Skip to main content

Full text of "Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog Sandzaka"

See other formats


Slavoljub P. Gacovic 

ETIMOLOGIJA NESLOVENSKIH OSNOVA 
UOJKONIMIJI VIDINSKOG SANDZAKA 
XV I XVI VEKA 

Izdavac 

Maticna biblioteka "Svetozar Markovic" 
Zajecar, Kumanovska 2 

Recenzenti 

dr Vblo Vblov 
Stevan Veljkovic 

Lektor 

Jo van Pejkic 

Tehnicka obrada 

Nikola Knezevic 
Jasminka Jovanovic 

Korice 

Slavoljub Gacovic 

Tiraz 

200 primeraka 

Stampa 

Stamparija "Kairos" - Zajecar 



Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



Slavoljub Gacovic 



ETIMOLOGIJA 

NESLOVENSKIH OSNOVA 

U OJKONIMIJI VIDINSKOG SANDZAKA 

XV I XVI VEKA 



Maticna biblioteka "Svetozar Markovic' 
Zajecar 1993. 



Slavoljub Gacovic 



Ovu knijigu posvecujem 

svojim profesorima 



Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



SADRZAJ 

SKRACENICE U TEKSTU 5 

SKRACENICE KORISCENIH IZVORA I LITERATURE 8 

PREDGOVOR 17 

ZAHVALE 18 

I UVODNE NAPOMENE 19 

I 1 Istorijski dogadaji pre dolaska Turaka 19 

I 2 Administrativno uredenje i promena granica pojedinih 

oblasti u okviru Vidinskog sandzaka 20 

I 3 Namena, izvori i sistematizacija materijala 22 

I 4 Teskoce prilikom etimoloskih proucavanja usled 
specificnosti turske ortografije i pogresne interpretacije izvora .. 23 

II SLOJEVITOST OJKONIMIJE VIDINSKOG SANDZAKA . 26 

III 26 

112 38 

113 52 

114 57 

115 89 

116 96 

117 105 

118 106 

119 110 

II 10 121 

UMESTO ZAKLJUCKA 124 

STATT SCHULUSSFOLGERUNG 129 

PRILOGI 135 

PRILOGII 139 



Slavoljub Gacovic 



SKRACENICE U TEKSTU 



alb. 


= albanski 


aram. 


= aramejski 


arap. 


= arapski 


balkansko-lat. 


= balkansko-latinski 


bug. 


= bugarski 


cine. 


= cincarski 


dalm.-rom. 


= dalmatoromanski 


dem. 


= deminutiv 


dubrovacko-rom. 


= dubrovacko-romanski 


f. 


= femininum 


fig- 


= figurativno 


furl. 


= furlanski 


gal. 


= galski 


gen. 


= genitiv 


germ. 


= germanski 


glag- 


= glagol 


got. 


= gotski 


grc. 


= grcki 


hebr. 


= hebrejski 


hidr. 


= hidronim 


ie. 


= indoevropski 


ilir. 


= ilirski 


iliro-trac. 


= iliro-tracki 


istrocakav. 


= istrocakavski 


ital. 


= italijanski 


itd. 


= i tako dalje 


kasnolat. 


= kasnolatinski (prarumunski) 


katal. 


= katalonski 


kelt. 


= keltski 


kelt.-ilir. 


= keltsko-ilirski 


Li. 


= licno ime 



Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



lat. 


= latinski 


lit. 


= litavski 


litv. 


= litvanski 


lok. 


= lokativ 


m. 


= masculinum 


mad. 


= madarski 


mlet. 


= mletacki 


nem. 


= nemacki 


ngrc. 


= novogrcki 


nom. 


= nominativ 


npers. 


= novopersijski 


npr. 


= na primer 


ojk. 


= ojkonim 


part. 


= particip 


pas. 


= pasiv 


pehl. 


= pehlevski 


pers. 


= persijski 


pi. 


= plural 


praslov. 


= praslovenski 


pred. 


= predlog 


predie. 


= predindoevropski 


pref. 


= prefiks 


prez. 


= prezime 


prid. 


= pridev 


pril. 


= prilog 


prot. 


= protonicki 


prov. 


= provansalski 


rad. imen. 


= radna imenica 


rom. 


= romanski 


rum. 


= rumunski 


rus. 


= ruski 


s. 


= selo 


sgrc. 


= srednjegrcki (vizantijski) 


sing. 


= singular 


slat. 


= srednjelatinski 


slov. 


= slovenski 


stbug. 


= starobugarski 


stcslov. 


= starocrkvenoslovenski 



Slavoljub Gacovic 


7 


stfran. 


= starofrancuski 


stlitv. 


= starolitvanski 


stmak. 


= staromakedonski 


stprus. 


= staropruski 


stslov. 


= staroslovenski 


sttur. 


= staroturski 


suf. 


= sufiks 


sveslov. 


= sveslovenski 


top. 


= toponim 


trac. 


= tracki 


trsc.-tal. 


= trscansko-talijanski 


tur. 


= turski 


ukr. 


= ukrajinski 


umbr. 


= umbrijski 


upor. 


= uporedi 


vl. 


= vlaski 


vlat. 


= vulgarnolatinski 


vok. 


= vokativ 


(...) 


= oblast, odnosno nahija; drugi naziv ojkonima 


(?) 


= nepoznata oblast ili nahija 


+ 


= vise 


< 


= od 


= 


= jednako 



= u 



Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



SKRACENICE KORISCENIH IZVORA I LITERATURE 

AGI XXI P. Skok, Archivio Glotologico Italiano XXV 

AHC M. rapauiaHHH h J\. rapainaHHH, Apxeojiomica 

Hajia3HiuTa y CpGnJH, Eeorpafl 1951. 

AP EqJKO HHKeTHll, AAMHHHCTpaTHBHH peHHHK MecTa 

KpajteBHHe JyrocnaBHJe, Eeorpa/j 1931. 
APOMYHE ... TycTaB BaSraim, APOMXHE, BapHa 1899. 
AS I-III A. Holder, Alt celtischer Sprachschatz I-III, Leipzig 

1896-1914. 

BAH 19 II B. BeuieBJiHeB, BAH 19, Coc|>Ha 1955, II 

BEP I, II BtnrapcKH eTHMOJiorirqeH penHHK, tom I, II, BAH, 

HHCTHTyT 3a 6tJirapcKH e3HK, Co<j)Ha 1971, 1979. 
BHO I Onra 3iipojeBHn, Cpe,a;H>H Bex h nepnofl Typcxe 

BJiaaaBHHe, Bop h OKOJiHHa, kh>. I, Bop 1973. 
Bop6a 1947 ... Bop6a 1947, 214/3, Beorpafl 
Bop6a 1951 ... Bop6a 1951, 131/4, Beorpa^ 

BS I, II, III-IV,VII-VIII .. Svetozar Georgijevic, Balkanoloske 

studije, Nis 1967-1985. 

BT M. Stojkovic, Branicevski tefter, Beograd 1987. 

BTP B^nrapcKH TbJiKOBeH peHHHK, Cocjjhh 1963. 

HP Hpija Pexa, AHTponoreorpa^cica rpal)a va 3aocTa- 

BuiTHHe MapHHKa CTaHOj'eBHlia, npupeflno JLyGnma 

PaJKOBHli, 3ajenap 1975. 
DABGN H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographi- 

schen Namen, Heidelberg 1925. 
DAT I, II 1-2 ... W. Tomaschek, Die alten Thraker I, II 1-2, Wien 

1893, 1894 (II 2., 69 korisceno). 
DEM II G. Pasku, Dictionnarie etimologique macedo- 

roumain, tom II, Bucuresti 1925. 
DLp A. Tougard, De l'histoire profane dans les Actes 

grecs des Bollandistes, Paris 1874. 
DLRM Dictionarul limbii romane, Bucuresti 1958. 



Slavoljub Gacovic 



DNFR Iorgu Iordan, Dictionar al numelor de familie 

romanesti, Bucuresti 1983. 
DOR N. A. Constantinescu, Dictionar onomastic rominesc, 

Bucuresti 1963. 
DPCCCXL36... Irmgard Manken, Dubrovacki patricijat u XIV 
veku, Posebno izdanje knj. CCCXL, Ode-ljenje 
drustvenih naukaknj. 36, SANU, Beo-grad 1960. 
DTG BE XVIII 1... Vladimir I Georgiev, Die trakischen Gotterna- 
men: Ein Beitrag zur Religion der Thraker, 
Balkansko Ezikoznanie XVIII 1, Sofia 1975. 
DTS D. Detschew, Die thrakischen sprachreste, Wien 

1957 (931. korisceno). 
EIIP Ct. MnafleHOB, Ethmojiofhhcckh h npaBonnceH 

penHHK Ha GtnrapcKH khhjkobch e3HK, Cocjma 1941. 
ERI-IV P. Skok, Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpsko- 

gajezikal-IV, Zagreb 1971-1974. 

ET HBaH /fypn/jaHOB, E3hkbt Ha TpaKHTe, Co(J)hh 1976. 

EW G. Meyer, Etymologisches Worterbuch der alba- 

nischen Sprache 
FH Valentin Putanec, Francusko-hrvatski ili srpski rje- 
cnik, Zagreb 1974. 
OhA (1186-1460) H 53, HBaH Eohchjiob, OaMHJinaTa Ha AceHeBini 
CTp. 242. GejieruKa 1 ... (1186-1460), BAH, Cocjma 1985. 
FB V. Kiparsky, Fremdes im Balten - deutsch, Helsinki 

1936 (preuzeto od Skoka, str. 121/1). 
TEM 15 Mnnopafl MnjionieBHli, UHHuapcico "xopjo" cejio Ha 

KonaoHHKy, TEM kh>. 15, Eeorpaa 1940. 
TEM 31-32 ... ^yuiaHKa EojaHnh-JIyicaH, HeroTHHCKa KpaJHHa y 

BpeMe TypcKe BJia/jaBHHe - Ha ocHOBy H3Bopa H3 XV 

h XVI Beica, TEM 31-32, Beorpafl 1969. 
TEM 42 .HyinaHKa EojaHHn-JIyicaH, 3ajenap h HpHa Peica y 

BpeMe TypcKe BJiaflaBHHe (XV -XVIII Bex), TEM 42, 

Eeorpa/j 1978. 
GH S. Senc, Grcko-hrvatski rjecnik, Zagreb, reprint izd. 

1988. 
rjiacHHK CiiJ\ II, 1-2... n. Ckok, nperjica jiHTepaType, H3 

pyMyHCKe JiHTepaType GajixaHCKHM 
BJiacHMa, TjiacHHR CKoncKor HayHHor 



10 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

/IpyinTBa II, 1-2, Qconje 1928. 

rnacHHK CYJ\ 12 TjiacHMK Cpncxor yneHor /],pyinTBa, kh>. 

12, Beorpa fl 1880. 

rnacHHK CYJ\ 15 TjiacHMK Cpncxor yneHor /IpyuiTBa, kh>. 

15, Beorpafl 1883. 

TjiacHHK Cy/I 73 TjiacHMK Cpncxor yneHor /IpyuiTBa, kh>. 

73, Eeorpa fl 1892. 

rnacHHK CYJ\ XLV TjiacHMK Cpncxor yneHor /],pyinTBa, kh>. 

XLV,Eeorpa/U877. 
TjiacHHK CYJ\ XLIX .. EjiacHHK Cpncxor yneHor /],pyinTBa, kh>. 

XLIX,Eeorpa fl 1881. 
GLR W. Meyer-Lubke, Grammaire des langues romanes I, 

francuski prevod E. Rabita, Paris 1980. 
TCOC B. Kaparjuh, Eeorpa<J)HHecKC-CTaTHCTHHecKO onnca- 

HHe Cp6Hj'e, /],aHHHa - 3a6aBHHK 3a ro/jHHy 1827. 
T3M 32 IT. Ckok, EjiacHHK 3eMajtCKor My3eja 32, CapajeBO 

1920. 
IAJXII1 Henrik Baric, Istorija arbanaskog jezika, Naucno 

drustvo NR BiH, Djela knj. XII, Balkanoloski 

institutknj. 1, Sarajevo 1959. 

HE K. Hpeneic, HcropHfl Ha G^JirapHTe, Co<j)Hfl 1973. 

HE I B. H. 3jiaTapcKH, HcropHa Ha BtJirapcKaTa flipjKaBa 

npe3 cpe^HHTe bckobc I, Cckjjhh 1918. 
HEE CT. Mna^eHOB, HcTopna Ha GtnrapcKH e3HK, 

Co^hm 1979. 

HEH H3Bopn 3a 6tJirapcKaTa HCTopna XIII, Co(j)Ha 1966. 

HEH X H3Bopn 3a GtnrapcxaTa HCTopna X, Co(J)Ha 1964. 

H,H,KE Ct. PoMaHCKH, HivieHaTa Ha /jBa KpaM/ryHaBCKH rpa- 

fla: 1. Bh/thh. 2. CnjiHCTpa. y C6opmiK b necT Ha 

npcxj). JI. MnneTHH 3a ce/iaivmeceT roAHHiHHHaTa ot 

poacfleHHeTO My (1863-1933), Co<J)hh 1933. 
IFS LB 6 I. Duridanov, Illyrische Flussnamen in Serbien, LB 

6, 1963. 
HE MnnyTHH EapauiaHHH, H3 HCTopnje Kejrra y Cp6n- 

jh, HcTopnjcKH EjiacHHK, 3-4, Beorpa^ 1953. 
HHCE B. B-bJiOB, H3 HCTopnaTa Ha CeBepo3ana/rHa EtJira- 

pna npe3 paHHOTO cpe/THeBeicoBHe, H3BecTHa Ha My- 

3enTe b CeBepo3anaflHa EtJirapna, tom 8, Cckjjhh 



Slavoljub Gacovic 1 1 

1983. 
IMJ Imenik naseljenih mesta u Jugoslaviji, Sluzbeni list, 

Beograd 1973. 

Hhha VII- VIII ... II. Hhkobi., TypcKOTO 3aBJiaa'kBaHe Ha EtnrapHH 

h c^A^aTa Ha nocne/iHHT'fc LtlHuiMaHOBHH. Hj- 

BecTHH Ha HCTopHnecKOTO /ipyacecTBO Bt Co(J)Ha, 

KHHra VII- VIII, Cot|)Hfll928. 

HII 9 HcTopHnecKH npernefl, BAH, roflHHa XLV, KHHacica 

9, Co<i>Ha 1989. 
HPHP B. ChmhIi, HcTopHJCKH pa3BOJ Hainer py^apcTBa, 

Beorpafl 1951. 
HC III KoHCTaHTHH JnpeHeK, HcTopnja Cp6a, cb. Ill, 

Eeorpa/j 1923. 
HC 1-2 Cji. /JyiuaHHn, OpraHH3aHHJa pHMCKor pyzjapcTBa y 

HopHKy, naHOHHJH, /JajiMaHHJH h Topiboj Me3HJH, 

HcTopHJCKH rjiacHHK 1-2, Eeorpa/i 1980. 
HCBC Ct. MnaaeHOB, HMeHaTa Ha ce/jaM 6i>JirapcKH 

ctojihhhh, npecnaB, CpeaeH, Bo^eH, Oxpna, 

TtpHOBO, Bh/HIH, njIOBflHB, BtJir. MHCbJI. KH>. VII- 

VIII, CcKjma 1927. 

HCH I HcTopnja cpncKor Hapo^a, kh>. H, Beorpaa 1981. 

IT P. Simunovic, Istocnojadranska toponimija, Split 

1986. 
HB T. OcTporopcKH, HcTopnja Bn3aHTHJe, Eeorpa^, II 

(j)OTOTHnCKO H3fl. 1969. 

JIC III 1-4 M. J. Dinic, Dubrovacka srednjevekovna trgovina, 

Jugoslovenski istorijski casopis, sv. 1-4, Ljubljana- 

Zagreb-Beograd, 1973. 

KB I n. KpenMep, Kanra o EajncaHy I, Beorpaa 1936. 

KHC II HeflejtKO Eor/iaHOBHn, Je3HK h roBop, KyjiTypHa 

HCTopHJa CBpjtHra, kh>. II, Je3HK, KyjiTypa h hhbh- 

jiH3ainija, HHui-CBpjiHr 1987. 
KC II M. H. MHJiHheBHh, KHeaceBmra Cp6nja II, Eeorpa/i 

1985. 
KB3H MaprapHTa HnKOJiOBa, KtM Btnpoca 3a hmcto Ha 

rpaa Bh/hih, H3BecTHH Ha My3eHTe b CeBepo3ana- 

3Ha E-bJirapna, tom 14, Co(j)Ha 1988. 



12 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

K3HAKK KaTanor 3a H3Jioac6y apxeojiornje KaaaceBaHKor 

Kpaja 2. IX 1988, Kiba>KeBau 1988. 

JleKCHKOH M. ByjaKJiHj'a, JIckchkoh CTpaHHx penn h H3pa3a, 

Beorpafl 1980. 
LH M. Divkovic, Latinsko-hrvatski rjecnik, Zagreb re- 
print izd. 1987. 

JIhMhT II B. EeuieBJineB, JlaTHHCKHre MecTHH HMeira b Mh3hh 

h TpaKHa C6opHHK b necT F. H. KauapoBa II, 1955. 
LLI, fasc. I- VII ... Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, fasci- 
culus I- VII, Zagrabiae MCMLXIX. 

LS Henrik Baric, Lingvisticke studije, Naucno drustvo 

NR Bosne i Hercegovine, Djela knj. I, Odeljenje 
istorijskofiloloskih nauka, knj. 1. Sarajevo 1954. 

MEII Mana eHinncjione/nrja IIpocBeTa, Eeorpaa, apyro 

H3A. 1974. 
Miscelanea 2, 1466 .... /TymaHKa EojaHnh, OparaeHTH 36npHor no- 

nnca H3 1466. ro/nnje, MeuiOBHTa rpal)a 
(Miscelanea) kh>. 2, HcTopnjcKH HHCTHTyT, 
Fparja, kh>. 11, Eeorpafl 1973. 
Miscelanea 2, 1478-81 /IyniaHKa Eojaimn, cDparMeffra onrniipHor 

nomrca Bn^HHCKor caHuaica H3 1478-81, 
MeniOBHTa rpal)a (Miscelanea) kh>. 2, Hcto- 
Phjckh HHCTHTyT, Fparja, kh>. 11, Eeorpa^ 
1973. 

MS Franjo Ledic, Mitologija Slavena, Zagreb 1969. 

HIIC Hacejta h nopeicjio CTaHOBHHHiTBa, kh.. 29, CKA, 

Eeorpa/j 1940. 

OE JLZ 4 Opca enciklopedija JLZ, knj. 4, Zagreb 1978. 

OEII O eTHoreHe3H UpHoropaua, THTorpaa 1980. 

01 10 S. Gashia, Albansko-vlaska simbioza u svetlu ono- 

mastike, Onom. Iugos. 10, Zagreb 1982. 
OH 10 (1982) EleTap Xp. Hjihcbckh, HeKOJiKy tohohhmh h 
xHflpoHHMH oa ocHOBaTa *alb(h)- bo MaKeflOHHJa, 
Onomastika Iugoslavica 10, 3arpe6 1982. 

OHEHC B. PygjieB, O hctophjh cthkhkot HMeHa CnoBeHa - 

nnraiba OHOMacTHKe, KnjeB 1956. 

Ohc MexMefl Hempn, Orae/jano Ha CBeTa, CacTaBHre- 

jictbo h npeBOA ot ocMaHOTypcKH e3HK Mapna Ka- 



Slavoljub Gacovic 13 

JIHHHH, C0(|)H5I 1984. 

Oil I-XI OHOMaTOJiouiKH npHJi03H I-XI, CAHY, Oflejteae 

je3HKa h KiMDKeBHOCTH, Oa6op 3a OHOMacTHKy, Eeo- 
rpaa 1979-1990. 

0B3BP30 .... OGmne Bonpocbii 3THoreHe3a boctohhbhx 

POMaHHeB. 3TH0HHMHKa H OHOMaCTHKa. AH CCCP - 

HHCTHTyT cnaBaHOBeaeHH boctohhbhx PoMamieB, 

E. IT. HayMOB, EajncaHCKHe Bnaxn h <J)opMHpoBaHHe 

3peBHecep6cKofi Hapo/Hrocra (k aHajiH3y BJiaiHKHx 

HMeH H3 cep6cKHx rpaMOT XIII b.), MocKBa 1979. 
IIEHE Hb. IIlHuiMaHOB, IIpHHOC kbm GtnrapcicaTa Hapo/pia 

eraMOJioraa, CBHYT.T. IX, Co<J)hh 1983. 
PHPR Vladimir Mazuranic, Prilozi za hrvatski pravno- 

povijesni rjecnik, Zagreb, reprint izd. 1975. 
IIOA T)opl)e JaHKOBHh, IIo/ryHaBCKH j\qo oGjiacra AKBHca 

y BH h noneTKOM BHH Beica, Eeorpa/j 1981. 
PPT P. Skok, Prilozi proucavanju turcizama u srp.-hrv. 

jeziku, Slavia, Casopis pro slovanskou filologii, Pra- 

ge 1938. 
ripaGtnrapHTe nerbp ,H,o6peB, npa6i>JirapHTe, Cofjma 1991. 
IICKJ IIpaBonHC cpncKOxpBaTCKor KibnaceBHor je3Hica ca 

npaBonHCHHM peHHHKOM, Hobh Ca^, - 3arpe6 1960. 
Putopis II Evlija Celebija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim 

zemljama, Preveo i komentar napisao Hazim Saba- 

novic, II, Sarajevo 1957. 
113 B. Mhkob, IIpoH3xofl h 3HaneHHe Ha HMeHaTa Ha 

HauiHTe rpa^OBe, cena, peKH, nnaHHHH h MecTa, Co- 

(Jihh 1943. 
Pa3BHTaK XXHB 6 CBeT03ap JoBaHOBHn, PaBHa-THMaicyM MHHyc, 

Pa3BHTaK, top,. XXHB, 6p. 6, 3ajenap 1984. 
REW I-III M. Vasmer, Russisches etymologisches Worterbuch 

III, Heidelberg 1950-1958, Voll. I-III. 
PenHHK H,CJIOB ... CaBa neTpoBHri, Pchhhk upKBeHOCJiOBeHCicora 

je3HKa, CpeMCKH KapjiOBHH 1935. 
RecnikNS Jovan Kangrga, Recnik nemacko-srpskohrvatski, V 

izd. Beograd 1975. 
PenHHK CAHY ... PenHHK cpncKOxpBaTCKor KH>H2ceBHor h Hapo- 
/nror je3HKa, CAHy, HHCTHTyT 3a cpncKOxpBa- 



14 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

tckh je3HK, kh>. I-XIII, Eeorpa/j 1959-1988. 

