Deda, Zara, Lala, Mai, Pal, Cika u
turskom defteru iz 1485. i alb. l.i. Vlad, Bag, Gika, Goga, Goma,
Deda, Dida, Doda, Zara, Mark, Mic, Nika, Pal, Peka,Prend, Tola u
turskom defteru iz 157 1. 370 od kojih se mnoga nalaze kao licna imena
361 BHBC, str. 117.
363 BHBC, str. 200.
365 3I1IJOK, str. 366.
366 BHBC, str. 84, 133; Miscellanea 2, 1466, str. 66.
367 3CCCA, str. 446.
368 BHBC, str. 71, 103; TEM 31-32, str. 81, 109.
70 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
kod Vlaha u istocnoj Srbiji) 371 + il(a) (upor. rum. Li. Vladild) + ov +
ce.
IVLADINE, 1455, 1483. (Crna Reka) 372 od prot. I- + rum. l.i.
Vlad (upor. ojk. IVLADILOVCE) + ine.
IPSODER, 1560. (Zagorje = s. Psoderci, danas s. Kosta
Percevo, Mihajlovgradski okrug) 373 od slov. pbsoden (upor. psoglav,
rec nastala prema grc. KuvoKscpaAog, a nalazi se kod Herodota i
drugih te u Pseudo-Kalistenovoj Aleksandriji, koja se vec u XIII veku
prevodila na slovenske jezike) 374 prema imenu Vlaha Pbsoderbci, koje
daruje Stefan Nemanja crkvi sv. Nikolaja u Vranji gde se, kako
saznajemo u katalozima Ohridske Arhiepiskopije, pominje vlasko
vladicanstvo. Kasnije u svojoj hrisovulji Stefan Prvovencani
podvrgava sve Vlahe njegove kraljevine, pa i Vlahe Pbsoderbci, pod
jurisdikciju srpskog arhiepiskopa u Zici, nakon cega se oni sele
(Dobar deo ovih Vlaha ostaje jer se spominje s. Pbsoderbci u okolini
Vranja u XIV veku, danas s. Soderci/Suderci) 375 u, po njima prozvano,
selo Pisoder blizu Hlerina gde se, u poveljama zadnji put, 1335.
godine spominje sediste vlaskog episkopa. 376 Odatle se pod naletom
Turaka, najverovatnije, krajem XIV i tokom XV veka, doselise u
nahiju Zagorje u Vidinskom sandzaku.
ISTANOVCE, 1455, 1483. (Zagorje) 377 od rum. l.i. Stan
(upor. lat. l.i. Stan/us/ kao i l.i. Stan kod rumunskih manastirskih
stocara Fogarasa i Marmarosa; 378 slovenska l.i. su „isla uglavnom u
pravcu sufiksacije" 379 ) + ov + ce.
ISTANOVCE, seliste 1455. = STANOVCE, seliste 1466.
(Zagorje) 380 , vidi ojk. ISTANOVCE.
371 U s. Halovu postoje prezimena Gacovic od l.i. Gac, prez. Babic od l.i. Bab, l.i.
Cica, Zara, Goga, Pal'a u s. Sipikovu, Doda u c. Halovu kao i l.i. Micu, Nica, Peca,
Marcu, itd.
372 BHBC, str. 71,202.
373 BHBC, str. 123.
374 Rjecnik JAZU 53, str. 578.
375 TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 301.
376 TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 308.
377 BHBC, str. 90, 204.
378 BS VII- VIII, str. 4.
379 On III, str. 26.
380 BHBC, str. 74; Miscellanea 2, 1466, str. 47.
Slavoljub Gacovic 71
ISFIRLIG, 1455, 1560. (Svrljig = ostaci srednjovekovnog
grada Svrljiga, opstina Svrljig) 381 od rum. sfrllg „izvijen, uzdignut,
usukan" < rum. sfrll „zvuk koji se cuje prilikom bacanja duguljastog
oblog kamena sa velike strmeni" na kojoj je, valja istaknuti, ovaj
srednjovekovni grad i sazidan 382 (upor. rum. a sfrllg/at/ „izvio se,
usukao se" u visinu, ka nebu, kao listovi kukuruza za vreme suse; rum.
sfrl'aza „propeler, zvuk propelera", itd.) 383 + ig lat.-grc. porekla (lat.
nenaglaseni -icus = grc. -z/co^) 384 . Buduci je 1018. godine u povelji
vizantijskog cara Vasilija II Ohridskoj arhiepiskopiji, zabelezena
grafija - episkopija Sfelig(ovo) - primarnija u razresavanju ojk. Isfirlig
mogla bi se njegova protumaciti od grc. OTifjAuy^ „pecina", a njih sa
zapadne strane velike strmeni, na kojoj je bio postavljen
srednjovekovni grad, doista ima.
JANOVCE, 1466. (Vidin = s. Janovec, Mihajlovgradski
■joe ^S/i
okrug) od rum. Li. Jan (>KdNb, istog porekla kao Ivan/Jovan, ali je
u slov. primljeno i kao Zan posredstvom romanskih izvora) 387 < grc.
'lavec, (loan je licno ime mnogih rumunskih vladara u srednjem veku,
dok je kod Vlaha ist. Srbije poznato ime Jon/a/, odatle prez. Jonovic m
licno ime Jan spominje se u manastiru Krepicevcu koga je sagradio
381 BHBC, str. 80, 204.
382 Spominje se u Zitiju Simeona Nemanje od Stevana Prvovencanog 1181. kada
je Nemanja, pored gradova Ravni i Kozelja, razorio i slavni grad Sferlig i u tzv.
Svrljiskom jevandelju 1279. kao grad Svrliz.
83 Mihajlo Kostic u radu Grad Svrljig, separat iz Glasnika Srpskog geografskog
drustva, sv. I, br. 2, Beograd 1970, str. 101-110 kaze: „Rec Svrljig je ostatak iz
trackog /.../. U danasnjem rumunskom jeziku rec'svrljuga' (zvrluga) je naziv za malu
ribu zute boje (Cobitis taena)". Prof. S. Georgijevic u BS VII-VIII, str. 78. kaze:
„Svrljig p. svirluga 'cikov', virluge 'kruska' sa prel.-uga >-ig". Prof. R. Radenkovic
sa vise domisljanja, ali maanje jasnoce u svom radu O etimologiji nekih toponima
jugoistocne Srbije, Razvitak 1 (1979), str. 92. odreduje Svrljig kao „sveto
mesto,'svetiliste'", itd.
384 ER I, str. 712 (ik 1 ).
385 Miscellanea 2, 1466, str. 40.
' PnE^Hn, str.
' Skoro svi run
su srpski srednjovekovni vladari nosili ime Stefan.
388 Skoro svi rumunski srednjovekovni vladari pored imena nose ime loan kao sto
72 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Georgije /pravilno Georgina/ Janov sin u vreme velikog vojvode
Radula IV). 389
JARINA, seliste 1455, 1466. = JARNINO, 1483, 1560.
(Banja = top. Jarnin, atar s. Zuckovac, opstina Sokobanja) 390 od rum.
l.i. Iarn(a) < rum. iarna „zima" (upor. rum. l.i. Iarna /DNFR, str.
253./) + ino.
JARMENINCE, seliste 1478-81. (Zagorje = neki stanovnici
sela GUJSAVCE tu stanuju) 391 od rum. l.i. Iermen 392 + in + ce.
JORGOVO SELCE, 1466. (Belgrad) 393 od rum. l.i.
Iorg(a) 394 (Jorhga musko ime ili zensko ime /Novakovic/, kod
Rumuna prezime odakle deminutiv Jorgolo na Krku i grc. deminutiv
Jorgakis) 395 koje je varijanta hriscanskog imena sveca Georgije
(„odatle Georgijevic podrijetlom zacijelo Cincari") 396 < grc.
rscopyiog „zemljoradnik" 397 + ovo i deminutiv selce „seoce" < selo
„pagus".
KALANIK, 1455. = Gorni i Dolni KALENIK, 1560. (Vidin
= s. Kalenik, Mihajlovgradski okrug) 398 od rum. l.i.Calan(a) 399 + ik
(upor. s. Calan u Crnoj Gori i top. Kalanska kula u okrugu pirotskom
u Srbiji).
KALANIK, 1455. (Zagorje = s. Kalina, Mihajlovgradski
okrug) 400 , vidi ojk. KALANIK.
389 Manastir Krepicevac se spominje u turskim popisima od 1466. godine pa
nadalje, ali je bez sumnje sagraden jos krajem XIV veka od vlaskog vojvode Radula I,
a tek krajem XV veka je dogradivan od Georgija (pravilno Georgina) Janovog sina,
njegove zene Zore i sina Manojla u vreme vlaskog vojvode Radula IV.
390 BHBC, str. 84, 153; Miscellanea 2, 1466, str. 61, napomena 245.
391 Miscellanea 2, 1478-81, str. 164.
392 Miscellanea 2, 1478-81, str. 125, 129.
393 Miscellanea 2, 1466, str. 58.
394 Naziv navedenog ojkonima ne treba dovoditi u vezu s turcizmom jorga < tur.
Yorga „konj kasac koji podize u jedan mah obe desne ili leve noge". VidiRjecnik
JAZU 4, str. 568.
395 ER I, str. 559 (Georgije). TEM 15, str. 165. „JORGO, cobanin, koji zna da se
rodio na zimovniku negde oko Leskovca, ali nezna u kojem selu".
396 ER I, str. 559 (Georgije).
397 PJIHC, str. 64 (reoprHJe).
398 BHBC, str. 60, 119, 135.
399 On III, str. 26.
400 BHBC, str. 63.
Slavoljub Gacovic 73
KALANIK, 1455, 1483. = KALADNIK, 1466. (Crna Reka =
hidr. Kalinacki potok, atar s. Slatine, opstina Bor) 401 , vidi ojk.
KALANIK.
KALOTINE, 1455. (Svrljig ? = top. Kalotina, opstina
Svrljig) 402 od rum. pejorativnog l.i. Calot(a) (kaaota, rum. Li.
Cdlota) 403 < grc. KaAoxa „lobanja, cela" + ine (upor. lat. l.i. Calvena
„Celo" < lat. calvus „cela", izmisljeno ime za celavog C. Macija
prijatelja Cezarova 404 i oronim u Daciji Ripensis, koga spominje
Teofilakt Simokata, pod imenom Calvo munte /KaA,po|iovJVTic;/
„Celavo brdo /Goli vrh/") 405 ili neposredno od grc. kccAotcc
„lobanja,cela" po konfiguraciji terena (upor. brdo Golgota na kome je
razapet Isus Hrist od aram. gulguhtha „lobanja" ili brdo iznad s. Prlite
Barbaras < lat. barba + rasa „obrijana brada", figurativno „Golo
brdo", itd. 406 ).
KARBULOVCE, 1560, 1586. (Fetislam = s. Karbulovo,
opstina Negotin) 407 od rum. l.i. Carbul (upor. s. Krabul s metatezom
od Karbul kao i top. Krabula, Krabulin dol i hidr. Krabulska voda) 408
+ ov + ce.
KASAJNA, 1586. (Fetislam = top. Kasajna, atar s. Tekije,
opstina Kladovo) 409 od rum. casa „kuca" < lat. casa „koliba, kucica,
dascara, baraka" + ina, a zbog turske ortografije isto slovo se moze
citati s = s kao i slovo y koje znaci ili samoglasnik i ili suglasnikj, te
je zahvaljujuci arabici, koja je u osnovi suglasnicko pismo, zabelezena
navedena grafija u interpretaciji Dusanke Bojanic. 410
KIRBULOVCE, seliste 1566. (Timok = „izvan deftera ...a
nalazi se u sinorima pomenutog sela po imenu Ravna", opstina
Knjazevac) 411 , vidi ojk. KARBULOVCE.
401 BHBC, str. 71; Miscellanea 2, 1466, str. 23, napomena 35.
402 BHBC, str. 79.
403 /10P, str. 227.
404 LH, str. 160 (Calvena).
405 3KJ I, str. 79.
406 OEJLZ3, str. 203.
407 BHBC, str. 1 11; TEM 31-32, str. 105.
408 01 10 (1982), str. 63.
409 TEM 31-32, str. 105.
410 LH, str. 170 (casa), On III, str. 6.
411 Miscellanea 2, 1466, str. 64.
74 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
KOPILOVCE, 1455. = KOVILOVCE, 1466. (Vidin) =
KOVILOVO, 1530-35. = KOVILOVA, 1560. = KOVILOVO, 1586.
(Krivina = s. Kovilovo, opstina Negotin) 412 od rum. l.i. Covil(a) 413
(upor. rum. l.i. Covild < covild „krivina, kobilica" 414 ) 415 + ovo.
KOKORNICA, seliste 1466. = KOKORNICE, seliste 1560.
(Zagorje) 416 od rum. l.i. Cocor < rum. zoonima cocor „divlja guska"+
nica (upor. l.i. Kokor, Kokora, patr. Kokoric, Koko$hkl, top. Kokorina
i Kokorici 417 ; rum. l.i. Cocor i top. Cocora i Cocorul u Rumuniji 418 ).
KOLINOVCE,1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 419 od rum. l.i.
Cold < l.i. Nikola (upor. Colicdf. < Nikola) + in + ov + ce.
KORBOVO,1530-35. = KORBOVA, 1560. = KORBOVO,
1586. (Fetislam = s. Korbovo/ i ostrvo Korbovo naspram s. Korbovo
na Dunavu/, opstina Kladovo) 420 od rum. l.i. Corbija) (upor. rum. l.i.
Corbu/l/, Corbea, Corbel, Corbescu, Corbuleanu, Corbulet, Corbut
itd.) 421 < lat. l.i. Corvlnus + ovo ili od ihtioloskog termina lat. corvus
412 BHBC, str. 102; Miscellanea 2, 1466, str. 47, napomena 167; TEM 31-32, str.
81, 108.
413 Miscellanea 2, 1478-81, str. 153.
414 DNFR, str. 145.
415 Ukoliko bismo prihvatili grafiju KOPILOVCE, koju smatramo pogresnom, i
etimoloski obradili, ona potice od rum. l.i. Copil < rum. kopil „dete" (upor. koiihiMi.
Kopilovik 1417. godine, prez. Kopilovic) + ov + ce. Osnova je ilirotracka ie. Porekla,
koja se ocuvala u originalnom obliku u albanskom, odakle je, u doba vlasko
albanskog nomadstva po katunima u balkanskim planinama, prenesena u ostale
balkanske jezike. Osnova je alb. glagol pjell „radam" s pref. ko-= sanskrt. ka-
„rdavo". Prema tome *ko-+ *pelnos „rdavorodeni" (ER II, str.147-148.). Meyer
zastupa romansko poreklo ove reci: copil < lat. copilis „dete koje je rodila krcmarica"
(lat. copa), dok Puskariu ovu rec nalazi samo „u rumunskim dijalektima na jugu
Dunava" dakle u balkanskih Vlaha. Sv. Georgijevic iznosi da je rec romanskog
porekla i nabraja uz rec kopile brojne toponime s osnovom„kopilj-i kobilj-: Kopiljak,
Kobiljak, Kobiljac, Kovilja, Kovilje (odatle navedeni ojk. Kopilovce ima 1466.
godine grafiju Kovilovce -podvukao S.G.) kojima su nazvani razni tereni, ...a cisto
stocarskog znacaja" (upor. brdo Kapilija, atar s. Nisevca, opstina Svrljig; top.
Kopilica, deo grada Splita, Hrvatska). Naziv ojk. KOPILOVCE, prema tome, moze da
potice i od stocarskog termina za prostor gde su se k o p i 1 i 1 e „ojagnjile" ovce.
416 BHBC, str. 145; Miscellanea 2, 1466, str. 44.
417 PiiEJJiin, str. 105.
418 DNFR, str. 138.
419 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
420 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 103.
421 DNFR, str. 146.
Slavoljub Gacovic 75
(Plinije) „riba drugorazredne kvalitete, erne boje" (upor. vlat. korbet
(Krtole/ „riba koja zivi u osekama", korba /Budva/ „riba koja zivi uz
kraj", alb. korb /Ulcinj/ „riba koja se lovi popunicama") 422 sto je,
zapravo, prenos kopnenog izraza lat. corvus „gavran", poput
ihtioloskog termina oslic „riba drugorazredne kvalitete" od lat. aselus
„magarac" i tome slicno (upor. s. Korbevac kod Vranja i s. Korbulic
kod Kacanika; top. Rtpa Corbi i Fintina Corbi, Corbul, Corbi,
Corbeni, itd.) 423 + ovo. Samo naselje Korbovo, koje je postavljeno na
obali Dunava, i ostrvo s identicnim imenom dovoljno ukazuje da se
ovi nazivi mogu izvesti od lat. corvus „riba drugorazredne kvalitete,
erne boje" < lat. corvus „gavran" tim vise sto su se mestani ovog
naselja, kao i drugi uz Dunav, odvajkada bavili pretezno ribolovom. 424
KRACULOVCE, 1560. (Timok) 425 od rum. l.i. Kracul + ov +
ce (upor. top. Kracul, Mihajlovgradski okrug, Bugarska i licno „Ime
Krac, skraceno od Kracun, potice iz balkanskoromanskog nasleda" 426 ).
KRCUREVCE, 1560. (Vidin) 427 od nepotvrdenog rum. l.i.
Crcur < rum. crcur „kovrdzava, loknica" (upor. rum. cretul
„kovrdza") + ev + ce.
KRSATOVCE, 1530-35. = KRSATOVCE, 1560.
(Krivina) 428 od rum. prid. crs{i)at „zakovrdzan, uvijen, zakrivljen" +
ov + ci.
KUDEL, 1560. (Zagorje = s. Kudelin, Mihajlovgradski
okrug) 429 od rum. l.i. Cudel(in) 430 (upor. „U Grmocelu ...javljaju se
obitelji gdje su braca Nikola i Mojsej, u drugoj otac Altoman i sin
Durdica. Podalje je jedan Sapran... David, pa Kudelin i Nikola, pa Hrs
i necak mu Zud. Neki od ovih antroponima upucuju na Vlahe
nastanjene u Grmocelu." /ZSJOK, str. 365./; „...delom nejasna imena,
za koja - buduci da se ne mogu (pouzdano) objasniti kao slovenska -
zakljucujemo da su elementi balkanskog jezickog nasleda, koji su do
422 ER II, str. 184 (krb).
423 IMJ, str. 207; DNFR, str. 146.
424 TZZP, str. 66-77: Naime, svi stanovnici naselja uz Dunav bavili su se
ribolovom kao osnovnom i dodatnom granom privredivanja
425 BHBC, str. 108.
426 3UIJOK, str. 308; ER II, str. 125.
427 BHBC, str. 118.
428 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81.
76 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
nas po pravilu dosli posredstvom zatecenih Romana, Vlaha... npr. ...
Kopil, Krcelej, Kudelin..." /OP III, str. 26./; licna imena brace Drman i
Kudelin poznata iz istorije Braniceva u XIII veku 431 ).
KUMANICE, seliste 1455. = KUMANCE, 1466. (Banja =
top. Kumin Potok, atar s. Trgovista i Zuckovca, opstina Sokobanja) 432
od rum. l.i. Cuman (Cumanic) 433 < etnonima Kuman „narod
ugrofinskog porekla koji je tokom XI veka prodro na Balkan" 434 + ice
(„Tu je i ime Cumanic i Lazar ...koja se imena takoder susrecu u
vlaskim katunima..." /ZSJOK, str. 364./; s. Kumane kod Velikog
Gradista).
KUMANCE, 1455. (Crna Reka) 435 od rum. l.i. Cuman 36 <
etnonima Kuman + ce.
LAGOSEVCE, 1455. (? = s. Lagosevci, Mihajlovgradski
okrug) 437 od rum. l.i. Lago§ (upor. „U Srednjem Selu u Drenici cini se
da je bilo vlaskog naseljavanja. Tamo nalazimo djeda Luna pa Ivana
Gobunovica, Pilipa Kalimanica, Dragoslava Batavalu i Lago§a
Dragomirovica... Jos je tu i patronimik od vlaskoga imena Kalota." 438 )
+ ev + ce.
LAGUSOVCE, seliste 1560. (Banja = top. Lagusevac, atar
grada Sokobanje) 439 , vidi ojk. LAGOSEVCE.
LALINCE, 1455, 1478-81, 1560. (Svrljig = s. Lalinac,
opstina Svrljig) 440 od rum. l.i. Lala (Lalinat) 441 + in + ce. Zapazena su
- veli Mitar Pesikan - „imena sa udvajanjem formanata (Gagul,
Gugota, Doda, Dbdol, Lula, Nanota), do cega moze dolaziti u svakom
jeziku, ali se ipak verovatno moze reci da su bila manje karakteristicna
za slovensku tvorbu (koja je isla uglavnom u pravcu sufiksacije), a
vise za supstrat (up. Slicne likove u toponomastickom nasledu: Piperi,
Cecuni, Cuce, Dide, Dodosi i si.)." U selu „Krastavljanima je ...po
432 BHBC, str. 85; Miscellanea 2, 1466, str. 66. napomena 268.
433 Miscellanea 2, 1478-81, str. 123; Oil III, str. 26.
434 PJIHC, str. 116.
435 BHBC, str. 63.
436 Miscellanea 2, 1478-81, str. 123; Oil III, str. 26.
437 BHBC, str. 73.
438 3IIIJOK, str. 366.
439 BHBC, str. 133.
440 BHBC, str. 81, 207; Miscellanea 2, 1466, str. 158, napomena 113.
441 KHC II, str. 328.
Slavoljub Gacovic 77
jedan Ivan, Tudor i Stepan vlaskoga ishodista, pa jos jedan Bagres i
Rajko Bulat i Droca sa sinom Lalosem istoga" porekla i „od
neslovenskih imena s kojima se u vlaskim obiteljima kalendarska
nalaze u sprezi zanimljivo je istaknuti ime Baldovin, Hrs, Staver,
Altoman, Lale, Bac, Buckat..." (ZSJOK, str. 356, 362.).
LINEVO, seliste 1466. = LINOVA, 1454-79. = LINEVA,
moze se citati i LINOVA, 1560. (Polomje = bivse s. Gorne Linevo,
danas spojeno sa s. Kovacicom, Mihajlovgradski okrug) 442 od rum. l.i.
Lin(a) (upor. rum. l.i. Linul, Lenul) < rum. lin „tih, blag" 443 (Od iste je
osnove nastao slov. zoonim lin „slatkovodna riba mirnih voda; Tinea
vulgaris f. Cyprinidae") + evo.
LIPOVCE, 1455. = LUPOVCE, 1466. = LIPOVCE, 1560.
(Vidin = bivse s. Lupovec, Lupovsko nance ili top. Lupovec, atar s.
Gramade, Mihajlovgradski okrug) 444 od rum. l.i. Lup(ul) < rum.
zoonima lup „vuk, kurjak" < lat. lupus + ov + ce (upor. s. Lupac
/BiH/, Lupinica /Slovenija/, Lupinjak /Hrvatska/, Lupiste
/Makedonija/ koja bi mogla imati osnovu od rum. lup „vuk") ili od l.i.
Lup(o) < lat. l.i. Lupus < lat. lupus „vuk" (ime hriscanskog
svetitelja). 445
MAKRES, seliste 1466. (Zagorje) = MAKRES, 1560. (Vidin =
s. Makres, Mihajlovgradski okrug) 446 od rum. macris „kiselis,
kiseljak", a verovatno ukazuje na migraciju sa Kosova gde i danas
postoji s. Makresh. 441
MAROVCE, 1455, 1483. (Zagorje) 448 od rum. mar „jabuka"
< lat. malus (grc. \i,r\Xzac > ) „jabuka (drvo)" 449 + ov + ce (upor. l.i.
Marul, prez. Marulic iz XV veka i l.i. Marulus na rimskim natpisima;
slov. paralela je ojk. JABUKOVCE, 1560. u nahiji Fetislam). 450
442 BHBC, str. 208; Miscellanea 2, 1466, str. 25; HBH, str. 131.
443 On III, str. 25.
444 BHBC, str. 59, 118; Miscellanea 2, 1466, str. 45.
445 ER II, str. 332. prez. Lupulovicocito od rum. Lupul < lup < lat. lupus.
446 BHBC, str. 141; Miscellanea 2, 1466, str. 26, napomena 57.
447 OI 10, str. 56, napomena 44.
448 BHBC, str. 67, 209.
449 LH, str. 625 (malus).
450 ER II, str. 380 (Marul).
78 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
MEGURICE, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = blizu s.
Radujevca, opstina Negotin) 451 od rum. magura {megura) „brdo,
brezuljak, sumoviti proplanak" (upor. top. Megura, Megora, Magura,
Magora, Mogura, Migora, Magurica, Magurica, Magurici,
Magureca, Magurka i Magorka u Rumuniji 452 i vise top. Magura u
Srbiji i Hercegovini 453 ) + ice.
MILAJNICA, 1530-35. = MILAJNICE, 1560. =
MILAJNICA, 1586. (Fetislam = s. Malajnica, opstina Negotin) 454 od
rum. malai „hmelj, kukuruzno brasno, proja", nejasnog porekla 455
(upor. top. Malaiqte vise puta potvrden u Rumuniji 456 ) + nica.