PenHHK CKJ PenHHK cpncKOxpBaTCKor KitHaceBHor je3HKa, kh>. 

3, Hobh Cafl - 3arpe6 1969. 
PenHHK CCB .... HHKOJia Mhhcb h IleTap Kojie^apoB, Pchhhk Ha 
ceninuaTa h cejiHiHHHTe HMeHa b EtJirapna 1878- 
1987, Co$Ha 1989. 

RG Miroslava Mirkovic, Rimski gradovi na Dunavu u 

Gornjoj Meziji, Beograd 1968. 

PhE^hII MmiHua EpKOBnh, Pchhhk HMeHa EaitCKor, 

^.enaHCKor h ITpH3peHCKor BJiacTCJiHHCTBa y XIV 
Beicy, Beorpafl 1986. 
Rjecnik JAZU .... Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, 

svezak 1-96, Zagreb 1881-1976. 
Rjecnik SR .... Bratoljub Klaic, Rjecnik stranih rijeci, Zagreb 1981. 
PKCC H-HB T)ypo J\&nwm% Pjchhhk H3 KibHaceBHHx CTapHHa 
cpncKHx, Eeorpa/j 1973. 

PJIHC Mnjinna rpicoBHn, PenHHK jihhhhx HMeHa ko/i Cp6a, 

Beorpa^ 1977. 

RSR Rumunsko-srpskohrvatski rjecnik, Pancevo 1969. 

RTO Nicolae Draganu, Romanii in veacurile IX-XIV pe 

baza toponimie §i a onomasticei, Bucure§ti 1933. 

C II OejiHKC KaHHij, Cp6nja, 3eMJta h CTaHOBHHHiTBO, 

kh>. II, Eeorpaa 1985. 
CJXi XXXII .. M. MapicoBHn, Pchhhk Hapo^Hor roBopa y U,pHOJ 

PeHH, CpnCKH flHJajieKTOJIOHIKH 36opHHK, KH>. 

XXXII, CAHY, Beorpafl 1986. 
C^3 XXXIV ... JaKina ^hhhIi, Pchhhk Thmohkct roBopa, CpncKH 

/JHJajieKTOJIOHIKH 36opHHK, KH>. XXXIV, CAHY, 

Eeorpa/j 1988. 

CE3 5 CpncKH eraorpa^CKH 36opHHK 5, Beorpaa 1902. 

CE3 12 CpncKH erHorpa^CKH 36opHHK 12, Eeorpaa 1922. 

CE3 29 CpncKH eTHorpaij)CKH 36opHHK 29, Eeorpaa 1940. 

CE3 31 CpncKH eraorpa^CKH 36opHHK 31, Eeorpaa 1949. 

CE3 59 CpncKH eraorpa^CKH 36opHHK 59, Eeorpafl. 

SK Supetarski kartular, Zagreb MCMLII. 

SK I, II A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier. 

Slavia VIII .... P. Skok, Slavia VIII, 1929. 

Slovnik A. Bruckner, Slovnik etymologiczny jezyka polski- 



Slavoljub Gacovic 15 

ego, Krakow 1927. 

Slovo XII Valentin Putanec, Refleksi starodalmatskog pridjeva 

sanctus u onomastici obalne Hrvatske, Slovo XIII, 
Zagreb 1963. 

SP Fanula Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u pre- 

drimsko doba, ANUBiH, Djela knj. XXX, Centar za 
balkanoloska ispitivanja, knj. 1, Sarajevo 1969. 
Spomenik SKA LXXXII .... F. Pokorni, Opis istocne Srbije i 

jednog dela Bugarske (1784), SKA, 
Spomenik LXXXII, Drugi razred 64, 
Beograd 1936. 

Spomenik SKA XC VI Dusan Pantelic, Popis pogranicnih 

mesta Srbije posle Pozare-vackog 
mira, Spomenik XCVI, Drugi razred 
75, SAN, Beograd 1948. 

AP BOJKO HHKeTHn, AAMHHHCTpaTHBHH peHHHK MecTa 

KpajteBHHe JyrocnaBHJe, Eeorpa/j 1931. 
SRJ P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim 

otocima, Toponomasticka ispitivanja, JAZU, Jadra- 

nski institut, Zagreb 1950. 

SSh S. Gaschi, Serbet dhe Shqiptaret, Prishtine 1968. 

CCC CTonapcTBO cpe/niOBeKOBHe Cp6nje, CAHY, Iloce- 

6Ha H3flaH>a kh>. DXII, OAejteae Me^nnHHCKHx Hay- 

Ka kh>. 30, Beorpaa 1978. 
CTE CnoMemma Thmohkc enapxnje 1834-1934, Cpe- 

mckh KapjiOBnn 1934. 
CTapnHap VIII 1-2 ... M. /JhmhIi, CTapjmap VIII, 1-2, Eeorpaa 

1981. 
TCR Dorian Gamulescu, Toponimi rumunskog porekla u 

Crnoj Reci, Zbornik za filologiju i lingvistiku XIX/2 

Novi Sad 1976. 
T,H,n Bji. reoprneB, TpaKHMcicaTa jryMa IIAPA h noxoa'T 

Ha AneKcaHfl'p MaxeflOHCKH icbm HcTpoc, H3bccthh 

3a GtnrapcKH e3HK IX, Cocjjhh 1962. 
THT CBeTHCJiaB UpBaHOBHh, Thmok h TuMOHami, 3aje- 

nap 1963 (Xnp. "Pycn h /jaHac ko,ii hckhx CTpaHnx 

HMeHa noneTHO 'X'npeTBapajy y T': Xirraep je koa 

HjHx TnTJiep', XeHpnx H3roBapajy TeHpnx' ht^."). 



16 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

TKNIS 1 Topografska karta Nis 1, razmera 1:25000, izd. GI 

JNA, Beograd 1955. 

TR I. Iordan, Toponimia romineasca, Bucure§ti 1963. 

TS Abdulah Skaljic, Turcizmi u srpskohrvatskom jezi- 

ku, Sarajevo, sesto izd. 1989. 
TZZP Dusanka Bojanic, Turski zakoni i zakonski propisi iz 

XV i XVI veka za Smederevsku, Krasevacku i Vidi- 

nsku oblast, Istorijski institut, Beograd 1974. 
BEE Bji. EeoprneB, Btrrpocn Ha GtJirapcKaTa cthmojio- 

THH, CO(|)H}I 1958. 

BHJI BH3aHTHJCKH H3BopH 3a Hcropjijy Hapo^a 

JyrocnaBHJe, tom I, CAHY, Eioce6Ha H3/iaH>a kh>. 

CCXLI, BH3aHTHJCKH hhcthtvt kh>. 3, Eeorpafl 

1955. 
BHBC ^.yinaHKa EoaHHH-JIyicaH, Bh/thh h bh^hhckhht 

caHuaic npe3 15-16. Beic, Cocjma 1975. 
VM Silvii Dragomir, Vlahii §i Morlacii, Studiu din istoria 

romanismului balcanic, Cluj 1924. 

36ophhkXJTHB 3 ... HBaH EIonoBHh, EpnKO-cpncice jiHHTBHCTHHice 

CTyflHj'e III, CAH, 36opHHK pa^OBa kh>. XLIV, 

BroaHTOJioniKH HHCTHTyr kh>. 3, Eeorpa^ 

1955. 

3KJ I, II 36opHHK KoHCTaHTHHa Jupeneica H (1959), II 

(1962), CAHY, Oflejteibe apyuiTBeHMx Hayxa, 

Eeorpa/r, 
ZRPh XXXVIII .... P. Skok, ZRPh XXXVIII 
3CCCJ\ Ct. HoBaKOBHh, 3aKOHCKH cnoMeromH cpncKe cpe- 

/nieBeKOBHe apacaBe cpe^aer Beica, Eeorpaa 1912. 
3UIJOK 36opHHK iuecTe jyrocjiOBeHCice OHOMacraHKe ko- 

H(j)epeHLiHJe, CAHY, HayHHH cxynoBH, kh>. 

XXXBHH, Eeorpaa 1987. 



Slavoljub Gacovic 17 



PREDGOVOR 

Prostor Vidinskog sandzaka od iskona pripada kolevci 
srednjebalkanskih plemena. Zapljuskivali su ga valovi svih znacajnijih 
kulturnih i civilizacijskih tekovina. Na ovom prostoru su bila 
mnogobrojna raskrsca prometnih i trgovackih puteva, raskoli vera i 
civilizacija, sudari i preklapanja razlicitih kultura i etnosa. Covekova 
prisutnost je duboko ukorenjena, od kulture Lepenskog Vira do 
danasnjeg dana, u ovom tlu. Odnosi tih zbivanja sadrzani su u 
ojkonimiji Vidinskog sandzaka XV i XVI veka. 

U ovom lavirintu istaknutih naseobina, te razvijenih kopnenih 
puteva, cuvaju se drevna predindoevropska, indoevro-pska, 
paleobalkanska, latinska, grcka, vlaska, madarska, tursska, rumunska i 
dr. imena koja prepoznajemo i kao fragmente jezika nestalih naroda. 
Cesto ime ne znamo protumaciti ni lik ni znacenje, pa katkad ni 
jezicku pripadnost, te ulozeni trud i napor valja shvatiti vise kao 
podsticaj nasim balkanolozima da se pozabave etimoloskim 
problemima koji su se vekovima talozili na ovom prostoru. U 
vremenskim vertikalama smenjivali su se narodi i jezici, propadala 
carstva i kraljevstva, ali su se odrzala imena naselja (ojkonimi) koja su 
nastajala u visevekovnom prisnom dodiru coveka i prostora. 

Ojkonimi prate i odslikavaju razvitak drustva, oni su doista 
adrese prostora i ljudi u njemu, omogucavajuci da se o vlastitoj 
proslosti ne raspravlja afektivno i pausalno, vec razborito i 
argumentovano. Ukoliko ne spasimo od zaborava ove spomenike 
vlastite proslosti i ne ukazemo li na njihova znacenja i imenitelje, 
pokoljenja ce nam s prekorom i s pravom prebacivati, jer, kao sto je 
vec slikovito receno "U zemlji bez secanja iskoraknuo sam levo, 
zakoraknuo sam desno - i odmah se izgubio!", a narod koji izgubi 
secanja, gubi i svoj identitet. 



18 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



ZAHVALE 

Nesebicnom i svakovrsnom pomoci su me zaduzili, osobito, 
recenzenti Stevan Veljkovic i dr Vblo Vblov, svojim, nadasve 
korisnim, primedbama datim prilikom razmatranja studije. Takode su 
me zaduzili, akademik Pavle Ivic, prof, dr Nedeljko Bogdanovic, dr. 
Mitar Pesikan i dr Aleksandar Loma, dragocenim napomenama koje 
su stavili na tekst prilikom iscitavanja, i u pisanoj formi, te lektor 
Jovan Pejkic. 

Posebno se zahvaljujem Nikoli Knezevic i Jasminki Jovanovic 
na tehnickoj pripremi za stampu i radnicima stamparije "Kairos" u 
Zajecaru. 

Izrazavam najtopliju zahvalnost radnicima Skupstine opstine 
Zajecar, Nenadu Stefanovicu i Zoranu Stojanovicu na materijalnoj i 
svakoj drugoj pomoci, kolektivu Maticne biblioteke "Svetozar 
Markovic" u Zajecaru, Maticnoj biblioteci "Radmila Novakovic" u 
Negotinu i svima ostalima koji su doprineli da ovaj rad ugleda svetlost 
dana. 

Na kraju se zahvaljujem svojoj supruzi za nesebicnu 
strpljivost i moralnu podrsku da istrajem u ovom radu. 

Autor bi bio veoma sretan kad bi medu citaocima ovog dela 
mogao naici makar i na deo paznje kojom je on sam prado ostvarenja 
onih od kojih je ucio. 

U Zajecaru, 16. VIII 1993. Autor 



Slavoljub Gacovic 19 



I 
UVODNE NAPOMENE 

"Recje nasejedino oruzje" 
Anatol Frans 

I 1 

Istorijski dogadaji pre dolaska Turaka 

Osmanska osvajanja koja su zapocela posle bitke na Marici 
1371. godine ugrozila su i vidinsko carstvo.Stracimir je bio prinuden 
da prihvati vazalni polozaj prema Muratu I po svoj prilici 1386. 
godine, u vreme pohoda na Srbiju, kada su Turci zauzeli Nis. Prema 
Nesrijevoj istoriji, u kojoj se Stracimir pominje kao Saradz', 
ucestvovaojeu sultanovim pohodima 1387, 1388. i 1389. godine. 

Posle Kosovske bitke Firuz-beg je u Vidinu i ostalim 
Stracimirovim gradovima smestio turske posade 2 , a posto nije pruzio 
otpor uspeo je sacuvati presto jos nekoliko godina. 

Vidinska drzava postala je steciste pripremanja turskih 



1 Ohc, str. 342, beleska 161. "HMeTO Ha T03H xpncTHJaHCKM dpeonan ce cpema 
HeKOJiKOKpaTHO b xpoHMKaTa Ha Heuipn (KaTO Capa^>Ka, Capya>Ka, Capaj^m, Capai) 
h e cnoivieHaTO Hapefl c KoHCTaHTHH BeJi6i.)KflKH KaTO Ha HcnMHHTeneH Bacan Ha 
ocMaHCKHa cyjiTaH. B paHHHTe ocinaHCKH perncTpn oa XV b. cpeinaMe THMapn Ha 
CapyfljKa b KyKyniKO h b ConyHCKO. ToBa HaBeayja Ha npeflnoJioiKeHHeTO, ne MO>Ke 
6h ce Kacae flo eflHH ot o6oco6HiiHTe ce caMOCToaTenHH (JjeoaajiH b MaKejjoHM cnefl 
1355. r. - CTpyMeniKHa BJia^eTeji Bor^aH. B jiHTepaTypaTa ro HfleHTH(})HHHpaT h c 
KoHCTaHTHHOBHa 6paT /JparaiH.". 

2 Hhh^ VII-VIII, str. 97-98. "Btnoflo6HO noiDKeHHe e 6um> nocTaBem. h 
BHflHHCHa 6MrapcKH uapt CpauHMHpi. npHTHCHaTt orb TypcKaTa onacHOCTt, toh e 
6hjii, npHHyaeHi, OTHaiano m npH3Hae, noao6HO Ha IllHuiMaHa, TypcKaTa BtpxoBHa 
BJiacTt. ToBa e CTaHano HaBtpHO onje bt, 1388. r. cnefli. TypcKM noxoflt bi> ceBepHa 
B-bJirapna, 3amoTO ome Bt cne^HflTa ro^HHa noflnpi, KocoBCKaTa 6nTKa, eflHa Typcxa 
apMHa Haneno ct itepHST. 6eS ce OTnpaBHJia kimi ceBept h npn BnflHHt MHHana 
/JyHaBa Bt BnauiKO." Svoje misljenje P. Nikovt iznosi na osnovu Leunclavius-a iz 
njegovih "Annales Sultanor. Othom., Venetiis" 1729, p. 249. 



20 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

provala u Vlasku (danasnja Rumunija) i Ugarsku. Akindzije Firuz- 
bega napravile su pravu provalu u Vlasku 1391. godine. Postoje 
indicije da su se njihovi cadori nalazili, na donjem toku Timoka, u 
Krajini (danasnja Negotinska Krajina), a da je te cadore unistio vlaski 
vojvoda Mirca Stari. 

Kada je 1396. godine ugarski kralj Zigmund poveo krstasku 
vojsku sastavljenu od ugarskih, francuskih, bugarskih, nemackih, 
engleskih i poljskih barona i vitezova, i uz pomoc vlaskog vojvode 
Mirce, presao Dunav kod Orsave, car Stracimir je otvorio vrata 
vidinske tvrdave i predao krstasima tursku posadu. No, i pored toga 
se, od grabljivih krstasa, morao iskupiti velikom svotom novca. Ubrzo 
zatim iste godine krstaska vojska je dozivela katastrofalan poraz kod 
Nikopolja, a potom je vojska sultana Bajazita I zauzela Vidin i 
zarobila poslednjeg vidinskog vladara koji je bio okovan poslat u Brus 
zajedno sa svojom riznicom, u kojoj su se nalazile mosti sv. Petke 
(Paraskeve), koje ce docnije izmoliti od sultana kneginja Milica. U 
Brusi je Stracimir-Saradz, kako se naziva u turskom izvoru "Knjiga o 
pobedonosnim ratovanjima - Gazavat-nama - sultana Murata, sina 
Mehmeda-hana", bio pogubljen. Njegov najstariji sin Aleksandar 3 
primio je islam i postao sandzak-beg, dok se mladi Konstantin sklonio 
kod svoga rodaka vlaskog vojvode Mirce, a zatim kod srpskog 
despota Stefana Lazarevica. 

12 

Administrativno uredenje i promena granica 

pojedinih oblasti u okviru Vidinskog sandzaka 

Nakon ovih dogadaja Vidinska Stracimirova drzava bila je 
konacno ukljucena u granice turske drzave dinastije Osmanovica kao 
Vidinski sandzak sa sedistem u Vidinu. Granice sandzaka podudarale 
su se, uglavnom, sa granicama carstva i vidinske mitropolije koja je u 



3 (ShA (1186-1460), I 53, str. 242, beleska 1. "CHrypHO aoKa3aTencTBO jmncBa, 
ho flBe ci>o6pa)KeHHa hh KopaT j\& npneMeivi TOBa TBip^eHMe KaTO Hafi-BepoaTHO. 

ITtpBOTO e HMeTO Ha IIlHHIMaHOBHa CHH, KOeTO HH HaCOHBa KtM HMeTO Ha flflflOTO 

(Hap HBaH AneKcaHflip) h cna3BaHeTO Ha eflHa TpaflHiina. BtTopoTO ci>o6pa>KeHHe e, 
qe b h«koh H3Bopn (HanpHMep X. IllHJiT6eprep, "Mone6eH KaHOH 3a napa" (?) ot 
E(})peM AneKcaHfltp e npeflCTaBeH no HaiHH, kohto noiTH hh npHHy>KflaBa aaro 
BMnpneMeM KaTO eflHHCTBeH HacneflHHK Ha npecTona, aopn KaTO e^HHCTBeH chh.". 



Slavoljub Gacovic 21 

periodu turske vladavine ostala samostalna crkvenoadministrativna 
jedinica pod vrhovnom upravom carigradske patrijarsije 

Turska vlast, kako se vidi na osnovu prvog, do nasih dana 
sacuvanog turskog popisa, sastavljenog 1454/55. godine bila je 
uspostavljena kroz sledeca tri oblika: 

• Smestene su bile vojne posade u tvrdave Vidin i Florentin na 

Dunavu i u tvrdave Svrljig, Banju (tvrdava Soko kod 
Sokobanje) i Belgrad (tvrdava kod Belogradcika u 
Bugarskoj). 

• Uspostavljeni su timari u nahijama Vidin (115 timara), Belgrad 

(13 timara), Svrljig (31 timar) i Banja (30 timara). 

• Uspostavljeno je bilo sudstvo tako da su u Vidinskom sandzaku 

obrazovani kadiluci vidinski, banjski i svrljiski, u mestima 
sa trajno naseljenim muslimanskim stanovnistvom kome su 
kadije bile potrebne. 

Nahija Banja i Svrljig prostirale su se nesto sire od oblasti, 
kako ih danas smatraju antropogeografi, a nahija Belgrad, koja se 
kasnije rasformirala, sastojala se iz sela u neposrednoj okolini tvrdave 
Belgrad. 

Vidinska nahija obuhvatala je grad Vidin sa neposrednom 
okolinom i sa geografskim oblastima Polomje na levoj i desnoj obali 
reke Loma, Zagorje, Timok u dolini Belog Timoka i oblasti Klivje (= 
Kelvije, Gelvije), Crna Reka i Vinisnica u dolini Crnog Timoka koje 
nakon 1530. godine cine nahiju Crna Reka. Oblast Timoka-Timok-eli 
koja se spominje u pomenutoj anonimnoj hronici kao posebna celina u 
odnosu na Saradzevu-Stracimirovu zemlju obuhvatala je i zaglavak 
koga turski izvori spominju kao zasebnu regiju tek krajem XVII veka. 

Nesrazmerna velicina vidinske nahije namece pretpostavku da 
se ceo njen teritorij nalazio pod neposrednom upravom Stracimira, a 
da su oblastima Svrljig, Banja i Belgrad upravljali krupni feudalci 
kojima je Stracimir bio senior. 

Granice Vidinskog sandzaka 1454/55. godine obuhvatale su i 
deo Negotinske krajine sto se vidi po krajinskim selima Srbovlah u 
Blizini Negotina i Sumarin severno od Negotina, koja su upisana kao 
pripadajuca vidinskoj nahiji, mada je kralj Zigmund izdao 18. augusta 
1396. godine jednu povelju u kojoj stoji "in descensu nostro campestri 
in regno Bulgaria prope Neograd" i drugu 1419. godine polazeci na 



22 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Turke u kojoj stoji "uff unserem Newenhausz in der Bulgarei bei clem 
Disern tor" na osnovu kojih se mogu doneti i nesto drugaciji 
zakljucci, a na osnovu popisa XV i XVI veka granice Vidinskog 
sandzaka se prosiruju novoformiranim nahijama Krivina i Fetislam, 
odnosno oblastima danasnje Negotinske Krajine i Kljuca. 

mace, valjalo bi ovde naglasiti da granice pojedinih oblasti- 
nahija koje mozemo pratiti preko popisa tokom XV i XVI veka nisu 
bile u celosti nepromenljive (vidi PRILOG I). 

13 
Namen a, izvori i sistematizacija materijala 

Prevashodna namena ovoga rada je da pruzi uvid u deo 
ojkonimije vidinskog sandzaka, da da sto pouzdaniji smestaj pojedinih 
naseobina, sto pouzdanije razlikovanje sigurnih i nesigurnih ubikacija 
kod istih, da jezicke pojave o kojima nam svedoce defteri sto sigurnije 
lociramo i prostorno odredimo, sto je od interesa posebno za 
balkanoloska ispitivanja, dodira i suceljavanja raznih jezika, samim 
tim i proucavanje migracije stanovnistva i osnovno usmeravanje 
etimoloskih istrazivanja. Osnovni izvori, odnosno objavljeni turski 
defteri koje smo koristili radi razresenja postavljenih ciljeva i 
zadataka, u daljnjem radu su sledeci: 

• Vidin i vidinskmt sandzak prez 15-16. vek (Popisi iz 1454/55. i 

1560.). Priredila Dusanka Boanic-Lukac, Sofia 1975. 

• Fragmenti zbirnog popisa Vidinskog sandzaka iz 1466. godine. 

Priredila Dusanka Bojanic. Mesovita grada {Miscellanea) II, 
Istorijski institut, Beograd 1973. 

• Fragmenti opsirnog popisa Vidinskog sandzaka iz 1478-81. 

godine. Priredila Dusanka Bojanic. Mesovita grada 
(Miscellanea) II, Istorijski institut, Beograd 1973. 

• Izvori za B'lgarskata istork XIII (Popis 1454-79.), Sofia 1966. 

• Dusanka Bojanic-Lukac, Negotinska Krajina u vreme turske 

vladavine - na osnovu izvora iz XV i XVI veka (Popisi iz 
1530-35. i 1586). Glasnik etnografskog muzeja, knj. 31-32, 
Beograd 1969. 

• Dusanka Bojanic-Lukac, Zajecar i Crna Reka u vreme turske 

vladavine (XV -XVIII). Glasnik etnografskog muzeja, knj. 



Slavoljub Gacovic 23 

42, Beograd 1978. 

Materijal koji smo ovde, po nasoj slobodnoj proceni, odlucili 
etimoloski obraditi, sistematizovali smo u sledecih deset poglavlja: 

• II 1. Predrimske osnove; 

• II 2. Latinske osnove; 

• II 3. Grcke osnove; 

• II 4. Vlaska licna imena i osnove; 

• II 5. Kalendarska licna imena; 

• II 6. Rumunska licna imena i osnove; 

• II 7. Madarske osnove; 

• II 8. Turska licna imena i osnove; 

• II 9. Etnonimi i 

• II 10. Hibridni kompoziti. 

14 

Teskoce prilikom etimoloskih proucavanja usled specificnosti 

turske ortografije i pogresne interpretacije izvora 

Sluzenje bogatom i sadrzajnom, objavljenom, gradom veoma je 
otezano nedovoljnom preciznoscu podataka koje u njima nalazimo, te 
se javljaju mnoge ozbiljne poteskoce i smetnje , posebno prilikom 
etimoloskih proucavanja. Naime, u turskim popisnim defterima, sto 
odgovara turskom nacinu prenosenja nasih reci, nalazimo dometanje 
vokala na pocetku reci ispred suglasnicke grupe, kao npr. Esferlik, 
Rumlar = Urumlar itd.; obezvucavanje v u / (gotovo kod svih 
zabelezenih ojkonima) kao npr. Bazarofce, Balanofce, Vasilofce, 
Guberofce, Huhurofce itd.; prihvatanje inicijalnog i fmalnog 
suglasnika g kao bezvucno k, kao npr. Esferlik, Kravie, Nekotin itd. 

U odnosu na sadasnje jezicke likove nasih ojkonima, u zapisima 
iz ranijih vremena ima prividnih odstupaanja koja su proisticala iz 
specificnosti turske ortografije i nepreciznosti zapisa i citanja, 
odnosno pogresne interpretacije Dusanke Bojanic-Lukac, sto se 
ogleda u sledecem: uklanjanje pocetne suglasnicke grupe dodavanjem 
protonickog I- kao npr. Ipsoder, Iskumna itd.; umetanje vokala, kao 
npr. Boluzina = Poluzina, Isveta Toroice itd.; u slabom razlikovanju 
pojedinih suglasnickih parova ili grupa: r-z-z, kao npr. Boruznice = 



24 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Boruznica itd.; c-c-dz, kao npr. Budzum = Bucum, Brdzevdze = 
Brcevce = Pricevce itd.; b-p-t-n-y, kao npr. Baraleva = Paralovo, Bens 
= Peris, Balul = Palul, Batkovce = Bajkovci, Uletkovce = Ulenkovce 
itd.; l-lj i s-s, kao npr. Velesnice = Velesnice, Blivanovec = 
Bljuvanovac, Barbasovce = Barbasevo itd.; u nepreciznom tretmanu 
zavrsnog vokala nasih ojkonima sto dovodi do slabe izdiferenciranosti 
nekih nasih morfema, kao -ci, -ce, -ce i -ica, npr. Budakovce = 
Budakovci, Vasilovci = Vasilovce ili Vasilofce, Kandalce ili Kandalce 
= Kandalice, Brenice = Brenica itd. ; u zapisu slova Y u originalnom 
tekstu koje moze znaciti samoglasnik i ili suglasnik j, kao npr. Kravie 
= Kravje, Budza = Bucje = Bucie itd.; u zapisu slova W u 
originalnom tekstu koje moze znaciti jednako samoglasnik i i o, a isto 
tako i suglasnik v, kao npr. Mirior = Meriver itd. 

Pored navedenog u arapskom pismu, kojim su zapisani svi 
navedeni defteri, cesto se izostavljaju samoglasnici e i i, a cesto i 
drugi, kao npr. u ojkonimu Curlat < rum. curliat, Bajtal < rum. baietal 
itd. 

Pored prividnih odstupanja ima i stvarnih odstupanja koja su 
proisticala iz cinjenice da su se pojedini likovi ojkonima menjali i u 
zavisnosti od jezickih promena, promena u navikama tj. u govornoj 
praksi, a u novije vreme dolazila su i neka administrativna prilago- 
davanja. 

Usporedivsi sve navedene (objavljene) turske deftere, buduci su 
ojkonimi odredeni po manjim teritorijalno upravnim jedinicama- 
nahijama, prateci hronoloski timare i posednike-timarnike uspeli smo, 
da mnoge ojkonime, za koje Dusanka Bojanic-Lukac tvrdi da su 
posebna naselja, dokazati da su to jedna te ista naselja koja u svakom 
defteru imaju priblizno iste (usled prividnih odstupanja koja su 
proisticala iz specificnosti turske ortografije i nepreciznosti zapisa o 
kojima smo po nesto rekli) ili razlicite grafije 4 (usled cestih migracija i 
doseljavanja novih etnickih grupacija) kao npr., ojkonim Brdzevdze = 
Bricevce = Pricevce, Bunilovce = Bulinovce, Gaguce = Kiljucovce, 
Gnilovce = Glinovce ili Klinovce, Aladni = Ilino, Boruznice = 



4 Razresenje pojedinih ojkonima i njihove lokacije na terenu pripomoglo je 
koriscenje rada Stevana Veljkovica: "Registar naselja i drugih fiskalnih objekata 
Vidinskog sandzaka u XV i XVI veku. - Uporedni pregled timara po popisima 
1454/55, 1454-79, 1466, 1478-81, 1530/31, 1560. i 1586. god." (rukopis) uz 
odobrenje autora. Podaci uzeti iz pomenutog rukopisa obelezeni su oznakom *. 



Slavoljub Gacovic 25 

Poruznice, Banilej, drugo ime Pantalej, Berkovce = Perkovica itd., pa 
smo u ovakvim slucajevima, mada retko, obradili etimologiju prve 
i(li) druge grafije jednog te istog ojkonima gde se nismo mogli 
opredeliti samo za jednu, odnosno dopustali smo obe mogucnosti 
najcesce (ali ne uvek) tamo gde nismo imali danasnji oblik ojkonima, 
toponima ili hidronima. 

Valjalo bi samo, ukratko, objasniti redosled navedenih podataka 
svake odrednice, upravo stoga, da citaocu pojednostavimo do 
razumevanja metodologiju rada. 

Uzmimo, na primer, odrednicu Gorne i Dolne MIREVA gde se 
ocito, po nasem misljenju, radi o jednom te istom naselju koje ima 
gornju i donju mahalu, nakon cega je zabelezena godina prvog popisa 
1455, a potom znak jednakosti ukazuje na to da se ovde radi o istom 
naselju koje je u popisu iz 1466. zabelezeno pod nazivom Gorne 
MIREVO. U zagradi (Klivje) je zabelezena oblast, odnosno nahija 
nakon cega znak jednakosti ukazuje na isto naselje sa istim nazivom u 
popisu iz 1454-79. godine, nakon cega ide ponovo znak jednakosti i 
naziv Gorne i Dolne MIROVA u popisu iz 1560. godine. Nakon 
navedenih podataka u zagradi se najpre upisuje naziv nahije, u nasem 
konkretno navedenom primeru je upisana nahija Crna Reka, pa onda 
znak jednakosti i naziv danasnjeg sela, toponima ili hidronima, ovde 
konkretno je selo Mirovo u opstini Boljevac. Nakon svih navedenih 
podataka ide etimologija nastanka imena naselja (ojkonima), a gde je 
to potrebno donosimo uporedni dokazni materijal sa drugih podrucja. 

Na ovaj nacin uspeli smo identifikovati, u svim popisima 
Vidinskog sandzaka XV i XVI veka, a koje smo imali na 
raspolaganju, oko 1200 naselja, od kojih cemo ovde obraditi nepunih 
400 naselja. 



26 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



II 

SLOJEVITOST OJKONIMIJE 

VIDINSKOG SANDZAKA 

'Wo dokazivati se tu ne moze nista; 

a ubediti se mogucnoje." 

Fjodor Dostojevski 

Pocev od antickih vremena bilo je ovo podrucje izlozeno 
raznim pomeranjima starobalkanskih plemena, a u vreme rimskih 
osvajanja i naseljavanja bilo je povezano i dobrim putevima radi 
iskoriscavanja rudnih bogatstava i brzeg kretanja rimskih legija na 
limesu. Potom su ove puteve koristili, prilikom svojih cestih upada, 
Huni i Avari (Obri) i mnoga, nama ne tako dobro poznaata plemena 
(Amilzuri, Itimari, Tonosursi, Boiski i dr.) u svojim pljackaskim 
pohodima, te Goti (Ostrogoti i Vizigoti) i Sloveni, kako u mirnom 
tako i u vojnom osvajanju jednog dela, najpre Istocnog Rimskog 
Carstva, a potom tzv. Vizantijskog Carstva. 

Ovim pravcima upadali su Bugari krajem VII veka (681. 
godine), Madari (Ugri, Vengri) tokom IX veka, nesto kasnije Uzi, 
Pecenezi, Kumani, Sopiesi (prostor Sopluka), i jos mnoga plemena 
koja nisu ostavila ni pisanih ni materijalnih tragova (retki su nalazi) za 
sobom, i najzad Turci-Osmanlije koji ovladase celim Balkanskim 
poluostrvom tokom vise vekova, formirajuci posvuda pasaluke, 
sandzake i niz drugih manjih administrativnih jedinica. 

U vecem ili manjem stepenu sva ova plemena i narodi 
osvajajuci, ali i naseljavajuci se, ostavise za sobom o sebi tragova 
jezicke kulture koje prebiremo u ojkonimiji Vidinskog sandzaka iz 
turskih deftera, poput okrajaka kakve praistorijske, anticke ili 
srednjevekovne keramike koja, makar i delimicno, odaje i usloznjava 
sliku mnogih naroda i njihove kulture koji su prebivali na ovom 
prostoru. 



Slavoljub Gacovic 27 

III 

Najstariji ojkonimi na tlu Vidinskog sandzaka pripadaju 
izumrlim praindoevropskim i indoevropskim jezicima, o kojinma 
malo znamo, pa je ojkonime koji nesumnjivo pripadaju tim jezicima 
tesko odgonetnuti i odrediti im potpuniju jezicku pripadnost, kao sto 
im je tesko odrediti znacenje osnova i formanata, jer su oni ponegde 
samo prepoznatljivi. 

Takvim ojkonimima odredujemo mediteransko, odnosno 
paleobalkansko poreklo, makar jednim od sledecih kriterijuma: 

• da je ojkonim zasvedocen u grckim n rimskim izvorima, ali se 

grckim i latinskim jezikom ne moze protumaciti; 

• da se ojkonim ponavlja na sirem mediteranskom i balkanskom 

prostoru, odnosno da se na istom prostoru ponavljaju slicni 
ili identicni osnovni segmenti ojkonima; 

• da arheodoski i drugi spomenici kulture svedoce posredno o 

vremenu nastanka ojkonima i 

• da je lokalitet na koji se ojkonim odnosi strateski vazan, 

naseljen ili je zbog slicnih razloga bio davno imenovan, a 
ocuvan u kasnijim izvorima srednjega veka. 

Medu najstarijim reliktnim osnovama zabelezenih, u turskim 
popisnim defterima, u ojkonimiji ovoga podneblja nalazimo sledece. 

BARALEVA, 1455. = PARALOVO, 1454-79. = PARALEVO, 
1466. = PARALEVA, 1560. (Crna Reka = hidr. Paralevo, atar s. 
Valakonje, opstina Boljevac) 5 od trac. napa (ilir. (idpd) „potok, bara" 
< ie.*bora + -lev-a (upor. mnostvo hidr. Leva reka), osnove koja je 
nastala od ie. *alb(h)- „belo" 6 promenom kratkog vokala a > e pred 



5 BHBC, str. 70, 1 19; HEH, str. 125; Miscellanea 2, 1466, str. 23. Ostatak od sela 
Paralevo je potok Paralevo koji se uliva u Crni Timok istocno od sela Bogovine (upor 
Stevan Macaj). 

6 Svi nazivi hidronima LEVA Reka u Istocnoj Srbiji nastali su od + ie. *alb(h) 
„belo" sto u prevodu doslovce znace BELA Reka. U ojkonimu BARALEVA (nahija 
Crna Reka) valja prepoznati katun Vlaha BARALEVLSKI (danasnja gora Barel na 
podrucju alb. sela Bajgore kod Kosovske Mitrovice - o ubikaciji ovog katuna vidi 
prilog S. Gashia „0 ubikaciji katuna Barelev'ski iz Svetostefanske hrisovulje 1313- 
1318. godine", Onomastika Iugoslavica VII, 1977.) sto neposredno govori o migraciji 
Vlaha sa juga krajem XIV i pocetkom XV veka na prostoru Vidinskog sandzaka. 



28 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

dva konsonanta (upor. germ. hidr. Albis > Elbe i litv. hidr. Albenta 
/XVI vek/ > Elbentas „Belica, Bistrica") 7 , metatezom likvida (upor. 
anticki top. Albona > Labin u Istri) i promenom konsonanta b > v 
(upor. anticki top. Albenta > Lavin kod Trogira). 

BRAKINOVA, 1455. = BREKUNOVO, 1478-81. (Svrljig = 
top. Brekinje, atar s. Manojlice, opstina Svrljig) 8 od predie. leksickog 
relikta brak- koji se osim u romanskim jezicima (upor. ital. brago 
„glib" dalm.-rom. brak „mocvara", stfran. brai, prov. i katal. brae < 
gal. *bracum) nalazi u alb. brak, berak i grc. Ppdyoq „mocvara" 9 + in 
+ ova, dok bi se grafija Brekunovo mogla smatrati greskom turskih 
pisara ili pogresnom interpretacijom Dusanke Bojanic. 

BRENICE, 1455. = BERENICA, 1466, = BRENICA, 1454-79. 
= BRENICE, 1560. (Svrljig = s. Brenica, opstina Nis) 10 od osnove 
bren-/brin- „aris, vrsta cetinara Larix europea f. Abietaceae" iliro- 
keltskog porekla + ica (upor. s istim znacenjem *brenia na iberskom 
poluostrvu, b/e/reun-io „borovica, aris" u alpskim romanskim 
krajevima, Breno i Subbrenum kod Dubrovnika, Brenna u Alpama, 
hidr. Brenno u Lukmanieru u Svajcarskoj, top. Brinje u Lici, na 
slovenackom brin „borovica" i brinje, naziv drveta „na alpinskom i 
lickom brdovitom teritoriju" ). 

BRENICE, 1455. = BRENICA, 1466. (Belgrad = s. Brenica, 
Vracanski okrug, Bugarska) 12 , vidi BRENICE. 

BRENCE, seliste 1478-81. = BRINCE, seliste 1560. (Svrljig) 13 , 



7 01 10 (1982), str. 313-319; SP, str. 198; IFS LB 6, str. 10; T^IL str. 3; BHJ I, 
str. 63. Trackih hidronima i ojkonima sa osnovom ie. %ora (ilir. (3dpa = trac. para) 
„potok, bara" srecemo u Remezijanskoj oblasti Sou(3apa<;, u Iliriji Si)(3epo(;, u Brutiji 
(Italija) Si)(3api(;, kod Temisvara ZoupoPapa i blizu Istrosa (Dunava), Longinopara 
(u prevodu AD/y/yivog Tioxapog), u oblasti Serdike (Sofije) Bpinapo . 

8 BHBC, str. 78; Miscellanea 2,1478-81, str. 138, napomena 58 (cita se i 
Berkunovo). 

9 ERI,str.l97(brak 2 ). 

10 BHBC, str. 81; Miscellanea 2,1466, str. 25; HBH, str. 131. 

n ERI, str. 211 (brinje). 

12 BHBC, str. 87; Miscellanea 2,1466, str. 54, napomena 205. 

13 BHBC, str. 157; Miscellanea 2, 1478-81, str. 136; Valj uzeti u obzir rad 
MnnyTHHa rapamaHHHa „H3 HCTopiije KenTa y Cp6iiJH", objavljenog u HcropiijcKOM 
rnacHHKy 3-4, Beorpaa 1953, str. 3-15. Valja naglasiti da se ojkonimi s osnovom 
bren-/brin- nalaze na prostoru izmedu Svrljiga, Nisa i Bele Palanke gde su se nelflda 
nalazila keltska plemena (Oblik Navissus Tomaschek II, 2, 95, smatra keltskim; Oblik 
Remesiana Tomaschek P, 2, 69, dovodi u vezu s imenom keltskog plemena Pep,i kao 



Slavoljub Gacovic 29 

vidiBRENICE. 14 

BRINCE, seliste 1560. (Timok = verovatno top. Baranica sa 
ostacima ranovizantijskog kastela istog imena, opstina Knjazevac) 15 , 
vidiBRENICE. 

BRtNCE, 1455. (Banja = top. Prince, atar s. Josanice i 
Vrmdze, opstina Sokobanja) 16 , vidi BRENICE. 

Gorne KRAVJE, 1455, 1560. (Svrljig) 17 (Pripoveda se da je u 
ataru s. Jezera bilo nekada s. Kravje, opstina Sokobanja) 18 od 
mediteranske (kelt.-ilir.) osnove grava „kamen" + je, s prisutnom 
pojavom prelaska g > k i slov. prid. gornje. 

GRUZAVEC, 1530-35, 1560, = GRUZAVAC, 1586. (Krivina 
= top. Grujinac 19 < slov. gruja „odlomljeno parce stene" 20 , atar s. 
Brusnika, opstina Zajecar) 21 od slov. prid. gruzav „krsevit, kamenit" < 
gruz 22 („U srpskom jeziku imamo rijeci gruz i grusje, koje znace isto 
sto i krsje" 23 ; grusje „kamenjar" 24 < gruh „krsevito zemljiste, 
kamenjar" 25 i krsje, zbirna imenica od krs „kamenjar" 26 ) „kamenjar, 
krsevito zemljiste" (upor. Gruz „severozapadno predgrade Dubrovnika 
postavljeno na stenovitom terenu i pristaniste" 27 < ital. Gravosa < 
predslovenske /i predrimske/ izvedenice na -usium /upor. Brundusium 



i Meldis, stanicu izmedu Remezijane i Serdike) kao i arheoloski nalazi sa istog terena, 
tacnije sa lokaliteta Bela Palanka, Gradac kod Zlokucana-Leskovca, Brod kod 
Jelasnice-Nis, Hisar kod Leskovca i Mali Stol kod Stola-Luznice kao i mnogi ojk. sve 
do Knjazevca koji se spominju u turskim defterimaXV i XVI veka. 
14 Hr3-4, str. 3-15. 



17 BHBC, str. 82,136,152. 

18 CTE, str. 164. 

19 Rjecnik JAZU 10, str. 480. 

20 PeHHHK CAHY 3, str. 704 (rpyja 3 ). 

21 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81. 

22 Veoma je zanimljiv ornitoloski termin u Srbiji gryza „vrsta drozda, Turdus"; 
ova vrsta drozda vije gnezdo u kamenjaru na veoma nepristupacnom terenu. Gruz se 
moze povezati sa osnovom greza „neobraden, neotesan kamen". 

23 PeHHHK CAHY 3, str. 703. 

24 PeHHHK CAHY 3, str. 714. 

25 PeHHHK CAHY 3, str. 712. 

26 PeHHHK CAHY 10, str. 73 1. 
27 3KJI, str. 218, 223, 346. 



30 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

> Bruundisi/ < Gravosium 1 * /dubrovacko-rom. i > o, acrumine > 
Lacruma- Lokrum/) < vlat. *gravaria (poimenicen pridev 
femininuma) 29 koji je nastao od predslovenskog (i predrimskog) 
gravosium < mediteranske (kelt.-ilir.) reci grava „kamen" = ypafia (u 
novogrckom narecju u Zakoniji, Peloponez) „izdubljena-izbrazdana 
stena" 30 +ac (-ec). 

Ribezzo naziva ovu rec „grande izoglossa mediteranea" , a 
Skok tvrdi da ,Mediteransko grava obasize veliki pojas, koji se 
proteze od sjeverne Spanjolske, Francuske, Italije, Dalmacije sve do 
Peloponeza " . 

Na teritoriji istocne Srbije identifikovali smo top. Graviste u 
ataru s. Sikole i s. Trgovista (u oba slucaja teren je veoma kamenit) 32 , 
top. Grov, na kome su ubicirani ostaci antickog i ranovizantijskog 
perioda 33 , top. Cravul Voieli -stenoviti greben, koji se uzdize iznad 
Timoka u ataru s. Gradskova, gde se vec poodavna nalazi kemenolom 
i top. Cravul Cetdti -stenovita cuka na kojoj se nalaze ostaci jednog 
od 36 ranovizantijskih kastela, regije Aquensis 34 , u ataru s. Gradskova, 
te ojk. Kravje, zabelezen u turskim popisima, sa povecom stenom u 
obliku dela, juzno nadomak sela, na cijem platou se nalaze ostaci 
jednog ranovizantijskog kastela regije NaioooKoAio-a. (Naioood) 35 . 