MINULOVCE, seliste 1455. (Svrljig ?) 457 od rum. l.i. Minul
(upor. ime hriscanskog svetitelja Mr|vac;) 458 < rum. mina „rudnik
(rudarsko okno)" + ov + ce (upor. ojk. RUDARE i RUDARSTICE).
MIRILA, 1530-35. = MIRLA, 1560. = MIRILA, 1586.
(Krivina) 459 od rum. l.i. Mirila 460 (upor. rum. l.i. Mirila 61 ; od 1357.
godine opstinske vlasti u Sibeniku donose uredbe u vezi s ispasom
Vlaha na sibenskom podrucju koji su, zapravo, osnivaci mesta
Mirilovic i zaseoka Bulati /od rum. l.i. Bulat cije poreklo Vesna Jakic-
Cestaric dovodi u vezu s Pecenjezima, tursko pleme, koji su u znatnim
skupinama od XIII veka bili nastanjeni po istocnim predelima
danasnje Srbije/ od vremena Turaka, koji po svoj prilici poticu od
srednjovekovnih hercegovackih Vlaha Mirilovica 462 ).
MIRIOR, moze se citati i MERIVER, seliste 1478-81.
(Svrljig) 463 od rum. mirior (dial, mereor) „Flurname, lieu-dit,
odmoriste, zastanak".
451 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 104, 79.
43Z RTO, str. 203.
453 ZRPh XXXVIII, str. 533; Slavia VIII, str. 621.
454 BHBC, str. 1 11; TEM 31-32, str. 79, 105.
']
456 TR, str. 443.
457 BHBC, str. 64.
'']
459 BHBC, str. 102. ima grafiju Mirila; TEM 31-32, str. 81, 108.
460 PetHHK CAHY 12, str. 603.
3UIJOK, str. 342.
' Miscellanea 2, 14
moglo citati, ne postoji na raspolozivim kartama'
463 Miscellanea 2, 1478-81, str. 46. „Seliste Meriver ili Mirior, kako bi se jos
Slavoljub Gacovic 79
MOJNICE, seliste 1466. (Belgrad) 464 od rum. l.i. Mok{a)
(upor. rum. l.i. Moina i bug. Mojna) < rum. moma „slabina" + ice.
NEGOTIN, 1530-35. = NEKOTIN, 1560. = NEGOTIN,
1586. (Fetislam = grad Negotin) 465 od rum. l.i. Negot(a) + in („u
srednjovekovnoj Srbiji, Njegota i Negota su imena Vlaha" 466 ;
spominje se Trandafil Negotin u Popisu haraca Krajine i Kljuca 1741.
godine 467 ; prezimena Negulic i Njegulic u XVI i XVII veku na ostrvu
Pagu 468 ; ojk. Negotince u oblasti Peka 1467. godine 469 i Negotino u
Makedoniji odakle je i moguca migracija stanovnistva krajem XIV i
XV veka koji su sobom poneli imena svojih naselja, „NjEGOTIN-selo
blizu Fundine" 470 u Titogradskoj Malesiji koja se proteze duz drzavne
jugoslovensko-albanske granice kao i top. Negotin stan i dr.).
NIKSOR, 1455, 1560. (Zagorje = hidr. Nisora, atar s.
Bojnice, Mihajlovgradski okrug) 471 od rum. l.i. Nic(a) < kalendarskog
Nikola + rum. suf. -§or ili od rum. l.i. (Nik(i)$or (upor. s. Srbisor u XV
veku u Lici, s. Nisor kod Pirota, top. Banisor kod Sofije u Bugarskoj,
onda rum. l.i. Petrigor, Banisor, Pop$or, Stani§or i tome si.) .
NIKSOR, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 473 , vidi ojk.
NIKSOR.
NIKOLICE, 1455. (Banja = s. Nikolinac, opstina
Sokobanja) 474 od rum. l.i. Nikolitd m. (upor. l.i. tesalskog Vlaha,
Nikolica m., kod Vlaha istocne Srbije hipokoristici od l.i. Nikola su
Nicullta m., Nicul'asa f., Nicu/J'/., Nica m., Colita f. /Colica seu
Nicoleta, 1348. godine u Zadru/ 475 , Nico/a/ m. i f. Prema Juco <
Jurica, odakle prezime Nicovic zabelezeno u s. Halovu) <
kalendarskog l.i. < Nikola grc. < Nik6A,oco<; „narodni pobednik" ( <
464 Miscellanea 2, 1466, str. 57.
465 BHBC, str. 1 11; TEM 31-32, str. 79, 105.
466 BS II, str. 102.
']
468 BS II, str. 102.
469 BT, str. 58, 152.
470 3UIJOK, str. 541.
471 BHBC, str. 66, 124.
472 Rumunsko 1. i. Nica je nastalo i od Nikola; Srbisor < etnikuma Srbi, pi. + sor;
Banisor < l.i. Bane + sor; Petrisor < l.i. petar + sor, itd.
473 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
474 BHBC, str. 83.
475 3KJ II, str. 187: „Colica seu Nicoleta, uxor quondam Cressii de Grubogna".
80 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
grc.viKS „pobeda" + Xaoo „narod" 476 ). Ime tesalskog Vlaha, Nikolica,
isto je sto i Nikulica = Nikolice f. pi. „dan sv. Nikole" u Lici,
verovatno pod uticajem velebitskih Vlaha. 477 Naziv Nikolice, kao dan
sv. Nikole identican je s grafijom navedenog ojkonima u turskom
popisnom defteru, pa tim vise da je u prvo vreme navedeni ojk.
verovatno dobio svoj naziv po hriscanskom prazniku Nikolice „dan
sv. Nikole", jer se u ataru s. Nikolice 1560. godine spominje manastir
Isveti Nikola, pod uticajem vidinskih Vlaha 478 (upor. „U Buljubima je
...strani utjecaj jaci: 5,5% kalendarskih i isto toliko neslovenskih
imena Andras i Nikolic i Les u jednoj, pa Les i Vasilj i Nikolic u
drugoj... Pomirili se imena razlicitih utjecaja u istoj obitelji..." misleci
pritom na vlaski i albanski uticaj /ZSJOK, str. 362./).
NIKOLICE, 1455. = NIKOLINCE, 1466. (Klivje, od 1530.
Crna Reka) = NIKOLINCE, 1560. (Crna Reka) 479 , vidi ojk.
NIKOLICE.
NIKOLICE, 1455. = NIKOLICEVCE, 1560. (Cma Reka = s.
Nikolicevo, opstina Zajecar) 480 od rum. l.i. Nicolita, odnosno od rum.
Li. Nicolica (upor. l.i. Nikolica Starac medu Vlasima sa Velikog
Ostrova zabelezeno u pismu koje su naslovili Knezu Milosu 8.
februara 1831. godine /NIPS 22, str. 122./) + prid. prisvojni suf. -ev +
ce.
NIKOLICEVA, 1560. (Krivina) 481 od rum. l.i. Nicolica +
prid. Prisvojni suf. -eva.
ORSOVA, 1560. (Fetislam = grad Orsava, Rumunija) 482 od
rum. l.i. Orbs(e) (u Danicicevom Rjecniku s potvrdama iz XV veka) +
prisvojni prid. suf. -ova (upor. „Miro de OrsV u Baru 1387. i kotorski
gradani oko 1330. te dubrovacka vlastela Urso, Orsi, Orsio od 1278-
1292. godine.) 483 .
476 On II, str. 1 14.
477 ERII, str. 518 (Nikola).
478 TZZP; str 15 g0
479 BHBC, str. 69, 105; Miscellanea 2, 1466, str. 20.
480 BHBC, str. 73, 106.
481 BHBC, str. 102.
482 BHBC, str. 1 14.
483 PeraiiK CAHY 3, str. 637.
Slavoljub Gacovic 81
OTULOVCE, 1560. (Polomje) 484 od rum. l.i. Hotul (upor.
„Vlasko ime Hotul navodi se u 'hrisovulji cara Dusana', a kao top.
Otulje zabelezeno je u 'okrugu vranjskom'" 485 ) < rum. hot „razbojnik"
(upor. „ ...plemensko ime Hoti dovodi se u vezu sa rumunskom rijecu
hot - razbojnik /sing, nacinjen prema pluralu.../" 486 ) gubljenjem
inicijalnog H-, kao na primeru toponima Otulje iz vranjskog okruga
(moguce je doseljenje vlaskog stanovnistva iz okolice Vranja jer se u
katalozima Ohridske Arhiepiskopije pominje vlasko vladicanstvo u
Vranju, koju je zajedno sa donjom Moravom Stefan Nemanja pripojio
srpskoj drzavi. Vlaski se episkop posle toga nigde ne spominje. Javlja
se tek „g. 1335. sa sedistem u Hlerinu ili Prilepu. Cini se, da mu je
vizantijsko gospodstvo bilo sklonije, jer ga nakon srpskog osvajanja
nestaje sasvim". 487 ) + slov. prisvojni pridevski suf. -ov + ce.
OTULOVCE, 1560. (Crna Reka = top. i hidr. Tolovac, atar s.
Rgotine, opstina Zajecar) 488 , vidi OTULOVCE.
PERILOVAC, 1530-35. = PERILOVCE, 1560. (Krivina = s.
Perilovce, Mihajlovgradski okrug) 489 od rum. l.i. Peril(a) + ov + ce.
PETRUSNICE, seliste 1466, 1483. (Banja = nalazi se uz s.
CRKOVCE) 490 , vidi ojk. PETRUS + nice.
PORKAR, seliste 1466. (?) 491 od rum. porcar „svinjar" (upor.
slov. paralele s. Svinjare i Svinjarevo u Srbiji, Svinjarec i Svinjarevci
u Hrvatskoj, Svinjarevo x 2 u BiH, itd.).
RAVDIN, 1530-35. = RADBIN, 1560. = RABDIN, 1586.
(Fetislam = odrzalo se kao selo do 1736. godine, blizu s. Bukovce i
Kobisnice, opstina Negotin) 492 od rum. l.i. Rabda < rum. rabda „trpi"
(upor. l.i. Trpko) + in.
RADLOVCE, 1560. (Zagorje) 493 od rum. l.i. Rad(u)l + ov +
ce.
484 BHBC,str. 116.
485 DiacHHK CHfl II, 1-2, str. 301.
486 OEIL str. 40.
487 TjiacHHK CH/1 II, 1-2, str. 308.
488 BHBC, str. 104.
489 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81
491 Miscellanea 2, 1466, str. 47.
492 BHBC, str. 111,213; TEM 31-32, str. 78.
493 BHBC, str. 124.
82 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
RADULOVCE, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 494 od rum.
Li. Radul 495 + ov + ce (upor. vlaski vojvoda Radul u narodnoj pesmi
Zenidbe Vlasica Radula. To je Radul-beg, koji je iz Karavlaske, a
ozenio je sinovicu Ivana Crnojevica iz Crne Gore). 496 U
Svetostefanskom hrisovulju katun Ursulovica (rum. ursul „medved")
promenio je ime u Radul (upor. Radula, zensko ime u Dubrovniku
1348, odatle veoma rasireno prez. Radulovic i u Vlaha istocne
Srbije). 497 Postoje jos top. Radulovce na Kosmetu, Radlovac u Osijeku
1697, Radlovici u Bosanskom Petrovcu, itd. 498
RADULOVCE, 1560. (Timok = top. Radulovo Brdo, atar s.
Vratarnice, opstina Zajecar) 499 , vidi ojk. RADULOVCE.
RUGOVO, 1530-35. = RUGOVA, 1560. = RUGOVO, 1586.
(Krivina) 500 od rum. l.i. Rug koje je spomenuto u Decanskoj hrisovulji
1330. i u Zickoj povelji Stefana Prvovencanog gde su upisani
stanovnici vlaskih katuna 501 (upor. rum. l.i. Rug, Ruga, Ruga§ 502 ;
Rugea, Rugeanu, Rugescu, Ruget, Rugu i top. Rugea /Ardeal/,
Rugetul, itd. 503 ; prez. Ruga u Zadru 13 14. 504 ; u povelji sastavljenoj
1090. spominje se l.i. Rugata 505 „mjesto zenskog svetackog imena
Rogata, dolazi dva puta", odnosno „mesto gde se covek moli" 506 ) <
rum. rug „kupina; trnje, draca" < lat. rug(a) „nabor, kovrdza,
mrezotina" (upor. lat. „rugas coegit, namrgodio se" 507 i slovenske
paralele, s. Mrgodici i Mrgudici /BiH/ < l.i. Mrgod i Mrgud, s.
Mrezica i Mrezicko /Makedonija/, s. Mreznica, Mreznicki Brest i
494 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 107.
495 Miscellanea 2, 1478-81, str. 119, 123, 124, 139,irra.
496 ER III, str. 540-541 (-ul).
497 Miscellanea 2, 1478-81, str. 1 19, zabelezeno je ime RADUL sin Radohne u
Galibabincu; Miscellanea 2, 1741, str. 195, zabelezeno je prezime RADULIC.
498 ER III, str. 540-541 (-ul).
499 BHBC, str. 118.
500 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
506 CK, str. 260.
507 3KJ I, str. 217. spominje naseobinu Rozat od Racatum u srednjovekovnim
poveljama koje je nastalo od Rogiatto < lat. rosetum „divlje ruze, ruza od sipuraka,
ruzicnjak"; LH, str. 935. (ruga).
Slavoljub Gacovic 83
Mreznicki Brig /Hrvatska/; lat. „rugosus frigore pagus - od zime
zgureno selo (seljaci)" i slovenska paralela s. Zguric-brdo, itd.) 508 +
ovo (-ova).
SARACINCE, 1455, 1560. (Zagorje = top. Saraci, atar s.
Gmzova, Mihajlovgradski okrug) 509 je ojk. izveden od rum. sarac(i)
„siromasi" (upor. s. Saraci, BiH), odnosno od rum. Li. Sdracu (upor.
rum. Li. Saracila, Sarachie, ili Li. Saraca, Saracha, Sarraca /slov.
Saracic/ dubrovackih patricija koja se genealoski mogu pratiti od X-
XXveka 510 ).
SIBINOVCE sa selistem Gorne SIBINOVCE, 1560. (Crna
Reka 511 od rum. Li. Sibin (upor. mad. Szeben-%m& u Erdelju po kome
je i dobio ime jedan od junaka nase epske poezije Sibinjanin Janko) 512
< siba (= siba) „dren, drenjina" slovenskog porekla 513 + ov + ce.
SIRAKOVCE, 1455. = SIRAKOVCI, 1454-79. =
SIRAKOVCA, 1471. = SIRAKOVCE, 1560. (Timok = verovatno
hidr. Sarakov(ski) potok, atar s. Jakovca, opstina Knjazevac) 514 od
slov. sirak „koji nema nikoga svoga, sirotan" (upor. „Siraka je lasno
ucvijeliti; Ti ces imat' sina golemoga, a ja sirak brata jedinoga; Majka
508 Primeri koje donosi M. Grkovic u svom, ovde navedenom, radu z 1495. (Petr.
Andeevic Rugotin u Novgorodu), 1514-1527. (Fedor Aleksandrovic Rugotin iz
Moskve), i iz 1652. (Trofim Ruguev, svestenik u Rusiji) upravo ukazuje na to da su
licna imena sa osnovom rug- iz mnogo kasnijeg vremena u odnosu na srpske
srednjovekovne povelje gde se direktno spominje Li. Rug bez sufiksacije, sto je
uobicajeno medu stanovnicima vlaskih katuna, a nije uobicajeno u slovenskom
onomastikonu, pa je izlisno inzistirati da je onomastika s osnovom rug- u licnim
imenima bila poznata jos u opsteslovenskoj zajednici.
509 BHBC, str. 73, 147-148.
510 /J,n CCCXL 36, 379-401; ER III, str. 204 (sarak). Saraka je i vrsta ribe (upor.
alb. sarage „sardela, girica"), a moze biti dalmato-romanski leksicki ostatak od lat.
saragus < grc.oapyog „sparus sargus". Buduci se u srednjem veku (XV vek) u Splitu
javlja prez. Girica, mozemo slobodno pretpostaviti da je prez. Saraka medu
dubrovackim patricijima, koje se javlja u vremenu izmedu 97S1023. godine
(Accp,7i;peCr| filius Saraca), doslo od naziva ribe Saraka „nekvalitetna riba koja zivi pri
kraju". Njihovi su se preci bavili mozda ribolovom nekvalitetne ribe koju su u svojoj
ishrani koristili siromasi, pa je tako i doslo do homonimije ovih dvaju naziva, Saraka
„vrsta nekvalitetne ribe" i sarak „siromah".
511 BHBC, str. 106.
5I2 PJ1HC, str. 178 (Sibin).
513 RTO, str. 553.
514 BHBC, str. 69, 116; HBH, str. 129, 155.
84 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
rani dva sina siraka" 515 < rum. sarak „siromah" + ov + ce (upor. s.
Sirotici u Hrvatskoj; Li. Siraca, Siracha, Syracha ili Saraca, Saracha,
Sarraca /slov. Saracic/, dubrovackog patricija koja se genealoski
mogu pratiti od X do XX veka 516 , rum. Li. Sdracu, Saracila,
Sarachie.
SIRAKOVCE, 1455. = Gorne i Dolne SIRAKOVCE, 1560.
(Crna Reka = top. Siraka, atar s. Krivelja, opstina Bor; top. Siraka,
atar s. Podgorca, opstina Boljevac i hidr. Saraka) 517 , vidi ojk.
SIRAKOVCE i slov. prid. gornje i dolnje.
SORICE, seliste 1560. (Svrljig) 518 od rum. deminutiva soritd
„sestrica" (upor. slovenske paralele s. Sestranec i Sestrunj u
Hrvatskoj).
STANOVCI, moze se citati STANOVEC 1455. =
STANULOVCI, 1466. (Belgrad) 519 od rum. Li. Stan 520 + ov + ci,
odnosno od rum. Li. Stanul + ov + ci.
SUMARIN, 1455, 1466. = SUMARINOVAC, pusto seliste
1483. (Zagorje = nalazilo se kod s. Stubal koji je danas zaselak s.
Marinovca, opstina Zajecar) 521 od rum. Li. Sumarin 521 koji je nastao
od sanktorema Sumarin < korelativa su < lat. prid. sanctus „sveti" +
lat. Li. Marin(us) (upor. Sveta Marina < Sveta Marija 523 , kao i
sanktoreme Subriana, Sucekla, Sucuraj, Sufilip, Supetar, Superka,
Sutrojica, Suvid, Sutilija, itd. 524 ) kome je, u vremenskom periodu od
1466-1483. pridodat slov. prid. suf. -ov + ac.
SUMRAKOVCE, 1560. (Crna Reka = s. Sumrakovac,
opstina Boljevac) 525 od korelativa su- < lat. sanctus „sveti" + lat. Li.
' J\TI CCCXL 36, str. 407 (upor. ojk. Saracince, napomena 474.).
517 BHBC, str. 66, 104, 105.
518 BHBC, str. 156.
519 Miscellanea 2, 1466, str. 56, napomena 216.
520 BSVII - VIII, str. 4.
521 BHBC, str. 65, 216; Miscellanea 2, 1466, str. 29.
522 Miscellanea 2, 1478-81, str. 127.
523 Slovo XIII, str. 137-175.
524 Subriana < *Sutcubriana < sancuts Cypianus, Sucekla < Su + Tekla, Sudarad <
Su + Durad, Sufilip < Su + Filip, Supetar < Su + Petar, Superka < Su + Perka
(hipokoristik od Petronila), Sutrojice < Su + Trojice (< Trinitas), Suvid < Su + Vid
(slov. bog Svantovid), Sutilija < Sut + Ilija, itd.
525 BHBC, str. 105.
Slavoljub Gacovic 85
(apostolsko) Marc(us) (Marko), odakle metatezom likvida imamo
grafiju Mrak (potvrdeno kao prezime) 526 , te dobijemo sanktorem
Sumrak (su + Mrak- < Mark) + slov. prid. suf. -ov + ce (upor. s.
Mrakovo, opstina Jablanica, BiH; s. Mrakovo, opstina Ilijas, BiH; s.
Mrakodol opstina Bosanski Novi, BiH; s. Mrakovi, opstina Kiseljak,
BiH 527 ; top. Mrakovac, ostrvo Krk, Hrvatska; prez. Mrakovic i
Mrakovcic; top. s metatezom likvidaa Sumratin < Su + Martin kod
Dubrovnika, Hrvatska; Stomrata < Suto + Martha u Biacima kod
Trogira, Hrvatska; s. Sumratin < Su + Martin na ostrvu Brae,
Hrvatska, itd. 528 ). U ataru s. Sumrakovca „nalaze se rusevine neke
stare crkve, za koju misle da je jedna od onih devet starih crkava u
Crnoj Reci" 529 , koja je verovatno bila posvecena apostolu sv. Marku
sto posredno govori o starosti ovog sanktorema, kojhi je iz vremena
prvog hriscanstva, zajednicki Istoku i Zapadu, kao uostalom i
sanktorem SUMARIN i G. SUMARIN.
TOLOVCE, seliste 1455. = OTULOVCE, (moze se citati
TULOVCE 1483.) seliste 1478-81. = OTULEVCE, seliste 1560.
(Svrljig = nalazilo se uz s. BURUDIN) 530 od rum. l.i. Hotul (upor.
„Vlasko ime Hotul navodi se i u 'hrisovulji cara Dusana' a kao
toponim zabelezeno je u 'okrugu vranjskom'" 531 ) < rum. hot
„razbojnik" (upor. „...plemensko ime Hoti dovodi se u vetu sa
rumunskom rijeci hot- razbojnik /sing. Nacinjen prema pluralu" 532 ) s
gubljenjem inicijalnog X-, kao na primeru navedenog toponima
Otulje, + slov. prisvojni pridevski suf. -ev + ce.
TUDORCA, 1530-35. = TODORCE, 1560. (Krivina = top.
Tudorca, atar s. Velike Jasikove gde se izoravanjem i danas nalaze
ostaci materijalne kulture, opstina Zajecar) 533 od rum. l.i. Tudorca
m.(od milja izgovorenog) < grc. Oeddopoo (ime hriscanskog
svetitelja) 534 (upor. u selu „Krastavljanima je ...po jedan Ivan, Tudor i
526 ER II, str. 376 (Marak).
527 IMJ, str. 268.
528 ER II, str. 376 (Marak); Slovo XIII, str. 140, 142, 145.
529 CTE, str. 145.
530 BHBC, str. 82, 157; Miscellanea 2, 1478-81, str. 162, napomena 123.
531 TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 301.
532 OEIL str. 40.
533 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81.
534 PhE/JhIL str. 180; ER III, str. 458.
86 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Stepan vlaskoga ishodista..." 535 ; Selo „Tudoricevci, TWDRYgW^Y u
popisu Skadarskog sandzaka 1485. godine, a sad s redukcijama:
Turicevac" 536 ).
TURINCOVCE, 1455. = TORNICOVCE, 1466. =
TURINCOVCE, 1483. (Timok), 1560. (Zagorje) 537 od nepotvrdenog
rum. l.i. Turin} (upor. kalendarsko Li. kod Vlaha u Decanskim
Hrisovuljama Tudoric; rum. l.i. Turin/eli/) + ov + ce.
TURMAK, 1560, 1586. (Crna Reka) 538 od rum. turmac
„mladi bivol koji trci sa stadom" < rum. turmd „krdo, stado" ( sgrc.
Tovpfia „malo konjicko odeljenje", alb. turme „mnostvo, gomila",
srp-hrv. tyrma „karavana, povorka", bug. turma „gomila") 539 < lat.
turma „deo konjanistva, deseti deo ale (32 momka), ceta" 540 (upor.
tracki bozanski epitet grcke boginje Here, koji je zabelezen na
votivnom spomeniku iz Trnova u Bugarskoj, Toup|j,r| „trkacica". Rec
turma/e/ koja se cesto pojavljuje kao zadnji clan trackih dvosloznih l.i.
Boi)-xoup|j,a, Aapou-xoup|j,a, Doro-turma f., Dotu-turma, Rescu-
turme /PaioKO-xoup|j,a, Pr)OKO-T;op|j,r|/, 2|iop5o-xop|io(;, Ti-
xvjpiioc; + potice mozda iz ie. *drmo-s „trka". Ovaj epitet odgovara
vise Hpn, sluskinji bogova, ili 'Ipig, glasnici bogova i valja ga
uporediti s grckim nadimkom Hermesa Ap6|iio<;.). 541
ULMANI, seliste 1455. = ULANICISTE, seliste 1478-81.
(Svrljig = bilo je seliste s. Okruglice, danas ima brdo Ulanac u ataru s.
Lozan, opstina Svrljig) 542 od zbirne imen. Ulmani < od rum. l.i.