Navedeni toponimi Graviste i Grov upucuju na mediteransku 
(kelt.-ilir.) rec grava kao i toponimi Cravul Voieli i Cravul Cetdti, 
te ojk. Male Gorne Kravje (U ataru s. Jezera bilo je, pripoveda se, 
nekada s. Kravje, opstina Sokobanja) i Dolne Kravje (danas s. Kravje, 
opstina Svrljig) sa zamenom g > k kao sto vidimo na primeru imena 
manje oblasti Kelvije (Klivje) = Gelvije koje je nastalo metatezom 



28 ERI, str. 610. 
29 ERI, str. 610. 
30 ERI, str. 610. 
3I ERI, str. 610. 

32 Topografska karta Sikole 101-4-1 i Topografska karta Knjazevac 119-4-3 (1 : 
25000). Hodoloskim istrazivanjem terena potvrdeni podaci sa navedenih topografskih 
karata. 

33 K3HAKK, str. [6]. 

34 Hodoloskim istrazivanjem terena 1990. godine ubicirani su ostaci 
ranovizantijskog kastela (Cetati < lat. civitas „gradansko pravo"). 



35 



Hodoloskim istrazivanjem terena 1990. godine ubicirani su ostaci 



ranovizantijskog kastela Tpocpipec, (Groffes). 



Slavoljub Gacovic 31 

likvida od ie. *gHelna „izvor, vir" 36 o cemu vise u obradi ojk. 
KLIVJE. 

IBROVCE, 1455. = UBREVCE, 1466. = OBROVCE, 1483. 
(Vidin) 37 je, u prvoj grafiji, izveden od ie.*ibr- koga mozemo 
identifikovati s hidr. Ibar, Ibrovo vrelo „mesto gde Ibar izvire", odatle 
Ibrovac „covek iz Ibra" i ojk. Ibarac u istocnoj Crnoj Gori (upor. hidr. 
Ibr u Volinju, pritok Tetereva u Rusiji; baskicki apelativ ibar „dolina", 
ibai „reka"; anticki naziv spanske reke Ebrus Ebro, Ifirjp / Steph. 
Byz., reka/, "Invppa etnik Iberi = grc. Ifirjp „Gruzijanci", odatle rus. 
Iverija 38 , Iberija „Spanija" 39 ) + ov + ce. Varijacije grafija Ibrovce = 
Ubrevce = Obrovce predstavljaju samo pisarske nepreciznosti (upor. 
grafije ojk. Ustobol = Ostobil = Istubla) jer je inicijalni vokal u grafiji 
Ubrevce = Obrovce samo turska proteza, a varijacije - U samo 
interpretacija Dusanke Bojanic jer arabica ne razlikuje ova dva 
vokala 40 , pa dve zadnje grafije valja citati kao Obrovce te bismo ih 
onda mogli protumaciti od slov. obrov- „jama, jarak, opkop, fovea" 
(upor. „Ondje ti je dubok obrov uprav do koljena... ", a u Vukovom 
Rjecniku zabelezen je glagol „Obroviti... oko kuce da voda otjece. 
") 41 . Sve tri grafije navedenog ojkonima mogu se dakle svesti na ie. 
koren *ibr- i slov. obrov sto je semanticki veoma blisko. 

IZLACE, 1455. = ZLADE, 1466. = IZLACE, 1560. (Crna 
Reka = top. Zlace, deo naselja u Zlotu, opstina Bor) 42 je ojk. koji se 
moze tumaciti od: 

1) trackog bozanskog epiteta grckih bogova (interpretatio 
Graeca) Asklepija, Asklepija i Artemide, Asklepija i Higije, i Silvana, 
koji je zabelezen na votivnim spomenicima, u vise grafija: UaAdrjvo, 
UaAdrjvoic;, UoAdr/von; (Etnik od imena mesta *UoAdr] ili od trac. 
oaASo, ooAdr/ v „pozlatiti" < ie. *g' h olt-ano), UaASoKsAr/vco (Etnik 



36 Pa3BHTaK XXV 3, str. 99; HBaH /lypH^aHOB, E3hki>t Ha TpaKine, Co(J)Hfl 1976, 
str. 40. 

37 BHBC, str. 74, 202; Miscellanea 2, 1466, str. 45. 

38 ER I, str. 704(Ibar). 
39 PHPR, str. 421. 

40 Po misljenju Mitra Pesikana koji je naveo kao primer ojk. Stub'l u nahiji Timok 
(event. Stubla ili si.) moze se citati: I:Bstwbwl „Ustobol" 1454 = Bwstwbol „Ostobil" 
1466 = Bstwbta „Istubla" 1560. M. Pesikanu se najsrdacnije zahvaljujemo. 



41 



PeHHHK CKJ 3, str. 884-885 (66poB). 



42 BHBC, str. 71, 106; Miscellanea 2, 1466, str. 25. 



32 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

od UaAdo-KsAr/ „zlatni-izvor"), UaA5oouioaT]vo, UaAdoviarjvo, 
UaAdooorjvo), EaAzofivorj/ 'von ', I Eal Azofiooarivo), UaAdoflvarjvo, 
UoAdoflooarjvco (Etnik od imena mesta /imena reke, imena izvora/ 
SaAzl8o-ovololrj- „zlatna-voda"), ISalldaecaputelno i 

Saltecapultenol (Etnik od delimicno latiniziranog imena mesta /ime 
izvora/ *Saltldlale - saput „zlatni-izvor") 43 - Grafija navedenog 
trackog bozanskog epiteta s osnovom Salte- (UaAro) metatezom 
likvida (Salte- > Slate) 44 i promenom s > z (upor. Slap > Zlapija, 
Zlap) 45 , te omeksavanjem t > c, odnosno c (upor. lat. mortis > rum. 
molalrte, s. Sipikovo, M. i V. Jasenovac itd.; molalrce, s. Halovo itd.; 
molalrce, s. Sljivar, Lubnica itd.) 46 pod uticajem vlaskog izgovora, s 
prot. I- (upor. I-stopanje, I-sfrlig itd.) dale su, u obelodanjenim 
turskim popisnim defterima iz 1455. i 1560., oblik IZLACE, dok su 
grafije s osnovom Saldae, UaA&rj- (UoAdr]-, SaAdo-) metatezom 
likvida i promenorm s > z te omeksavanjem d > d (upor. lat. delus > 
rum. deal „brdo") pod uticajem rumunskog izgovora dale, u turskom 
popisnom defteru iz 1466., oblik ZLADE. Verovatno tek nakon XVI 
veka, pod uticajem slovenskog stanovnistva, u grafijama (I)ZLACE i 
ZLADE dolazi do promene fonema a > o (upor. castellum > Kostol 
itd.) 47 , a uspostavom srpske administrativne vlasti, nakon oslobodenja 
ovih krajeva od Turaka, u prvim popisima zabelezen je oblik Zlot (kod 
Rumuna istocne Srbije cuje se izgovor Zlodt) koji se i danas nalazi u 
opticaju. 

2) imena Justinijanovog kastela UstAotsc; od vlat. grafije 
Siculotae (vlat. sicla, f. „kovnica /novca/", vlat. siclus, f. vrsta 
novca"). 49 Grafija Siculotae mogla je dati vlat. (lok pi.) Setlotes 
promenom i > e, sinkopom kratkog nenaglasenog u i prelazom tako 
nastale grupe cl > tl. Prve dve grupe su opsteromanskog karaktera, a 



43 DTGBEXVIIIl,str. 48. 

44 36opHHK XLIV 3, str. 122. 

45 TR, str. 58. 



46 BHBC, str. 204. 

47 U nizu primera imamo srednjegrcko (vizantijsko) nenaglaseno inaglaseno a da 
prelazi u srpsko o: oxcc^va < ctoeha, ilActKa > iiaoka, Katanavoq < KOTonatih, itd. U 
36opmiKXLlV 3, str. 130-132. 

48 BHJ I, str. 65; On X, str. 30, napomena 238 h 239. 

49 LLI, fasc. VI, str. 1086 (sicla, siclus). 



Slavoljub Gacovic 33 

treca cl > tl potvrdena je samo kod nekih zapadnoromanskih 50 , 
uostalom u SezXoxeq prvo rmesto /emoze biti greska. Grafija Setlote 
(nom. pi. sa -ae > vlat. -q) u slovenskom izgovoru zakonomerno daje 
*Sblote (sa juznoslovenskim uproscenjem tl > I i interpretacijom 
zavrsetka -e kao slov. nastavka lok. sing, -e), odakle je u rumunskom 
izgovoru, promenom s > z (upor. Slap > Zlapia, Zlap, *Slatina > 
Zlatina itd.) 51 i o > ga (upor. lat. rodo > rgade „nagriza" itd.) 52 , doslo 
do oblika Zlodt, a omeksavanjem fonema t > c, odnosno c (upor. lat. 
pontis > rum. puncije, odnosno puncije „most") 53 u rumunskom 
izgovoru s prot. I- (upor. I-psoder, I-sfrlig itd) 54 zabelezena je grafija 
Izl(o)ace. Grafija Zl(o)ade je nastala jednacenjem krajnjeg bezvucnog 
suglasnika u zvucni suglasnik d 55 koji, omeksavanjem u rumunskom 
izgovoru prelazi u d. Obe grafije navedenog ojkonima, u turskim 
popisnim defterima XV i XVI veka, zabelezene su u izgovoru zlotskih 
Rumuna, a uspostavom srpske administrativne vlasti zabelezen je 
oblik Zlot koji se i danas nalazi u upotrebi. 

Naime, poznato je da se u predelu Zlota u antici organizovano 
vadila ruda bakra, zlata, srebra i gvozda 56 , a od vajkada se na Zlotskoj 
reci ispiralo zlato koje se, svakako u manjoj meri, ispire i danas 57 . 
Dolaskom rimskih osvajaca na mnogim trackim, odnosno tribalskim 58 
nastambama podizu se kasteli koji su bili organizovani u sistem 
odbrane limesa. Tako je kontinuitet zivljenja nastavljen, kao sto je M. 
Mirkovic dokazala 59 za neke druge nastambe, i u kastelu EstXotsq 
koga je Justinijan izgradio verovatno povise danasnjeg sela Zlota 60 , 



50 GLR, str. 439. 



52 LH, str. 932 (rodo). 

53 LH, str. 808 (pons). 

54 BHBC, str. 204. 



57 Na Zlotskoj reci i reci Pek se i danas zlato ispire ovcijom kozom gde se u vuni 
zadrzava cak i zlatna prasina. 

58 SP, str. 11-69. 

59 GR, str. 37, 50, 55, 75 h 79. rae „Imena Laderata, Cuppae, Pincum, Taliata, 
Egeta i si. Nerimskog porekla, pokazuju da su naselja postojala i pre dolaska 
Rimljana." 

60 KC II, str. 880: „Biime cena 3noTa, ...3ana^HO on Sajenapa, Ha jeflHOM KaMeHOM 
BHcy, HMajy pa3BajiMHe oa CTapor rpaanlia kojh ce 30Be'ceocKH Kpm'. Ha 6p^y 



34 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

koliko za potrebe odbrane limesa od prodiranja Avara, Slovena i 
drugih varvarskih plemena, toliko za potrebe sto sigurnijeg 
eksploatisanja plemenitih metala sa ovoga podrucja. Kao sto su Lidani 
na reci UccktcoAoi; koja. je Zlatni pesak sobom nosila, postovali boga 
Paktola 61 , tako su verujemo i Tracani, odnosno Tribali na Zlotskoj 
reci 62 postovali svoga boga SaAdr/voic-SL. 

KANDALCE. 1455. = KANDALICE, 1560. (Timok = s. 
Kandalica, opstina Knjazevac) 63 je kontinuanta imena KavdiAap u 
oblasti NaiaovnoAiq (Nai'ooog) 64 . Ime kastela Kandilar, cija je 
kontinuanta, neosporno, navedeni ojk. Kandalce = Kandalice (upor. 
kastel Kavdapai, na gornjem Strimonu u oblasti rsppaviaf 5 , moze 
biti protumacen trackim (?) sporednim imenima (nadimcima) boga 
Aresa, KavdaioQ, Kavddcovkoje iznosi Georgiev 66 ili makedonskom 
recju Kccvdapot; av&pa£ i Kavdaioc; = Ares, na ilirsko-peonskom 
kako tumaci Tomaschek 67 dok Detschew stavlja krst pred Kandilar, uz 
objasnjenje da je, za nas najprihvatljivije, sigurno, isto sto i lat. 
candela(be)r „svecnica, kandilo" 68 . 

KLIVJE, 1455. (Klivje = Kelvije = Gelvije, od 1530. Crna 
Reka) = KRIVIR, 1560. = KRIVI VIR, 1586 (Crna Reka = Krivi Vir, 
opstina Boljevac) 69 od osnove Kliv- = Kelv- = Gelv- < trac. gvel 
„izvor, vrelo" < ie. *giklna „izvor, vrelo (upor, nem. Quelle „izvor, 
vrelo") 70 + prid. suf. -je, odakle je rotacizmom doslo / > r 71 pa je od 

MuKyjbH, BHme 3noTa, CTapii je rpa^...". Jedan od ova dva, navedena, lokaliteta bi 
mogao biti Justinijanov kastel koji je zabelezio Prokopije u svom„De aedificiis". 

61 LH, str. 745. 

62 Vrhovno tracko bozanstvo koje se postovalo na rekama, pored izvora i 
mocvarnih mesta je Zeus Allai. Vidi u DTG BE XVIII 1, str. 20. 

63 BIIBC, str. 61, 121. 

64 EHJ I, str. 62; NaioouTtoAig, Procop., De aedif. IV 1; Nouoooc;, Procop., Bell. 
Goth.II 40. 

65 SP, str. 197. Germania je pogranicni grad izmedu Trakije i Ilirika. Ime kastela 
Germania treba uporediti sa trackim nadimkom boginje Diane Germe-tithe ciji koren 
potice iz ie. *g wh erm- „toplo, vruce", dakle radi se o termalnim vodama (kao reliktni 
ostatak u nas je ostala rec d e r a m). 

66 DTG BE XVIII 1, str. 38. 

67 SP, str. 197. 

68 ER II, str. (kandel); SP, str. 197. 

69 BIIBC, str. 105; TEM 42, str. 30, 51-53. 
™Pa3BHTaKXXV3, str. 99. 

71 BS II, str. 99. 



Slavoljub Gacovic 35 

osnove Kliv- nastao slov. prid. kriv(i) + vir odakle je disimilacijom v-v 
> 0-v doslo do grafije Krivir, a nesto kasnije do grafije Krivi Vir koja 
se odrzala do danas 72 . 

KRAVJE, 1455 = Dolne KRAVJE, 1560. (Svrljig = s. Kravlje, 
opstina Nis) 73 od mediteranske (kelt.-ilir.) reci grav(a) „kamen" 
(Juzno nadomak s. Kravlja nalazi se poveci kameniti brezuljak u 
obliku dela na cijem platou se nalaze ostaci ranovizantijskog kastela 
regije Naissopolis /Naissos/ 14 ) + prid. suf. -je (upor. ojk. 
GRUZAVEC), s prisutnom pojavom prelaza g > k kao npr. starije 
Sfrljig > Esferlik itd. 

KRAVUN, seliste 1560. (Zagorje) 75 od mediteranske (kelt.- 
ilir.) reci grav(a) „kamen" + -un (upor. imenice gorun „vrsta hrasta", 
iglun „vrsta igle", bogatun „bogatas" itd.). 

LABCE, 1455. = LABINCE, moze se citati LABINAC i 
LALINCE, 1466. (Klivje) = LILINCE, 1560.* (Crna Reka) 76 od slov. 
osnove lab- dobivene metatezom likvida od ie.*alb(h)- „belo mat, 
bledo, sur, siv" + ce (upor. „etnikot L'abi, na edno albansko pleme od 
Epir, nastanat so posredstvo na slovenskiot od Albi... Ima zivi svedoci 
vo Ohrid koi znaat deka L'abi /a taka bile narekuvani i Vlasi od Epir/, 
po tradicija doafale so svoite stada na Galicica i Baba kraj Bitola." 101 
10., 1982, str. 317./). 

Male Gorne KRAVJE, 1560, 1586. (Svrljig) 77 , vidi Gorne 
KRAVJE. 

MUCKOVCE, seliste 1560.(Crna Reka) 78 je kontinuata imena 

Justinijanovog kastela Mouv^inapa (Mutzipara) iz oblasti 

' AkvevioIo) (Aquis) 19 od trackog nomena ili ilirskog kognomena 



72 Valja napomenuti da su sve tri oblasti Klivje, Vinisnica i Crna Reka dobile svoj 
naziv prema imenima naselja Klivje koje se u obliku Krivi Vir odrzalo do danas, 
Vinisnica koja se po misljenju nekih autora odrzala u top, Visnjar i Crna Reka koja se 
do danas odrzala u top. Crna Reka u ataru s. Donje Bele Reke. 

73 BHBC, str. 81, 150. 

74 BHJ I, str. 62. Ovde kod s. Kravlja ubicirali smo kastel Groffes koji je u VI 
veku pripadao regiji grada Nisa. 

75 BHBC, str. 118. 

76 BHBC, str. 67, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 22,napomena 30. 

77 BHBC, str. 152. 

78 BHBC, str. 107. 

79 BHJ I, str. 65. 



36 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Muci(anus) (trac. napa „bara" 80 ) + ko +(o)v + ce. 

NISEVCE, 1455, 1478-81. = NISOVCE, 1560. (Svrljig = s. 
Nisevac, opstina Svrljig) 81 je kontinuanta imena Justinijanovog kastela 
Naioo(o<;) (Procop., Bell. Goth. II 40) u okolini grada NaioovnoXit; 
(Procop., De aedif. IV if 2 + ev + ce. 

TtRGOVISTE, 1455, 1560. (Timok = s.Trgoviste, opstina 
Knjazevac) 83 od slov. trgoviste „grad, mesto gde se trguje, gde se drze 
sajmovi, trgovacki centar, sajmiste, pazariste, varosica; pijaca" < 
sveslov. i praslov. *tbrgb „mesto gde se trguje (feudalni trg nalazi se 
ispod utvrdenog grada, zamka)" 84 < ilir. terg- „negotium, trgovacki 
poslovi". Vazna je cinjenica da Albanci kao balkanski starosedeoci 
nisu preuzeli juznoslov. tng nego su zadrzali svoj predslov. oblik 
tregef. „trg" 85 , onda valja istaknuti da se na natpisima lat. negotiator 
„trgovac" prevodi ilirskom recju tergitio sto nam daje uporiste za 
tumacenje top.(ojk.) Tergeste > *Trzst „trziste" > Trst, te prema tome 
Tergeste kao i navedeni ojk. Tbrgoviste je izvedenica od terg- 
potvrdenog u znacenju „negotium" vec u rimsko doba (upor. 
Tergolape, Opitergium i Tergilam; po misljenju Ribezza *terga > alb. 
terge je mediteranska rec). Prasloveni su do ove mediteranske reci 
dosli - kako pretpostavlja Skok - preuzimanjem balkansko4at. terg- u 
V veku na dunavskom limesu 86 . 

TtRGOVISTE, 1455, 1560. (Banja = s. Trgoviste, opstina 



81 BHBC, str. 77, 135; Miscellanea 2, 1478-81, str. 126. 

82 BHJ I, str. 62-65; ITOA, str. 36-38; Holderovu pretpostavku daje osnova imena 
grada Naiss(us)a keltska, nastala prema imenu reke Navissus, dopunjuje Tomaschek 
cinjenicom da se u dolini Morave, Nisave i Dunava nalaze imena koja nose keltska 
jezicka obelezja (Singidunum, Taliata, Remesiana i dr.). Bugarski lingvista Decev 
zastupa misljenje da je osnova Naiss(us) tracka i objasnjava je pomocu ie. Korena 
*snau „teci" koju su prihvatili i drugi ugledni lingvisti. Majer, Skok i Krecmer iznose 
argumente u korist ilirske komponente u osnovi imena Naiss(us). 

83 BHBC, str. 77, 144. 

84 ER III, str. 498 (trg). 

85 PHPR, str. 1464 (trg). G. Meyer iznosi misljenje daje rec TERGA, ilirska, sto 
svakako podrazumeva da su onda Albanci potomci Ilira, sto je u literaturi kasnije 
opovrgnuto. 

86 ER III, str. 498-499 (trg); ER III, str. 510 (Trst 2 ). Grafija ovde navedenog 
ojkonima bez slov. pridevskog suf. -ov imala bi oblik Tirziste (upor. Trzic), a suf. - 
iste dolazi od ilir. -este. 



Slavoljub Gacovic 37 

Soko Banja) 87 , vidi ojk. TLRGOVISTE. 

TtRGOVISTE. 1455, 1466. (Belgrad), 1560. (Polomje = s. 
Trgoviste, Mihajlovgrdski okrug, Bugarska) 88 , vidi ojk. 
TTjRGOVISTE. 

TtRGOVISTE, 1560. (Zagorje) 89 , vidi ojk. TtRGOVISTE. 

FALOVO, 1530-35. = HALOVA, 1560. = FALOVO, 1586. 
(Krivina = s. Halovo /rumunsko stanovnistvo ovoga sela izgovara 
Alova/, opstina Zajecar) od slov. halov „zljeb, canalis ligneus 
diversis usibus" 91 < trac. ala „tecnost, potok" < ie. *ola < ie. korena 
*el-: *ol- „tecnost" 9 " sto je doista moguce ako je verovati legendi 
koja kaze da se nekad s. Halovo nalazilo na levoj obali Timoka, na 
mestu zvanom Manasciria (Manastiriste) gde se jos uvek mogu videti 
ostaci srednjovekovnog manastira i izvor zvani Tutur (Studena Voda) 
pored samog puta Zajecar - Halovo (upor. trac. bozanski epitet Zeusa i 
Here AAAdifipievoi 93 ; ovaj kult se postovao, uz prinosenje zrtava 
paljenica i levanica, na mocvarnim mestima bogatim vodom, sto se do 
danas odrzalo kod s. Halova u paganskom obredu „davanja pomane 
Alama" na mocvarnom mestu zvanom Lacu lu Giga; valja reci i to da 
u uzem ataru s. Halova ima 13 mocvarnih mesta). 

CESTE GRAB, seliste 1560. (Timok = s. Sesti Grab, opstina 
Knjazevac) 94 od sveslov. prid. ceste (gen. sing, f.) gde -e- potice od 
stcslov. q 95 ; cesta „gusta, mnogobrojna, puna, zarasla" (upor. „Karu 
ostavimo u cesti a s topom potrcimo prema Turcima", „Zapleo se u 
cesti rogovima", „Jer su ceste u Latina straze" itd.; selo Cesta „u 
okrugu aleksinackom", „Njiva u Cesti" i „Zabran u Cesti" u „okrugu 
kragujevackom" itd.; top. Cestak i red cestan „gusta suma, silva 
densa" u primeru: „Cesta gora cestana, pod cestanom poljana" itd.) 96 i 
slov. grab „carpinus betulis Linn." sa disimilacionim ispadanjem 



87 BHBC, str. 87, 132. 

88 BHBC, str. 89, 122; Miscellanea 2, 1466, str. 57,napomena 57. 

89 BHBC, str. 123. 

90 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 107. 

91 Rjecnik JAZU, str. 560 (HALOV„zljeb")- 

92 ET, str. 29, 72. 

93 DTG BE XVIII 1, str. 20. 

94 BHBC, str. 131. 

95 ERI, str. 313(cest'). 

96 Rjecnik JAZU 4, str. 949-951. 



38 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

praslov. suf. -n> < praslov. grabn, < stmak. ypafiiov „7tpivivov rj 
5puivov £uAov" (upor. umbr. ime bozanstva Jupiter Grabovius 
/Tabulae iguvinae/, onda Grabaei proprieque dicti Illyrii /Plin. Ill 
144./ i ime ilirskoga kralja rpdfioc;) 91 . 

112 

Razume se, ako je snaga bilo kog jezika ne samo da stvara svoj 
autohtoni ojkonimijski fond nego i da stvara mogucnosti primary a 
tudih osnova u nazivima naselja koja su mu potrebna za orijentaciju u 
prostoru, onda je na prostoru Stracimirove vidinske knezevine, 
odnosno na prostoru Vidinskog sandzaka takva snaga i potvrdena u 
slojevitoj ojkonimiji koja se zadrzala u turskim defterima, do kraja 
XVI veka, a negde, u toponimiji ili hidronimiji do danasnjeg dana. 
Tako ukoliko smo uspeli, nesto od ojkonimije Vidinskog sandzaka, 
objasniti autohtonim balkanskim nasledem, dolaskom Rimljana i 
uspostavljanjem njihove vlasti mnoga autohtona balkanska naselja, 
buduci preimenovana, sacuvala su potom vekovima latinske osnove u 
svojim nazivima. 

ALDZAR, 1455. = ARCAR, 1478. = ARCAR, 1560. (Zagorje 
= s. Arcar, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 98 , je ojk., s pogresnom 
turskom grafrjom u prvom popisnom defteru, izveden od antickog 
naziva kastela Ratiaria" metatezom likvida. Naziv Ratiaria, Holder 
ubraja u keltske reci 100 , Krahe smatra da je Ratiaria mogla pripadati 
ilirskim govorima jer se suf. -aria srece u ilirskim toponimima 101 , 
Tomasek dovodi naziv u vezu s lat. ratiarius „splavar" i ratiaria 
„splav" , sto prihvaca i Decev . Besevliev drzi da je Ratiaria 



97 ER I, str. 598 (grab). 

98 BHBC, str. 90, 1 17; HBH XIII, str. 111. 

99 Ovaj anticki kastel se spominje u mnogim pisanim dokumentima. To su:Tab. 
Peut., segm.VII;Itin. Ant. 218;Ptol. Ill 9, 4; Cod. lust. IV 33,5 (VI 59,8; VII 60, 3; 
VIII 14, 21.);Pa5api<x, Dio Cass. LI 25, 8; 'Pcmapia;, Prise, gr. 3 (FHG IV p. 73; 
fr. 8 p. 93); ' Pa£apia,Hierocl. Synecd. 655;'PaTiapi'a<;, Procop., De aedif. IV 6; 
Pa-cripiav, Teoph. Symoc. Hist. I 8, 10; Teophan Chron. 257, 13 i Not. dign. or. XLII 
43. 

100 AS I-III. 

101 DABGN. 

102 DAT I, II, 1-2 (korisceno II, 2, 69). 

103 DTS (KopHinheHo, 391). 



Slavoljub Gacovic 39 

nesumnjivo latinska rec 104 , nastala od lat. ratis „brod" ili od lat. 
ratiaria „ona koja je u vezi sa brodovima" 105 . 

ASNICE, 1560. (Crna Reka = s. Osnic, opstina Boljevac) 106 
izveden metatezom od lat. asin/us/ „magarac" s prelazom a > o wl + 
ce. 

BANICA, 1466. = BANICE, 1560. (Crna Reka = hidr. Banjica, 
atar s. Krivelja, opstina Bor) 108 od apelativa banja (stslov. bank*) 
preuzet od lat. balneum „banja, kada" (upor. ojk. Banica u Lerinskom 
kraju) + ica. 

BANICA, 1530-35. = BANICE, 1560. = BANICA, 1586. 
(Fetislam) 109 , vidi Banica. 

BANJA, 1455. = BANA, 1466. = BANICA ili BANjICA, 1483. 
=BANICE, 1560. (Timok = top. Banjica /„Rgoska Banjica"/, atar s. 
Rgosta*, opstina Knjazevac) od banja, banjica, banjice „izvor/i/ 
termalne vode" preuzeto od lat. balneum „banja, kada". 

BANJA, 1455. = BANICA, 1454-79. (Timok) 111 , vidi BANJA. 

BANJA, 1455. = BANICA, 1466. (Vinisnica, od 1530. Crna 
Reka = verovatno Gamzigradska Banja, opstina Zajecar) 112 , vidi 
BANJA. 

BANJA („sama BANJA"), 1455. (Banja = grad Sokobanja, 
opstina Sokobanja) 113 , vidi BANjA. 

BERKOVCE, 1455. = PERKOVICA, 1466. = PIRKOVCE, 
1560. (Svrljig = mozda s. Pirkovac, opstina Svrljig) 114 je ojk. cija se 
prva zabelezena grafija moze protumaciti od: 1) Li. Berk(o) 115 + ov + 
ce; 2) prednjeg clana dvosloznog imena Justinijanovog 
kastela BepKa(6iov) u oblasti NccioovnoAiQ (Nai'aaoc) 116 koji je 



104 JThMhT II (korisceno, 283-284). 

105 RG, str. 74-81. 

106 BHBC, str. 106. 

107 LH, str. 114. 

108 BHBC, str. 106; Miscellanea 2, 1466., str. 44, napomena 150 

109 BHBC, str. 109; TeM 31-32, str. 80, 102. 

110 BHBC, str. 66, 130; Miscellanea 2, 1466., str.31. 

111 BHBC, str. 69; HBH, str. 107. 

112 BHBC, str. 79; Miscellanea 2, 1466., str. 20. 

113 BHBC, str. 82. 

114 BHBC, str. 82, 136; Miscellanea 2, 1466., str. 44. 

115 PJIHC, str. 36 (Berko). 
1I6 BHJI, str. 62. 



40 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

nastao od slat, berc (rum. berka) „breg, glavica (brda), brezuljak" 117 
(zadnji clan 5iov navedenog dvosloznog imena verovatno je nastao 
prema imenu grada Aiov u Eubeji, na Atosu i u Makedoniji, na 
podnozju Olimpa) 118 + ov + ce. 

Druga zabelezena grafija navedenog ojkonima moze se 
protumaciti od: 1) Li. Perk(o) 119 + ov + ica; 2) trackog imena boga 
ITepKco (dativ) < ie. *perk w o- = lat. quercus „hrast", koga valja 
uporediti sa stlitv. perk(unas) „bog nevremena, sevanja" kome je 
posvecen hrast (Ovo tumacenje se potkrepljuje imenom mesta 
ITspKTj starog imena Trakije, IIspKCOTTj grad izmedu Abidosa i 
Lampsake. Uporedi postovanje svetog hrasta u Dodoni.) 120 + ov + ica. 

BLIVANAC, 1530-35. = BLIVANOVEC, 1560. = 
BLIVANAC, 1586. (Krivina = bivse s. Bljuvanovac, danas s. 
Veljkovo, opstina Negotin) 121 od lat. bilium (gen.pl.) < lat. bills 
„zuc" 122 s disimilacijom l-l > o-l i konsonantskim u(=v) odakle 
potice osnova bliv- + an + ac (upor. slov. paralelu ojk. ZUCKOVCE). 

BURUDINO, 1455. = BURDIN, 1478-81. = BURUDINO, 
1560. (Svrljig = s. Burdimo, opstina Svrljig) 123 je kontinuanta imena 
Justinijanovog kastela BovpSconsQ koji je bio podignut u okolini 
grada NdioovnoXiq ■ (Ndiaaoq) 124 \ cija slozenica potice od opste rom. 
osnove burd- (bord-) germanskoga porekla 125 „potleusica, kucerak, 



117 LLI, fasc. I, str. 115 (berc) 



118 GH, str. 218 (Aiov); DTG BE XVHI 1, str. 30. Uporedi ime boga Aiv „Zeus" 
u samotrackom natpisu, prednji clan trackih dvosloznih Li. Dini-bales, Aive - Sivig, 
Aivi - $r|TT|<;, Aivi - Kevog, Dini-Lanis, Dini-nithus, odnosno -bithus, Dini-/tra/lis ili 
hipokoristike Aiveg, Dines, Aivvix;, Aiviag, Aivvov. 

U9 PJIHC, str. 156(nepKo). 

120 DTG BE XVIII 1, str. 46. 

121 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 106. 

122 LH, str. 146; BS II, str. 98 (baran). Uporedi ime ovci i kozi, birova i birka 
„zuta" s osnovom bir- od osnove bil- <lat. Wilis 'zuc'; prelaz 1 > r ukazuje na jedan 
rumunski dijalekat u kome je postojao rotacizam. Vidi BS II, str. 99 (birka i birova). 

123 BHBC, str. 82, 136; Miscellanea 2, 1466., str. 161. 

124 BHJ I, str. 63, napomena 144a „Tomaschek, Die alten Thraker II 2, 61 rastavlja 
na BoupS-OTtec;, pretpostavljajuci da drugi deo ove tracke slozenice op, ap znaci 
'voda'. Ako je tako, onda kastel treba traziti na nekoj recici ili kraj kakva izvora'. 



Slavoljub Gacovic 41 

koliba, zemunica" 126 + ino (upor. kastel Bovpdopiva, oblast 
Remizijane 127 , kastel Bovpdinccpa kod Filipopolisa /Plovdiv, 
Bugarska/ u Trakiji 128 , kastel Burdigalense protumacen kao „grad 
Gala" = grad Bordo, Francuska 129 ) + o)ne(;< trac. op, ap „voda, potok, 
izvor" > vl. apa „voda" (upor. Justinijanov kastel KdooGJnst; u 
Makedoniji, Asvpioneqw Iliriji 130 ) 131 . 

VIDIN, 1455., 1560. (Vidin = grad Vidin, Mihajlovgradski 
okrug, Bugarska) 132 je ojkonim izveden, po misljenju Iv. Sismanova, 
od slov. GSAHN, a zblizavanjem s glagolom ea'kth sa obrazovala 
grcko-turska forma b^a^in^ koja je dala konacnu grafiju Vidin. K. 
Jirecek za ime Vidin pretpostavlja da je od forme bsahn koja je 
nastala usled glasovnih promena slov. jezika od Bononia. 133 St. 
Mladenov izvodi grafiju od stbug. g^aini < Bodonia < kelt. Bononia 
usled disimilacije n - n > d - n, a St. Romanski izvodi Vidin < 
Eft a % ink < Budinia < Bodonia (disimilacijom n — n > d — n) < 
Bononia. 134 V. Mikov, smatra da je danasnje ime Vidin grcki izgovor 
stbug. forme gzamnz < lat. Bononia, dok VI. Georgijev smatra da je 
ime Vidin nastalo od stbug. forme *BBA r Ainb koja predstavlja 
pozajmicu od kasnolat. (prarumunsko) Budunia, koja s disimilacijom 
n - n > d - n predstavlja pravilnu izmenu kelt. Bononia u lokalnom 
kasnolatinskom dijalektu. 135 Jedno sasvim novo misljenje, u vezi s 
imenom Vidin, izneo je V. Vtlov, po kojem se srednjovekovna forma 



126 Rekognosciranjem terena u ataru s. Burdima ubicirali smo ruine omanje 
kvadratne kule koju mestani nazivaju Crkviste ili Martina crkva, po imenu neke babe 
Marte - crkvarke, koja je kazu otkrila ovo sveto mesto. Promer ovog doista malog 
utvrdenja je u vanjskom opsegu 17 X 17 m, materijal je netesani kamen utopljen u 
negasenom krecnom malteru. Jugoistocno od ove mine, nekih 500-600 m, nalazi se 
mocvara, odnosno barustina u opsegu nekih 150 X 60 m, a na oko 2000 m od sela 
Burdima nalazi se selo Izvor (Burd-opes = Burdimo + Izvor). 

127 BHJ I, str. 64. 

128 Filipopolis = Filipov grad (Filip je otac Aleksandra Makedonskog) se ranije 
zvao na trac. Pulpudeva = Plovdiv prozvan od Slovena. 

129 3KJ I, str. 80. 

130 SP, str. 60. 

131 BS VII- VIII, str. 37 (BURDIMO) 

132 BHBC, str. 73, 99." 

133 IIEHE, str. 575, 576; HE, str. 123. 

134 HCEC, str. 485-494; HEE, str. 200, 201; H^KF, str. 654-656. 

135 IB, str. 54, 59; BEE, str.60, 61. 



42 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

E&A&iNh ne vezuje s antickim imenom Bononia, vec je nastala od 
slov. GdAZN, GAA^Hb „drveni sudovi s cilindricnom formom; kace, 
bacve", pretpostavljajuci da, dolaskom na Balkan, Sloveni nisu imali u 
svom jeziku red za kule koje su bile najupecatljivije u zidinama 
ranovizantijske Bononije, a koje su im po formi licile na drvene 
sudove (V. Vtlov vrsi uporedenje imena s. ebamno, sada s. Badino 
kao da je dubletna forma za ime BSA^iHb). 136 U svom opseznom radii 
M. Nikolova, u osnovi imena grada Vidin, nalazi tracko ime *Pandc5n 
/ *Bandun „mocvarno zemljiste, blatnjavo mesto, grad postavljen na 
blatistu (Blatnograd)" gde iznosi mnoga imena kastela iz 
kasnoantickog i ranovizantijskog perioda, koji su se nalazili nedaleko 
ili na samoj obali Dunava. Njena rasprava se, ukratko, moze prikazati 
na sledeci nacin: trac. *Pandcon / *Bandun > stbug. *e©ya*in& / 
*exa*ihb > *EaA^iHb > *ea*ih > *eahh > grc. BidivqQ > novobug. 
Vidin. 

GAJTANINO, 1560. (Polomje) 138 od l.i. Gajtan < lat. 
gaitan(um) „pas, pojas" (Du Cange nalazi gaitanum kod Marcela 
Empirika), odakle u prenosnom znacenju moze biti „(zemaljski) pojas, 
zona" + ino. P. Skok pretpostavlja da je rec gaytan „tkanje (sirit) za 
ukras haljine" balkanski turcizam nepoznatog porekla (?) iz oblasti 
nosnje (upor. rum. gaitan, cine, gaitane, alb. i bug. gaitan, srp. gajtan, 
novogrc. yaivdvi), dosla preko grckoga iz italijanskoga prid. gaetano 
od imena grada Gaeta. 

GAJTANCI, 1454-79. = GAJTANCE, 1560. (Zagorje = s. 
Gajtanci, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 139 od porodicnog 
nadimka Gajtanci (upor. Ivkovci, Kalpackovci, Lapljinci, Misinci, 
itd.) < l.i. Gajtan (vidi ojk. GAJTANINO). 

Gorne i Dolne MIREVA, 1455. = Gorne MIREVO, 1466. 
(Klivje) = Gorne MIREVO, 1454-79. = Gorne i Dolne MIROVA, 
1560. (Crna Reka = s. Mirovo, opstina Boljevac) 140 je ojk. izveden od 
slov. mir „zid" < lat. murus „zid" s pojavom prilagodavanja 
romanskog u > y > i do kraja XI veka (upor. ojk. Mirjevo, 1467., 



136 HHCB, str. 135-137. 

137 KB3H, str. 77-92. 

138 BHBC, str. 122. 

139 BHBC, str. 118; HEH, str. 1 15. 

140 BHBC, str. 68, 105, 127; Miscellanea 2, 1466., str. 35; HBH, str. 127. 



Slavoljub Gacovic 43 

oblast Zdrelo i manastir Mirljevo, 1467., oblast Ravanica u Kadiluku 
Branicevo 141 , naselje Mirijevo u Beogradu, top. Mira koji se odnosi na 
rusevine rimskog Fulfinija i top. Mirine za starohriscanski kompleks 
iz VI veka nedaleko od rimskih rusevina, onda top. Miri /Na Mireh/ u 
Jurandvoru, Merisce i Mirac pod Krasom, te top. Merisca 
severozapadno od Stare Baske 142 , a od srpske paralele upor. ojk. Zidna 
1455., nahija Svrljig, ojk. Zidanik 1455., 1483., nahija Zagorje, ojk. 
Zastine 1455., 1483., 1560., nahija Crna Reka, itd.) + eva (-evo, - 
ova). Da, u vise grafija, navedeni ojk. Mirovo potice od mir < lat. 
murus „zid" posredno nam potvrduju navodi Stevana Macaja kada 
nabrajajuci redom utvrdenja, na podrucju Crnoreckog okruga, iznosi: 
„U Mirovu u brdu Zabrezu razvaline covecijeg boja visoke", a potom 
kada govori o monolitnim kamenim blokovima sa grubim siljkovima 
uvis postavljenim u jednakom razmaku, kruzno razmestenim s dva-tri 
veca kamena bloka u sredini slozena, sto nas podseca na Stonehenge 
(St'ounhendz) u Engleskoj, napominje da je „Najznamenitiji ...bio 
ispod Rtnja do sela Mirova...". 143 

Gorni LOM, 1455., 1560. (Polomje = s. Gorni Lom, 
Mihajlovgradski okrug) 144 je nastao metatezom likvida od imena 
antickog kastela Almus i promenom lat. (romanskog) a > slovensko o, 
pojava koja je bila zavrsena do kraja VIII veka (upor. hidr. Almo kod 
Rima). 145 

GURGUSEVEC, 1455. = GURGUSEVCE, 1560. (Timok = 
grad Gurgusovac, danas Knjazevac) 146 od slat, gurgus „dolinica, 
vrtaca, plodna ziratna zemlja" 147 + ev + ec (-ce) („zemlja ili skup 
zemalja dobre vrste, koja je naplavljena od bregova sa svih strana 



141 BT, str. 169, 187. 

142 IT, str. 66-67, 69, 75, 79. 



143 TnacHMK Cy,H, 73, str. 98, 103. Prilikom rekognosciranja terena u ataru s. 
Mirova ubicirali smo razvaline „U Mirovu na brdu Zabrezu" koje navodi Stevan 
Macaj; Recnik SANU 3, str. 378 (mir 2 ) nalazimo „Grad opasuju starodavni miri"; IT, 
str. 77. nalazimo „Severozapadno od Lopara na rtu ZIDINE nalaze se ostaci anticke 
...arhitekture na koji se lokalitet odnosi ime MIRINICE" i na str. 79. nalazimo 
,,...1070. navode se dva imena za isti lokalitet... 'a castro latine MURULA vocitato, 
sclauonice STENICE' " na lokalitetu anticke Ortople. 

144 BHBC, str. 89, 113. 



LH, str. 73. 



145 

146 BHBC, str. 67, 113. 

147 ER I, str. 598 (Tp-TpK-). 



44 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

djelovanjem vode, zove se... na Krku, dolac... Za ovakav teren postoji 
na Krku i lat. termin gurgus" Ui ) koji je verujemo postao predium 
isluzenih legionara (cohors I Montanorum, cohors I Tracum Siriaca i 
cohors II Aurelia Dardanorum) 149 iz obliznjeg kastela Timacum Minus 
( Timagon, Tifxa&o^ico/u) 150 ili od lat.gurgus(tium) „kanaba = konoba, 
krcmica, koliba" 151 + ev + ec (-ce) kojih je svakako moralo biti uz 
kastel Timacum Minus, kao sto ih je bilo pored mnogih kastela sirom 
rimskog carstva. 152 Sa terena istocne Srbije, osim navedenog ojkonima 
s osnovom g u r g u s, donosimo jos top. Gurgumeu < gurgu(s) + 
meu(s) „moja zemlja" u ataru s. Halova, top. Gurgul < gurgu(s) + l(ui) 
„njegova zemlja" i hidr. Ogasu Gurgului < ogasu gurgu(s) + lui 
„potok njegove zemlje" u ataru s. Krivelja, a sa istocnojadranske 
obale, koja je uveliko toponomasticki vec obradena, donosimo 
nekoliko nama potkrepljujucih primera iz XIV veka, sa ostrva Krka: 
apud gur gum de Gamayla (1318.), gurgelus Favilus (1326.), 
gur gu s Favilus (1350.), gur g u s de Coltelo (1398.) i g u r gus 
de Fane (1398. ) 153 (upor. Grkmork < g/u/rgu Marc/u/ 54 , 
Grdimankanj < gur gus de Menkonja /augmentativ na -onja od Menco 
< Dominicus/, Gurdic < gurgite /disimilacija g - g sa. velarnim 
izgovorom > g - d, -it < icl, Skurda <*ex-gurgitare, itd. ). 

G. MUSNIK, 1530-35. = Gorne MUSNIK, 1560. = G. 
MUSNIK, 1586. (Krivina = top. Masnik, atar s. Trnavca*, opstina 
Zajecar) 156 od osnove mus-/mus- „mazga, magarac" iz 
pretpostavljenog balkansko-lat. primitivuma *muscus (upor. trsc.-tal. 
mus, furl, muss m. prema /. musse, mlet. muso „magarac, osao, 



149 Pa3BHTaK XXIV , 6, str. 82-83; RG, str. 123: „U ranocarsko doba, sve do 
Hadrijana, vojnici su pri otpustawu iz legije najcesce dobijali zemqisne parcele na 
teritoriji rimskih kolonija... ". 

150 BHJ I, str. 64-65, napomena 149. 

151 LH. str. 460 (gurgustium). 

152 Pa3BHTaK XXIV, 6, str. 84: „To su, uglavnom, zanatlije i trgovci koji su cesto 
ostajali kao stanovnici n a s e lj a koje se vremenom formira oko t v r d a v e"; RG, 
str. 93: „Naselje pored vojnog logora u Ravni je imao karakter k a n a b a, u kojima su 
veliki procenat stanovnistva cinili isluzeni vojnici i njihove porodice". 

153 3KJ II, str. 74-75. 