Ul(i)man (upor. rum. l.i. Ulman/u/ 543 ) < rum. fitonima ulm „brest" <
lat. ulmus (upor. slovenske paralele, ojk. BREST, BRESTOVA,
BRESTOVAC, BRESTOVCE) + an, a u drugoj grafiji osnova potice
od Ul(m)ani + ic + iste.
537 BHBC, str. 73, 113. ima grafiju Turcinovce; Miscellanea 2, 1466, str. 49,
napomena 174.
538 |
539 ,
538 BHBC, str. 105.
' ER III, str. 527 (turma).
540 LH, str. 1095 (turma).
541 DTG BE XVIII 1, str. 9, 55.
542 BHBC, str. 79; Miscellanea 2, 1478-81, str. 143.
543 Miscellanea 2, 1478-81, str. 132-133.
Slavoljub Gacovic 87
HALDANCE, 1455, 1560. (Timok = s. Aldinac, opstina
Knjazevac) 544 je kontinuanta imena kastela 'AA5avec; iz obnlasti
NaiaouTrolig-a (Naioooc;) 545 < germ. prid. aid „star" 546 s inicijalnim
H- i suf. -an + ce ili od rum. l.i. Haldan < rum. haldan „fir(e) de
cinepa semanat(e) printre papusei" 547 + ce (upor. rum. l.i. Aid, Aide,
Aldea, Aides, Aldisor, itd. Od germ. l.i. Aldo < Aldermann > top.
Aldea u Jasi i Radiul Aldea /Rumunija/, top. Aldabucinica i ojk.
Aldina Reka /Srbija/, odnosno od rum. l.i. Aldin 549, + ac.
HIRELOVA, 1455. = HRELOVA 1560. (Crna Reka = top.
Reljevo i Reljevo Brdo, atar s. Leskovca, opstina Zajecar) 549 od rum.
l.i. Hrelj(a) s epenteticnim -i- u prvoj grafiji + ova (upor. rum. l.i.
Hire/an/).
HLEBOVO, moze se citati i HALAPOVO, 1466. (Vidin) 550
od slov. hleb „cataracta, ustava (kod vode)" < stslov. ^ale < xaeb 551 ,
odnosno od rum. l.i. Halap(a) 552 + ovo.
HRELINCE, 1560. (Crna Reka = verovatno mahala Krlinac,
deo s. Zlota, opstina Bor) 553 od rum. l.i. Hrelja (upor. „...ako je ime
Vrbsalb /citaj Vrsalj/ nastalo od Ursus, onda je i vlaski utjecaj
prisutan, a vidljiv je i preko imena Hrelja i Lalhko, potvrdenima kod
Vlaha izvan decanskog podrucja" /ZSJOK, str. 361./) + in + ce.
HRSOVCE, 1455. =HRSOVAC, 1478-81. = HRSOVCE,
1560. (Svrljig = s. Rsovac, opstina Svrljig) 554 od rum. l.i. Hrs (upor.
od „neslavenskih imena s kojima se u vlaskim obiteljima kalendarska
nalaze u sprezi zanimljivo je istaknuti ime Baldovin, Hrs, Staver,
Altoman, Lale, Bad, Buckat, ...ali se neka od njih nalaze kao imena
Vlaha u Banjskoj i Prizrenskoj povelji" /ZSJOK, str. 356./) + ov + ce.
544 BHBC, str. 80, 108.
545 BHJ I, str. 62.
546 BS VII - VIII, str. 29.
547 DNFR, str. 235 (Haldan).
549 BHBC, str. 72, 130.
550 Miscellanea 2, 1466, str. 48, napomena 169.
551 IT, str. 241; Rjecnik JAZU 1 1, str. 631 (HLEP)
552 On III, str. 105.
553 BHBC, str. 105.
554 BHBC, str. 78, 135; Miscellanea 2, 1478-81, str. 137, napomena 56.
88 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
CERTOVCE, 1455. (Banja) 555 od rum. augmentativa cer(e)t
< cer „vrsta hrasta, cer" + ov + ce (upor. s. Bucumet < rum.
augmentativa bucumet < rum. bucum /rum. biciuml „bukova suma").
CORICE, 1560. (Zagorje = u starijem registru je upisano kao
seliste) 556 od rum. deminutiva coritd „vranica" < rum. zoonima coard
„vrana" iz ornitoloske terminologije (upor. s. Corle < rum. cor/i/le
„vranetine", BiH; top. Core kod Zagreba 557 ).
CURLAT, 1560. (Zagorje = s. Corlevo, danas sastavljeno sa
s. Drenovac, Mihajlovgradski okrug) 558 od rum. curl(i)at „mesto gde
se vrane okupljaju grakcuci zimskih meseci, obicno u vrbacima ili
topoljarima kraj reke".
SAJINAC, 1530-35. = SAJNA, 1560, 1586. (Fetislam = hidr.
Sajna, atar s. Manastirice, opstina Kladovo) 559 od rum. Li. Sainat
(upor. „Todor sin Sainca"; Nazivi stocarskih naselja na Pagu su, pored
ostalih, Vlasici i Saini koji su etnonimski toponimi /isprava datirana
1079, a nastala u XII ili XIII veku/ i oznacavaju „starinacku romansku
/romejsku/ populaciju"., a kasnije je medu njima „moglo biti vlaskih
obitelji, na sto, primjerice, upucuje prezime Poropatic /: rum. poropat
<fara pat 'beskrevetnik', 'nomad'/")- 560 Medutim, rum. Li. §ain, slov.
prez. Sajinovic kao i s. Sainovac u Srbiji i s. Sain-Tas u Makedoniji
ukazuje donekle na mogucnost etimoloskog razresenja navedenog
ojkonima s ornitoloskim terminom balkanskog turcizma persijskog
porekla (upor. sdhin „sokol", izvedenica od sah „kralj"). 561
SARBANOVCE, 1560. (Timok = s. Sarbanovac, opstina
Knjazevac) 562 od rum. Li. §arban (upor. Licno ime Sarban koje se u
Decanskim hrisovuljama nalazi u vlaskim katunima nalazi se kao ime
„Vlaha u Banjskoj i Prizrenskoj povelji. Takva imena su Lumsa,
Krecul, Bukur, Dudos, Mutul, Sarban, Ban, Bun, Bolin, Hinat, Dosa,
555 BHBC, str. 86.
556 BHBC,str. 123.
558 BHBC, str. 113.
559 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 103.
560 Miscellanea 2, 1478-81, str. 144; IT, str. 87.
561 TS, str. 578 (sah, sahin).
562 BHBC, str. 107.
Slavoljub Gacovic 89
Vosa i druga.") 563 + ov + ce (upor. s. Sharban-i na Kosovu 564 ; rum. Li.
III^EANb 565 ).
SARBANOVCE, 1560. (Crna Reka = s. Sarbanovac, opstina
Bor) 566 , vidi ojk. SARBANOVCE.
SARBANOVCE, seliste 1560. (Crna Reka = verovatno je
bilo seliste s. Sarbanovca, opstina Bor) 567 , vidi ojk. SARBANOVCE.
SIRBAN, 1455. = SARBANOVCE, 1466. (Banja = s.
Sarbanovac, opstina Sokobanja) 568 , vidi ojk. SARBANOVCE.
SIRBANOVCE, seliste 11560. (Banja = verovatno je bilo
seliste s. Sarbanovca, opstina Sokobanja) 569 , vidi ojk.
SARBANOVCE.
II 5
„Za balkanske starince bio je karakteristican i veci udeo imena
iz hriscanske i anticke tradicije nego kod Slovena". (OP III, str. 26.).
Takve pojave, medutim, svele su se u turskim popisnim defterima iz
XV i XVI veka na sporadicne. Stocarske zajednice su po svojoj
prirodi oduvek bile konzervativnije pa je njihova „tradicija mogla
upornije prenositi stara balkanska imena" (OP III, str. 26.), a u skladu
s tim, pitanje na koje moramo traziti odgovor, je u kojoj meri se posle
preovladavanja srpskog, jos pre dolaska Turaka u ovim krajevima,
odrzavao i vlaski romanski dijalekat.
Onomastika u fragmentima opsirnog popisa vidinskog
saandzaka iz 1478-81. godine (vidi PRILOG II), pored kalendarskih i
rumunskih licnih imena izdvojenih u etnoojkonimima svih navedenih
popisa Vidinskog sandzaka iz XV i XVI veka, nesto odredenije
potkrepljuju, nasu pretpostavku, da u datoj sredini jos nije bio
zaboravljen rumunski govor. Tako u navedenim fragmentima, kao i u
svim navedenim popisima, pored dosta visokog udela slovenskih
imena, pada u oci da su se, pored prilicne zastupljenosti kalendarskih,
posebno rado uzimala imena Bun (X 2), Buniga (X 7), koja po
563 3UIJOK, str. 356.
564 01 10, str. 56.
565 PhE/IhIT, str. 193.
566 BHBC, str. 105.
567 BHBC, str. 107.
568 BHBC, str. 86; Miscellanea 2, 1466, str. 62, napomena 251.
569 BHBC, str. 128.
90 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
znacenju odgovaraju nasim imenima od Dobr-, Lup(u) „Vuk", Kopil <
rum. copil „dete", Jarna < rum. iarna „zima", Kokor < rum. cocor
„divlja guska", Lino. < rum. tin „blag" poput naseg imena Blagoje,
Palul < rum. paid „deo lisnika", Berild „Ovcar(evic)", Vis „lud,
sasav" pa je verovatno da se znalo njihovo znacenje i da je ono bilo
razlog da su ta imena cesto bila u upotrebi. Kada se tome pridodaju
imena Likul(a), Radul (X 35), Negul (X 2), Rangul, Rasul, Rasul,
Stavul, Stancul, Stanul, Bratul, Vlagul, Dragul, Karbul, Korbul,
Kracul, Minul pa „makar i priznali mogucnost izvodenja nastavka -ul i
iz slovenskog nasleda, ovakva njegova koncentracija svakako je
odlika rumunske onomastike i verovatno svedoci" (OP III, str. 27.) da
se na prostoru svih ovde navedenih popisa iz XV i XVI veka jos nije
ugasio vlaski romanski dijalekat. Vrlo je zanimljivo navesti imena
Krcur < rum. crcur „kovrdza" ili (preneseno) „uvrnut", Rabdd < rum.
rabdd „trpi" ili (preneseno) „trpeljiv", Petret < rum. petret „kamenit"
ili (preneseno) „tvrdokoran, kamena srca, tvrdoglav, nepopustljiv",
Stunga (X 2) < rum. stunga „leva(k)" ili (preneseno) „uvrnut" sto u
stvari znaci da ova i nisu prava imena vec nadimci, a oni se mogu dati
samo ako su bila poznata njihova znacenja, „sto opet upucuje na
cuvanje rumunske jezicke svesti" (OP III, str. 27.); u skladu je s tim
sto u istim popisima imamo kalendarska imena Ilija, Vasil, Kuzma,
David, Dimitrb, Ivan, Stepan, Kostic, Manojlo, Marin, Petbr, Sava, itd.
koja se u srednjovekovnim poveljama srpskih vladara cesto spominju
kao imena Vlaha u srednjovekovnim katunima.
Ovde su obradena samo ona kalendarska imena koja smo
izdvojili u etno-ojkonimiji Vidinskog sandzaka XV i XVI veka.
ALADNI.1455. = ILINO, 1466, 1560. (Crna Reka = s. Ilino,
opstina Boljevac) 570 od arap. l.i. Aladin < ala „visost" + addin
„vera" 571 s izvesnom permutacijom konsonanta n i vokala i. Oblik
Ilino koji se javlja u jedanaest godina kasnijem popisu je „prevod"
arapskog imena Aladin s imenom Ilija (poznato ime biblijskog
proroka primljeno kod nas preko grckog jezika) < hebr. 'Eliiah,
'Eliidhu „Jehova je moj bog" 572 (upor. „U selu Velikoj ...se nalaze i
570 BHBC, str. 75, 125; Miscellanea 2, 1466, str. 17.
571 PiiE/Iidl, str. 23; 3KJ II, str. 199.
: PJIHC, str. 99. U hriscanstvu m
narodnom verovanju pripisuju osobine starog boga Peruna (Ilija gromovnik). Moguce
72 PJIHC, str. 99. U hriscanstvu naziva se sveti Ilija, dok mu se u slovenskom
Slavoljub Gacovic 91
kalendarska imena... i da su imena Ilija i Ivan bila udomacena kod
Vlaha..."/ ZSJOK, str. 358./).
ALEKSINCE, seliste 1466, 1478-81. = KLESINCE, drugo
ime ALEKSINCE, 1560. (Svrljig) 573 od kalendarskog Li. Aleksa < grc.
AA,e£io<; + in + ce.
VARVARIN, 1560. (Crna Reka) 574 od kalendarskog l.i.
Varvar(a) + in.
VASIL, 1455, 1466, 1560. (Timok = s. Vasilj, opstina
Knjazevac) 576 od kalendarskog l.i. Vasil < grc. BocoiAsioq „carski"
(upor. „Kalendarska su imena u vlaskim katunima: Dmitbr, Durbd,
Ivan, Kostadin, Hikola, Petbr, Stepan i Pilip s visekratnom primenom,
pa zatim Manojlo, Marin, Tudoric, Srd, Vasilj, Mihajlo" /ZSJOK, str.
356./).
VESELOVCE, seliste 1466. = VASILOVCI, 1454-79.
(Zagorje) = VASILOVCE, 1560. (Polomje = s. Vasilovci,
Mihajlovgradski okrug) 577 od patronimika Vasilovci < kalendarskog
l.i. Vasil (upor. ojk. VASIL).
Gorne KUZMINE, 1455. = Dolne KUZMINE, 1455, 1483,
1560. = KUZMINO, 1466. (Crna Reka) 578 od kalendarskog l.i. Kuzma
(Kozma) < grc. Koo|icc<; 579 (upor. Kuzma u Istarskom razvodu iz
1275, prepis iz 1546, odatle prez. Kuzmic, Kuzmanic, Kuzmanovic,
ojk. Kozino kod Zadra, Kozminci kod Ptuja, top. Sveti Vraci /=Kuzma
i Damjan/) 580 + ine i slov. prid. gornje i dolnje. Postoji opravdano
misljenje da je licno ime Kuzma (Kozma) prihvaceno u narodu pod
uticajem crkve Svetih Vraceva Kuzme i Damjana (U Decanskom
vlastelinstvu je postojala crkva Svetih Vraceva Kuzme i Damjana pa
je svakako pod tim uticajem u narod uslo ime K©\f3Ma) 581 , pa je tim
je da se selo Ilino prozvalo tako po crkvi posvecenoj sv. Iliji sto nam posredno
potvrduje mozda i turski pisar s izmenjenom grafijom sela Aladni„uzvisen u veri".
573 Miscellanea 2, 1466, str. 53, 1 14; Miscellanea 2, 1478-81, str. 136.
574 BHBC, str. 104.
575 DNFR, str. 482.
576 BHBC, str. 75; HBH, str. 125; JIhhho ime BacHJi HMa Ha noflpytjy CBpibitra y
nomicy oj\ 1478-81. ro^HHe.
577 BHBC, str. 99; HBH, str. 131; Miscellanea 2, 1466, str. 25, napomena 53.
578 BHBC, str. 72, 76, 106.
579 PiiE/Jiin, str. 109.
580 ERII, str. 714 (Kozma).
581 PiiE/Jiin, str. 109.
92 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
vise verovatno da se navedeni ojk. nalazio u blizini nekog hrama
posvecenog Svetim Vracima, Kuzmi i Damjanu 582 (upor. ojk.
KUZMINO).
DAVIDOVCE, 1455, 1478-81, 1560. (Svrljig = s.
Davidovac, opstina Svrljig) 583 od kalendarskog l.i. David 5M < hebr.
Dduid „voljeni" (Biblijsko ime prvog jevrejskog cara) + ov + ce (upor.
„U Grmocelu ...javljaju se obitelji gdje su braca Nikola i Mojsej, u
drugoj otac Altoman i sin Durica. Podalje je jedan Sapran... David, pa
Kudelin i Nikola, pa Hrs i necak mu Zud. Neki od ovih antroponima
upucuju na Vlahe..." /ZSJOK, str. 365./).
DIMITROVCE, 1455, 1466. (Vinisnica, od 1530. Crna
Reka) = DIMITROVCE, 1560. (Crna Reka = top. Gmitrovski Del,
atar s. Lasova, opstina Zajecar) 585 od kalendarskog l.i. Dmitbr < grc.
Ar||ir|Tpio<; „rod zemljin" (ime hriscanskog svetitelja, a postalo je od
imena Demetre, boginje zemljoradnje i plodnosti u grckoj
mitologiji) 586 + ov + ce (upor. „tu je Dmitbr Lepcinovic, s
karakteristikama vlaske antroponimije"; „... od cetiri brata dva nose
ime Ivan i Dmitbr. Sva su ta imena bila u upotrebi kod Vlaha, a
...njihovu komponentu u antroponomiji... direktnije potvrduje ime
djeda koji se zove Bukur..." /ZSJOK, str. 363/).
DIMITROVCE, seliste 1466. (Zagorje, dato uz s.
RADUSINOVCE iz 1455.) 587 od kalendarskog l.i. Dmitbr + ov + ce.
DIMITROVCE, 1455. (Vidin) 588 od kalendarskog l.i. Dmitbr
+ ov + ce.
IVANOVCE, 1560. (Crna Reka) 589 od kalendarskog l.i. Ivan
(upor. „Kalendarska su imena u vlaskim katunima: Dmitbr, Durbd,
Ivan, Kostadin, Nikola, Peter, Stepan i Pilip s visekratnom
32 U nahiji Crna Reka se u XVI veku izvan registra spominje manastir Cuma
(upor. ojk. Cumjan), Kalajeva (upor. ojk. Kalajeva), Lovce (upor. ojk. Lovca),
Krepicovce (= danas manastir Krepicevac kod s. Jablanice), Lopusna (= danas
manastir Lapusnja kod s. Krivog Vira), Isveti Georgi i Jagoda koji nisu identifikovani
bi mogli biti jedan od manastira pored s. Dolne i Gorne KUZMINE.
583 BHBC, str. 134, 77; Miscellanea 2, 1466, str. 133.
584 Miscellanea 2, 1466, str. 158-159.
585 BHBC, str. 128, 61; Miscellanea 2, 1466, str. 26, napomena 59.
586 PJIHC
587 Miscellanea 2, 1466, str. 36.
588 BHBC, str. 61.
589 BHBC, str. 103. U popisu od 1466. ima grafiju Ivanovci.
Slavoljub Gacovic 93
primenom..."; „...da su imena Ilija i Ivan bila udomacena kod
Vlaha..."; U selu „Krastavljanima je... po jedan Ivan, Tudor i Stepan
vlaskoga ishodista..."/ZSJOK, str. 356, 358, 362./) + ov + ce.
IZVOR PANTELEJ, 1560. (Svrljig) 590 je naselje Pantalej s
crkvom Pantalej posred naselja gde se nalazi i oveca izvor-cesma od
slov. izvor „fons" i imena hriscanskog sveca Pantalej 591 < grc.
navcsAEr||j,ov „svemilostiv".
ISVETI PETAR, 1455. = SVETI PETAR, 1466. (Vidin = s.
Sveti Petar, danas s. Druzba, Mihajlovgradski okrug) 592 od slov. prid.
sveti „sanctus" i kalendarskog l.i. Petar.
ISLAVCE, 1455. = VASILOVCE, 1483. = VASILOVCE,
seliste 1560. (Banja = top. Vasiljevac, atar s. Vrmdze, opstina
Sokobanja) 593 od kalendarskog l.i. Vasil < grc. BaoiXeioq „carski"
(upor. ojk. VASIL).
ISTEPAN DOL, 1560. (Polomje = s. Stepan Dol, danas s.
Asparuhovo, Mihajlovgradski okrug) 594 od kalendarskog l.i. Stepan
(upor. „Kalendarsko ime Stepan ...koje se naslo i u hercegovackih i u
hrvatskih Vlaha srednjega vijeka upucuje na podrijetlo porodice"; U
„Krastavljanima je ...Stepan vlaskoga ishodista..."; U selu Seres ima
„nekoliko imena koja su u tipicno vlaskoj upotrebi: Baldovin, Hrs,
Bac, Staver ...Nikola, Sava... Semijun, Dmitbr i Kuzma... i Stepan.
Sve antroponimi koji su bili u upotrebi kod Vlaha." /ZSJOK, str. 359,
362, 365./) i slov. dol „vallis".
JAKOVCE, 1455. = JAKOVAC, 1560. (Timok = s. Jakovac,
opstina Knjazevac) 595 od kalendarskog l.i. Jakov < lat. Iacobus + ce.
KOZMAR, 1560. (Crna Reka) 596 od kalendarskog l.i.
Kozm(a) < grc. Koo\iaQ (upor. ojk. Gorne KUZMINE i KUZMINO)
i • 597
+ ar < lat. —anus.
590 BHBC, str. 134. Naselje se nalazi desetak kilometara severoistocno od grada
Nisa na pruzi Zajecar - Nis.
591 KHC II, str. 328.
592 Miscellanea 2, 1466, str. 40.
593 BHBC, str. 85, 203.
594 BHBC, str. 116.
595 BHBC, str. 58, 113.
596 BHBC, str. 106.
597 PJIHC, str. 112(Ko3Ma).
94 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
KOSTICEVAC, 1530-35. = KOSTICOVCE, 1560.
(Krivina) 598 od kalendarskog l.i. Kostic (upor. U selu Istinicima
„Pored nekoliko odvojenih krscanskih imena... (imena su Burtd, Ivan,
Stepko i Ivoje)... dva su kalendarska imena: Damijan i brat mu
Kostic... Sva su ta imena bila u upotrebi kod Vlaha, a njihovu
komponentu u antroponimiji... direktnije potvrduje ime djeda koji se
zove Bukur i drugoga s imenom Mtzura, pa imena brace koji se zovu
Drokun i Bulin.") 599 + prisvojni prid. suf. -ev + ac.
KOSTUCUVCE, 1455. = KOSTICOVCE, 1560. (Zagorje =
s. Kosticevci, Mihajlovgradski okrug) 600 , vidi ojk. KOSTICEVAC.
KOSTICOVCE, seliste 1560. (Vidin = s. Kosticevci,
Mihajlovgradski okrug) 601 , vidi ojk. KOSTICEVAC.
KUZMINE, drugo ime BUKOVICE, 1560. (Crna Reka) 602 od
kalendarskog l.i. Kuzma (upor. U selu Serosu je „nekoliko imena koja
su u tipicno vlaskoj upotrebi: Baldovin, Hrs, Bac, Staver... Nikola,
Sava i Duroje, Deordi, Semijun, Dmitbr i Kuzma... Sve antroponimi
koji su bili u upotrebi kod Vlaha." /ZSJOK, str. 365/) < grc. Koo[iac,
+ ino (upor. Gorne KUZMINE i KOZMAR).
LUKA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Luka, opstina
Bor) 603 po manastiru koji je verovatno bio posvecen sv. Luki < grc.
Aovjk&c; < lat. Lukas (ime jednog od cetiri jevandelista). 604
MANOJLOVCE, 1455. = Gorne i Dolne MANOJLICE,
1560. (Svrljig = s. Manojlica, opstina Svrljig) 605 od kalendarskog l.i.
Manojl(o) < grc. 'E|j,|iavour|A, < hebr. 'Immanu 7 „bog je s nama"
(biblijsko ime) 606 + ov + ce (upor. „Kalendarska su imena u vlaskim
katunima: ...Manojlo, Marin, Tudoric, Srd, Vasilj, Mihajlo..." i
„Manastirski bivolari... s kalendarskim imenima... potvrdena su i kod
Vlaha... Manojlo, Nikfor, Georgi, Miho i Stepan." /ZSJOK, str. 356,
363./).
598 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81.
599 3UIJOK, str. 363.
600 BHBC, str. 60, 117.
601 BHBC, str. 115.
602 BHBC, str. 106; Miscellanea 2, 1466, str. 26.
603 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 78, 102.
604 PiiE/Iidl, str. 113.
605 BHBC, str. 82, 149-150, 150.
606 PJIHC, str. 127.
Slavoljub Gacovic 95
MANOL, seliste 1560. (Zagorje) 607 , vidi ojk.
MANOJLOVCE.
MARINOVCE, 1455. = MARINOVAC, 1560. (Crna Reka =
s. Marinovac, opstina Zajecar) 608 od kalendarskog l.i. Marin (upor.
Ma^MNh) < lat. Marinus + ov + ce. To je kalendarsko ime koje se od
davnina javlja u dalmatinskim gradovima 609 , a pre toga je bilo vrlo
omiljeno u Italiji. Prema legendi sv. Marin je bio poreklom sa Raba,
pa je verovatno i to jedan od razloga za rasprostranjenost ovog
imena. 610 (upor. „Kalendarska su imena u vlaskim katunima: Dmitbr,
Durbd, Ivan, Kostadin, Nikola, Peter, Stepan i Pilip... Manojlo,
Marin..." /ZSJOK, str. 356./).