154 IT, str. 71. 

155 ER I, str. 598 ( Gr-/Grk-). 

156 BHBC, 100; TEM 31-32, str. 81, 106. 



Slavoljub Gacovic 45 

asinus", istrocakav. mus, m. „osao asinus", prema f. musa „oslica, 
magarica, asina", crnogorski uzvik musj, musjo, koji se koristi 
prilikom dozivanja magaraca ima veze s alb. mushk m. „mazga" 
prema/. mushke, odakle cine, musga „mazga" i rum. musgoiu i s lat. 
mulus, koje je nastalo iz *muslus) 151 + nik, sto bismo preveli kao 
„magarnik, mazgarnik" (upor. slovenske paralele, top. Ovnarnik, 
Siljegarnik, Kravarnik, Konjarnik, Mazgarnik itd.) i slov. prid. gornje. 
Dalja veza osnove mus-/mus- c maloazijskim etnikom Mvooi]t vrlo 
verovatno, po misljenju P. Skoka, jer su oni prema Anakreontu 
pronasli /ui£ic ovcov npoc; innovq, a prema Meillet-Ernoutu 
*muscus i millus mediteranske su reci kao i asinus „osao, magarac". 158 
Dolne LOM, 1455. = Dolni LOM, 1560. (Polomje = s. Dolni 
Lom, Mihajlovgradski okrug) 159 je nastao metatezom likvida od imena 
antickog kastela Almus < lat. almus „rodan, plodan" i promenom lat. 
(romanskog) a > slovensko o (upor. hidr. Almo kod Rima). 160 

DOLNE MUSNIK, seliste 1560. (Krivina) 161 , vidi G. Musnik 
ZAJECAR, 1466., 1560., (Crna Reka = grad Zajecar) 162 je 
naselje u kome su, po uverenju Dusanke Bojanic, ziveli vojnuci i 
martolosi mnogo ranije od popisa 1466. godine zbog znacajnog 
strateskog prelaza na Timoku u daljnjim osvajanjima prema 
Beogradu. 163 Navedeni ojk. je potom zabelezen u putopisu Evlije 
Celebije 1663. godine s grafijom Sama Cajir lM , a u izvestaju 
austrijskog potporucnika Franca Ksavera Pokornog 1784. godine 
zabelezen je s grafijom Saicsar. 165 U Danici V. St. Karadzica 1827. 
godine iznet je podatak da „na utoku velikoga i maloga Timoka imaju 
zidine Zajecar" 166 gde se nalazi, delimicno istrazeno anticko 



157 ER II, str. 490 (mus). 

158 ER II, str. 490 (mus). 

159 BHBC, str. 89, 122. 

160 LH, str. 73 (almus). 

161 BHBC, str. 100. 

162 BHBC, str. 104; Miscellanea 2, 1466., str. 38, napomena 128. TEM 42, str. 56. 
gde se iznosi podatak da je Zajecar pripadao carskoj hasovini koja se sastojala„iz 
stanovnistva sa statusom filurdzija, koji je ukinut upravo...l560. godine". 

163 TEM 42, str. 72. 
1 Pu topis II, str. 106. 



165 CnoMemiK CKA LXXXII, str. 40, 42. 
166 rCOC, str. 51. 



46 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

utvrdenje 167 koje se spominje, u turskom popisnom defteru 1560. 
godine, kao selo pod imenom Kostol 168 < lat. castellum „utvrdenje" 
(1827.), valja smatrati da su u dubokoj proslosti bili jedno naselje, pod 
imenom *Castel Saetar, koje se tokom vekova razdelilo na dva imena 
dvaju posebnih naselja (upor. Justinijanov BovpSconsQ cije se ime 
razdelilo u ime sela Burdimo i Izvor, opstina Svrljig). Na temeljima 
antickog kastela izgradeno je, verovatno, u vreme Justinijanove 
obnove limesa u VI veku, ranovizantijska tvrdava, 169 koja je krajem 
XI i pocetkom XII veka bila ukljucena u sistem utvrdenja za odbranu 
teme Nisa i podunavskog Braniceva 170 od navale Pecenega, Kumana i 
Uza. 171 Kontinuitet naselja, svakako, postoji, a ime Zajecar mozemo 
izvesti od vlat. saettarius „strelac" (vlat. saetta „strela") 172 : lat. 
Sagittarius (lat. sagitta „strela") 173 (upor. slov. paralelu s. Strelac, 
opstina Babusnica, Srbija) s promenom s > z (upor. Slap > Zlap, 
Zlapija itd.) 174 i t > c kao npr. anticka Ratiaria > danasnji Arcar pod 
uticajem izgovora srednjovekovnih vidinskih Vlaha. 

KARBINCE, 1455, 1466. (Belgrad), 1530-35, 1560. 
(Polomje), 1586. (Krivina = s. Karbinci, Mihajlovgradski okrug, 



167 TjiacHHK CYfl 73, str. 97. 

168 AHC, str. 141: „Na uscu Dubokog potoka u Timok kod Zajecara, na lokalitetu 
Kostol, nalazi se rimski kastel cetvrtastog oblika, dimenzije 40 h 35 m sa cetiri 
okrugle ugaone kule." 

169 CTapHHap VIII 1-2, str. 21-22; AHC, str. 141: „Kastel je mozda i vizantijski". 

170 HB, str. 297, napomena 2: „U XII veku posebnu temu sacinjavala je, prema 
Honijatu, oblast Beograda i Braniceva, a prema Kinamu, oblast Braniceva i Nisa. 
Njen duks je bio Andronik Komnen, docniji car.". 

171 Jovan Skilica u svom delu Kratka Istorija spominje upade Pecenega i u Meziju 
1026, 1034/36. itd. Mihajlo Psel, u svom delu Hronografija, nas obavestava o 
upadima Pecenega u saveznistvu sa Uzima 1064. godine. Mihajlo Atalijat nas 
obavestava o prelazu Pecenega preko Dunava 1048. i o upadima Uza 1064. godine. 
Arhiepiskop Teofilakt Ohridski nas posredno obavestava o upadima Kumana u oblast 
Vidinske episkopije 1094. godine. Ana Komnen u svom delu Aleksijada spominje 
veoma pouzdano upad Kumana u oblast danasnje Timocke krajine 1114. Nicifor 
Vrijenije takode nas obavestava o upadu Pecenega sve do Nisa, a potom do Skoplja 
1080. godine. Jovan Zonara u svojoj Istoriji o Uzima, posredno spominje i Pecenege. 
Skilicin nastavljac donosi podatke da je 1064. godineceo narod Uza presao Dunav i 
ispunio citavu ravnicu oko Dunava itd. O svemu iznetom vidi Vizantijski izvori za 
istoriju naroda Jugoslavije III, Beograd 1966. 

172 PHPR, str. 1280 (saetta). 

173 LH, str. 942 (sagitta, Sagittarius). 

174 TR, str. 58. 



Slavoljub Gacovic 47 

Bugarska) 175 od lat. carb(o) „ugljen, cumur" 176 + in + ce (upor. s. 
Karbinci, opstina Stip, Makedonija). 

KOSTOL, 1560. (Crna Reka = top. Kostol i hidr. Kostolac, atar 
grada Zajecara) 177 od slov. kostol < lat. castellum „kula, utvrdenje". 

KOTLUJEVAC, drugo ime ZLOKUCAN, 1530-35. = 
KOTLUJEVAC, 1560, 1586. (Krivina = s. Zlokucane, opstina 
Negotin) 178 od balto-slovenske reci (stprus. catils, lat. katilas) koji je 
po misljenju Kiparskog, posudenica iz got. *katils (gen. pi. katile), a 
ovo od lat. deminutiva catlllus „zdjelica, plitka i siroka cinijica" 179 < 
lat. cdtlnus „plitka zdjela, plitka i siroka cinija" 180 , medutim, misljenje 
Kiparskog pobijaju Meillet i Mladenov /akcenat reci kotlas ne govori 
u prilog posudenice iz gotskog/ koji iznose da je rec direktno 
posudena od lat. deminutiva catlllus, koja se poklapa u pogledu 
akcenta sa sveslovenskom recju 181 . Mora se uzeti da je, po misljenju 
Skoka, got. *katils posudeno iz balkanskog latiniteta, odakle su i 
Sloveni mogli posuditi u V veku *kotlab na dunavskom limesu 182 + 
uj + ev + ac. 183 Drugi naziv ovog ojk., koji se zadrzao do danas, potice 
od slov. zlokucan „onaj koji je iz porodice koja nema ugleda, o kojoj 
vlada rdavo misljenje" (upor. nadimke i prezimena Zlokuca i 
Zlokucan). 184 

KRNATOVCE, 1560, (Timok) 185 od lat. coronat{us) 
„ovencani, krunisani" (upor. ostrvo Kornat i s. Kornati u Dalmaciji) + 
ov + ce. 

KUTLOVCE, 1455. (? = bivse s. Goljama Kutlovica, 
Mihajlovgradski okrug) 186 od slov. gen. sing, kutl(a) m. „posuda za 
vodu", itd. koja je posudenica iz balkanskog latiniteta cotylus < grc. 



175 BHBC, str. 88, 112; Miscellanea 2, 1466, str. 58, napomena 228; TEM 31-32, 
str. 81, 108. 

176 LH, str. 167 (carbo). 

177 BHBC, str. 104. 

178 Bhbc, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 

179 ER II, str. 169. 170 (kotao). 

180 ER II, str. 170; LH, str. 172 (cafinus). LH, str. 172 (cafinus). 

181 EnP, str. 253; EEP II, str. 672-674 (kotcji). 

182 ER II, str. 169-179 (kotao). 

183 ER III, str. 539 (-uj 2 ); I, str. 496-497 (-ev/-ov); I, str. 4-5 (-/a/c). 

184 PeHHHK CAHY 7, str. 82. 

185 BHBC, str. 143. 

186 BHBC, str. 72. 



48 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

koti)A,o<; egejskoga porekla 187 + ov + ce. 

KOTLUJOVCE, 1560. (Crna Reka = naselje Kotlujevac grada 
Zajecara) 188 od slov. gen. sing, kutl(a) m. „posuda za vodu", itd. koja 
je posudenica iz balkanskog latiniteta cotylus < grc. kotvAoc 
egejskoga porekla 189 + uj + ov + ce. 

LOM, 1455. (Vidin) = LOM, 1560. (Polomje = grad Lom, 
Mihajlovgradski okrug) 190 je kontinuanta imena kastela Almus, 
trackoga porekla 191 (Itin. Ant., Tab. peut., Procop.) nastao metatezom 
i promenom lat. (romanskog) a u slovensko o, pojava koja je bila 
zavrsena do kraja VIII veka. 



192 



MOKRANjE, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina = s. Mokranje, 



. 193 



opstina Negotin) od lat. ma(lum) grane(um) „sipak" (upor. top. 



,194-. 



Mogranjac /< lat. malum graneum/ ). Prelaz protonickog a > o 
zavrseno je do kraja VIII veka (upor. castellum > Kostol, masone > 
Mosune, plaga > Plogar, itd.) 195 , dok za kasniji prelaz g > k ima 
mnostvo zabelezenih primera (upor. Gallanu > Kolan, Gervasius > 
Cheruasius, itd.). 196 

MUSADOVCE, 1560. (Zagorje) 197 izveden od kolektivuma na 
-ad musad- „magarad, mazgad" 198 koji je nastao od osnove mus-lmus- 
„mazga, magarac" (upor. trsc.-tal. mus, furl, muss m. prema musse f., 
mlet. muso „magarac, osao, asinus", istrocakavski mus m. „osao, 
asinus" prema musa f. „oslica, magarica, asina", crnogorski uzvik 
musj, musjo koji se koristi prilikom dozivanja magarca ima veze s alb. 
mushk m. „mazga" prema mushke f., odakle cine, musga „mazga" i 
rum. musqoiu m. „mazga" koje je nastalo iz *muslus) iz 



187 ER II, str. 248 (kutal); GH, str. 532. 
188 BHBC,str. 103. 

189 ER II, str. 248 (kutal); GH, str. 532. 

190 BHBC, str. 50, 112. 

191 IAJ XII 1, str. 35. „tracko ime reke Almus (u Moessia inferior = danas Lom), 
ligur. Alma,..." 

192 IT, str. 66. 

193 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 

194 IT, str. 78. 

195 IT, str. 78. 

196 IT, str. 78; 3KJ II, str. 171. 

197 BHBC, str. 116. 

198 Rjecnik JAZU 30, str. 168 (MUSAD). 



Slavoljub Gacovic 49 

pretpostavljenog balkansko-lat. primitivuma *muscus m + ov + ce. 
Dalja veza osnove mus-/mus- sa maloazijskim etnikom Mvooi]t vrlo 
verovatna, po misljenju Skoka, jer su oni prema Anakreontu pronasli 
/ui£ie ovcov npdc; innovQ, a prema Meillet-Ernoutu *muscus je 
mediteranska red kao i asinus „osao, magarac". 200 

NOVA, 1560. = NOVO, derven 1586. (Fetislam) 201 je 
kontinuanta imena kastela Novae {Aad Novas, Tab. peut., segm. VII; 
Novas, Itin. Anton, 218, 1; lAuxiliuml Novense, Not. dign. or. XLI 23, 
34; NofiaQ Procop., De aedif. IV 6; Theop. Simoc. Hist. VIII 3-4, 11; 
Theoph. Chron. p. 28 1) 202 od lat. prid. novae „neobicno, novo" koja se 
odrzaja vekovima do kraja XVI veka, a locira se na uscu Cezave u 
Dunav. 

OSLJAN, 1455. = OSLAN, 1466. = OSLjAN, 1560. (Timok = 
s. Osljane, opstina Knjazevac) 203 od stslov. oclab (gen. ©olaa) 
„magarac, tovar, asinus" upor. ojk. ASNICE) 204 + jan (upor. top. 
Osljane, Osljak, Oslari, itd.) 205 . U nauci se jos vode rasprave o tome 
da li je posudenica, na dunavskom limesu, u V ili VI veku nastala od 
lat. deminutiva asellus (upor. grc. deminutiv dviaicog) ili od got. 
asilus, pre dolaska na dunavski limes. 206 Meillet, Lehr-Splawinski i 
Mladenov iznose misljenje, koje prihvata i Skok, da se got. asilus ne 
moze staviti kao ishodiste pre dolaska na Balkan zbog toga sto je 
magarac mediteranska (balkanska, apeninska) zivotinja, te dakle i 
stvarni razlog govori da je posudenica iz latinskoga. 207 

PETRUS, 1455. = Gorni PETRUS, 1455. = Dolna PETRUSA, 
1466. = Gorna PETRUSA, 1560. (Timok = s. Petrusa i top. Petrusa u 
ataru istog sela sa starim grobljem gde je, sigurno, bilo smesteno 
prvobitno naselje, opstina Knjazevac) 208 od lat. forme kalendarskog Li. 



199 ER II, str. 490 (mils). 

200 ER II, str. 490 (mils). 

201 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 104-105. 
202 ITOA, str. 20-22. 

203 BHBC, str. 70, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 35, napomena 105. 

204 LH, str. 114. 

205 IMJ, str. 240-241. Da je s. Osljana svoj naziv dobilo od slov. osao < lat. aselus 
potvrduje i dubleta Magarac za brdo severoistocno nadomak sela. 

206 ER II, str. 569 (osal). 

207 EnP, str. 93. 

208 BHBC, str. 61, 76, 118; Miscellanea 2, 1466, str. 49, napomena 176. 



50 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Petrus < grc. IIsvpOQ „kamen, stena" 209 u prve dve grafije starijeg 
popisa dok su grafije druga dva, ovde navedena, popisa od rum. l.i. 
Petrusa f. prema Petrusu m. 210 i slov. prid. gornji i dolnja. 

PLANA, 1560. (Fetislam = verovatno s. Plavna, opstina 
Negotin) 211 od lat. planus „ravan, zaravnjen"; rec je usla preko 
romanizovanog sloja Vlaha, kao pastirski termin u srpsko-hrvatski 
jezik 212 (upor. l.i. Plana f.; u Danicicevom Rjecniku iz XIII veka kao 
top. Plana „A mede mu u Bosb na vrbhb Plane" i jos mnogo top. i 
hidr. koji su navedeni u Rjecniku JAZU). 213 Do danasnjeg naziva 
Plavna doslo je usled kontaminacije slat, plavus (spominje se u 
listinama iz 1420. godine) „planus, ravan, zaravnjen" i lat. planus 
odakle su se zadrzali suglasnici -v- i -n-. 214 

PLUZINA, 1455. = Boluzina, 1478-81. = POLUZINA, 1560. 
(Svrljig = s. Pluzina, opstina Svrljig) 215 od vlat. pluginum „pluzina, 
ravnica" (upor. top. Pluginum, zabelezen 1229. godine na Rabu koji 
danas ima grafiju Plogar, 216 a koji je, po misljenju P. Simunovica, 
nastao od dalm.-rom. plaga 217 ) < dalm.-rom. plaga < nAdyia 
„ravnica" (upor. s. Plazane u Srbiji od grc. nAdyia) sto semanticki 
odgovara luzinastoj i danas jos uvek, velikim delom, neobradenoj 
ravnici u kojoj plug jos nije zapluzio (A. Loma nalazi osnovu 
navedenog ojkonima u slov. gl. pluziti), 21 * a koja se udugo pruza ispod 
danasnjeg s. Pluzine (upor. „Ruiste se zove vrh potoka Pluznice u 
knjazevackom okrugu u Srbiji" 219 pored koga ne postoji zemlja koja bi 
se mogla pluziti „orati"). Grafija Boluzina (ukoliko nije slabo izrazeni 



209 ER II, str. 649 (Petar 2 ); PJIHC, str. 156 (IleTap). 

210 U s. Halovu ima 1. i. Patru§u m. 
211 BHBC, str. 109. 

212 On XI, str. 77. 

213 Rjecnik JAZU 42, str. 957. 

214 LLI, fasc. I- VII, str. 866. 

215 BHBC, str. 78, 134; Miscellanea 2, 1478-81, str.125. 

216 3KJ II,str. 74. 

217 IT, str. 78. 

218 Pa3BHTaK XIX 1, str. 85-86. gde Radoslav Radenkovic objasnjava Pluzina od 
plug, ali nesto kasnije u istom radu kaze „Prema tome naziv Pluzina ne bi mogao 
imati veze sa legendom koja se plete uz njega i odreduje ga, vec bi imao da znaci 
KOLIBA KRAJ TORA." 

21 rnacHHK Cy/J, XLIX, str. 62; HBH/I, str. 60. „IIjiy>KHHCKH iiotok, c'neBe 
cTpaHe, Tene H3 cena nny5KHHe." 



Slavoljub Gacovic 51 

graficki nagovestaj koji se moze svoditi na b-p-t-o-n-y 220 ) je mogla 
nastati od slov. bol < lat. vall(is) „dolina" (upor. top. Bol pred 
Dioklecijanovom palatom u Splitu koji se 1096. godine jos izgovarao 
„a Ballo" od lat. vallum „sanac" i ojk Bol na Bracu s prelazom v > b i 
a > o poput Kattarum > Kotor i Massarum > Mosor) + slov. luzina 
„dolina s puno luza" < luza „lokva, bara; kaljuga, glib, blato" 221 
gubljenjem suglasnika -/-, dok je u, osamdesetak godina, kasnijem 
popisu zabelezena grafija Poluzina od slov. pred. po „ex" + slov. 
luzina „dolina s puno luza" (upor. „Vidis stara solila, sad luzina i 
mocvara" 222 ), a tokom vremena u izgovoru lokalnog slovenskog 
stanovnistva je izostavljen samoglasnik -o- pa je tako doslo do 
homonimije reci pluzina „ravnica, dolina s puno luza" < slat. 
pluginum i reci pluzina < slov. gl. pluziti „plugom orati" (upor. s. 
Pluzac i Pluzina, Srbija; s. Pluzine, BiH; s. Pluzine, Crna Gora; s. 
Pluzina i Pluznje, Slovenija). 223 

STUPAJNA, 1454-79. (Crna Reka = top. Mali i Veliki Stupanj 
koji su na Epselvicovoj karti iz 1718. godine zabelezeni kao naselje 
Stupin gde se i danas nalazi raskrsnica seoskih puteva i materijalnih 
ostataka u ataru s. Velikog Izvora, opstina Zajecar) 224 od balkansko- 
lat. *stapanus koje je, neovisno jedno od drugog, dalo slov. stopan i 
rum. stapan „gospodar, glavar pastirske organizacije" (vidi ojk. 
STUPANjE). 

USTOBANjA, 1466. = Stupanje, 1454-79. (Klivje = Gelvije) = 
ISTOPANjE, 1560. (Crna Reka = Stopanja, deo s. Zlota, opstina 
Bor) 225 od balkansko-lat. *stapanus (ilko-trac.*stapanus semanticki i 
fonetski slaze se sa sanskptskim kauzativom sthapayami „cini da 
nesto stoji, postavljam", sthapanam „postavljanje", sthapatys /upor. 
lat. stapytis „stojati tiho, mirno") koje je, neovisno jedno od drugog, 
dalo slov. stopan (alb. stopan je posudenica iz juznoslovenskih jezika) 
i rum. stapan „gospodar, glavar pastirske organizacije" (ono sto 
slovenski izvori zovu celnik). 226 



221 PeiHHK CAHY 1 1, str. 610. 

222 Rjecnik JAZU 25, str. 23 1 . 
223 IMJ, str. 303. 



224 HBH, str. 143. 

225 HBH, str. 133; Miscellanea 2, 1466, str. 37; BHBC, str. 105. 

226 ER III, str. 339 (stopanin). 



52 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

FILURDIN, utvrdenje 1455. (Vidin = s. Florentin, 
Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 227 od imena antickog kastela 
Florentiana 22 * cija je osnova izmenjena zbog turske ortografije i 
ditografije turskih pisara. 

CIBRE, 1560. (Vidin = s. Dolni Cibar, Mihajlovgradski okrug, 
Bugarska) 229 od imena reke Cibrice u Bugarskoj koje je kontinuanta 
antickog hidronima Kiabros koja se spominje kod Ptolomeja 
(...Kidfipov TTora/uou ...Kia/3pcL>...7TOTa/LicoPtol.lll9,3). 230 

ClJPRJAN, 1455. = CUPRIJAN, 1466. (Belgrad) =CUPREN, 
1560. (Polomje = s. Cuprene, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 231 od 
Li. Cuprijan < lat. Li. Cyprianus. 

SISENCE, 1455. = SISINCE, 1530-35. =SISENCE, 1560. = 
SISINCE, 1586. (Krivina = s. Sisinci, Mihajlovgradski okrug) 233 od 
lat. Li. Sisinnus (gen. Sisinni) < lat. sisania „ljulj, korov" < grc. 
(i(aviov semitskoga porekla 234 (upor. slovensku paralelu, ojk. 
SENOVCE, itd.) + ce. 

113 

Ojkonima grckoga porekla na teritoriji Vidinskog sandzaka 
nema mnogo, niti su oni priblizno iste starosti. Grcki elementi javljaju 
se, kao sto je to u izvorima posvedoceno, jos u vreme Justinijanove 
gradnje kastela (VI vek) u oblasti Akvisa (sv x ( ^ > P a Akusvioo)) i 
Naisopolisa (vnd noAiv 6s Naioodv via fisv), do u vreme 
vizantijskog temata neposredno, pod uticajem crkve, i posredno u 
enklavama sa najjacim romanskim uticajem. 

Grcke osnove koje sa sigurnoscu nalazimo u obradenim 
ojkonimima su sledece: 



. 51,82,85. 
228 no A, str. 79. 
229 BHBC, str. 218. 

230 RG, str. 8; TjiacHHK CYfl XLV, str. 45 Varos Cebrus. 

231 BHBC, str. 87, 117; Miscellanea 2, 1466, str. 52. 

232 3KJ II, str. 160 (Cyprianus). 

233 BHBC, str. 64, 103; TEM 31-32, str. 81, 109. 

234 Oil II, str. 112. Godine 1023. dubrovacki gradski oci potpisali su spomenicu 
gde se mogu citati i ovi potpisi: „Signum manu Sisinni...", „...filius domni Sisinni...". 
U jednoj drugoj povelji sastavljenoj u Dubrovniku 1050-55. godine, ima potpis: 
„Signum + manu Marguci cum fratre suo Urasci, filio Sisinni"; GH, str. 392. 



Slavoljub Gacovic 53 

ARHANDEL, seliste 1455. (Svrljig = nalazilo se uz manastir 
Arhangel koji je zabelezen u popisu iz 1478-81. godine, atar s. 
Pirkovca, opstina Svrljig) 235 od grc. ccpxccyy^oc; „staresina andela, 
prvi andeo" disimilacijom g - g > n - g. 236 

ARGUDOVO, 1530-35. = ARGUDOVO, 1560. = 
ARGUDOVO, 1586. (Krivina) 237 od prvog dela slozenog imena 
ranovizantijskog kastela Apya/voKiAi / (Procop. De aedif. IV 6, 21) 
iz oblasti Ad Aquas izveden od grc. prid. apylr\c,l „beo, sjajan, 
krecovit, blistav" + rum. prid. ud „mokar" < grc. uocop „voda" + 
ovo sto govori da je ovo naselje bilo pokraj neke bele, blistave vode. 

Gorne i Dolne POPOVICE, 1560. = G. i D. POPOVICA, 
1586. (Krivina) 240 od slov. popovica „zena popova, popadija; popova 
kci; zena, koja vrsi sluzbu popovsku kao pop" 241 od slov. pop 
„svestenik rimske i grcke crkve" (upor. mnostvo ojkonima na teritoriji 
Jugoslavije, ondaprez. Popovic, Popadic, itd.) < grc. naizac,. 242 

Dolne METEVNICE, 1560. (Crna Reka = s. Metovnica, 
opstina Bor) 243 od slov. metev „zemljiste, imanje, posed (obicno uz 
kucu); zemljiste koje pripada nekom selu, mestu, oblasti; deo necijeg 
zemljista koji se obraduje, zabran; utrina, ledina na kojoj se obicno 
napasa stoka, pasnjak" < grc. |iET05(r| „zajednica, zajednicko imanje" 
+ nice i slov. prid. dolnje. 244 

DRI.MNIK, 1455. = DRMNIK, 1466. = DRT>MNIK, 1560. 
(Timok = s. Drvnik, opstina Knjazevac) 245 od grc. 6pvj|i(ov) „suma, 
sumica, ogradena (privatna svojina)" 246 + nik (upor. ojk. 
V'LLCIDR'LM). 

DRtMAK, 1455. = DRMNIK, 1466 = DRTjMUIK, 1560. 



235 BHBC, str. 78; Miscellanea, 2, 1478-81., str. 140. 

236 PJIHC, str. 30. 

237 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 

238 no A, str. 51. 

239 GH, str. 948. 

240 BHBC, str. 101, 102; TEM 31-32, str. 107, 108. 

241 Rjecnik JAZU 46, str. 810. 

242 ER III, str. 8-9 (pop). 

243 BHBC, str. 104 

244 PeHHHK CAHY 12, str. 445 (Mereis 1 ), str. 449 (MeTex); GH, str. 607. 

245 str. 72, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 31, napomena 83. 

246 IT, str. 69. 



54 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

(Crna Reka) 247 od grc. 5pup,(ov) „suma, sumica, ogradena (privatna 
svojina)" + jak (-nik, -ljak)(upor. ojk. VLLCIDR'LM). 

ZUNIK, 1455. (Timok = s. Gornje i Donje Zunice, opstina 
Knjazevac) 248 od stslov. 30\f NHl V» „pojas" (Danilo II, Zivoti kraljeva i 
arhiepiskopa srpskih, XII-XIV vek) < grc. Co)vivaa} m 

ISKUMNA, 1455. = SKUMNA, 1466. (Belgrad) = ISKUMLA, 
1560. (Vidin) = ISKUMNA, 1560. (Polomje = s. Skomlja, 
Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 250 od slov. prid. Skumna < skumen 
„mlado od zivotinja" < grc. aKupvoq (upor. cKv^A\nhna / ckniwlnti < 
grc. oKupviov „mlado od zivotinja, catulus" /. „Ne imatb skumerib sb 
Ibvomb pozirovati"). 251 

KALUGER, 1560. (Zagorje = danas s. Granitovo, 
Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 252 od rum. kaluger „kaluder" < grc. 
KaXoc, „castan" + y^pov „starac". 253 

KALUGEROVCE, seliste 1560. (Vidin = top. Kaluger, atar. S. 
Mali Izvor, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 254 , vidi ojk. 
KALUGER + ov + ce. 

KRELUSTE, 1455. = CRKVISTE, 1466. = CERKVISTE, 
1560. (Crna Reka) 255 od slov. crkviste „mesto gde je bila crkva ili gde 
su jos zidine od crkve" kada je bilo postavljeno naselje („Na crbviste 
varbvarino,... U crbkviste krbstovo" od XIV veka u srednjovekovnim 
poveljama; „Ima vlasko bijelo crkviste, de je vlaska bogomolja bila..." 
u narodnoj pesmi) 256 < stsrp. u,$bKb.i, n^hKui < praslov. cb.$K\f, gen. 
CbijKBe < germ. *kiriko (odakle nem. Kirche) < grc. KupiaKt] „(dom) 
Gospodnji". 257 

MANASTIRICE, 1455. = MANASTIRCICA, 1466. = 



247 BHBC, str. 81, 106; Miscellanea 2, 1466, str. 25, napomena 49. 

248 BHBC, str. 58. 

249 36opmiK XLIV 3, (str. 147) 4, (str. 54). 

250 BHBC, str. 74, 87, 113, 120, 139; Miscellanea 2, 1466, str. 54, napomena 206. 

251 Rjecnik JAZU 64, str. 366. 

252 BHBC, str. 100. 

253 JleKCHKOH, str. 389. 

254 BHBC, str. 137. 

255 BHBC, str. 87, 105; Miscellanea 2, 1466, str. 55. Kod D. BojanicKreluste je 
pogresno identifikovano kao s. Grliste. 

256 Rjecnik JAZU 4, str. 83 1 . 
257 On XI, str. 4. 



Slavoljub Gacovic 55 

MANASTIRICE, 1483. = MANASTIRISNICE, 1560. (Timok) 258 od 
slov. manastir < grc. povocaxripiov „samostan" 259 + ice. 

MANASTIRISTE, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. 
Manastirica, opstina Kladovo) 260 od slov. manastiriste „mesto gde se 
nalaze rusevine manastira" < grc. p-ovaornpiov „samostan". 261 

POPOVICA, 1530-35. = POPOVICE, 1560. = POPOVICA, 
1586. (Fetislam = s. Popovica, opstina Negotin) 262 od slov. popovica 
„popadija" < pop „svestenik rimske i grcke crkve" (Vuk, XIII vek) + 
ica. Vecina slavista smatra sveslov. pop posudenicom iz stvnem., a 
manjina od grc. naizac,, ali o tome odlucuje rum. popd, vokativ popo, 
koje se moze tumaciti saamo iz grc. naizaq 263 (upor. Top. Popadija u 
ataru s. Popovice). 

PROTOPOPINCE, 1455, 1466. (Belgrad) = Gorne i Dolne 
PROTOPOPINCE, 1560. (Polomje = s. Protopopinci, Mihajlovgradski 
okrug, Bugarska) 264 od slov. protopop < grc.TipwcoTiaTrccg < grc. 
Tipcoxo „prvi" + grc. nan&Q „pop" 265 + in + ce i prid. gornje i dolnje 
(upor. s. Protopopinci / Srbija/, prez. Protopopvic, Protopopic). 

SIDRO, seliste 1455. (Belgrad ?) 266 od nautickog termina 
cma^o < sgrc. oi,6epo(v) < ai5r|poc; „gvozde" 267 , sto mozda govori 
o eksploataciji gvozda. 

CUBERNICE, 1478-81. = CUBERNICE, moze se citati i 
CUBRINICA, CUBRENICA, CUPERNICA, seliste 1483. = 
CIBRICE, 1560. (Svrljig) 268 od slov. fitonima cuber (cubrb, cubar) < 
grc. duiaPpoq „satureia hortensis" (upor. Prezime Cuber) 269 + nice. 

CUBRA VUKCEVA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam) 270 od 
slov. fitonima cubra „satureia hortensis" < grc. dup-Ppo*; i slov. prid. 



258 BHBC, str. 76, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 33. 

259 JTeKCHKOH, str. 579 (manastir). 

260 BHBC, str. 11; TEM 31-32, str. 78, 105. 

261 HeKCHKOH, str. 579 (manastir). 

262 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 102. 

263 ER III, str. 8-9 (pop). 

264 BHBC, str. 73, 116, 117. 

265 ER III, str. 53 (prot). 

266 BHBC, str. 88. 

267 36ophhkXLIV 3, str. 127. 

268 BHBC, str. 132; Miscellanea 2, 1478-81., str. 146. 

269 Rjecnik JAZU 5, str. 82-83. 

270 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104. 



56 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Vukceva „ona koja pripada Vukcu" < l.i. Vukac. 

CUBRA VUKSANOVICA, 1530-35. = CUBRA VUKSAN. 
1560. = CUBRA VUKSAN, 1586. (Fetislam) 271 od slov. fitonima 
cubra (cubrb) < grc. fhj|iPpo<; „satureia hortensis" (upor. „Cubra 
cvece da me dobro cuva" i „Ocat od cubra" 272 ) i slov. prid. 
Vuksanov(a) „ona koja pripada Vuksanu" + ica. 

CUBRA KOPRIVNICA, 1530-35. = CUBRA KOPRIVNICE, 
1560. = CUBRA KOPRIVNICA, 1586. (Fetislam = verovatno se 
nalazilo u ataru s. Koprivnice, blizu s. CUBRE STRAZEVICE, 
opstina Zajecar) 273 od slov. fitonima cubra < grc. (K>|j,Ppoc; „satureia 
hortensis", a radi boljeg geografskog odredenja spomenut je ojk. 
Koprivnica. 

CUBRA, Ravna 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Cubra, 
opstina Negotin) 274 od slov. fitonima cubra < grc. (K>|j,ppoc; „satureia 
hortensis" i slov. prid. ravna „planus". 

CUBRA STRAZEVICA, 1530-35. = CUBRA ISTRAZEVCE, 
1560. = CUBRA STRAZEVICA, 1586. (Fetislam) 275 od slov. fitonima 
cubra < grc. fhj|j,Ppo<; „satureia hortensis" i slov. prid. Strazev 
„mesto koje pripada strazi; mesto gde se cuva straza" (upor. Top. 
Strazevica „u nahiji Rudnickoj golo visoko brdo sa zidinama na vrhu 
svome" 276 ) + ica. 

CUMJAN, 1560. (Timok) 277 od Cumjani < nepotvrdenog l.i. 
Cum(a) < grc. KU|j,a „kuga" 278 (upor. Prez. Cumak) + jani. 
Pretpostavljamo da je manastir pod imenom Cuma koji se spominje u 
Crnoj Reci bio blizu ovog naselja, a koji je svoj naziv dobio u narodu 
zbog lecenja ove opake bolesti u kakvoj bolnici pri samom manastiru 
(upor. Ojk. KOZMAR koji je verovatno tako prozvan po svetim 
Vracima, Kuzmi i Damjanu). 



271 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104. 
272 RjecnikJAZU5,str. 82. 

273 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104 

274 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104. 

275 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104. 

276 CP, str. 717. 

277 BHBC, str. 129. 

278 ER I, str. 341 (cuma). 



Slavoljub Gacovic 57 

114 

Neosporna je cinjenica da su dolaskom na Balkan slovenska 
plemena naisla na potomke, pre svega, poromanjenih starobalkanskih 
plemena (Iliri, Tracani, Mezi, Geti-Dacani, Dardanci, Tribali i dr.), 
pridoslica iz svih krajeva Rimskog Carstva (Male Azije, Italije, 
Spanije, Germanije i dr. Sve do polovine VI veka), keltskih 
(Skordisci, Remi, Volsci i dr.) kao i drugih raznorodnih plemena, koji 
su poznati u srednjovekovnim spisima od VI do XVI veka i naucnoj 
literaturi pod jednim imenom - Vlasi. Onomastickih tragova ovih 
romanizovanih stanovnika Balkana ima poprilicno u ojkonimiji 
Vidinskog sandzaka. 

Distinkcija izmedu „vlaskih" i rumunskih licnih imena je tolika 
koliko smo uspeli za „vlaska" licna imena naci potvrde u starim 
srpskim srednjovekovnim poveljama i u turskim popisnim defterima 
XV i XVI veka juzno od Dunava cije se poreklo sigurno objasnjava 
elementima „balkanskog jezickog nasleda, koji su do nas po pravilu 
doprli posredstvom zatecenih Romana, Vlaha". Takvih licnih imena 
Mitar Pesikan nalazi poprilican broj u Zickoj i Limskoj povelji, tj. 
darovnici kralja Urosa I sv. Petru na Limu, Banjskoj (Svetostefanskoj) 
hrisovulji i u trima Decanskim hrisovuljama (I, II, III), npr. Bala, Bale, 
Baldovin, Bana, Batina, Botoljan, Bukor, Bukulaj, Bun, Buta, Buckat, 
Buc, Guber, Janja, Kalana, Kalopa, Kopil, Krcelej, Kudelin, Kulin, 
Kuman, Kumanic, Kustodija, Lukar, Lucan, Mader, Mana, Mane, 
Mackat, Mik, Mikul, Oprisa, Parkac, Pegristan, Pelegrin, Petronja, 
Pilej, Sina, Singur, Sracin, Staver, Tus, Halapa, Haracug, Hrelja, 
Sarban, Sleman, te „imena sa udvajanjem formanata (Gagul, Gugota, 
Doda, Dedol, Lula, Nanota), do cega moze dolaziti u svakom jeziku, 
ali ...su bila manje karakteristicna za slovensku tvorbu (koja je isla 
uglavnom u pravcu sufiksacije), a vise za supstrat..." i imena „Vladul, 
Negul, Rajul, Rasul, Stajul, Stanul, Hranul, Oparitul, Petralit i 
Karpos...", a koja smo mi prihvadli kao „vlaska" licna imena. 

Izrazid znaci koji svedoce o neslovenskom karakteru ovakvih 
licnih imena, kao i onih koji se nalaze u osnovi antropo-ojkonima, 
jesu npr. Sufiksi -ul (Karbul, Vlagul, Bratul, Balul/Palul/, Radul, 
Minul), -ej (Balej), -sor (Niksor), itd. 

Osnove balkanskih srednjovekovnih Vlaha koje su zabelezene 
na podrucju Vidinskog sandzaka u turskim popisnim defterima 



58 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

ocuvale su se u onim ojkonimima koji nisu tokom vekova pretrpeli 
promenu osnove ili pak najcesce u toponimiji i hidronimiji kao 
fragmentarni ostaci nekadasnjih ojkonima. Te osnove govore i o 
prisustvu starosedelackih vidinskih Vlaha kao i o novopridoslim 
Vlasima (vidi Branicevski tefter) sa juga nase zemlje krajem XIV i 
tokom XV veka, te su kao takvi zabelezeni i tokom XVI veka kada im 
se ukida status filurdzija i kada pocinju povratne seobe Vlaha 
(Rumuna) iz Vlaske na podrucju Vidinskog sandzaka. 

Navescemo nekoliko ojkonima koji su, pretpostavljamo, sa 
migracijom Vlaha preneseni na teritoriju Vidinskog sandzaka. U 
Svetostefanskoj hrisovulji (1313-1318), zabelezen je katun Vlaha 
Barelevbski (danasnja gora Barel na podrucju alb. s. Bajgore kod 
Kosovske Mitrovice) za koga smatramo da se spominje kao ojk. 
Baraleva = Paraleva (Crna Reka = hidr. Paralevo) u ataru s. Bogovine, 
katun Vlaha Zan>vhibce (1381 1.) koji se spominje kao ojk. Zarvince = 
Zirvince (Banja = top. Zarvin kamen i hidr. Zarvina) na podrucju 
izmedu planine Rtnja i Slemena, katun Vlaha Dragoljevci (1330.) koji 
se mozda spominje kao ojk. (mezra) Dragijovce = Dragilovce (Timok 
= top. Dragilovci) u ataru s. Borovca, katun Vlaha C<?LA\raiiE (1330.) 
koji se spominje kao ojk. Sremlan = Siremljan (Crna Reka = mahala 
Sremljan) kao deo s. Podgorca, katun Vlaha Tudoricevci (1330.) koji 
se, verujemo, spominje kao ojk. Tudorca (Krivina = top. Tudorca) u 
ataru s. Velike Jasikove, mozda „cathone Radoslavi Hurovich (1404.)" 
koji je spomenut u okolini grada Dubrovnika, a kod nas kao ojk. 
Huhurovica (Fetislam = s. Urovica) kod Negotina, katun Vlaha 
Proilovci (1313-1318.) (danasnje s. Prellovc) na padinama Cicavice 
nedaleko od Vucitrna koji se spominje kao ojk. Perilovac (Krivina s. 
Perlovbc) u Bugarskoj, Vlasi Cici koji su se sa padina Cicavice 
preselili, jednim delom, na prostor Vidinskog sandzaka gde se 
spominju u osnovi ojk. Cicikovce (Crna Reka = top. Cicikovce) u 
ataru s. Marinovca i Vlasi Pbsoderbci koje daruje Stevan Nemanja 
crkvi sv. Nikolaja u Vranji gde se spominje, u katalozima Ohridske 
arhiepiskopije, vlasko vladicanstvo, odakle se oni iseljavaju blizu 
Hlerina osnivajuci selo Pisoder, ali ne u celosti jer se s. Pbsoderbci u 
okolini Vranja spominje i u XIV veku odakle su pred Turcima 
prebegli na teritoriju kasnije formiranog Vidinskog sandzaka gde se 
spominje kao ojk. Ipsoder (Zagorje = s. Psoderci) u Bugarskoj. 

Naselja koja se kao sela i selista (mezre) spominju na Kosovu, u 



Slavoljub Gacovic 59 

okolini Pristine, Glogovca, Kamenice i drugde, kao npr. Cuculaga 
(rum. l.i. Cucul/aga/) nalazimo u Vidinskom sandzaku kao ojk. G. i D. 
Cucule (Zagorje = s. Cicil) u Bugarskoj, s. Magura (rum. magura 
„brdo, sumski brezuljak") nalazimo kao ojk. Megurice (Fetislam) u 
ataru s. Radujevca, s. Makres (rum. makris „kiseljak") nalazimo kao 
ojk. Makres (Vidin = s. Makres) u Bugarskoj, s. Sarban (rum. l.i. 
Sarban) nalazimo kao ojk. Sirban = Sarbanovce (Banja = s. 
Sarbanovac), s. Kopilig (rum. l.i. Copil < rum. copil „dete") nalazimo 
kod nas kao ojk. Kopilovce (Vidin = s. Kopilovci) u Bugarskoj, s. 
Rugotica (rum. l.i. Rug < rum. rug „kupina") nalazimo kod nas s 
grafijom Rugova, mesto Kracor blizu Dakovice nalazimo kod nas kao 
ojk. Kraculovce (Timok), itd. Mnogo je takvih ojkonima koji se mogu 
navesti u prilog seobe Vlaha krajem XIV i tokom XV veka, no bez 
dubljih analiza ne valja se upustati u donosenju ishitrenih zakljucaka, 
jer su to, inace, nama poznata licna imena autohtonih srednjovekovnih 
balkanskih Vlaha sa ovoga podrucja, poznati kao Vidinski Vlasi, u sto 
ce nas dobrim delom uveriti analiza pojedinih licnih imena 
zabelezenih u fragmentima opsirnog popisa Vidinskog sandzaka iz 
1478-81. godine (vidi PRILOG II). 

Cesto, dakle, imena zitelja pojedinih naseobina, kao sto 
mozemo videti u PRILOGU II, „nisu znacila saamo puko ukazivanje 
na mesto zivljenja, nego su znacile i etnografsku pripadnost datoj 
zajednici..." (OP III, str. 35), a licna imena u osnovi antropo-ojkonima 
mogu najcesce ukazivati na rodonacelnika, sto im onda uvecava 
etnicku indikativnost i cini ih sigurnim pokazateljima etnickih prilika, 
a rede na poglavara, koji moze biti i u opreci sa sastavom 
stanovnistva. 

Sagledavanjem materijala navescemo rumunska licna imena 
rodonacelnika koja se nalaze u osnovi antropo-ojkonima i ostale 
rumunske osnove, koje smo identifikovali, u ojkonimiji Vidinskog 
saandzaka. 

BALEJ, 1560, 1586. (Krivina = s. Balej, Mihajlovgradski 
okrug, Bugarska) 279 od rum. l.i. Balei(upor. Rum. l.i. Bala). 

BALILOVCE, seliste 1455. (Svrljig = top. Balovac, atar s. 
Zeljeva, opstina Svrljig) 280 od rum. l.i. Bal(a) + ila + ov + ce. 