NEKRATINCE, 1455, 1483, 1560, 1586. (Zagorje) 611
izveden metatezom od kalendarskog l.i. Nektar(ije) < grc. Nsiecapioq
(ime hriscanskog svetitelja) <veiecap „pice bogova" + in + ce.
OSIPOVCE, 1560. (Crna Reka) 612 od kalendarskog l.i. Josip
< lat. Joseph < grc. 'Icoorjcp (upor. l.i. Osip zabelezeno 1468. na
hrvatskom primorju) + ov + ce.
PAVLIKIJAN, 1455, 1560. (Polomje = top. Pavlikijan, atar
s. Orsoja, Mihajlovgradski okrug) 613 od kalendarskog l.i. Pavlikijan
(upor. l.i. Domentijan, Gregorijan, Emilijan).
PANTELEJ, seliste 1455. (Belgrad) 614 od kalendarskog l.i.
Pantelef 15 < grc. IIavT8/\,Er||j,ov „svemilostiv" (ime hriscanskog
svetitelja).
PETROVCE, 1455. = PETROVCE, seliste 1560. (Banja =
top. Petrovac i hidr. Petrovacki potok, atar s. Beli Potok, opstina
Sokobanja) 616 od kalendarskog l.i. Petbr (upor. „Kalendarska su imena
u vlaskim katunima: Dmitrhr, Durbd, Ivan, Kostadin, Nikola, Pethr..."
/ZSJOK, str. 56./). + ov +ce.
607 BHBC, str. 121.
608 BHBC, str. 70, 154.
609 3KJ II, str. 182; ER II, str. 378 (Marin).
610 PhE/JiiII, str. 118.
611 BHBC, str. 63, 124,210.
612 BHBC, str. 104.
613 BHBC, str. 61, 112.
614 BHBC, str. 67, 212.
615 KHC II, str. 328.
616 BHBC, str. 85, 152.
96 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
SAVCE, 1455, 148, 1560. iscezlo (Crna Reka = top. Savacka
i Savacki kamen, atar s. Brestovacke Banje, opstina Bor) 617 od
kalendarskog l.i. Sav(a) < lat. Saba < hebr. Saba „obracen,
preveden"(konsonant b > v primljen je iz sgrc. /vizantijskog/
izgovora) 618 + ce (upor. U s. Seres ima „jedan Santor, vlasko ime, pa
jos nekoliko imena koja su u tipicno vlaskoj upotrebi; Baldovin, Hrs,
Bac, Staver (ne ulazimo na ovome mjestu u njihovo podrijetlo)...
Nikola, Sava i Duroje, Deordi, Semijun, Dmitbr i Kuzma"./ZSJOK,
str. 65./).
SOVICA, 1530-35. = SOFICE, 1560. = SOFICA, 1586.
(Fetislam) 619 od l.i. Sofi(a) < lat. l.i. Sophia < grc. Socpia „mudrost" +
ce.
TODOROV IBLAD, 1455. = TODOR BLAT, seliste 1560.
(Zagorje) 620 od kalendarskog l.i. Todor < grc. @e66(opo<; (ime
hriscanskog svetitelja) + ov i slov. imen. blato „lutum".
FILIPOVCE, seliste 1455. = FILIPOVO, 1483. (Vinisnica,
od 1530. Crna Reka) 621 od kalendarskog l.i. Filip < grc. < <3>i/U7i;7TO<;
„ljubitelj konja" (ime hriscanskog svetitelja) 622 + ov + ce (-ovo).
II 6
Kao sto smo vec rekli distinkcija izmedu „vlaskih" i
rumunskih osnova i licnih imena je u sledecem: „vlaske" osnove i
„vlaska" licna imena smo zabelezili iz starih srpskih srednjovekovnih
povelja i turskih popisnih deftera XV i XVI veka juzno od Dunava
cije se poreklo sigurno objasnjava elementima „balkanskog jezickog
nasleda; koji su do nas po pravilu doprli posredstvom zatecenih
Romana, Vlaha." (OP ///, str. 26.), a rumunske osnove i rumunska
" 17 BHBC, str. 70, 106,214.
618 On II, str. 113. Selo Savinac u opstini Boljevac je dobilo naziv od l.i. Savin(a)
+ ac koje nalazimo u jednoj povelji samostana sv. Rrsevana u Zadru („Sauina, uxor
Gimmai") iz 1034, a koje potice od lat l.i. Sabina „Sabinjanka" stvoreno prema l.i.
Sabinus „Sabinjanin", predstavnik srednje Italije. Misli se - kako to navodi M.
Simundic u svome radu- da potice od ie. *s(u)e-bho-s „koji pripada vlastitom rodu".
619 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 79, 102.
620 BHBC, str. 86, 119.
621 BHBC, str. 74, 217.
622 PJIHC, str. 202 (<Dhjihii).
Slavoljub Gacovic 97
licna imena su ona koja nismo uspeli zabeleziti u antroponimiji
srednjovekovnih balkanskih Vlaha, i uopste na prostorima juzno od
Dunava, vec su zabelezena samo u Dikcionarima rumunskih licnih
imena, a pritom smo obratili paznju da nisu preuzeta od Slovena.
ALBOTEN, 1455. (Sehirkej = s. Jalbotina, opstina Pirot) 623
od rum. l.i. Albote(a)n. 624
ALBOTIN, 1530-35. = ALTOVIN, 1560. (Krivina = top.
Albotin, atar s. Delajne, Mihajlovgradski okrug) 625 od rum. l.i.
Albotin. 626
BABADICE, 1455, 1483. (Zagorje) 627 odrum. l.i. Babadita <
l.i. Babad < babad „acorus calamus, idirot" tudeg nepoznatog
porekla. 628
BAGACIN, 1455, 1483. (Vidin = top. Bagacino, atar s.
Asparuhovo, Vasilovaca i Stalijske mahale, Mihajlovgradski okrug) 629
od rum. l.i. Bagac/eanu/ + in.
BALANOVAC, drugo ime GRBOVAC, 1530-35.
(Krivina) 630 od rum. l.i. Balan + ov + ac, odnosno drugo ime od l.i.
Grb + ov + ac.
BALANOVEC, 1530-35. = BALANOVCE, 1560. =
BALANOVAC, 1586. (Krivina = top. Veliki i Mali Balanovac, atar s.
Cubre, opstina Negotin) 631 od rum. l.i. Balan + ov + ce (-ec, -ac).
BALANOVCE, 1560. (Timok = s. Balanovac, opstina
Knjazevac) 632 od rum. l.i. Balan + ov + ce.
BALUSOVCE, seliste 1560. (Zagorje) 633 od rum. l.i. Balu ? +
ov + ce.
623 BHBC, str. 66.
624 DNFR, str. 24.
625 BHBC, str. 103; TEM 31-32, str. 76.
626 DNFR, str. 24; Ukoliko je grafija Altovin pravilna mogla bi biti kontinuanta
imena kastela (Boupyou) ocAtovj (Procop. De aedif. IV6, 21) < lat. prid. altus „visok"
+ ov + in.
627 BHBC, str. 66.
628 DNFR, str. 42.
629 BHBC, str. 62.
630 rEM31-32, str. 81.
631 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 108, 81.
632 BHBC, str. 102.
633 BHBC, str. 140.
98 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
BANDEN, seliste 1455. 634 (Timok = verovatno top. Bandol,
atar s. Dejanovca*, opstina Knjazevac) od rum. Li. Band(a) < rum.
bandd „doveden u red; skucen" < slat, band(a) „bok" 635 + prid. suf. -
en.
BANDINCE, 1455. (Vidin) 636 od rum. Li. Band(a) + in + ce.
BANDINCE, seliste 1455, 1466. (Timok) 637 od rum. Li.
Bandia) +in + ce.
BANIKA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam) 638 od rum. Li.
Bdnicd.
BARBAS, 1530-35. = BARBASOVCE, 1560. =
BARBASEVO, 1586. (Krivina = top. Barbasevo, atar s. Mokranje,
opstina Negotin) 639 od rum. Li. Barbae < rum. barba „brada" + a§
(upor. Cada§ < coada „rep" + af).
BARTUSOVCE, 1560. (Zagorje) 641 od rum. l.i. Bartu§ (upor.
rum. l.i. Bartu$ica sa suf. -icd) + ov + ce.
BACILOVCE, 1560. (Zagorje) 643 od rum. l.i. Bdcild + ov +
ce (upor. rum. l.i. Bacco). 644
BASOVCE, 1455, 1466. (Belgrad) = BASOVCE, 1560.
(Polomje = hidr. Basovica, atar s. Oresac, koje je postojalo do XVIII
veka, Mihajlovgradski okrug) 645 od rum. l.i. Ba§(u) ili bug. l.i.
634 BHBC, str. 64.
635 DNFR, str. 46; LLI, fasc. I, str. 99 (1. banda, 2. banda).
636 BHBC, str. 62.
637 BHBC, str. 76; Miscellanea 2, 1466, str. 51.
638 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 103.
639 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 106.
640 DNFR, str. 48; Uporedi naziv Prokopijevog kastela Bap(3apieg u delu „De
aedificiis", onda ojk. Ba^Each koga nalazimo u radu Krasimire Ilijevske „Romanski
elementi vo makedonskata toponimija od XIII i XIV vek /spored hrisovuKte na Gorg
Skopski/ u On I, str. 60. Svakako ovim ranovizantijskim i srednjovekovnim
primerima valja pridodati ojkonime koji se danas nalaze na prostoru Jugoslavije, kao
npr. Barbaras, Barbaras, Barbarici, Barbarevo, Barbace, Barbarusice,itd. zabelezenih
u IMJ, str. 53."
641 BHBC, str. 128.
642 DNFR, str. 49.
643 BHBC, str. 100.
644 DNFR, str. 51; KHC II, str. 329.
645 BHBC, str. 87, 115; Miscellanea 2, 1466, str. 54.
Slavoljub Gacovic
Bas(o) 646 < tur. ba§ „glava" 647 + ov + ce (upor. prez. Glavas u
Hercegovini).
BENAIC, seliste 1466. (Timok = van deftera „nalazi se u
sinorima sela Ravna") 648 od antroponima Benaic < rum. ili bug. l.i.
Bena < tur. Bon „glup, prost".
BESNA, seliste 1455. = BESNA LUK, moze se citati i
BESNI LUG, 1466. = BESNA, 1483. (Zagorje) 649 od rum. l.i.
Besn(e)a, dok se u drugoj grafiji pojavljuje pridev besni(n) i luk=lug „
lucus, rit".
BOBOSOVCE,1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 650 od rum. l.i.
Bobo§ < rum. bobo$ „saren" + ov + ce (upor. rum. l.i. Bobo§icd, s.
Sipikovo, opstina Zajecar).
BOKSILCE, seliste 1455. (Zagorje = top. Boksa, atar s.
Sipikova, opstina Zajecar) 651 od rum. l.i. Boc§a < boc§d = buc$d
(=buced) „jedan gvozdeni deo kod volovskih kola,, + ild + ce.
BRDZEVDZE, 1455. = BRICEVCE, 1466. = PRICEVCE,
1560. (Timok = s. Pricevac, opstina Knjazevac) 652 od rum. \.i.Prici{u)
< rum. prici „krevet za jednu upotrebu" 653 + ev + ce.
BUDZUM, 1455, 1560. (Svrljig = s. Bucum, opstina
Svrljig) 654 od rum. apelativa bucium „panj" 655 .
VINESNICE, 1455. = VINISNICA, 1466, 1483. (Vinisnica,
od 1530. Crna Reka) 656 = Gorne i Dolne VINESNICE, 1560. (Crna
Reka = verovatno top. Visnjar, atar s. Velikog Izvora, opstina Zajecar)
od rum. l.i. Vine§ + nice.
VINCE, 1455. (?) 657 od rum. l.i. Vinte (upor. mad. Vintse,
hipokoristik od Vincentius). 65i
646 DNFR, str. 50.
647 PPT, str. 185 (basiina).
648 Miscellanea 2, 1466, str. 64.
649 BHBC, str. 71; Miscellanea 2, 1466, str. 25.
650 BHBC, str. 103; TEM 31-32, str. 81, 109.
651 BHBC, str. 88.
652 BHBC, str. 68, 131; Miscellanea 2, 1466, str. 32.
653 DNFR, str. 379.
654 BHBC, str. 79, 135.
655 ER I, str. 226 (Bucum).
' BHBC, str. 60, 149, 155; Miscellanea 2, 1466, str. 19, napomena 13.
657 BHBC, str. 62.
658 DNFR, str. 485.
100 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
GINGUC, 1560, 1586. (Fetislam = top. Gindusa, atar s.
Luke* opstina Bor) 659 od rum. l.i. Ging(a) < rum. ginga „mucav
covek" 660 + uc{a).
Gorne BtRMtDZE, 1455. = Gorne VLRMLZE, 1560. =
Sredne VtRM'LDZE, 1455. = Sredna VRMZA, 1466. = Sredna
VRMZA, 1478-81. = Sredne VLRMDZE, 1560. = Dolne
VLRM^DZE, 1455. = Dolna VRMZA, 1466. = Dolne VLRMDZE,
1560. (Banja = s. Vrmdza, opstina Sokobanja) 661 od rum. l.i. Vermice,
odakle je zabelezeno u turskim izvorima u srpskom izgovoru dalo
oblik Vbrmbdze 662 , koje verovatno potice od lat. deminutivnog prid.
vermic(ulus) „crvenkast" (upor. fran. Vermeil; naziv Justinijanovog
obnovljenog kastela Bep|ie£iov Nermezium/ u Dardaniji, koga je
zabelezio Prokopije Cezarijski u svom delu „De aedificiis" 663 , o cemu
iznosi vise, u svojoj knjizi Detschew 664 ) i slov. prid. gornje, srednje i
dolnje.
DALAJNA, 1530-35. = DALjAJNA, 1560. (Krivina = s.
Dalajna, Mihajlovgradski okrug) 665 od rum. l.i. Dal(a) + aj (upor. top.
Belaj, Blagaj, Maglaj, Suvaja, Krivaja, Crnaja, Krnjaja) + na.
ISKOBICEVCE, 1560. (Zagorje) 666 od rum. l.i. Scobic(i) <
rum. scobic „izborani, izdubljeni" + ev + ce.
ISTETINA, 1560. (Crna Reka) 667 od rum. l.i. Stet(ea) + ina.
KALAJEVA, drugo ime VESNICE s manastirom
KALAJEVA 1560. (Crna Reka) 668 od rum. l.i. Calai < tur. kalay
(balkanski turcizam) „kositar" malajskog porekla, od imena grada
Qualah na ostrvu Malakka, iz zanatske terminologije + eva. Odatle i
659 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 102.
660 DNFR, str. 225 (Ginga).
661 BHBC, str. 83, 86, 133, 152; Miscellanea 2, 1466, str. 62, 66; Miscellanea 2,
1478-81, str. 170, napomena 142.
662 DNFR, str. 483. Zanimljivi antroponimi su Verman od Gherman < rus.
TepMaH, Vermesanu (top. Vermes u banatu i Ardealu).
663 BHJI, str. 61.
664 SP, str. 195.
665 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81.
666 BHBC, str. 113.
667 BHBC, str. 105.
668 BHBC, str. 105.
Slavoljub Gacovic 101
naziv manastira Kalajeva zabelezen u istom popisu iste nahije ili
mozda zbog manastirskih pokrivenih kupola s kalaisanim limom. 669
KACICA, 1530-35. = KACICE, 1560. (Krivina = top.
Kacica, atar s. Trnjana, opstina Negotin) 670 od rum. l.i. Cachitd: capita
„gomila sena u obliku plasta" (upor. ojk. SENOVCE < seno „foenum"
i ojk. SENOKOS < clnokocs „livada"). 671
KIPICEVO, 1530-35. = KIPICEVA, 1560. = KIBICEVO,
1586. (Krivina = top. Kipicevo i Kipicev dol, atar s. Delejna,
Mihajlovgradski okrug) 672 od rum. l.i. Chipc(ea) (upor. bug. l.i.
Kipicev) + evo.
KLESINCE, 1560. (Polomje) 673 od rum. l.i. Cle§(u) + in + ce.
KORMAR, seliste 1466. 674 (Timok = top. Kormata kod
Knjazevca 675 od rum. a curma „razdrobiti" < vlat. *corrimare, part,
pas. corrlmatus (pref. co- + rlma) + ar < lat. -arius, odnosno
navedeni ojkonim je radna imen. k o r m a r gradena od imperfektne
glagolske osnove k o r m i t i sa suf. -ar sto oznacava vrsioca one
radnje sto ih izrazava glagol (upor. radar, pekar, pisar, itd.) 677 . Na
prostora istocne Srbije zabelezeni su i top. Kormatura kod Pozarevca,
Kormati del kod s. Lalinca, Kormaros kod Bora i Kurmatura kod s.
Halova (upor. koram „trbuh", koremen i koremast „trbusast", alb.
kurm „trap, telo", ngrc. KOp|ii „trup, telo") 678 .
KOTIGA, 1455, 1560. (Vidin = top. Kotiga, izmedu s.
Rajanovci, Rupci, Malali i Gradec, Mihajlovgradski okrug) 679 od rum.
l.i. Cotiga < rum. cotiga „karaca za konje s dva tocka".
KUCEROVCE, 1455. = KUCUROVCE, 1466. Belgrad = s.
Kucerovci, kolibe severozapadno od s. Salas, Mihajlovgradski
669 Rjecnik JAZU 16, str. 463.
670 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81.
671 DNFR, str. 94.
672 BHBC, str. 103; TEM 31-32, str. 81, 109.
673 BHBC, str. 121.
674 Miscellanea 2, 1466, str. 33.
675 ER II, str. 157 (Kornat).
676 ER II, str. 157 (Kornat); C/j;3 XXXIV, str. 126.
677 ER I, str. 50 (-ar 2 ).
678 ER I, str. 152 (koram).
679 BHBC, str. 63, 112.
102 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
okrug) 680 od rum. l.i. Cucer(a) < ukr. kucer „kocijas, vozac,
fijakerista" 681 + ov + ce (upor. prez. Kucera 682 ).
LjILjAKOVCE, 1560. (Crna Reka = hidr. Ljiljakovacka reka
= Lasovacka reka, opstina Zajecar) 683 od rum. l.i. Liliac 6M < rum.
botanickog termina liliac ,,jorgovan, syringa vulgaris" iz botanicke
terminologije balkanskog i evropskog turcizma persijskog porekla <
tur. leylak < arap. lllak < pers. lildg 6 * 5 + ov + ce.
MUSAT, 1455, 1466, 1454-79. = MUSAD, 1560. (Zagorje =
s. Musat, sada s. Kirilovo, Vracanski okrug) 686 od rum. l.i. Mu§at{u) <
cine. mu§at „lep" 687 , odnosno od musad „magarad, mazgad". 688
NEGURICE, 1530-35. (Fetislam = nalazilo se blizu s.
Radujevca, opstina Negotin) 689 od rum. l.i. Neguritd < rum. negurd
„mracan" + itd. 690
NEKALICE, 1560.(Crna Reka) 691 od rum. l.i. Necal(d) + ice.
RAZANCE, 1455. = RAZANCE, 1466. = ZARINCE, 1483.
= REZINCE, 1560. + (Timok = top. Rezinci, atar s. Bucja*, opstina
Knjazevac) 692 od rum. l.i. Rez < grc. Rezos, Rezu + in + ce.
RESULOVCE, 1455. = RUSOLEVCE, 1560. (Zagorje) 693 od
rum. l.i. Re§ul + ov + ce, odnosno navedeno metatezom od rum. l.i.
Ro§ul + ev + ce (upor. top. Ro§ul, Rumunija). 694
RUTES, 1466. (Vidin) 695 od rum. l.i. Rut(eanu)(mm. suf.-
eanu) + es.
RUSAN, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina = top. Rusan i
Rusansko brdo, atar s. Mokranje, opstina Negotin) 696 od rum. l.i.
680 BHBC, str. 88; Miscellanea 2, 1466, str. 59, napomena 236.
681 DNFR, str. 159.
682 PeHHHK CAHY 1 1, str. 129.
683 BHBC, str. 104.
684 DNFR, str. 280
685 ER II, str. 337 (ljiljak).
686 BHBC, str. 69, 125; Miscellanea 2, 1466, str. 36; HBH, str. 127.
687 DNFR, str. 321 (Musatu).
688 Rjecnik JAZU 30, str. 168 (MUSAD).
689 TEM 31-32, str. 79-80.
690 DNFR, str. 330.
691 BHBC, str. 104.
692 BHBC, str. 71, 128, 214; Miscellanea 2, 1466, str. 30, napomena 76.
693 BHBC, str. 70, 113.
694 DNFR, str. 398.
695 Miscellanea 2, 1466, str. 44, napomena 154.
Slavoljub Gacovic 103
Ru§an(u) < rum. ray/ „crveni" < lat. russus „crven". 697 Licna imena
davana su ljudima s izrazito crvenom bojom kose ili ljudima s
crvenom bojom koze lica 698 , no ako su u pitanju potezi zemlje
odnosno imena naselja onda je u pitanju boja zemlje, tzv. crvenusa,
bogata bakarnim oksidom.
SAKOVA, seliste 1560. (Fetislam) 699 od rum. Li. Sac(u)
(upor. ital. Li. Sacco) + ova.
SEKULCE, 1530-35, 1560. = SEKULCE, 1586. (Krivina) 700
od rum. Li. Sekul(a) 101 (Madarsko Li. Szek dobilo je rum. clan -ul
/SekuU, ili bolje mad. -ely u Szekely bilo je rumunizovano tim clanom.
Sufiks -a u Sekula je kao u Drakula od strum. Draculu, *seculu. Taj je
oblik identifikovan s nasim akuzativom imenice maskulinuma na -a i
odatle je stvoren nominativ na -a) 702 + ce (upor. top. Sekulici
„zadruzno naselje porodice toga imena", Sekulinac, Ltd.).
SEPINCE, seliste 1455. = SENCE, 1466. (Gelvije, od 1530.
Crna Reka = top. Senci, atar s. Mali Izvor*, opstina Boljevac) 703 od
696 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 106.
697 DNFR, str. 401. (Rusanu); Oil II, str. 120. U kupoprodajnom ugovoru od
1090. moze se citati: „...Souinna et filio eius RUSSELLO..." koje je po misljenju M.
Simundica nastalo od lat. russus „crven".
698 Zabelezeno je Li. Ruska f. u Zajecaru i nadimak Ruosu (prez. Tobovic, selo
Halovo) po izrazito crvenoj boji koze lica ili kose.
699 BHBC, str. 111.
700 BHBC, str. 103; GEM 31-32, str. 81, 109.
701 PJIHC, str. 177. M. Grkovic ovde kaze da „Sekul, moze biti od mad. Szekely,
pripadnik madarskog plemena u Erdelju. Ime je postalo rasprostranjeno pod uticajem
narodne poezije". Kod P. Skoka u njegovom Etimoloskom rjecniku nalazimo da je
„Sekula, junak narodnih pjesama, bugarstica, koji se mace zove Sibinjanin Janko, a
historijski Hunyadi Janos, 1466. Janko Sekula je ban Slavonije: ban , banovic,
banovac, Sekula. Veze se i s prezimenom rumunjskog podrijetla Sekula Drakulovic..."
Kod Jordan-a u njegovom Dictionar-u nalazimo rum. l.i. Sacuiu (rum. prid. sacuesc =
mad. szekely) gde upucuje na rum. l.i. Secuiu: secui „torba" i top. Secuiul, a nadalje
navodi rum. l.i. Secula: bug. Sekula i polj. Sekula, Seculici, itd.; N. Draganu u RTO,
str. 87, 396, 398, navodi nekoliko top. Secul.
702 ER III, str. 217 (Sekul). Latinski Sikuli su erdeljski Madari, oaza medu
erdeljskim Rumunima. Sekula je - po Skoku - isto sto i Sikulac, Madar iz tog
plemena. Nadalje uporedenje sa Drakula i Drakulic; kaze da je doslo u nasu narodnu
pesmu rumunskim posredovanjem.
703 BHBC, str. 75. U popisu iz 1455. timar 104. zabelezena su sela ALADNI,
KOTAR i seliste SEPINCE dok u popisu iz 1466. timar 2. zabelezena su sela ILINO,
104 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
rum. Li. Sepi(e) < mad. szep „lep, krasan" 704 + in + ce (upor. ojk.
KRASNA s manastirom KRASNA u ataru s. Koprivnice i ojk.
KRASINCE u ataru s. Velike Jasikove i Gradskova) odnosno u popisu
jedanaest godina kasnije ojk. je pretrpeo promenu naziva u Sence od
Li. Sen (upor. Li. Sent u Svetostefanskoj hrisovulji) 705 + ce.
SIBENCE, 1530-35. = SIBANCE, 1560. = SIBENCE, 1586.
(Krivina) 706 od rum. Li. Siban(a) < grc. Seban(is) + ce.
SIKOL, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Sikol, opstina
Negotin) 707 od rum. Li. Sic(a) + ol.
TRANE, 1560. (Timok = hidr. Transki potok, opstina
Knjazevac) 708 od rum. Li. Trand.
FALKOVCE, 1455, 1466, 1560. (Polomje = bivse s.
Falkovec, sada mahala s. Janovec, Mihajlovgradski okrug) 709 od rum.
Li. Falc 110 < lat. falco „sokol" (upor. slovenske paralele, ojk.
SOKOLAR, SOKOLAROVCE i ojk. SAJNA < sain < pers. §ahin
„sokol"; balkanski turcizam persijskog porekla iz ornitoloske
terminologije, odakle prez. Sainovic = Sokolovic, Ltd.) 711 + ov + ce.
HINOVA, 1455. = HINOVO, 1466. = HINOVA, 1560.
(Vidin = s. Inovo, Mihajlovgradski okrug) 712 od rum. Li. Hin(ea) +
ova (-ovo).
HUMJANE, 1455. = HUMJANE, moze se citati i H'MJANE,
1466. (Timok) 713 od Humjani < rum. Li. Hum(d) + jani.
HUTOVA, 1455. = Gorne HUTOVO, 1466, 1483.
(Zagorje) 714 = HUTOVA, 1560. (Vidin = s. Hutovo se nalazilo blizu
grada Vidina, ali je nestalo krajem XVII veka / vidi vidinski kadijski
KOTAR i SENCE. Radi se zapravo o istim selima, ALADNI = ILINO, KOTAR =
KOTAR i SEPINCE = SENCE i sva su u nahiji Klivje (Kelvije, Gelvije).
704 DNFR, str. 412.
705 Rjecnik JAZU 62, str. 845.
706 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 107.
707 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 78, 105.
708 BHBC, str. 129.
709 BHBC, str. 87, 113,1 17; Miscellanea 2, 1466, str. 52.
710 DNFR, str. 193.
711 LH, str. 399 (falc/arius/,, srpar"); TEM 42, str. 78-79.
712 BHBC, str. 87, 1 19; Miscellanea 2, 1466, str. 53, napomena 198.
713 BHBC, str. 67; Miscellanea 2, 1466, str. 30, napomena 80.
714 BHBC, str. 74, 1 12; Miscellanea 2, 1466, str. 51, napomena 184.
Slavoljub Gacovic 105
sidzil iz 1699./ gde se spominje reka Hutovo i vodenice na njoj) 715 od
rum. Li. Hut(u) < grc. Hutos 116 + ova (upor. top. Hutovo Blato,
Hercegovina).
HUHUROVICA, 1530-35. = Dolne i Gome HUHUROVCE,
1560. = D. I G. HUHUROVICA, 1586.(Fetislam = s. Urovica, opstina
Negotin) 717 od rum. Li. Hur(u) < mad. ur „gospodar, dominus" 118 , s
opetovanjem inicijalnog sloga Hu-, + ov + ica i slov. prid. dolnje i
gornje.
CINGURUS, 1455, 1560. (Polomje = bivse s. Cunguruz,
danas s. Vinarevo, Mihajlovgradski okrug, odakle su se verovatno u
neko vreme stanovnici doselili na ataru s. Debelice na mestu zvanom
v *7 1 Q "700
Cungursce bare /livade i njive zemljiste prilicno mocvarno/ ) od
rum. Li. Ciungar(u) < ciungar „covek koji sece sumu za lisnik" + us.
SAREVA, seliste 1455, 1466. (Belgrad = kolibe Sareva, atar
grada Belogradcika, Mihajlovgradski okrug) 721 od rum. Li. §ar(a) +
prisvojni prid. suf. -eva, ali ukoliko se uzme da je verodostojniji
danasnji oblik navedenog ojkonima onda se etimoloski moze obraditi
od slov. prid. serava „neprana" < sera „prvo mleko u stoke" < rum.
ser (ital. siero) „surutka" < lat. serum koji je pretrpeo metatezu u
sareva, a zbog uproscenog pisma izostavljanjem dijakritickih tacaka u
zapisivanju mesnih imena isto slovo dobija visestruko znacenje pa se
tako slovo S moze citati kao S-S. 722
II 7
Tokom XIII i XIV veka Ugri(Vengri, Madari) su u vise
navrata upadali na teritoriju Vidinske knezevine da bi 1365. godine
ugarski kralj Luj (Ludvig) I Anzujski (i on kao njegovi prethodnici
kitio se titulom „rex Bulgariae") za kratko vreme (1365-1369),
ovladao je teritorijom vidinskog carstva, koje je bilo pretvoreno u
provinciju Ugarske. Smatramo, dakle, da su madarske osnove koje
715 DNFR, str. 250-251.
716 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 103, 104.
717 DNFR, str. 250.
718 On XI, str. 180.
719 BHBC, str. 62, 117.
720 BHBC, str. 65; Miscellanea 2, 1466, str. 28, napomena 67.
"' BS II, str. 107 (sjera).
106 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
smo izdvojili, a kojih ima neznatno, u turskim popisima XV i XVI
veka, upravo iz navedenog perioda ugarske prevlasti na ovim
prostorima.
VALOVISTE, 1560. (Zagorje) 723 od slov. vdlov(a) < mad.
vdlu, valyu „korito, alveus" 724 + -iste (upor. s. Korito, 1455, nahija
Zagorje i s. Korito, 1466, nahija Timok).
KOROVICA, seliste 1466. (Zagorje) 725 od slov. korov „naziv
za razne biljke koje divlje rastu po zitnim poljima, usevima, vrtovima i
koje se brzo razmnozavaju i otezavaju razvitak poljoprivrednih
kultura" < mad. koro 126 + ica.
LATOVA, 1530-35., 1560, 1586. (Fetislam = top. Latova,
atar s. Salasa, opstina Zajecar) 727 od slov. latova „carinski nadzornik;
carinarnica" < od mad. lato™
SALAS, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina = s. Salas, opstina
Zajecar) 729 od mad. salas „koliba" (severno od Salasa nalazilo se s.
Latova < latova < mad. lato „carinik; carinarnica").
118
Dolaskom Turaka-Osmanlija na prostoru Stracimirove
Vidinske drzave 1396. godine i formiranjem Vidinskog sandzaka
zapocinje period cestih migrativnih procesa sve do oslobodenja jednog
dela Vidinskog sandzaka 1833. godine kada je hatiserifom, knezevini
Srbiji, pripojeno sest nahija. U torn dugom periodu robovanja pod
turskom vlascu ova teritorija je u ojkonimiji pretrpela vidne uticaje
turskoga jezika koje prebiremo u popisima XV i XVI veka, kao na
primer:
BAZAROVCE, 1560. (Krivina = top. Pazariste, atar s.
Klenovca*, opstina Zajecar) 730 od tur. bazar „trgovacka kuca ili
723 BHBC,str. 100.
724 ER III, str. 562 (valov).
725 Miscellanea 2, 1466, str. 29.
726 PeHHHK CAHY 10, str. 278-279.
727 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 78, 102.
728 ER II, str. 275 (latov); CP, str. 323.
729 BHBC, str. 100; TEM 31-32, str. 81, 106.
730 BHBC, str. 101.
Slavoljub Gacovic 107
trgovinska radnja u kojoj se prodaje svakovrsna roba" < pers. bazar
„trg" (upor. paralelu s. Trgoviste) + ov + ce.
BOSANICE, 1560. (Crna Reka) 731 od slov. prid. bosan
„sasvim bos, sasvim prazan prostor (o terenu)" < tur. bo§. „prazan,
nekoristan" + ice.
BOSEVA, 1455. = POSAVA, 1466. = BOSEVO, 1454-79. =
BOSOVA, 1560. (Timok = top. i hidr. Bosava, atar s. Gornje Zunice,
opstina Knjazevac) 732 od tur. bo§. „prazan, nekoristan" + ava.
GAGUCE, 1455. = KILjUCOVCE, 1454-79, 1483. (Gelvije,
od 1530. Crna Reka) 733 u prvom popisu od tur. gag(a) „kljun" + rum. -
Ufa (upor. s. Kljuna, opstina Nevesinje, BiH), dok se u kasnijim
popisima ojkonim preveo slov. kljuc „curvatura fluminis" + ov + ce.
Naselje je verovatno bilo postavljeno na nekom ispupcenom (kljun,
kljuc) zemljistu u nekoj od krivina koju cini Crni Timok (Crna Reka).
GALETINCE-I KJAFIR, 1560. (Polomje = top. Galetinci,
atar grada Loma, Mihajlovgradski okrug) 734 od prez. Galetin + ce i
kjdfir < tur. kdfir „nemusliman, hriscanin". 735
GALETINCE-I MUSLIM, 1560. (Polomje = top. Galetinci,
atar grada Loma, Mihajlovgradski okrug) 736 od prez. Galetin + ce i tur.
(arap.) musulmiari) „onaj koji veruje islamu, muhamedanac". 737
GJULIHAN, 1455. = GULIHAN, 1478-81. = GJULIHAN,
1560. = GULIHAN, 1586. (Svrljig = s. Gulijan, opstina Svrljig) 738 od
tur. gill „ruza" 739 (upor. „ryJIHHLI,H... ce cpeicaBa bo TypcKH
flOKyMeHT ofl XB Bex... rpnnTe, CMeTaJKH fleica bo ocHOBaTa... ce
Haofa TypcKHOT anenaTHB gill 'TpeHfla^HJi'..." ) + tur. han < pers.
ban „kuca" 741 (Zgrade koje sluze za svratiste i prenociste putnika, a
nalaze se u gradovima i na drumovima, upor. Taslihan u Sarajevu).
732 BHBC, str. 61, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 21, napomena 24; HBH, str. 135.
733 BHBC, str. 69, 193; HBH, str. 139.
734 BHBC, str. 1 12.
735 PeHHHK CAHY 9, str. 528 (KJa^np).
736 BHBC, str. 112.
737 PeHHHK CAHY 13, str. 313 (MycjiiiM).
738 BHBC, str. 136, 77; Miscellanea 2, 1478-81, str. 132.
739 TS, str. 254.
740 3111 JOK, str. 502.
741 TS, str. 309.
108 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
GtMZOVA, 1455, 1560. (Vidin = s. Gamzovo,
Mihajlovgradski okrug) 742 od tur. l.i. Hamza 143 ili Gamsa 144 + ova.
Gorni PtNAR, 1560. (Polomje) 745 od tur. pinar „izvor" i
slov. prid. gornji.
KUBRATOVCE, 1455, 1483. (Timok = starinacki rod
Kubatovci, s. Lepena, opstina Knjazevac) 746 od tur. l.i. Kubrat (upor.
l.i. KouPpaxog = Kubrat, osnivac bugarske drzave prema Nikiforu,
Teofanu i dr. 747 ; „HMeHaTa Ky6paT... ce cpenrraT h jxo flHec b pajoHa
HHKoraniHa Eaiopiia, CeBepHa Hh/ihh, a b ome no-apeBeH
HCTopuHecKH nnaH TexHHTe npa<j)opMH ce OTKpuBaT b acHpuHCKHTe
HMeHa rodpyac a Ty6epec, kohto ctost aocTa 6jih30 /to
npa6hrapcKHTe qbopMH" 748 ) + ov + ce.
MAGUSEVAC, 1530-35. = MAGUSEVCE, 1560. =
MAGUSEVAC, 1586. (Krivina = top. Magusevac, atar s. Jelasnice,
opstina Zajecar) 749 od l.i. Magus (?) < pers. magus „vrac, carobnjak"
(upor. slat. n.i. Magius/Mago od grc. Mccyog, oznacava pripadnika
svestenika kaste u starih Medana i Persijanaca i potice od pers. magus
„vrac, carobnjak") 750 + ev + ac (upor. top. Vracar u Beogradu).
MURTADOVCE, 1560, 1586. (Crna Reka) 751 od arap. l.i.
Murtada „odabrani" < arap. murtadd „izdajica, otpadnik od vere" 752 +
ov + ce.
MURTATOVCE, 1455. = MURTADOVCE, seliste 1560.
(Zagorje = bivse s. Muratovci, Mihajlovgradski okrug) 753 , vidi ojk.
MURTADOVCE.
742 BHBC, str. 57, 112.
743 jj^ str 3j. j^ us [ ; danas kod nekih stranih imena pocetno slovo Hpretvaraju
u G."
744 Poznato je l.i. GAMSA Hurdija.
745 BHBC, str. 122.
746 BHBC, str. 66 (ima i grafiju Kubratovce).
747 BHJI, str. 211-216.
748 npa6tJirapHTe, str. 49.
749 BHBC, str. 100; TEM 31-32, str. 81, 106.
750 On II, str. 110: Samostanu Sv. Krsevanu u Zadru tamosnji plemici ustupili su
pravo ribarenja oko ostrva Molata i u uvali Telascici na Dugom Otoku. Dogodilo se to
u razdoblju 986-999. Njihova izjava pocinje: „Tempore domni MAGII, ...". Uz ovo
ide i podatak iz listine od 1086. „teram, quam tenet MAGO...".
751 BHBC, str. 105.
752 TS, str. 486 (Murteza); ER II, str. 486 (murtadin).
753 BHBC, str. 62, 127.
Slavoljub Gacovic 109
MUSLIMANIE, 1455, 15660. (Vidin = bivse s. Musumane,
danas s. General Marinovo, Mihajlovgradski okrug) 754 od tur. (arap.)
musiilman „onaj koji veruje islamu, muhamedanac". 755
FETH-YOL-ISLAM, 1560. (Fetislam = danas tvrdava kod
Kladova opstina Kladovo) 756 od feth „osvajanje (je)" < tur. fetih <
arap. fdth + tur. yol „put" + tur. islam „muslimanska vera" < arap.
islam.
FtNDtKOVCE, 1455. = FINDIKOVCE, 1466. =
FF.ND'LKOVCE, 1560. (Vidin = bivse s. Funden, danas s. Kanic,
Mihajlovgradski okrug) 758 od tur. findik „oraah, lesnik" + ov + ce
(upor. slovenske paralele, ojk. ORAHOVICE, Orahovce, ORESCE,
ltd.). 759
HALATINCE, seliste 1466. (?) 760 od slov. prid. halatin <
halat „crven konj" < tur. al „crven" + at „konj" (upor. ojk.
KONjATINCE, 1530-35, nahija Krivina) + ce.
HRKOVCE, 1455. (Timok = top. Krkjevac, atar s. Borovca,
opstina Zajecar) 761 od tur. hrk(a) < arap. hyrk(a) „gornje odelo od rase,
basme, pique-a (-piket basma)" 762 + ov + ce.
DZUDZUNA, 1455. = Gorne CUGUNE, 1445. = Gorna
CUCUNA, 1466, 1478-81. = Gorne CUCUNE, 1560. i Dolne
CUCUNE, 1455, 1560. (Banja = zaselak Cucunje, s. Resnik, opstina
Sokobanja) 763 od slov. cugan (cigen) < tur. gogan „Saponaria
officinalis Linn" 764 gde je izvrsena disimilacija c-g > c-c, odakle
vecina navedenih grafija cu-cun i od slov. prid. gornje i dolnje.
754 BHBC, str. 73, 112.
755 TS, str. 477 (musliman).
756 BHBC, str. 108, 114.
757 TS, str. 281,350, 372.
758 BHBC, str. 74, 138, 145.
59 Pokraj puteva, u maloazijskom delu Turskeblizu naselja stoje table na kojima
je zapisano FINFIK pored kojih su postavljene tezge pune pecenih lesnikai oraha.
760 Miscellanea 2, 1466, str. 29.
761 BHBC, str. 63.
762 PPT, str. 352 (hrka).
763 BHHBC, str. 83, 74, 84, 152, 60, 125; Miscellanea 2, 1466, str. 65, napomena
263; Miscellanea 2, 1478-81, str. 173, napomena 148. gde Dusanka Bojanic veli daje
Cucunje deo naselja u Sokobanji
764 TS, str. 179 (cogan).
1 10 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
II 9
Ojkonimi izvedeni od etnonima „sadrze istorijsku informaciju
i to dvostruku: ona uvek znace da je tu u vreme nastajanja mesnog
naziva bilo onih cijim je etnickim imenom mesto nazvano, a isto tako
da je bilo i drugih, koji se nisu tako zvali, te je za razliku od njih... i
uzeto takvo mesno ime; dakle kao markacija i opreka, a ne kao
isticanje imena radi njega samoga." (OP III, str. 40-41). Na primer,
etno-ojkonimi zabelezeni u turskim popisima Vidinskog sandzaka,
poput onih Efljak (naziva se i Bukova), Efljakova, Efljakovce (tur.
Efljak „Vlah"), Vlajinica, Vlahovo, Vlaska, Vlaski Potok (naziva se i
Dolne Ljubnice), Ivlaski i Lasva (Lasova) koji su „izvedeni od imena
Vlah uvek svedoce i da je tu bilo Vlaha (u bilo kom znaacenju te reci)
i da nisu bili sami, da je bilo i onih koji se nisu zvali Vlasima". (OP
III, str. 40-41), odnosno postojala je etnicka opreka prema Srbima.
Isti je problem i sa etno-ojkonimima, poput onih Shrbovce i
Srpce cije su osnove izvedene od etnonima Srb(i) i nema sumnje stoje
u etnickoj opreci prema Vlasima.
Veoma su zanimljivi, i sa aspekta proucavanja starosedelaca i
novopridoslih stanovnika, etno-ojkonimi Vlaj Istar („naselje
dunavskih Vlaha" ili „naselje starosedelackih Vlaha") i Shrbovce
Staro (Sbrbovce-i kadim) koji, zapravo, ukazuju na opreku prema
novopridoslim Vlasima (upor. ojk. Sremlan i ) i Srbima (upor. ojk.
Ivrazogornice, Izvezdan i dr. koje, nazalost, nismo obuhvatili u ovom
radu).
Tu je i etno-ojkonim Srbovlah koji ocigledno govori o
etnickoj opreci stanovnistva u samom naselju.
Valja spomenuti etno-ojkonime Bulgar i Bulgarin koji
nedvosmisleno ukazuju na etnicku opreku prema Srbima i Vlasima,
kao i etno-ojkonim Kucovce koji ukazuje na doseljenike iz
Crnogorskog plemena Kuci jos u XVI veku. Tu su i etno-ojkonimi
Latince i Romanja (Romane) koji govore o Latinima i Romanima,
onda etno-ojkonimi Rumlar (tur. Rumlar „Grci") koji ukazuje na
prisustvo grckog stanovnistva, Saslar (tur. Saslar „Sasi") koji ukazuje
na rudare Sase, ali i na etnicku i religijsku opreku latinske
veroispovesti prema grckoj veroispovesti za sto imamo potvrda i u
fresko-slikarstvu sakralne arhitekture ovoga kraja. Etno-ojkonim
Tatarlar (tur. Tatarlar „Tatari") koji ukazuju na prisustvo Tatara, a koji
Slavoljub Gacovic 111
su, verovatno, bili u etnickoj i religijskoj opreci prema muslimanskom
i hriscanskom stanovnistvu kao i etno-ojkonimi Turcin i Turcin Dol
koji ukazuju na etnicku, religijsku, ali i socijalnu opreku prema
hriscanskom stanovnistvu koje je optereceno porezima.
Ovde valja posebno istaknuti etno-ojkonim Zidaik (spominje
se u Prokopijevom delu De aedif. IV 6. 21, kao IouSaioc;) koji ukazuje
na veoma rano formiranu enklavu zidovskog stanovnistva, svakako u
etnickoj i religijskoj opreci prema muslimanskom i hriscanskom
stanovnistvu, kao i etno-ojkonim Hrvatinovce koji dolazi, preko
licnog imena Hrvatin, od etnonima Hrvat.
Upotreba etnickih imena u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
omogucila nam je donekle, neposredno, izvesna saznanja o
migrativnim procesima stanovnistva krajem XIV i tokom XV i XVI
veka.
BUKOVA, naziva se i EFLjAK, 1455. = L(ab)UKOVO (<
EF/L/JAK + /B/UKOVA) 765 , 1466. (Svrljig = s. Labukovo, opstina
Svrljig) od tur. Eflak, naziv za Rumune 766 , odnosno drugo ime je od
slov. prid. bukova „koji se odnosi na bukvu, koji pripada bukvi" <
slov. fitonima bukva.
BULGAR, seliste 1560. (Zagorje = blizu s.
MEDUSOVCE) 767 od etnonima Bulgar < sttur. Bulgar „mesanac" od
glagola bulgamak „mesati" po Tomascheku i Mladenovu 768 (upor. grc.
BouAyapoi > Viirgaros = cine. Vurguri arap. Burgar).
BULGARIN, 1455. = Gorne BULGARINE, 1560. (Crna
Reka = top. Bugarinov potok i hidr. Bulgarine, atar s. Brestovca,
opstina Bor) 769 od etnonima Bulgar + in.
VLAJINICA, 1530-35. (Krivina) 770 od deminutiva Vlajinica
„mala Vlajna".
765 BHBC, str. 82; Miscellanea 2, 1466, str. 44, napomena 153. gde stoji: „Ovo
selo u popisu 1455. godine ima i drugo ime Eflak. Od Eflak-Bukovo odnosno od
Vlah-Bukovo danas se zove Labukovo...". Nedeljko Bogdanovic u KIS II, str. 335.
detaljno objasnjava etimologiju s. Labukova. Naveli bismo i izvor Labukovacke reke
pod nazivom Buk ispod Latinskog vr'a gde se nalaze rusevine kasnoantickog i
ranovizantijskog utvrdenja poo kome bi, drugi deo slozenice, Labukovo nastalo.
766 ER III, str. 606 (Vlah); TEM 31-32, str. 68 (tur. eflaklar „Vlasi").
767 BHBC, str. 128.
6i
ER I, str. 228 (Bugarin).
769 BHBC, str. 72, 127.
770 TEM 31-32, str. 81.
1 12 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
VLAJ ISTAR, 1560. (Timok = top. Vlajne; hidr. Vlajinska
Reka, atar s. Zorunovca*, opstina Knjazevac) 771 je slozeni ojk.
izveden od imena etnika Vlaj < VLAH (vidi, odr. IVLASKI) 772 i od
imena reke koja „Kod Grka... zove se Ister i Ind ("Ioxpog kou 'Iv6o<;
Tioxai-iot;) , kod Ilira i Ripijanaca, koji zive kraj Istera, Danubis
(AdvovPriq), kod Gota Dunavtis (Aouvaimq)", 775 odnosno, mogli
bismo navedeni slozeni ojkonim prevesti kao „naselje dunavskih
Vlaha" ili je mozda drugi deo navedenog slozenog ojk. izveden od
prot. I + star „veteranus, mator" (upor. I-skrovnice, I-slivie, I-zlace, I-
stopanje, itd.), odakle bismo slozeni ojk. mogli prevesti kao „naselje
starosedelackih Vlaha", s obzirom na one Vlahe koji su se, sa juga
nase zemlje i iz Tesalije bezeci pred Turcima, doselili krajem XIV i
pocetkom XV veka. 776
VLAHOVO, 1466. = VLAHOVA, seliste 1454-79.
(Timok) 777 od etn. Vlah + ovo (upor. Vlaj Istar, Vlaski potok, Bukova
= Efljak, Efljakova = Vlahovo, Efljakovce = Vlahovce = Vlahovik,
Ivlaski = Ivlaska Pole).
VLASKA, seliste 1454-79. (Gelvije, od 1530. Crna Reka) 778
od slov. prid. vlaska „koji se odnosi na Vlahe, koji pripada Vlasima".
EFLJAKOVA, 1455. = VLAHOVO, seliste 1478-81. (Svrljig
= s. Vlahovo, opstina Svrljig) 779 od tur. Eflak „naziv za Rumune" 780 +
771 BHBC, str. 108.
772 U nauci je uopste prihvaceno misljenje da je etnonim Vlah praslovenska
posudenica (?) iz got. *walhs (stvnem. walah, walh, nvnem. Welsch). U germanske
jezike usla je ta rec od imena keltskog naroda Voice (Caesar), Oi)6A,Kai (Strabon,
Ptolomej), a u slovenske jezike je dosla po svoj prilici iz balkansko-gotskoga (Ulfila)
na donjem Dunavu, gde su Sloveni prvi put izmedu IV i V veka upoznali
Romanovlahe na donjodunavskom limesu. O ovome vise u ER III, str. 608 (Vlah).
73 BHJ I, str. 5. Jednu od cetiri rajskih reka Pseudo-Cezarije, po Svetom Pismu,
naziva Fison (tov Ouocavct), tu istu reku Grci nazivaju Ister ("Ioxpov), Rimljani
Danubius (Aavou(3iov), a Goti Dunabis (AouvaPiv).
774 Naziv etnika Ripijanci, koji nikad nisu postojali, nastao je verovatno prema
nazivu rimske pokrajine, Dacia Ripensis.
75 Oblik Dunavtis valja korigovati u Dunaves, sto se slaze sa oblikom Dunav u
slovenskom prevodu.
776 AROMUNE.
77 Miscellanea 2, 1466, str. 34, napomena 103. „Mozda selo Vlahovo kod sela
Sesti Gabar u Zaglavku".
778 HBH, str. 131.
779 BHBC, str. 78; Miscellanea 2, 1478-81, str. 136.
Slavoljub Gacovic 113
ova, odnosno od etnonima Vlah „pastir romanske narodnosti, koji zivi
u katunima" 781 + ovo.
EFLjAKOVCE, 1455. = VLAHOVCI, 1454-79. =
VLAHOVIK, 1560. (Zagorje = bivse s. Vlahovic, danas s. Podgore,
Mihajlovgradsski okrug) 782 od tur. Eflak „naziv za Rumune" + ov +
ce, odnosno od etn. Vlah „pastir romanske narodnosti koji zivi u
katunima" + ov + ce (-ov + ik).
ZIDAIK, 1560. (Polomje) 783 od lat. prid Judaicus „zidovski"
kao kontinuanta imena Justinijanovog kastela Iovj5ocio<; 784 iz Akviske
regije koga Dorde Jankovic locira izmedu usca reke Timok i kastela
Florentina (u turskim popisima ovaj bivsi kastel ima grafiju Filurdin)
u Bugarskoj, tacnije izmedu ranovizantijskih kastela Dortikon i
Burgualtu, a to je upravo, oblast Polomja u XVI veku, pa se otuda
kontinuitet imena ovog naselja odrzalo preko deset vekova. 785
IVLASKI, seliste 1455. = IVLASKA POLE, 1560. (Timok =
s. Vlasko Polje, opstina Knjazevac) 786 je ojk. izveden, u prvoj grafiji,
od prot. I + prid. vlaski (upor. u Decanskoj hrisovulji katun vlastki,
1476. vlaski knez, sud, zakon, 1321. zemlja u staroj hrvatskoj drzavi,
vlaskijeh sedam kraljevina /narodna pesma/, top. Vlaski grad, Vlaska
Kula /Lika/, ime kraja Vlaska „Rumunjska", Mala Vlaska /1702. oko
Pakraca/, Vlasca u Rumuniji, itd.) 787 < etnonima Vlah „pastir
romanske narodnosti, koji zivi u katunima". 788
Zadnja, ovde navedena grafija, nastala je od prot. I + prid.
vlaska „valachicus" i imen. polje „campus" (upor. ojk. Vlaj Istar,
Vlaski Potok, Efljak Bukova, Efljakova = Vlahovo, Efljakovce =
Vlahovci = Vlahovik i Srbovlah = Srb Efljak, svi u Vidinskom
sandzaku). Etnonim Vlah je praslovenska posudenica (?) iz got.
*walhs (stvnem. walah, walh, nvnem. welsch). 19,9 U germanske jezike
780 PeraiiK CAHY 2, str. 716 (Bjiax); ER III, str. 606 (Vlah); TEM 31-32, str. 68
(Typ. eflaklar „Vlasi").
781 ER III, str. 606 (Vlah).
782 BHBC, str. 60, 100; HBH, CTe. 123.
783 BHBC, str. 113.
784 IIOA, str. 46.
785 nOA, str. 46.
786 BHBC, str. 61, 131.
787 ER III, str. 606 (Vlah).
788 PeHHHK CAHY II, str. 716 (Bjiax).
789 ER III, str. 606 (Vlah).
1 14 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
usla je ta red od imena keltskog naroda Voice (Caesar), OuoAkcci
(Strabon, Ptolomej), a u slovenske jezike je dosla po svoj prilici iz
balkansko-gotskoga (Ulfila) na donjem Dunavu, gde su Sloveni prvi
put izmedu IV i V veka upoznali Romanovlahe na donjodunavskom
limesu. 790
KUCOVCE, 1560. (Zagorje) 791 od etnonima Kuc „covek iz
plemena Kuca u Crnoj Gori" < lat. prid. cocceus „crven" 792 + ov + ce.
LATINCE, 1560. (Svrljig = top. Latinski Vrh, atar s.
Labukova, 793 opstina Svrljig) 794 od etnonima Latince „latinellus, malo
latince". Naziv navedenog ojk. mogao bi se prevesti kao naseobina
Vlaha (upor. Latinska kod Kragujevca) 795 , a manja je mogucnost da se
moze prevesti kao „naseobina Katolika" (upor. Latinluk, deo Sarajeva
gde su stanovali Katolici) ili kao „naseobina ostatka dubrovackih
kolonista" 796 (upor. ojk. ROMANE).
LASVA, 1455. = LASOVA, 1560. (Crna Reka = s. Lasovo,
opstina Zajecar) 797 je ojk. koji, u svojoj prvoj grafrji, ima sinkopu
(LAS/O/VA) i proces prelaska S > S koji je nastao uprvim kontaktima
Slovena i romanizovanog Stanovnistva Balkana (upor. Arsia > Rasa,
missa > iwhwd, Sope /Soppe/ > Sopevic i tome si.). Misljenja smo da
osnova, u obe grafije, navedenog ojkonima verovatno potice od:
1). Etnonima Vlasi, pi., odakle potice porodicni nadimak Vlasovci,
a gubljenjem inicijalnog V i patronimskog suf. -ci, dobijemo oblik
Lasov + a za femininum, odakle i potice grafija Lasova 798 (upor. s.
Lasce < vlasce /Novo Mesto/, Lasce < vlasce /Smarje pri Jelsah/,
Lasici < vlasici /Porec/, Laska Vas < vlaska /Lasko/, Lasko Bare <
vlasko /Urosevac/ i tome si., onda u Vukovom Rjecniku, Lasi m. pi.
790 ER III, str. 606 (Vlah).
791 BHBC, str. 118.
92 ER II, str. 219 (kuc). Uporedi ojk. Kucevo i oblast Kucevo u Branicevskom
subasiluku 1467. i patronime Drasin Cuch m Hivin Cuch na ostrvu Bracu, itd.
793 Na lokalitetu Latinski V'r ubicirali smo anticki kastel i ranovizantijski kastel
Arsatza = s. Rsovac.
794 BHBC, str. 136.
795 ER II, str. 275 (Latin).
796 Dubrovacki kolonisti u istorijskim izvorima se, u ovim krajevima, ne spominju
sto nije slucaj sa Sasima- rudarima katolicima.
797 BHBC, str. 70, 126.
798 BSVII-VIII, str. 59 (LASOVO).
Slavoljub Gacovic 1 15
„Vlasi" u narodnoj pesmi iz Crne Gore, „To su Lasi na Boga
gledali" 799 ).
2). l.i. Vlas{a), f. m> , odakle potice prid. Vlasova, a gubljenjem
inicijalnog V- dobijamo oblik navedenog ojk. Lasova (upor. s. Lase u
planini s. Jablanice /Rozaje/, s. Lasovac /Bjelovar/), odnosno
sinkopirani oblik Las/o/va (upor. s. Lasva /Zjenica/).
3). slat, las (lasus) „laz, silva exstirpata, krcevina" koja je nastala
metatezom od grc. aXooq „gaj, sveti gaj, sumica, lug" 801 + ova.
Naselje Lasova je moglo biti podignuto na nekoj lasovini
„krcevini". 802
VLASKI POTOK, drugo ime Dolne LjUBNICE, 1560. =
VLASKI POTOK, 1586. (Crna Reka = top. Vlaska Strana, atar s.
Lubnice, opstina Zajecar) 803 od slov. prid. vlaski „koji se odnosi na
Vlahe, koji pripada Vlasima" sto govori o prisustvu Vlaha, ako ne
ranijih vekova, a ono od XVI veka do danas (U selu Lubnici i danas
zive Vlasi) i slov. potok „rivus; convalis, selo u potoku" dok je drugo
ime nastalo od slov. prid. dolnje i imen. lubnice „kolibe pokrivene
korom drveta < slov. lub „spoljasnji omotac drveta, kora" koje
poprilicno lice na bacije Vlaha (Cincara) sa Kopaonika. 804
ROMANjA, 1530-35. = ROMANE = ROMANjA, 1586.
(Krivina = top. Romanov most, atar s. Mokranje, opstina Negotin) 805
od etnonima Romdne (Romdnje), f. pi. „Vlajne" (upor. s. Romani,
m.pl. „tako nazvano jamacno po svojem nekoc romanskom /vlaskom/
stanovnistvu" 806 ; „...u nekim starijim potvrdama ime Vlasi nasleduje
799 CP, str. 322.
800 DNFR, str. 488 (Vlasoiu).
801 GH, str. 39 (&Xooq). Grcka rec alsos je, cini se, preko Slovena preneta u
vulgarni latinitet sto posredno govori o suzivotu Grka, Slovena i Romana (Vlaha) u
predelu Timocke Krajine, pretpostavljamo u XIII (prva grafija reci las /lasus/ „laz"
zabelezena je u, do danas obelodanjenim, izvorima 1243. godine) i XIV veku, a
potvrdeno je, kao sto vidimo, u ojkonimu XV i XVI veka.
802 Uporedi tracko ime boga Alseno za grckog boga Apolona na natpisu iz Kirk
Kilisa: 'AnoXXu>vi AA,or|vw Oew TtpoYovo), cije je ime, po Detschew-u nastalo od
grc. uXooq. Vidi u DTG VE XVIII 1, str. 20. Sto se tice slat, las (lasus) vidi u LLI
fasc. IV, str. 643 (las), 646 (lasus).
803 BHBC, str. 104, 57, 103, 127, 124.
804 rEM15, str. 165-168.
805 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108.
806 Rjecnik JAZU 59, str. 150-151.
1 16 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Porfirogenitove Romane i primenjuje se na primorske gradane,
konkretno Dubrovcane; 'I da ne jemlje Srbin Vlaha bez suda'/oko
1205. godine, Stefan Prvovencani, tada jos zupan, povelja
Dubrovcanima/..." 807 ).
RUMLAR, 1455. = URUMLAR, 1560. (Vidin = bivse s.
Grci, danas s. Gradec, Mihajlovgradski okrug) 808 od tur. Rumlar
„Grci" (upor. Rumelija u XIV- XVI veku turski naziv za osvojene
zemlje Balkanskog poluostrva; od kraja XVI veka naziv za jednu od
najvecih provincija Turskog carstva, tzv. Rumelijski beglerbegluk
/ajalet/, cije je sediste bilo u Sofiji 809 , Rumija, planina u Crnoj Gori,
itd.).
SASLAR, 1455, 1454-79. (Gelvije, od 1530. Crna Reka) 810 =
SAS, 1560. (Crna Reka = top. Saski Deo, atar s. Lukova, opstina
Boljevac) od tur. Saslar „Sasi", odnosno od Sas „srednjovekovni
rudari u Srbiji, Bugarskoj i Bosni, dobegli iz Erdelja pred tatarskom
navalom" < lat. Saxo (znacajan je prelaz s < ks /x/ ) 811 (upor. Sasina
/Sanski most/, Sasinov student>c 1348. godine /meda katuna
Dragoljevcima/, „selo Sasi" /hrisovulj despota Durda/ kod Kuceva,
Saski put /povelja kneza Lazara/ kod Kucajne, hidr. Saska reka kod
Majdanpeka i Knjazevca) 812 .
SRBOVLAH, 1455. = SRB EFLjAK, 1466. = SRBOVLAH,
1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Srbovo, opstina Negotin) 813 od
etnonima Srb (Srbi pi.) + etnonim Vlah (Vlasi pi.).
807 On III, str. 33-34.
808 BHBC, str. 62, 119.
809 MEn, str. 469 (Rumelija).
810 BHBC, str. 68, 105; HEH, str. 1 17.
811 ER III, str. 206(Sasin).
812 ER III, str. 206 (Sasin); HPHP, str. 17; PasmiTaK XIV 4-5, str. 94.
813 BHBC, str. 60, 110; HBH, str. 153; TEM 31-32, str. 78, 104. Sto se tice
etimologije etnonima Srb u nauci nema saglasnosti. A. Bruckner dovodi etnonim u
vezu s poljskim pasierb „pastorak", ukr. i rus. Paserb „pastorak" koji sadrzi pref. pa
„nepravi" i ie. i baltoslov. Koren onomatopejskog porekla *serbh-, *srebh-, *surbh-,
*srbh- „srknuti", ocuvan kod nas u slovenackom srbati „srknuti" (upor. rum. sorb <
lat. sorbus „srkati"). Po tumacenju P. Skoka praslov. *Sn>b'b u prasrodstvu je sa sebrt
„rusticus, kmet, Slobodan seljak" sto je, zapravo, nazalizirani oblik *sebr. Ali je gola
pretpostavka metateze odatle u *Sn>bi>. Masing dovodi Srbin i servus u vezu sa starim
nazivom Serbi kod Plinija St. iz I veka nasee ere i sa SepPoi, SipPoi kod Ptolomeja
iz II veka nase ere, koji su dovodeni i prodavani kao sluge i robovi. Rvdlev u svojim
razmatranjima zakljucuje da su osnove serv i hrv „svetlost, Sunce, narod koji je
Slavoljub Gacovic 1 17
StRBOVCE, 1560. (Crna Reka = blizu grada Zajecara) 814 od
slov. prid. srbov < etnonima Srb (vidi ojk. SRBOVLAH) + ce.
StRBOVCE STARO (= ST>RBOVCE-i kadim) 815 ,1560.
(Crna Reka) od slov. prid. srbov < etnonima Srb (vidi ojk.
SRBOVLAH) + ce i slov. prid. staro.
SREMLAN, 1455, 1466 = SIREMLjAN, 1560. (Crna Reka =
mahala Sremljana, deo s. Podgorca, opstina Boljevac) 816 je ojk. koji se
moze protumaciti imenom katuna Vlaha ojiwiaNE (= Burasevski Vlasi =
Kostadinovci + Gojilovci) 817 „Sremci" koji je spomenut u Decanskoj
hrisovulji 1330. godine, u oblasti Altina, juzno od Dakovice na
Kosovu i Metohiji. 818 U imenu katuna Vlaha Sremljana Suflay vidi
visevekovno, s uspehom, ocuvano ime Srema, nastalo metatezom
likvida od poznoanticke i vizantijske grafije Sermium, odakle su
oni, zapravo, i doseljeni 821 . Ali, jesu li Vlasi Sremljani bili autohtoni
na podrucju danasnjega Srema i ukoliko to nisu bili ko su i odakle su -
pitanja su na koja cemo pokusati, uz pomoc vizantijskih izvora, naci
odgovore. Naime, povodom neuspelog napada na Carigrad 626.
godine, Teodor Sinkel nas obavestava da su, ova mnogobrojna, po
etickom sastavu razlicita plemena opustosila „skoro citav Ilirik,
odnosno njegove provincije, mislim obe Dakije, Dardaniju, Meziju,
poklonik Sunca", jedno isto, odnosno jedan deo plemena Serv nazvan je Hrv (Horv)
na osnovu sarmatskog izgovora slovenskog imena Serv koje je, po Vies (Volos)
knjizi, bilo mnogoljudno. Kako se kod Vlaha zadrzala rec sirbatik „sumski, divlji" <
lat. prid. silvaticus „sumski" mogli bismo, po analogiji, na osnovu etnonima Srb
(SipPoi, Ptolomej, II vek nase ere) izvesti od lat. silva „suma". Ne bi valjalo
prihvatiti da je citav jedan narod prozvan po tome sto su bili „robovi" ili kmetovi ili
pak narod Sunca kako to predlaze Rudlev vec bismo predlozili da je naziv etnikuma
Srb dosao od alegoricnog naziva Njihove prapostojbine u antickim izvorima.
814 BHBC, str. 128.
815 BHBC, str. 128.
816 BHBC, str. 71, 105; Miscellanea 2, 1466, str. 25, napomena 44.
817 On II, str. 6, 15.
818 OI 10, str. 49.
819 SERMIUM (Polemije Silvije), SERMIENSIUM CIVITAS (Enodije), itd. sto je
metatezom dalo danasnje Srem.
820 SERMIO (Jordanis), Eepu.iov (Hijerokle), SERMENSIS (u natpisu iz 612.
godine iz Salone), Eepu.iov (Konstantin Porfirogenit) sto je metatezom takode dalo
danasnje Srem (Vidi, SP, str. 59.), a zabelezene su i mnoge druge srednjovekovne
slovenske grafije kao npr. cij'i'aiw ili ct^Tam, c$hi\\h i c$ei\\h (Vidi, 3KJ I, str. 165-166.).
821 SSh, str. 168.
1 18 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Prevails, Rodopu i sve ostale, pa jos i Trakiju... te druge gradove i
naselja (TToAiisiag), i celokupno stanovnistvo (odvedose) u
zadunavski kraaj prema Panoniji, kojoj je provinciji metropola nekad
bio grad zvani Sirmium." 8 " 2 Romansko stanovnistvo koje spominje
Teodor Sinkel i pored mesanja sa Avarima, Slovenima, Bugarima i
drugim narodima, ocuvalo je svoju hriscansku veru, kao i teznju za
ostavljenim krajem. 823 Gledajuci na njih kao na poseban narod avarski
hagan im postavi glavara, po imenu Kuver 824 (cetvrti sin bugarskog
hana Kuvrata /KouPpaxog/ osnivaca bugarske drzave prema Nikiforu,
Teofanu i dr.) koji pokupi „sav narod romeja i pristalice iz drugih
plemena" a potom „sa citavim recenim narodom oko sebe prede...
Dunav i stize u nase krajeve i zaposede Keramezijsko polje" 825 . Medu
ovim Romejima, povratnicima, valja potraziti pretke srednjovekovnih
Vlaha Sremljana i drugih koji su, zapravo, bili romansko stanovnistvo
pokupljeno u svim vizantijskim provincijama juzno od Dunava 826 i
preseljeno u okolinu Sirmiuma, odakle su nakon nekog vremena
(najkasnije do 624. godine kad je njihov glavar Kuver umro) ponovo
bili preseljeni u oblast severno od Soluna. Povodom Maricke
(1371.) 827 , a pogotovu nakon Kosovske bitke (1389.) 828 pocela je
krajem XIV i trajala tokom XV veka seoba Vlaha Sremljana, Cica i
drugih, kao i srpskog stanovnistva prema severu, dolinom Morave i
preko Bugarske Zagore i dolinom Timoka, gde su u oblasti Vidinske
knezevine, na cijem je teritoriju kasnije formiran Vidinski sandzak,
zametnuli svoja naselja, poznati u izvorima kao Vidinski Vlasi, i
nastavili dalju migraciju, preko Dunava, u tadasnju Vlasku i u zemlje
Ugarske kraljevine 829 , i prema zapadu, preko Hercegovine,
Dalmatinske Zagore do ostrva Krka i oblasti Cicarije u Istri, o cemu
822 BHJI, str. 211-212.
824 HBI,str. 112, 121.
825 Iz docnijeg izlaganja Teodora Sinkela moze se razabrati da je Keramezijsko
polje na podrucju severozapadno od Soluna, u blizini slovenskog pbmena Draguvita.
Vidi, Dip, str. 192, 202. i dalje.
826 Provincije juzno od Dunava po Teodora Sinkel su, da ponovimo, „skoro citav
llirik... obe Dakije, Dardaniju, Meziju, Prevalis, Rodopu i sve ostale, pa jos Trakiju
...te druge gradove i naselja...".
827 HC I, str. 251,271,314.
828 En, str. 22; HC, str. 328.
Slavoljub Gacovic 1 19
nam govore mnoge srednjovekovne povelje srpskih i hrvatskih
vladara. 830
SRPCE, seliste 1478-81. (?) 831 od slov. deminutiva srpce <
etnonima Srb (vidi ojk. SRBOVLAH).
TATARLAR, 1455. = TATAR, 1466. = TATARLAR, 1560.
(Vidin = bivse s. Tatardzik, danas s. Slana Bara, Mihajlovgradski
okrug) 832 od tur. etnonima Tatarlar „Tatari" (Balkanski turcizam iz
terminology e naroda) cija je najstarija potvrda, za naziv naroda, u
latinskoj ispravi „exercitum Tartarorum" 1241. godine 833 (upor. ojk.
RUMLAR, saslar).
TURCIN, 1455. (Vidin) 834 = TURCIN, drugo ime
BOGDINCI, 1560. (Zagorje = danas s. Car Petrovo, Mihajlovgradski
okrug) od etnonima Turcin „Osmanlija" ili „pripadnik muslimanske
vere" 835 , odnosno drugo ime od slov. zbirne imen. Bogdinci < Li.
Bogdan.
< etnoni
imen. dol „mala dolina, vrtaca".
HRVATINOVCE, 1466. (Vinisnica) 838 , 1560. (Crna Reka)
od Li. Hrvatin < etnonima Hrvat + ov + ce.
CICIKOVCE, 1455, 1466, 1483. (Gelvije, od 1530. Crna
Reka ) = CICIKOVCE, 1560. (Crna Reka = top. Cicikovce 839 , atar s.
Marino vca, opstina Zajecar) 840 od imena etnikuma Cici < istrorom. ce
< lat. quid „sto" (upor. Cakavci < ca „sto", Kajkavci < kaj „sto",
Stokavci < sto „quid", slovenacki Prleki < prle „pre", makedonski
Mijaci < mije „mi") + ko (upor. rum. Li. Cicic < cicic „ime jednog
TURCIN DOL, seliste 1560. (Timok) 836 od slov. prid. turcin
< etnonima Turcin „Osmanlija" ili „pripadnik muslimanske vere" 837 i
830 VM, ct. 4+134+2 1 KaTa; TjiacHHHK CH.ZJ II, 1-2, str. 297-3 13; TjiacmiK CH^,
str. 293-330.
831 ,
832 BHHBC, str. 87, 1 12; Miscellanea 2, 1466, str. 52, napomena 187.
833 ER III, str. 447 (tatarin).
834 BHBC, str. 59, 124.
835 ER III, str. 525 (Turcin).
836 BHBC, ct. 108.
837 ER III, str. 525 (Turcin).
838 BHBC, ct. 105; Miscellanea 2, 1466, str. 49, napomena 172.
839 Mozda potice od nepotvrdenog rum. l.i. Cicic.
840 BHBC, str. 73, 154, 219; Miscellanea 2, 1466, str. 41.
120 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
crvenog cveta" 841 ) + ov + ce. To je, zapravo, naziv etnika sto ga daju
istarski Hrvati tzv. „Istrorumunjima koji su se saami zvali u svom
jeziku Rumar (upor. Rumeri, naziv koji je zapisao za njih Ireneo della
Croce, 1627-1713) < Romdni < Roma, danas Vlasi" 842 . Prema Skoku
dosli su sa Velebita (Velebitski Vlasi) i Cetine (Cetinjski Vlasi) na
severozapadnoj kraskoj visoravni u Cicariji napustivsi bilingvizam
kao i Ciribiri sto su doseljeni pod Uckom koji jos nisu napustili svoj
vlaski jezik. Nikolae Draganu drzi da su Vlasi Cici i Ciribiri mogli
doci sa podrucja severoistocno od Vlasenice u Bosni, gde belezi top.
Sarebire, i sa podrucja danasnje Rumunije. 843 Buduci se Cici ili Cici,
prvi put, spominju 1463. godine u hrvatskom psaaltiru 844 , a nesto
ranije, 1455. godine spominje se ojk. Cicikovce u Vidinskom
sandzaku, u cijoj osnovi prepoznajemo ime tzv. Istroromanskih Cica,
smatramo da su se u istocnu Srbiju i jugozapadni deo Hrvatske
doselili krajem XIV i pocetkom XV veka sa juga nase zemlje ili sa
podrucja Pinda iz Grcke. 845
II 10
Hibridni kompoziti, na prostoru Vidinskog sandzaka, ocito
ukazuju na izvesnu simbiozu Srba i Vlaha, Srba i Grka, Rumuna i
Madara, Turaka i Grka, i uopste na zajednicki zivot mnogih naroda
koji su, na ovom prostoru, vekovima uspevali ocuvati svoju jezicku i
etnicku samostalnost. Kao ilustracija posluzice nekoliko pojedinacnih
hibridnih kompozita.
BELBUSOVCE, seliste 1455, 1466. = BELBUSOVCI,
seliste 1454-79. (Crna Reka ?) 846 slozeni ojkonim nastao od slov. bel
„albus" + lat. bux(us) „simsir" + ov + ce (upor. bus kod Vuka
/Dubrovnik, XVI vek/, onda kod Hektorovica, Zoranica i Kavanjanina
/Vodice, Bozava/ = busa /Prcanj/ = buks /Zagreb/ = *bukso kod
843
' ER I, str. 327 (Ciribiri).
RTO, Karta sa rumunskim toponimima je data na kraju monografije.
844 ER I, str. 327 (Ciribiri).
845 VM, str. 4+134+2; TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 297-313; TjiacHHK CHfl, str.
293-330.
846 BHBC, str. 69; Miscellanea 2, 1466, str. 24; HBH, str. 141.
Slavoljub Gacovic 121
Vetranica, prema genitivu buksa < lat. bwcus M1 ; „EyKLUAHH:
HuiHe3HaTa Haceji6a Koja ce Haofana Ha GperoT 03 ManoTO
IIpecnaHCKO E3epo... Bo ocHOBaTa... ce Haofa naTHHCKOTO buxus
'seneHHKa'" 848 ).
VbLCIDRtM, 1560. (Polomje = s. Vblcedrbm,
Mihajlovgradski okrug) 849 od slov. prid. vblci < vblcbj'b ( < *vblkb
„lupus, kurjak") „vucji" + fitonim drbm < grc. 6pu|j,ov „suma,
drv(nik)", u slobodnom prevodu „Vucja suma (gora)" 8 ' (upor. imen.
drmun kod Bunjevaca u Lici, drma f. u Makedoniji, drmun na ostrvu
Krku, u Statutu Krckom iz 1470. i Statutu Vrbanskom, sve sa
znacenjem „suma, sumica, ogradena /privatna svojina/", onda top. na
ostrvu Krku su Drmun, Drimun, Drmuna, Drmunina, Drmunica,
Drmunic, Drmuncal i dr.). 851
JURUK ISKUMNA, 1455. = GJURUGJEVA SKUMNA,
1466. (Belgrad) 852 od tur. Ytirtik „nomad, skitac" < tur. yiiriimek „ici,
kretati se" (Tursko pleme turkmenskog porekla. U pocetku su bili
nomadi-stocari, a kasnije su postali zemljoradnici i nastanili su se u
raznim krajevima Male Azije, Trakije i Makedonije, ali su se zadrzali i
u nasim krajevima. Zadrzali su mnoge svoje posebne obicaje) 853 i slov.
prid. skumna < skumen „mlado od zivotinje" < grc. okd|ivo(; (upor.
ojk. ISKUMNA). 854
KOPAJ KOSAR, 1455. = KOPAJ KOSARA, 1478-81, 1560.
(Svrljig = s. Kopajkosara, opstina Svrljig) 855 je hibridni kompozit od
rum. copaij.) „pokrio krosnjom drveta" (upor. rum. copajit
847 ER I, str. 243 (bus 2 ).
848 3IIIJOK, str. 501.
849 BHBC,str. 117.
850 ER III, str. 635. (vuk). Valja navesti za prvi deo slozenice i lat. Vulcanus (sin
Jpiterov i Junonin, muz Venerin, bogognja, oganj, vatra) + grc. 5pu|iOV, u slobodnom
prevodu „suma posvecena Vulkanu" (Svetkovina Vulkanu u cast svetkovala se 23.
avgusta u, njemu posvecenim, gajevima). Uporedi anticki hidr. U Panoniji, Ulca
(Ulcea palus, Ulcus amnis), danas reka Vuka (grad na reci Vuki zove se Vukovar),
onda Vulcanus (Vokanus) „Volkani", narod u Spaniji ili Volcae „Volkanci", pleme u
galskoj provinciji, koji su se delili oko grada Tuleze i Nima.
851 AGI XXV, str. 122-123.
852 BHBC, str. 89; Miscellanea 2, 1466, str. 59, napomena 232.
853 TS, str. 374 (Juruci).
854 Rjecnik JAZU 64, str. 366.
855 BHBC, str. 78, 134; Miscellanea 2, 1478-81, str. 127.
122 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
„pokriven", copac „skupljeno seno u obliku malog konusa", itd.; rum.
l.i. Copac < rum. copac „drvo") i slov. kosara „staja za stoku;
primitivna zgrada od granja, isprepletenog pruca (obicno oblepljenog
blatom)" sto ukazuje na izvesnu simbiozu Vlaha i Srba na ovom
prostoru u XV i XVI veku koja je inace pocela veoma rano u
nemanjickoj Srbiji (upor. selo Ruizvor < rum. ri'u „potok, izvor" +
slov. izvor koji je car Dusan u XIV veku dao crkvi Arhiljevici 857 ; Caka
Kuka < rum. coac „kuka" i slov. kuka; Bunibrod < rum. bun „dobar"
+ slov. brod „prelaz preko reke"; Secareka < rum. sec „suh" + slov.
reka; Laskobare < Vlasko + bare; Potkomje < slov. pod + rum. coama
„planinski greben"; Obajgora < rum. hobai „uska dolina" + slov. gora;
l.i. Nanomir < rum. l.i. Nan + slov. mir 858 < got. -mir „slav" kao npr.
Branimir = Branislav, itd. 859 ).
LABDUJEVA, 1560. (Crna Reka) 860 od nepotvrdenog l.i.
Labduj od slov. osnove lab- dobivene metatezom likvida od ie.
*alb(h)- „belo mat, bledo, sur, siv" + slov. duja „jama u obali gde raci
zive, i koju sami iskopaju" 861 + prisvojni prid. suf. -eva.
LEGVALOVDZI (=lgwalwcy ili Ix'walwcy), 1455. (?) 862 od
rum. l.i. Leg(a) + valov „korito" < mad. vdlu, valyu 6i + ci.
OSTROKAPCE, 1455, 1560. (Zagorje = s. Ostrokapci,
Mihajlovgradski okrug) 864 je hibridni kompozit od slov. prid. ostro
(upor. ojk. USTROGAROVCE i OSTROZUPCE) + rum. cap
„glava(brda)" + ce sto ukazuje na izvesnu simbiozu Vlaha i Srba na
ovom prostoru u XV i XVI veku koja je inace pocela veoma rano jos u
nemanjickoj Srbiji (upor. ojk. KOPAJ KOSAR).
856 KHC II, str. 336.
857 ER III, str. 167-168; Ruizvort je kompozit od rivvus < rum. nu „izvor, reka", a
ako je tako top. je tipa kao na Siciliji top. Linguaglossa tj. drugi deo slozenice tumaci
prvi u drugom jeziku.
858 BS VII- VIII, str. 16.
859 Da je -mir gotskoga porekla, u nasim srednjovekovnim imenima, zastupao je,
na svojim postdiplomskim predavanjima iz Latinske paleografije 1985/86. godine u
Zadru, prof, dr Jakov Stipisic.
860 BHBC, str.125.
861 Rjecnik JAZU 8, str. 880 (duja).
862 BHBC, str. 68.
863 CP, str. 52; ER III, str. 562.
864 BHBC, str. 63, 122.
Slavoljub Gacovic 123
CUBRA LAGATORI, 1530-35. = CUBRA LAGATOR,
1560, 1586. (Fetislam) 865 od slov. fitonima cubra < grc. fhj|j,ppo<;
„satureia hortenis" i reci lagator koja se prvi put spominje za vreme
kralja Milutina; lice koje se, po Novakovicu, staralo o svim poslovima
u vezi sa vladarevim konjima, a koje je „zvanje kod nas doslo iz
Vizantije (ap^cov tovj ccAAay 10 ). dok suprotno ovome Jirecek da to
zvanje oznacava staresinu kraljevih glasnika. Njegovo ime citamo
urezano na jednoj ploci uzidanoj na crkvi sv. Dorda u Nagoricanima
kod Kumanova i on se zvao 'lagator kraljev Voja Mutilovic'" 866 cije je
prezime rumunskoga porekla od rum. Li. Mutild < rum. mut „nem".
865 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104.
866 CCC, str. 38; U koliko bismo prihvatili Jirecekovo misljenje da je rec lagator
„staresina kraljevih glasnika" mozemo je objasniti od rum. a le(r)gator „covek koji
trci na sve strane, koji se brine o svemu".
124 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
UMESTO ZAKLJUCKA
Ojkonimi, za razliku od antroponima, vezani su uz geografski
objekat koji je po svojoj prirodi nepomican. To svojstvo daje ojkoni-
mima vrednost jezickih podataka koji svedoce o protezanju bitnih i
karakteristicnih izoglosa, o putevima, raskrsnicama, razdobljima
migracija i o naseljavanju odredenog kraja, koji je geografski najcesce
kompaktan, ali koji se ne moze poistovetiti saa danaasnjim drzavnim
granicama.
Svaki, ovde navedeni, ojkonim pripada odredenoj jezickoj
zajednici pa cesto obelezja koja sadrze motive za davanje imena,
odslikavaju ne samo objekat, kome je ime nadenuto, nego i samog
imenitelja. Iz toga dobijamo obavestenja, o shvatanju naroda koji
doticna imena stvara.
Ojkonimi Vidinskog sandzaka su, zapravo, jedini fotografski
album o pejzazima, naseljima, materijalnom i duhovnom stvaranju i
jedini najautenticniji recnik, cije su stranice pisaane vekovima, od
antickih vremena do danas.
Obradili smo, dakle, i svrstali u nekoliko poglavlja (vidi 13)
neslovenske reliktne osnove i licna imena koje cemo radi boljeg
sagledavanja ovde prikazati u okviru pojedinih oblasti i(li) nahija, sto
omogucava dalji pregled i izvesno geolingvisticko uopstavanje.
NAHIJA CRNA REKA
• Predrimske osnove su: ilir. Papa (trac. napa); trac. aakdo,
aoXdtjv, gvel- ie. *g"elina; trac. ili ilir. licno ime Mucianus;
ie. *alb(h)-.
• Latinske ossnove su: asinus, balneum, murus, castellum; vlat.
saettarius; balkanski latinitet *stapanus, cotylus.
• Grcke osnove su: rjeroxr/, Spv/uov, tcvpiaKn.
• Vlaska licna imena i osnove su: Batina, Vina, Kalna, Kuman,
Nikolica, Nikolica, Sibin, Hotul, Hrelja X 2, Sarban X 2,
banilej, planinice, sarak i turma.
Slavoljub Gacovic 125
• Kalendarska licna imena su: Ilija, Varvara, Kuzma X 2, Dmitb,
Ivan, Kozma, Marin, Sava i Filip.
• Rumunska licna imena su: Baildn, Vine§, Stetea, Calaj, Liliac,
Necald i Sepie.
• Turska licna imena i osnove su: Murtdda, bo§ i gaga.
• Etnonimi su: Bulgar, Vlaska, Vlasi, Vlaski, Vlah (Sremljani),
Cici, Saslar i Hrvat.
• Hibridni kompoziti su: bel + buxu, *alb(h)- + duja.
NAHIJA ZAGORJE
• Predrimske osnove su: ilir. terg- (tergitio).
• Latinska osnove su: gaitanum; balkansko-lat. *muscus.
• Grcke osnove su: tcakoq, yepov.
• Vlaska licna imena i osnove su: Bala, Balul (Pal), Bana, Bratul,
Cucul, Dud 'I, Stan, Jarmen, Kalana, Kokor, Kudelin, Nikd
(Nikisor), Radul, Sumarin, gramadd, mar, sarac, coricd,
curliat i makris.
• Kalendarska licna imena su: Dimittr, Kostic, Manojlo,
Nektarije, Todor i Vasil.
• Rumunska licna imena i osnove su: Babadita, Balu§, Bartu§,
Bacila, Besnea, Bok§a, Re§ul (Ra§ul) i scobic.
• Madarske osnove su: vdlu (valyu) i koro.
• Turska licna imena su: Murat.
• Etnonimi su: Eflak (Vlah), Bulgar i Kuc.
• Hibridni kompoziti su: ostro + kap.
NAHUA SVRLJIG
• Predrimske osnove su: predie. brak-; iliro-kelt. bren-/brin-,
grava; ie. *snau i trac. ime boga IlepKm < ie. *per w o.
• Latinske osnove su: slat, bers; rom. osnova germanskog porekla
burd- (bord-) i vlat. pluginum.
• Grcke osnove su: apx&yyslog i vvp/ipog.
• Vlaska licna imena i osnove su: Bala, Buc, Vi§, Dragul, Calota,
Corbja, Lala (Lalinat), Minul, Hotul, Uliman, Hrs, peri§,
sfrljig i soricd.
• Kalendarska licna imena su: Aleksa, David, Pantalej i Manojlo.
126 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
• Rumunske osnove su: bucium.
• Turske osnove su: giil, han.
• Etnonimi su: Eflak X 2 i Latince.
• Hibridni kompoziti su: srp. ostro + rom. cap.
NAHIJA FETISLAM
• Latinske osnove su: balneum, novae, planus.
• Grcke osnove su: povaaxrjpiov, nanaq i xmpjipoq.
• Vlaska licna imena i osnove su: Sumarin, Karbul, Negota,
Ori,se, Rabda, Sajinac, valugd, prevale, galbin, stubej, kasa,
megura i malaj.
• Kalendarska licna imena su: Luka i Sofia.
• Rumunska licna imena su: Banica, Ginga, Negurita, Sacu, Sica
i Huru.
• Madarske osnove su: lato.
• Turske osnove sw.fetih, yol i islam.
• Etnonimi su: Vlah (Eflak) i Srb.
• Hibridni kompoziti su: cubra i lagator.
NAHUA BELGRA
• Predrimske osnove su: iliro-kelt. bren-/brin- i ilir. terg-
(tergitio).
• Latinske osnove su: carbo i licno ime Cyprianus.
• Grcke osnove su: sgrc. aiSepov < aiSnpog, npmxonanac, i
GKVpVlOV.
• Vlaska licna imena i osnove su: Jorga, Mojna, Stan (Stanul) i
besic.
• Kalendarska licna imena su: Pantelej.
• Rumunska licna imena su: Cucera, Basu i Sara.
• Hibridni kompoziti su: Yiiriik i axvpvog.
NAHIJA POLOMJE
• Latinske osnove su: gaitanum i Almus.
• Vlaska licna imena su: Dilga, Hotul i Lind.
• Kalendarska licna imena su: Stepan.
• Rumunska licna imena su: Clesu, Falk i Ciungaru.
Slavoljub Gacovic 127
• Turske osnove su: kdfir, miisiilman ipinar.
• Etnonimi su: Judaicus.
• Hibridni kompoziti su: vlci + Spvpov.
NAHIJA TIMOR
• Predrimske osnove su: iliro-kelt. bren-/brin-; ilir. terg-
(tergitio); stmak. ypafiiov.
• Latinske osnove su: balneum, castellum, asellus; slat, gurgus.
• Grcke osnove su: dpv/uov, Ccovhaa, juovaornpwv i KVjua.
• Vlaska licna imena i osnove su: Bala, Batina X 2, Bunild, Buc,
Vina, Guber, Karbul, Kracul, Radul, Turinc (?), Haldan,
Sarban, mirior i sdrak.
• Kalendarska licna imena su: Vasil i Jakov.
• Rumunska licna imena i osnove su: Balan, Banda X 2, Bena,
Priciu, Rez, Trand, Humd i a curma.
• Turska licna imena i osnove su: Kubrat, bo§ i hrka.
• Etnonimi su: Vlaj, Vlah, Vlaski i Turcin.
NAHIJA BANJA
• Predrimske osnove su: iliro-kelt. bren-/brin- i ilir. terg-
(tergitio).
• Latinske osnove su: balneum.
• Vlaska licna imena i osnove su: Jarna, Kuman (Kumanic),
Lagos, Nikolicd, Sarban X 2, boruz i ceret.
• Kalendarska licna imena su: Vasil i Pet-br.
• Rumunska licna imena su: Vermice.
• Turske osnove su: gogan.
• Hibridni kompoziti su: Lega + vdlu (valyu).
NAHUA VIDIN
• Predrimske osnove su: ie. *ibr-; trac. *Pando)n/*Bandun.
• Latinske osnove su: kasnolat. (prarumunsko) *Budunia < kelt.
Bononia.
• Grcke osnove su: kccXoq yepov.
• Vlaska licna imena su: Jan, Kalana, Krcur, Lupul i Halapa.
• Kalendarska licna imena su: Dimitbr, Kostic i Petar.
128 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
• Rumunska licna imena su: Bagaceanu, Banda, Cotigd, Hinea i
Hutu.
• Turska licna imena i osnove su: Hamza (Gamsa), musiilman i
findik.
• Etnonimi su: Rumlar, Tatarlari Turcin.
NAHUA KRIVINA
• Predrimske osnove su: trac. ala; kelt.-ilir. grava.
• Latinske osnove su: balkansko-lat. *muscus; got. *katillus < lat.
dem. catillus < lat. catinus; lat. billium, malum graneum i l.i.
Sisinnus < sisania.
• Grcke osnove su: dpyrjc v'Scop i nanac;.
• Vlaska licna imena i osnove su: Balej, Batina X 2, Vlagul (?),
Vri,s, Vlad, Kavila, Kola, Mirila, Nika (Nikisor), Nikolica,
Perild, Radul, Rug, Tudorca, burcin i krsijat.
• Kalendarska licna imena su: Kostic.
• Rumunska licna imena su: Albotin, Balan X 2, Barbae, Bobo§,
Dala, Cachitd, Chipcea, Ru$anu, Secula i Sibana.
• Madarske osnove su: salas.
• Turske (Persijske) osnove su: magus.
• Etnonimi su: Vlajnica.
Slavoljub Gacovic 129
STATT SCHLUSSFOLGERUNG
Im Unterschied zu Antroponimien sind Oikonimien an
geographisches Object gebunden, das seiner Natur nach regungslos
ist. Diese Eigenschaft gibt den Oikonimien den Wert der
Sprachangaben, die von Erstreckung der wesentlichen und
charakteristischen Isoglossen sowie von den Wegen, Kreuzwegen,
Zeitraumen der Migrationen und den Ansiedeln einer bestimmten
Gegend zeugen, die geographisch am haufigsten kompakt ist, die aber
nicht mit den heutigen Staatsgrenzen identifziert werden kann.
Jeder hier angefuhrte Oikonim gehort zu einer bestimmten
Sprachgemeinschaft und die Kennzeichen, die ein Motiv fur Namen
enhalten, schildern nicht nur das Objekt, den der Name gegeben ist,
sondern auch denjenigen, der den Namen gibt. Daraus bekommen wir
die Benachrichtigungen von der Fassungsgabe eines Volks, das die
betreffenden Namen schafft.
Oikonimien des Sandschaks von Vidin sind eigentlich
einziges photographisches Album der Landschaften, Siedlungen, der
materiellen und geistlichen Schopfung und ein einziges
authentischestes Worterbuch, das jahrhundertelang geschaffen wurde
und zwar seit den antiken Zeiten bis heute.
Die nichtslawischen Reliktgriinde und Personennamen haben
wir bearbeitet und in einige Kapitel eingeordnet. Wegen besseren
Einsehens stellen wir sie im Rahmen der einzelnen Bezirke und (oder)
Gegende dar, was eine weitere Ubersicht und gewisse geolinguistische
Generalisierung ermoglicht.
GEGEND CRNA REKA
• Vorromische Sprachgriinde sind: ilir. fiapa (trak. napa); trak.
aakdo, aokdtjv, gvel- ie. *g"elina; trak. oder ilir.
Personennamen Mucianus; ie. *alb(h)-.
130 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
• Lateinische Sprachgriinde sind: asinus, balneum, mums,
castellum; vlat. saettarius; balkanische-lat *stapanus,
cotylus.
• Griechische Sprachgriinde sind: neioxtj, Spvjuov, Kvpiaxn.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Batina,
Vina, Kalna, Kuman, Nikolicd, Nikolica, Sibin, Hotul, Hrelja
X 2, Sarban X 2, banilej , planinice, sarak und turma.
• Kalenderpersonennamen sind: Ilija, Varvara, Kuzma X 2,
Dmite, Ivan, Kozma, Marin, Sava und Filip.
• Rumanische Personennamen sind: Baildn, Vines, Stetea, Calaj,
Liliac, Necald und Sepie.
• Tiirkische Personennamen und Sprachgriinde sind: Murtada,
bos und gaga.
• Ethnonimien sind: Bulgar, Vlaska, Vlasi, Vlaski, Vlah
(Sremljani), Cici, Saslar und Hrvat.
• Hybride Zusammensetzungen sind: bel + buxu, *alb(h)- + duja.
GEGEND ZAGORJE
• Vorromische Sprachgriinde sind: ilir. terg- (tergitio).
• Lateinische Sprachgriinde sind: gaitanum; balkanische-lat.
*muscus.
• Griechische Sprachgriinde sind: xaXoq, yepov.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bala,
Balul (Pal), Bana, Bratul, Cucul, Dud 'I, Stan, Jarmen,
Kalana, Kokor, Kudelin, Nikd (Nikisor), Radul, Sumarin,
gramadd, mar, sarac, coricd, curliat und makris.
• Kalenderpersonennamen sind: Dimittr, Kostic, Manojlo,
Nektarije, Todor und Vasil.
• Rumanische Personennamen und Sprachgriinde sind: Babadita,
Balus, Bartus, Bacila, Besnea, Bok§a, Re§ul (Ra$ul) und
scobic.
• Ungarische Sprachgriinde sind: vdlu (valyu) und koro.
• Tiirkische Personennamen sind: Murat.
• Ethnonimien sind: Eflak (Vlah), Bulgar und Kuc.
• Hybride Zusammensetzungen sind: ostro + kap.
Slavoljub Gacovic 131
GEGEND SVRLJIG
• Vorromische Sprachgriinde sind: vorie. brak-; iliro-kelt. bren-
/brin-, grava; ie. *snau und trak. ime boga nepKoo < ie.
*per o.
• Lateinische Sprachgriinde sind: mlat. bers; rom. griind
germanische herkunft burd- (bord-) und vlat. pluginum.
• Griechische Sprachgriinde sind: dpxdyyslog und vv/ufipog.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bala, Buc,
Vis, Dragul, Calota, Corbja, Lala (Lalinat), Minul, Hotul,
Uliman, Hrs, peris, sfrljig und sorted.
• Kalenderpersonennamen sind: Aleksa, David, Pantalej und
Manojlo.
• Rumanische Sprachgriinde sind: bucium.
• Tiirkische Sprachgriinde sind: giil, ban.
• Ethnonimien sind: Eflak X 2 und Latince.
• Hybride Zusammensetzungen sind: ostro + kap.
GEGEND FETISLAM
• Lateinische Sprachgriinde sind: balneum, novae, planus.
• Griechische Sprachgriinde sind: povaainpiov, nanag und
vv/ufipog.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Sumarin,
Karbul, Negota, Ortse, Rabdd, Sajinac, valugd, prevale,
galbin, stubej, kasa, megura und malaj.
• Kalenderpersonennamen sind: Luka und Sofia.
• Rumanische Personennamen sind: Bdnicd, Ginga, Neguritd,
Sacu, Sica i Huru.
• Ungarische Sprachgriinde sind: lato.
• Tiirkische Sprachgriinde sind: fetih, yol und islam.
• Ethnonimien sind: Vlah (eflak und Srb.
• Hybride Zusammensetzungen sind: cubra und lagator.
GEGEND BELGRAD
• Vorromische Sprachgriinde sind: iliro-kelt. bren-/brin- und ilir.
terg-(tergitio).
132 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
• Lateinische Sprachgriinde sind: carbo und Personennamen
Cyprianus.
• Griechische Sprachgriinde sind: mgriech. aidspov < aiSnpog,
npcoTonairaq und oicvpviov.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Jorga,
Mojna, Stan (Stanul) und besic.
• Kalenderpersonennamen sind: Pantelej.
• Rumanische Personennamen sind: Cucera, Ba§u und Sara.
• Hybride Zusammensetzungen sind: Yiiriik und axv/uvog.
GEGEND POLOMJE
• Lateinische Sprachgriinde sind: gaitanum und Almus.
• Walchische Personennamen sind: Dilga, Hotul und Lind.
• Kalenderpersonennamen sind: Stepan.
• Rumanische Personennamen sind: kafir, musulman und pinar.
• Ethnonimien sind: Judaicus.
• Hybride Zusammensetzungen sind: vlci + Spvjuov.
GEGEND TIMOK
• Vorromische Sprachgriinde sind: iliro-kelt. bren-/brin-; ilir.
terg- (tergitio); altmak. ypa/iiov.
• Lateinische Sprachgriinde sind: balneum, castellum, asellus;
slat, gurgus.
• Griechische Sprachgriinde sind: Spvpov, Ccovhoa, povaoznpwv
und Kv/ia.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bala,
Batina X 2, Bunila, Buc, Vina, Guber, Karbul, Kracul,
Radul, Turinc (?), Haldan, Sarban, mirior und sdrak.
• Kalenderpersonennamen sind: Vasil und Jakov
• Rumanische Personennamen und Sprachgriinde sind: Balan,
BandaX 2, Bena, Priciu, Rez, Trana, Humd und a curma.
• Tiirkische Personennamen und Sprachgriinde sind: Kubrat, bo§
und hrka.
• Ethnonimien sind: Vlaj, Vlah, Vlaski und Turcin.
GEGENDE BANJA
Slavoljub Gacovic 133
• Vorromische Sprachgriinde sind: iliro-kelt. bren-/brin- und ilir.
terg- (tergitio).
• Lateinische Sprachgriinde sind: balneum.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Jarna,
Kuman (Kumanic), Lagos, Nikolicd, Sarban X 2, boruz und
ceret.
• Kalenderpersonennamen sind: Vasil und Peter.
• Rumanische Personennamen sind: Vermice.
• Tiirkische Sprachgriinde sind: cbgan.
• Hybride Zusammensetzungen sind: Lega + vdlu (valyu).
GEGEND VIDIN
• Vorromische Sprachgriinde sind: ie. *ibr-; trak.
*Pandoxi/*Bandun.
• Lateinische Sprachgriinde sind: spalat. (urrumanisch) *Budunia
< kelt. Bononia.
• Griechische Sprachgriinde sind: kccXoq, yspov.
• Walchische Personennamen sind: Jan, Kalana, Krcur, Lupul
und Halapa.
• Kalenderpersonennamen sind: Dimiter, Kostic und Petar.
• Rumanische Personennamen sind: Bagaceanu, Banda, Cotigd,
Hinea und Hutu.
• Tiirkische Personennamen und Sprachgriinde sind: Hamza
(Gamsa), musiilman und findik.
• Ethnonimien sind: Rumlar, Tatarlar und Turcin.
GEGEND KRIVINA
• Vorromische Sprachgriinde sind: trak. ala; kelt.-ilir. grava.
• Lateinische Sprachgriinde sind: balkanische-lat. *muscus; got.
*katillus < lat. verkleinerung catillus < lat. catinus; lat.
billium, malum graneum und Personennamen Sisinnus <
sisania.
• Griechische Sprachgriinde sind: dpyrjc v'Scop und nana/;.
• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bale],
Batina X 2, Vlagul (?), Vr-bs, Vlad, Kavild, Kola, Mirila,
134 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Nikd (Nikisor), Nikolica, Perila, Radul, Rug, Tudorca,
burcin und krsijat.
• Kalenderpersonennamen sind: Kostic.
• Rumanische Personennamen sind: Albotin, Balan X 2, Barbae,
Bobo§, Dala, Cachitd, Chipcea, Ru$anu, Secula und Sibana.
• Ungarische Sprachgriinde sind: salas.
• Turkische (Persische) Sprachgriinde sind: magus.
• Ethnonimien sind: Vlajnica.
Slavoljub Gacovic 135
PRILOG I
BELGRAD - POLOMJE
Basovce, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = Basovce, 1560. (Nahija
POLOMJE).
Borovice, 1455 = Borovica, 1466. (Nahija BELGRAD) = Borovice,
1560. (Nahija POLOMJE).
Brestova, 1455, 1483. = Brestovo, 1466. (Nahija BELGRAD) =
Brestova, 1560. (Nahija POLOMJE).
Cuprjan, 1455. = Cuprijan, 1466. Nahija BELGRAD)= Cupren, 1560.
(Nahija POLOMJE).
Ivrazogornice, 1455. = Ivrazagrneci, 1454-79. Vrazigrnce, 1466.
(Nahija BELGRAD) = Ivrazogornice, 1560. = Vrazigrnci,
1560. (Nahija POLOMJE).
Protopopince, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = G. i D.
Protopopince, 1560. (Nahija POLOMJE).
Repljan, 1455. (Nahija BELGRAD) = Repljan, 1560. (Nahija
POLOMJE).
Tbrgoviste, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = Ttrgoviste, 1560.
(Nahija POLOMJE).
BELGRAD - ZAGORJE
Dolapce, seliste 1455. = Dulince, moze se citati i Dolac, 1466. (Nahija
BELGRAD) = Dolac, seliste i Dolac, 1560. (Nahija
ZAGORJE).
Istajkovce, 1455. = Stajkovce, 1466. (Nahija BELGRAD) = Istakino,
1560. (Nahija ZAGORJE).
Isvadince, 1455. = Svadince, 1466. = Isvadice, 1483. (Nahija
BELGRAD) = Gorne i Dolne Isvadince, 1560. (Nahija
ZAGORJE).
BELGRAD - POLOMJE - KRIVINA
136 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Karbince, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = Karbince, 1530-35,
1560. (Nahija POLOMJE) = Karbince, 1586. (Nahija
KRIVINA).
BELGRAD - VIDIN POLOMJE
Iskumna, seliste 1455. = Skumna, 1466. (Nahija BELGRAD) =
Iskumla, 1560. (Nahija VIDIN) = Iskumla, 1560. (Nahija
Polomje).
BELGRAD = POLOMJE = ZAGORJE
Drazevce, 1455. = Drazijovce, 1466. (Nahija BELGRAD) = Drazince,
1560. (Nahija POLOMJE) = Drazince, 1560. = Gorne
Drazince, 1560. (Nahija Zagorje).
ZAGORJE - POLOMJE
Brahova, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Brahova, 1560. (Nahija
POLOMJE).
Izvor, 1455. (Oblast ZAGORJE) = Izvor, 1455, 1560. (Nahija
POLOMJE).
Lalomirovce, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Lalomirovce, 1560.
(Nahija POLOMJE).
Plahovce, 1455. = Plesivec, 1560. (Nahija POLOMJE) Plesivec, 1560.
(Nahija POLOMJE).
Toloves, 1455. = Tolus, 1466, = Toles, 1483. (Oblast ZAGORJE) =
Tolovice, 1560. (Nahija POLOMJE).
Veselovce, seliste 1455. = Vasilovci, 1454-79. (Oblast ZAGORJE) =
Vasilovce, 1560. (Nahija POLOMJE).
ZAGORJE - KRIVINA
Batkovce, 1455, 1483. = Bajkovci, 1454-79. = Patkovca, 1466.
(Oblast ZAGORJE) = Batovnice, 1560. (Nahija KRIVINA).
Krasince, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Krasince, 1560, 1586.
(Nahija KRIVINA).
Oresnica, 1454-79. (Oblast ZAGORJE) = Orasac, 1530-35. = Oresice,
1560. = Oresnica, 1586. (Nahija KRIVINA).
Zarudnice, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Zarodovce, 1560. =
Zarodovac, 1586. (Nahija KRIVINA).
Slavoljub Gacovic 137
ZAGORJE - KRIVINA - VIDIN
Ostrozubce, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Ostrozub, 1530-35.
(Nahija KRIVINA) = Ostrozub, 1560. (Nahija VIDIN).
ZAGORJE - VIDIN
Belovce, 1455. (Oblast ZAGORJE) = Belovce, 1483. 1560. (Nahija
VIDIN).
Hutova, 1455. = Gorne Hutova, 1466, 1483. (Oblast ZAGORJE) =
Hutova, 1560. (Nahija VIDIN).
Makres, seliste 1466. (Oblast ZAGORJE) = Makres, 1560. (Nahija
VIDIN).
VIDIN - ZAGORJE
Dunavice, seliste 1455. (Nahija VIDIN) = Dunavce, 1466. (Oblast
ZAGORJE).
Rajanovce, 1455, 1560. (Nahija VIDIN) = Rajanovce, 1560. (Nahija
ZAGORJE).
Rajcinovce, 1455. (Nahija VIDIN) = Rajcinovce, 1483. (Oblast
ZAGORJE).
Turcin, 1455. (Nahija VIDIN) = Turcin, drugo ime Bogdinci, 1560.
(Nahija Zagorje).
CRNA REKA - TIMOR
Ivratarnice, 1455. = Vratarnica, 1466. (Oblast CRNA REKA) =
Ivratarnice, 1560. (Nahija TIMOK).
FETISLAM - CRNA REKA
Carevo Seno, 1530-35. (Nahija FETISLAM) = Careva Sene, 1560.
(Nahija CRNA REKA).
POLOMJE - BELGRAD
Prehuzda, 1455. = Projuzda, 1560. (Nahija POLOMJE) = Gome
Preguste, 1455. = Dolne Prehuzde, 1455. = Dolna Prehuzda,
1466. (Nahija BELGRAD).
VIDIN - KRIVINA
138 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
Kovilovce, 1466. (Nahija VIDIN) = Kovilovo, 1530-35. = Kovilova,
1560. = Kovilovo, 1586. (Nahija KRIVINA).
TIMOK - ZAGORJE
Turincovce, 1455. = Tornicovce, 1466. = Turincovce, 1483. (Nahija
TIMOK) = Turincovce, 1560. (Nahija ZAGORJE).
Slavoljub Gacovic 139
PRILOG II
LICNA IMENA IZ BALKANSKOG SUPSTRATA
u fragmentima opsirnog popisa
Vidinskog s a n dz a k a iz 1478-81. godine
ALAH X 3 (s. Zidne) i X 1 (s. Krusevo) od lat. Li. Alanus
(Sveti otac Alano IRjecnikJAZU 1, str. 62/).
ALDIN sin Davida (s. Lalince) i ALDIN sin Marka (s.
Hrsovce) valja uporediti s rum. l.i. Aid, Aide, Aldea, Alde§, Aldi§or od
germanskog l.i. Aldo (Oil XI, str. 81) ili s germ, aid "star" (germ. l.i.
Aldermann I BS VII- VIII, str. 29/).
BACKO X 3 (s. Davidovce) od slov. bac "stanar, planinar,
glavar pastirskog stana u planini" < rum. baciu trackoga porekla.
BALA (s. Prest/Brest) uporediti s l.i. Bala (3KJ II, str. 242),
Balli, Ballius (3KJ II, str. 209) i rum. l.i. Bala (DNFR, str. 44). Ovo
licno ime pojavljuje se i u s. Alanince.
BAL'JA (s. Brekunovo) od balja "mrlja na celu", a area svih
izraza s osnovom balja upucuje na zajednicki izvor, na balkansko
pastirstvo ilirotrackog porekla (Postoji izvan Balkana u Galiji, stfran.
bailie, stgr. fiaXiOQ "saren", odatle ime konju BaXioc;. U Makedoniji
se stgrc. rec ukrstila s trackom *bolios. Danicic je imao pravo kad je
prid. baljast vezao s ie. korenom bha- "sjati". Osnovno tracko bala
bez prid. suf. -io potvrdeno je kod Prokopija).
BELES (s. Rasanica) valja upor. s vl. beles "glavic penisa bez
kozice", odnosno (preneseno) "covek veoma nezgodne naravi u
verbalnoj komunikaciji" (vl. belezit "zaguljen /covek/) pa se namece
misljenje da je ovo pre nadimak nego licno ime."
140 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
BLADINIC i njegov sin Vasil (s. Nisevce), valja uporediti s
rum. l.i. Blad (BS VII- VIII, str. 4).
BOLDOVAN (s. Stitar) uporediti s rum. l.i. Baldovin (DNFR,
str. 45) ili s rum. i vl. bold "vrh" (DNFR, str. 70), a valja ga uporediti
s rum. l.i. Bra^ovan i Moldovan (DNFR, str. 71, 315) zbog suf. -ovan.
BRAJLA (s. Nisevce) valja uporediti s l.i. Braillo (3KJ II, str.
216) i s nazivom Justinijanovog ranovizantijskog kastela BpaioXa'vL
regije Aquis.
BRATUL X 2 (s. Borovica) valja upor. s top. Bratul u
Rumuniji (DNFR, str. 78) i s l.i. Bratulin (3KJ II, str. 217) s
nastavkom -ulinus (3KJ II, str. 223).
BUKANAC (s. Gujbuce) valja uporediti s rum. l.i. Bukan <
rum. buka "obraz" (DNFR, str. 82).
BUKO (s. Hrsovac) valja uporediti s rum. l.i. Bukos < rum.
bucos "buckast" (DNFR, str. 83) i vl. l.i. Buka (HP1C 29, str. 308) u s.
Vajugi.
BUN X 2 (s. Lalince) valja uporediti s rum. l.i. Bun (DNFR, str.
87).
BUNIGA X 3 (s. Pozvizda), X 2 (s. Nisevce), X 1 (s. Pluzina)
X 1 (s. Durci) uporediti s rum. l.i. Bun + rum. suf. -iga latinsko-
grckoga porekla (lat. nenaglaseni -icus = grc. -iko<;) koga nalazimo u
rum. l.i. Durliga, Cotliga (DNFR, str. 152, 187) ili u romanskim l.i.
Dalmacije srednjega veka kao npr. Bisiga, Bissiga, Qavarnigo (3KJ II,
str. 247, 262, 356).
DENAL (s. Gorni Vladan) valja uporediti s rum. l.i. Dena
(DNFR, str. 170).
DIG (s. Peris) i DIGU (s. Peris) valja uporediti s rum. l.i. Digu,
Digul(esku) (DNFR, str. 172).
DINA (s. Rajac) valja uporediti s romanskim l.i. Dina u
Dalmaciji (3KJII, str. 162, 276), s vl. rodom Dina u s. Grabovici i vl.
l.i. Dina u s. Koprivnici (HITC 29, str. 102, 144, 260), s vl. l.i. Dinulu
s. Mokranju i Dusanovcu (HIIC 29, str. 172, 236) kao i s vl. l.i.
Dinu(l) u s. Halovu.
DIGAN (s. Pluzina) valja uporediti s rum. l.i. Digu, Digulescu,
Diguta (DNFR, str. 172).
DOMANIC (s. Nisevce) valja uporediti s rum. l.i. Dominic i
Doman (DNFR, str. 177) i s romanskim l.i. Domanei (3KJ II, str. 277).
Slavoljub Gacovic 141
DONA X 2 (s. Okoliste) i X 1 (s. Lalince) valja uporediti s rum.
l.i. Dona (DNFR, str. 178) i s romanskim l.i. Donno u Dalmaciji (3KJ
II, str. 277).
DONCA (s. Rasanica, Pluzine) valja uporediti s rum. l.i. Donci,
Doncea (DNFR, str. 178).
DONIGA X 4 (s. Nisevce) i X 2 (s. Burdin) valja uporediti,
takode, s rum. l.i. Dona i s romanskim l.i. Donno + rum. suf. -iga
latinsko-grckoga porekla (lat. nenaglaseni -icus = grc. -iKog) koga
nalazimo u rum. l.i. Durliga, Cotliga i u romanskim l.i. Bisiga,
Bissiga, Cavarnigo (upor. odrednicu BUNIGA).
DUCA X 2 (s. Davidovce) X 2 (s. Stitar), X 1 (s. Nisevce) i X 1
(s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. Ducea (DNFR, str. 184) i s lat.
dux "knez", odnosno (preneseno) "predvodnik" (upor. slov. paralele,
l.i. Knez i prez. Knezevic).
DUCIN (s. Pozvizda) valja uporediti s rum. l.i. Ducind (DNFR,
str. 184).
DUDES (s. Okoliste) od vl. dudd "cev", odnosno (preneseno)
"covek koji pije s dudom direktno iz bacve; pijanac" pa bi mogao biti i
nadimak.
DUSA (s. Radenkovce) od vl. dusd "otisla", odnosno
(preneseno) "mentalno retardiran".
DORG X 2 (s. Kopaj Kosara), X 1 (s. Gorna Cucuna) valja
uporediti s romanskim l.i. Zorg(i), Zurg, Zorgiplus) (3KJ II, str. 170),
s grckim l.i. Giorga, Girgas (DNFR, str. 259) i s l.i. Tio^rL koje je
zabelezeno u Prizrenskoj povelji, u "KATO\fHb roAO\fBOBiib" koje je
medu srednjovekovnim Vlasima moglo biti izgovoreno Gjorg(e),
odakle je u turskom defteru ili u interpretaciji Dusanke Bojanic
zapisano Dorg.
DZURG (s. Pozvizda), vidi odrednicu DORG.
HRIS X 2 (s. Zidine) je hipokoristik od rum. l.i. Hris(cu)
(DNFR, str. 247).
JANA (s. Sredna Vrmza, Alanince, Stitar) valja uporediti s
rum. l.i. Jana (DNFR, str. 252) i s romansskim l.i. Joanes (3KJ II, str.
173) grckoga porekla.
JORGU (s. Gorni Vladan) valja uporediti s rum. l.i. Jorga <
grc. Giorga(s) (DNFR, str. 259), s romanskim l.i. Jorgolo na Krku i
grc. l.i. Jorgakis (ER I, str. 559) i vl. l.i. Jorgo (rEM 15, str. 165).
142 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
KALIBABA (S. Orahovica) valja uporediti s romanskim Li.
Mucibaba u Dubrovniku u XIV veku (3KJ II, str. 311).
KOVIL (s. Stitar) valja uporediti s rum. l.i. Covild < rum.
covild "covilitd, kobilica", odnosno (preneseno) "covek slabog
zdravlja koji se pogrbio kao kobilica" pa moze biti i nadimak, pre
nego licno ime.
KOSTADIN Mastura (s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i.
Costa(n)din (DNFR, str. 150) i vl. l.i. Kostadin (praded roda Buronja i
Lazaronja u s. Glogovici i cukunded roda Popovica u s. Kobisnici
/HIIC 29, str. 336/ i rod Kostadinesti u s. Vratni.
KUMAN (s. Borovica), KUMANIC (s. Nisevce) i
KUMANICA (s. Podgrad) valja uporediti s romanskim l.i. Cumanus u
Dalmaciji (3KJ II, str. 273) i vl. l.i. Kuman i Kumanic u srpskim
srednjovekovnim poveljama (Oil III, str. 26).
KUZMA (s. Gujbuce, Gujsavce) valja uporediti s rum. l.i.
Cusma (DNFR, str. 162) i vl. l.i. Kuzma u s. Halovu, inace je to
kalendarsko ime.
LALA X 2 (s. Drajince), X 1 (s. Peris), X 1 (s. Lalince) i
LALINAC (s. Okruglica, Dudevlad) valja uporediti s rum. l.i. Lala i
Lalin (DNFR, str. 272).
LIKULA (s. Podgrad) valja uporediti s romanskim l.i. Lica
(3KJ II, str. 296) + ul kao i s vl. l.i. Likd u s. Halovu.
MANKO (s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. Man, Manu, s
grc. l.i. Manu, Manos (DNFR, str. 289), s romanskim l.i. Mancino,
Manacea (3KJ II, str. 301) i s vl. l.i. Manko u s. Sipikovu te s vl.
rodom Manesti u s. Korbovu (HIIC 29, str. 342).
MANUIL (s. Burdin) valja uporediti s rum l.i. Manuild (DNFR,
str. 290).
MASTURA (s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. Mastu
(DNFR, str. 294) ili s vl. ma + stura "upropastio me" pa je mozda
nadimak za coveka dangubu.
MUAKU (s. Alanince) valja uporediti s crnogorskim rodom
Mijaci i vl. l.i. Mijaku.
MIRALA X 2 (s. Brekunovo) valja uporediti s rum. l.i. Mirdlai
i s grc. l.i. Miralis (DNFR, str. 308) i s imenom hercegovackih Vlaha
Mirilovica.
MIRCU (s. Alanince) valja uporediti s rum. l.i. Mircu (DNFR,
str. 308) i rum. l.i. Mircea.
Slavoljub Gacovic 143
NAGIL (s. Prest/Brest) valja uporediti s rum. l.i. Naghi < mad.
nagy "veliki" (DNFR, str. 323) + rum. suf. -il(ac).
NEGOJ (s. Boravica) valja uporediti s rum. l.i. Neg (DNFR,
str. 329) + oj.
NEGUL X 2 (s. Zidine) i NEGULIN (s. Burdin) valja uporediti
s rum. l.i. Negul (DNFR, str. 330) i s romanskim l.i. Negula na Krku,
koje je zabelezeno u jednoj ispravi 1198. godine (3KJ II, str. 228).
PETRE (s. Krusevo) valja uporediti s rum. l.i. Petre (DNFR,
str. 363).
PETRET (s. Krusevo) valja dovesti u vezu s vl. petret
"kamenjar", odnosno (preneseno) "covek kamena srca" pa je to pre
nadimak nego licno ime. Mozemo ga uporediti s vl. l.i. Petralit iz
srpskih srednjovekovnih povelja (Oil III, str. 26).
PETRI X 2 (s. Beli Potok), X 1 (s. Gorni Vladan), X 1 (s.
Orahovica) valja uporediti s rum. l.i. Petri "Petrus" i grc. l.i. Petris.
PETRU (s. Alanince) valja dovesti u vezu s vl. petrij
"kamenje" (upor. slov. paralelu, l.i. Kamen i prez. Kamenovic).
POPSA (s. Brekunovo) od popsa < vl. deminutiva popsor "mali
pop".
RACANA f. (s. Pozvizda) od vl. racd "plovka" (upor. rum. l.i.
Galin/a "Kokos/ka/").
RADUL X 9 (s. Zidne), X 4 (s. Dudevlad), X 3 (s. Stitar), X 2
(s. Alanince), X 2 (s. Okruglica), X 2 (s. Drajince), X 1 (s. Galibaba,
Podgrad, Gjulihan, Rasanica, Beli Potok, Lalince, Gujsavce,
Trbusnica, Gorna Cucuna, Orahovica) valja uporediti s rum. l.i. Radu,
Radul (DNFR, str. 386), s romanskim l.i. Radula u Dubrovniku , koje
je potvrdeno 1358. godine (3KJ II, str. 231) i vl. l.i. Radul u Halovu,
Srbovu, Maloj Jasikovi, itd. (HI1C 29, str. 363).
RANGA (s. Gjulihan) i RANGUL (s. Okoliste) valja uporeiti s
rum. l.i. Ranga, Rangu i top. Rangul u Rumuniji (DNFR, str. 387) i s
romanskim l.i. Ragni, Ragno u Dalmaciji (3KJ II, str. 329).
RAREVA X 3 (s. Beli Potok) valja uporediti s rum. l.i. Rar(u)
(DNFR, str. 390) + slov. prisv. prid. suf. -eva.
RASUL (s. Gjulihan) valja uporediti s romanskim l.i. Rasol i
Rasola u Dalmaciji (3KJ II, str. 329).
RASUL (s. Gjulihan) od slov. l.i. Ras(a) + ul.
144 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka
SANI sin Buna (s. Lalince) i SANE (s. Gjulihan) valja uporediti
s vl. Li. Sina zabelezeno u srpskim srednjovekovnim poveljama (Oil
m, str.26).
SERAINA (s. Pozvizda) uporediti s rum. Li. Sera(c)in,
Sera(f)in (DNFR, str. 412).
SIMION (s. Pozvizda) valja uporediti s rum. Li. Simion
(DNFR, str. 415) i s vl. Li. Simion u s. Halovu (biblijsko ime).
STAMAT (s. Gorni Vladan) je licno ime, svakako, iz
balkanskog supstrata.
STANCUL (s. Alanince) valja uporediti s rum. l.i.Stancu(l)
(DNFR, str. 423) i s vl. prez. Stanculovic u s. Halovu.
STANUL (s. Glogovce) valja uporediti s rum. Li. Stan + ul
(DNFR. str. 423) i s lat. Li. Stan(us) (3KJ II, str. 233).
STAVUL (s. Zidne) valja uporediti s rum. Li. Stavila (DNFR,
str. 424) i s vl. Li. Staver iz srpskih srednjovekovnih povelja od grc.
stauros "krst" (Oil III, str. 26).
STRUJA f. (s. Alanince) valja uporediti s romanskim Li. Strija,
Striia, Streja u Dalmaciji (3KJ II, str. 234). U svom Etimologijskom
Rjecniku, objasnjavajuci rec stryja, Skok navodi sledece: "Nalazi se u
stcslav. u znacenju 'rijeka', i u ruskom. Baltoslav. i praslav. je
izvedenica stvorena s pomocu sufiksa -ia ... od ie. korijena *sreu-
'fliessen '. U baltickoj grupi odgovara straujd = lot. strauja 'rijeka '. "
(ER III, str. 349).
STUNGA (s. Gujsavce, Zidne) valja dovesti u vezu s vl. Li.
Stunga (postoje vlaske, lirske, narodne pesme i price o hajduku po
imenu Stunga od vl. stunga "levak", odakle i prez. Stangacilovic u
Boru.
SUMARIN (s. Nisevce) nastalo od lat. prid. sanctus "sveti" +
lat. Li. Marinius), a valja ga uporediti s rum. Li. Sumedru "Sveti
Dimitrije" (DNFR, str. 430), odakle ime gradu Smederevu.
SAINAC (s. Beli Potok) valja uporediti s rum. Li. Sain, germ.
Schein (DNFR, str. 432) i stocarskim stanistem Saini na Pagu (IT, str.
87).
SULAN (s. Pozvizda) valja uporediti s rum. Li. Sul(a) < mad.
sula "incoviat, uvrnut" (DNFR, str. 438) + an.
ULIMAN (s. Gjulihan) valja uporediti s rum. Li. Ulman(u)
(DNFR, str. 475).
Slavoljub Gacovic 145
VELUL (s. Peris) uporediti s rum. l.i. Velu, grc. Velu, Velos
(DNFR, str. 483) ili vl. Velo + suf. -ul.
VIGA (s. Peris) valja uporediti s rum. l.i. Viga, Vigu, Vigas
(DNFR, str. 485).
VINA (s. Alanince, Gjulihan, Dudevlad) valja uporediti s rum.
l.i. Vinea (DNFR, str. 485) ili s romanskim l.i. Vinea u
srednjovekovnoj Dalmaciji (3KJ II, str. 352).
VLAD (s. Stitar) valja uporediti s rum. l.i. Vlad, Vladu koja su
zabelezena kod manastirskih stocara Fogarasa i Marmarosa u
Rumuniji (BS VII- VIII, str. 4, DNFR, str. 488).
VREMEC (s. Stitar) valja uporediti s rum. l.i. Vermice (DNFR,
str. 483) i lat. prid. vermic(ulus) "crvenkast".
Licna imena kao sto su: Vinik X 3, Vasila f., Vlaja X 4, Genar,
Dujca, Jarmen i Jarmenka f., i dr. takode pripisujemo onomastikonu
balkanskog supstrata, ali nazalost nismo uspeli naci uporednog
materijala.