279 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 108. 



280 BHBC, str. 



60 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

BALINCE, selo pusto 1455. = BALNICA, seliste 1466. 
(Timok = s. Balinac, opstina Knjazevac) 281 od rum. l.i. Bal(a) + in + 
ce. 

BALKOVCE, 1560. (Zagorje) 282 od rum. l.i. Bal(a) + ko + ov 
+ ce. 

BALUL (u registru PALUL), 1455. = BALUL, 1454-79. 
(Zagorje = verovatno s. Palilula, Mihajlovgradski okrug, Bugarska) 28 ~ 
od rum. l.i. Balul (upor. rum. l.i. Bala), odnosno od rum. l.i. Pal 2M 
(upor. Porodicni nadimak u s. Sipikovu, ailu Pal'a „Palovci" 285 ). 

BANILEJ, drugo ime PANTALEJ, 1560. (Crna Reka) 286 od 
rum. augmentativa bdnilei „banjetine" < lat. balineae „kupalista" 
odnosno od kaalendarskog l.i. Pantalej 287 < grc. IIccvT£/l,er||iov 
„svemilostiv". 

BANOVCE, 1455, 1560. (Zagorje) 288 od rum. l.i. Ban(af 9 + 



ov + ce. 
+ ce. 



BATINCE, 1530-35, 1560. (Krivina) 290 od rum. l.i. Batin(a) 291 



BATINCE, 1560. (Crna Reka) 292 , vidi BATINCE. 
BATINCE, 1560. (Timok) 293 , vidi BATINCE. 



281 BHBC, str. 70; Miscellanea 2, 1466, str. 35 



282 BHBC,str. 113. 

283 BHBC, str. 64. Grafija u tekstu izvora je BALUL < rum. l.i. Bal(a) + ul, dok je 
u registru na str. 212. grafija PALUL < rum. l.i. Pal + ul pa se ne moze sa sigurnoscu 
odrediti osnova ovog ojkonima. Da je to bilo naselje Vlaha (Romanovlaha) potvrduje 
i to da se timarnik zvao Ivan (kalendarsko ime cesce kod balkanskih starosedelaca), a 
njegov otac Albul, koji je predao u nasledstvo timar svom sinu („Timar na Ivan, sin na 
Albul. Sin e napotomstventimariot");HBH, str. 107. 

284 Oil III, str. 32 uzorak arbanaskih imena iz 1571. i str. 31. uzorak arbanaskih 
imena iz 1485. godine gde l.i. Pal, Mitar Pesikan identifikuje kao arbanasko, ali valja 
reci da se l.i. Pal nalazi i kod Rumuna, vidi u DNFR, str. 349. gde se ovo l.i. 
objasnjava ugarskim Pal „Paul". 

285 Mestani ovog sela kazu da se predak ove porodice zvao Pal, a u svakodnevnom 
komuniciranju Palja koje je nastalo svakako od l.i. Pavel. 

1478-81, str. 123. 



286 BHBC, str. 105. 



288 BHBC, str. 100. 



290 BHBC, str. 188; TEM 31-32, str. 81. 

291 



On III, str. 26. 

292 BHBC, str. 104. 

293 BHBC, str. 108. 



Slavoljub Gacovic 61 

BATINCE, seliste 1560. (Timok) 294 , vidi BATINCE. 

BATNA, 1455. = BATNA, seliste 1466. = BATNO, 1560, 
1586. (Krivina = top. Batina, atar s. Bracevca, opstina Negotin) 295 od 
rum. l.i. Bat(i)na. 296 

BERILOVCE, seliste 1455. (Sehirkej = s. Berilovac, opstina 
Pirot) 297 od rum. l.i. Berilo (upor. Bbijhao, ime trojici zickih Vlaha) < 
alb. berr „ovca" + ila mi + ov + ce. 

BERIS, 1455. = PERIS, 1478-81, 1560. (Svrljig = s. Peris, 
opstinaa Svrljig) 299 od rum. peri§ „krusar, teren obrastao kruskama" < 
rum. par < lat. pirus „kruska" (upor. Aluni§ „leskovik, leskovaca", 
calini§ „suma gde raste kalina", petri§ „kamenit teren", itd.) 300 ili, sto 
je verovatnije, od rum. peri§ „teren gde voda ponire" < rum. pere 
„ponire, gubi se (nesto)" < lat. perdo „izgubiti, proliti" tim vise sto u 
ataru s. Peris na mestu zvanom Pandiralo ponire Svrljiski Timok i da 
nakon nepunih hiljadu metara isti ponovo izvire. 301 



294 BHBC,str. 108. 

295 BHBC, str. 65, 102; TEM 31-32, str. 108; Miscellanea 2, 1466, str. 29. 

296 On III, str. 26. 

191 BHBC, str. 76; danas postoji i selo Balta Berilovac u opstini Knjazevac. 

98 PKCC I, str. 36; Zabelezen je i ojk. Berilje, top. Berilci i prez. Berilovic kao 
zanimljiv primer slovenske paralele prezimena Ovcarevic; ER I, str. 110 
(baran).Toponim Baranica (opstina Knjazevac) nastao je od osnovee baran- „ovan" + 
ica. Rec je mogla nastati od uzvika bar (u Vlaha Istocne Srbije) + bar (Hercegovina) 
kojim se uzvikuje ovci da mirno stoji. Da je rec postojala i na Balkanu, to dokazuje 
alb. berr „ovca", grc. pdpiov TipoPoaov kod Hesycha. Potvrdena je kao alpinska rec, 
u nordijskom i keltskom, onda u madaarskom barany „jagnje", odakle naziv za 
Baranju. Skok drzi da rec potice iz panonsko-slovenskoga. Rec je svakako - navodi 
dalje Skok - predie., ali uporeduje i npers. Barra „jagnje" (*varnak, pehl. Varak 
„ovan"). Toponimi s istom osnovom su jos Baran i Baranji (upor. Slov. paralele, ojk. 
Ovcara, Ovcar Banja, Ovcara Suhopoljska, Ovcare, Ovcarevo, Ovcari, itd.). 

299 BHBC, str. 77; Miscellanea 2, 1478-81, str. 120. 

300 Fitonimi su jos Peris u ataru Donjeg Milanovca, Dusanovca, Jabukovca, Malog 
Jasenovca, itd., Frasenis na Miroc planini i na Kucaj planini, Gorunis u ataru 
Milatovca, Plopis u ataru Klokocevca, Kraku Vunturij u ataru Majdanpeka, itd. 

301 Nema osnove Radoslav Radenkovic kada u svome radu „0 eTHMOJioraJH 
HeKHX TonoHHMa jyroHCTOHHe CpSiije" (Pa3BHTaK, 1979, 6p. 1, str. 92.) iznosi 
sledece: „Ethmojiouiko o6janiH>eH>e TonoHHMa nepnin Hnje flaneKO ojx 
eTHMOJioniKor o6janiH>eH>a Ha3HBa ITpaxoBo". Buduci, Radoslav Radenkovic, koristi u 
svome radu „Etimoloski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika" od Petra Skoka valja 
mu predociti misljenje koje iznosi P. Skok „Odatle toponim rum. Podrijetla Peris 
(selo, Srbija, Timok) < rum. Par < lat. pirus 'kruska'... " pod odrednicom „pirula". 



62 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

BESINCINCE, 1466. (Belgrad) = BESICINCE, seliste 1560. 
(Polomje) 302 od rum. be§ic „mehuri koji se dignu kada se neko opece", 
ali i svako drugo „uzdignuce terena koje podseca na mehur svojim 
oblikom" < rum. belied < lat. vesslca „besika, mehur" 303 + in + ce 
(upor. Ojk. Besici, Beska, onda slov. paralela, ojk. Mesina, Mehurici, 
itd.). Rec svakako pripada balkanskom latinitetu (upor. alb. meshike, 
peshike ifshike). 

BOJADIK, 1560. (Zagorje) 304 od arom. Li. Boiagi < boyaci 
„vopsitor" + ik. 

BORUZNICE, 1455. = BORUZNICA, 1466. = PORUZNICA, 
1478-81. = PORUZNICE, 1560. (Banja = s. Poruznica, opstina 
Sokobanja) 305 od rum. boruj (borug) „urvine" u prva dva popisa da bi 
u zadnja dva popisa, verovatno dolaskom srpskog stanovnistva, pocelo 
se izgovarati s osnovom od slov. prid. poruzn(a) „podosta ruzna" + 
ice. 

BRATULEVCE, 1560. (Zagorje) 306 od rum. Li. Bratul + ev + 
ce. 

BUNILOVCE, 1455, 1466, 1483. = BULINOVCE, 1560. 
(Timok = s. Bulinovac, opstina Knjazevac) od rum. Li. Bunild 
(upor. rum. l.i. Bun; sa suf. -ild Bucil/d/, Traild, itd.) u turskim 
popisima XV veka, dok je osnova u popisu iz druge polovine XVI 
veka nastala od l.i. Bulin + ov + ce. 

BUCACIN, 1455, 1466, 1483, 1560. (Timok) 309 od rum. l.i. 
Buc 310 + ac + in. 

BUCINAC, 1530-35. = BUCINCE, 1560. = BUCINAC, 1586. 



302 BHBC, str. 122; Miscellanea 2, 1466, str. 57. 



303 ER I, str. 141 (besika 1 ); Zanimljiv je ojk. BESAR, seliste 1455, 1466, 1560. 
(Zagorje) izveden od radne imenice besar „besnik, covek koji cvrsto drzi zadanu rec" 
< alb. bese „zadana vera hajducima koja traje do zalaska sunca, casna rec" < ie. 
bhendh- „vezati" + ar < lat. -arius koji, donekle, ukazuje na doseljenje albanaca u 
vreme turske vlasti na tlo Vidinskog sandzaka. 

304 BHBC, str. 113. 

305 BHBC, str. 83, 153; Miscellanea 2, 1466, str. 69, napomena 277; Miscellanea 
2, 1478-81, str. 165, napomena 130. 

306 BHBC, str. 1 19; Miscellanea 2, 1478-81, str. 120. 

307 BHBC, str. 88, 120; Miscellanea 2, 1466, str. 58. 



308 



(OB3BP30), str. 35. 



309 BHBC, str. 73, 143; Miscellanea 2, 1466, str. 49, napomena 173. 



Slavoljub Gacovic 63 

(Krivina = top. Bucinac, atar s. Dubocane, opstina Zajecar) 311 od rum. 
apelativa bucin (varianta a lui bucium) „starinski muzicki 
instrument" 312 + ac. 

BUCINCE, seliste 1455. = BUCACIN, seliste 1478-81, 1560. 
(Svrljig = uz s. OKOLISTE) 313 od rum. l.i. Buc 314 + ac + in. 

VALUGA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Vajuga, opstina 
Kladovo) od rum. valuga (= vajuga) „krivina reke, ugao zemlje koji 
cini reka svojim krivudavim tokom, sprud". 

VINE, 1455. = VINA, 1454-79, 1466. = VINE, 1560. (Timok = 
s. Vina, opstina Knjazevac) 316 od rum. l.i. Vina (upor. rum. l.i. Vinea i 
romansko l.i. u srednjovekovnoj Dalmaciji, Vinea) 311 . 

VINOVCE, 1455, 1483. (Gelvije, od 1530. Crna Reka = top. 
Venovac, atar s. Mali Izvor, opstina Boljevaac) 318 od rum. l.i. Vina 
(upor. rum. l.i. Vinea i romansko l.i. u srednjovekovnoj Dalmaciji, 
Vinea) + ov + ce. 

VISOVICE, seliste 1455. (Svrljig = hidr. Visevac, atar s. 
Vlahovo i hidr. Visevska reka, atar s. Gusevac, opstina Svrljig) 320 od 
rum. l.i. Vi§ 311 + ov + ice. 

VLAGULOVAC, 1530-35. = VLAGULOVCE, 1560. = 
VLAGULOVAC, 1586. (Krivina) 322 od rum. l.i. Vlagul + ov + ac 
(upor. rum. l.i. Vlaga). 

VtRSOVA, 1560. (Krivina = hidr. Vrsovac, atar s. Recke, 
opstina Negotin) 323 od rum. l.i. Vns (upor. „Kalendarskih imena koja 
su tipicna za decanske Vlahe u ovome selu nema, ali ako je ime 
Vnsalb /citaj Vrsalj/ nastalo od Ursus, onda je i vlaski uticaj prisutan, 



311 BHBC, str. 100; TEM 31-32, str. 81, 106. 



312 DNFR, str. 82. 

313 BHBC, str. 78, 156; Miscellanea 2, 1478-81, str. 142. 

314 On III, str. 26. 

315 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 79, 103. 

316 BHBC, str. 66, 108; HEH, str. 129; Miscellanea 2, 1466, str. 28, napomena 68. 

317 Miscellanea 2, 1478-81, str. 124; DNFR, str. 485, 3KJ II, str. 352. 

318 BHBC, str. 69. 

319 Miscellanea 2, 1466, str. 124; DNFR, str. 485; 3KJ II, str. 352. 

320 BHBC, str. 82. 

321 Miscellanea 2, 1466, str. 127. (Uporedi rum. l.i.. Vis u s. Halovu, rum. i bug. 
l.i. Visa/Visa/). 

322 BHBC, str. 100; FEM 31-32, str. 81, 106. 

323 BHBC, str. 101. 



64 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

a vidljiv je i preko imena Hrelja i Lalbko, potvrdenim kod Vlaha izvan 
decanskog podrucja" /ZSJOK, str. 361/) + prid. prisvojni suf. -ova 
(upor. Vrse, Vrselje, Vrsakovo, Vrsi i Vrsine, onda dalmato-romansko 
Li. Ursaicus, Li. Vrsaiko, Vrsajko, prez. Vrsalovic, Vrsajkovic, 
„Boshillo Vrsula", 1582. /ZSJOK, str. 317./ i dr.). 

Gorne KLANOVA, seliste 1560. (Crna Reka 324 od rum. Li. 
Kalan(a) + ova. 

Gorne PLANINICE, 1455, 1466. (Vinisnica) = Dolne 
PLANINICE, 1455. = Dolna BLANINICA, 1466. (Vinisnica = s. 
Planinica, opstina Zajecar) 326 je ojk. izveden od dem. planinice f. pi. 
„vise manjih pasnjackih visoravni ili utrina na kojima su Vlasi 
napasali svoja stada", koja potice od juznoslovenskog pastirskog 
termina planina < praslov. *poln- + ina (upor. Lat. planus „ravan, 
gladak, otvoren", stslov. Plan „ravan", slovenacki plan „ravnica", „cist 
od sumskog rastenja", ceski plany, planja, planee, piano „ravno", 
donjeluz. plany 327 itd.). Jos je K. Jirecek u svojoj Istoriji Srba napisao 
„Suvati na brdima zvali su se u Srbiji i u Bugarskoj u 13. i 14. veku 
'planine'", ali je vec tada ova red pocela da dobiva znacenje brda 
uopste, a docnije, za neko vreme, sto vise i znacenje sume. Ona se 
javlja i u grckim poveljama iz Makedonije i Tesalije kao „7iA,avivr| u 
znacenju planinskih pasnjaka...". 328 Da bismo razumeli sta je 
predstavljala red planina za coveka nemanjicke Srbije navescemo 
nekoliko primera iz Decanske hrisovulje: „od zle reke kude se ni ore 
ni kosi - tozi vse planina", „od Vrbmose kude se ni ore ni kosi - tozi 
vse planina", dakle onaj deo sto nije za obradivanje, koji se „ni ore ni 
kosi", a valjda nije ni suma. 329 U jednom brdskom kompleksu moglo 
je biti vise planina pa se ona nalazi u mnozini, kao npr. u Decanskoj 
hrisovulji „grncarevbske planine koje su nad Decani", „al'tinbske 
planine", „grad'bcke", „plavbske", itd. 330 Neke planine u Srbiji i danas 
imaju pluralni oblik, kojim se mogao obuhvatiti ceo brdski masiv na 
kome je bilo niz planina, kao npr. Gledicske planine, Svrljiske 



324 BHBC, str. 107. 



326 BHBC, str. 60, 61; Miscellanea 2, 1466, str. 19, 22. 



328 HC III, str. 181. 

329 rjiacHHKcy^;i2, 43. 

330 BS I, str. 17. 



Slavoljub Gacovic 65 

planine, Kucajske planine, Morihovske planine, Karpatske planine, 
itd. 

Od Vukovog Srpskog Rjecnika, gde se rec planina f. objasnjava 
kao „der Bergwald, saltus, mons silvosus, gora" 331 , pa sve do 
Skokovog Etimologijskog Rjecnika, gde se rec planina, f. isto tako 
objasnjava neistorijski kao „sumom obrastao brdovit predio, mons, 
montanea" 332 , jedino u delu VI. Mazuranica, Prinosi za hrvatski 
pravno-povjestni rjecnik, nalazimo objasnjenje reci planina, f. kao 
„mons, saltus, itd., ali upravo i ono, sto Niemci zovu Aim, Alpe, 
Bergweide, Bergtrift" 333 tj. „suvat, planinski pasnjak, utrina", itd. Da 
je rec planina bila najpre balkanski stocarski termin i da je kasnije 
postala, u juznoslovenskim govorima, geografski termin, ukazuje nam 
T. Radivojevic u svom radu o Lepenici (SEZ 47, 27) gde ima 12 
planina pod oznakom „oralija i livada", onda kod M. Filipovica u radu 
o Takovu (SEZ 75, 37) nalazimo planina kao deo sela 5 puta, itd. 334 
Takvo se misljenje o reci planina odrzalo, uglavnom u planinsko- 
brdskim predelima kod gorstaka vicnih stocarstvu, i u prvoj polovini 
XX veka. Evo nekoliko primera. U istocnoj Srbiji „Ograda, 'carina' je 
odvajala selo sa u t r i n o m, odnosno planinskom pasom 
od 'sinora' (obradive zemlje, 'polja')..." 335 . J. Dedijer iznosi da u 
Hercegovini ima „planina na kojima (seljaci) drze stoku, a sela imaju i 
po vise planina" 336 , a iz daljeg izlaganja se vidi da su to „ljetne 
planine" odnosno pasnjaci. T. Smiljanic u svom radu o Mijacima, 
kada govori o stratigrafiji, iznosi: „Treci je klimatski pojas alpijski. 
Obuhvata visove iznad sumske zone. To se u narodu zove 
' planina' ...". Padine iznad s. Tresonce su livade do izvesne visine, 
„iznad toga su padine sa sumom. Posle nastaje prostrana 'planina 7 ". 337 
TJ Dobricu se veli da „selo isteruje stoku na 'planinii ili 'utrinu'". 
Istocna Hercegovina zna za „seoske planine" . Iz rada Sv. Tomica, 
Piva i Pivljani, vidimo da s. Vojinovici imaju planine Tursku glavu, 



332 ERII, str. 675. 



334 BS I, str. 20, napomena 49. 

335 TEM 31-32, str. 155. 

336 CE3 12, 5, str. 58. 

337 BS I, str. 18. 



66 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Planinicu, Poglecje, Radin do, Zelenu glavicu i Lukavicu 338 
(nemoguce je poverovati da jedno selo moze imati u posedu 6 planina 
u geografskom smislu „mons, gora"). R. Nikolic veli da je u Vranjskoj 
Pcinji „Motina bila planina na kojoj su letovali Vlasi (Crnovunci)" pa 
nastavlja „planina, tj. pasa i suma". 339 Necemo pogresiti ako kazemo 
da je „planina" rec koja je najpre bila upotrebljavana, narocito u 
grckoj Makedoniji, u naseobinama po Tesaliji, a onda u zemljama 
stare srpske drzave, sto objasnjavaamo time, da su ti tereni upravo 
stocarski na kojima su se kretali romanski Vlasi. Delovi Epira i 
Tesalije predstavljali su Veliku Vlahiju te su dugo vremena Vlasi bili 
posrednici svega onoga sto je strujalo iz bogatije grcke u siromasniju 
slovensku kulturu. U doba Nemanjica i docnije romanski Vlasi su 
ziveli uz slovenski zivalj, ali nekako odvojeno, bili su bilingvisti, pa 
pretpostavljamo da su bas oni popularizovali i reci kao sto su planina, 
vatra i tome slicno, 340 koje svakako nisu bile romanske, ali ipak mi 
bismo bez romanskih Vlaha govorili svuda „gora" i „oganj". 
Migracijom tih Vlaha, po gorama Srbije, i drugim krajevima Balkana, 
sto se u poveljama cesto spominje, preneo se specifican balkanizam, 
stocarsko-oronimski termin planina u Bosnu, Crnu Goru, 
Dalmaciju, Hrvatsko Primorje, Istru, Sloveniju do Slovacke, Poljske i 
Zakarpatske Rusije. 341 Na primeru ovde navedenog ojk. Planinice, 
zapazamo pluralni oblik, a zbog same konfiguracije terena na kome se 
nalazi, ne moze se pod tim pojmom u pluralu podrazumevati „gora 
mons" vec samo „planinski pasnjak, seoska utrina, Aim, Alpe", dok 
nam prid. Gornje i dolnje jos vise ukazuje na to da su postojali letnji 
(gornji) i zimski (dolnji) pasnjaci (upor. „PLANINICA - zaselak 
Dinose" u Titogradskoj Malesiji. 342 ) 

Gorne CUCUNE, 1455. = Gorne CUCULE, 1466. = Gorni 
CUCUL, 1560. = Dolni CUCUL, 1560. (Zagorje = s. Cicil, 
Mihajlovgradski okrug) 343 od rum. l.i. u vok. sing. Cucule (upor. s. 
Qyqylage na Kosovu i Metohiji 344 i nadimke kod Vlaha Istocne Srbije, 



338 CE3 59, 31. 

339 BTP; BS I, str. 18. 

340 BS I, str. 5, 10. 

341 BS I, str. 23. 

342 3UIJOK, str. 544. 

343 BHBC, str. 74, 84, 125, 152; Miscellanea 2, 1466, str. 65. 

344 01 10, str. 55. 



Slavoljub Gacovic 67 

Cuculjaga, Cuculjece i prez. Cuculovic kao i licna imena splitske 
vlastele Chuchula,Chucula i Chuchiula u XIV i XV veku). 

Gorni PREVALAC, 1530-35. = Gorne PREVALCE, 1560. = 
Gorni PREVALAC, 1586. = Dolne PREVALCE, 1560. = Dolni 
PREVALAC, 1586. (Fetislam = nalazilo se u ataru s. Malajnice, 
opstina Negotin) 345 je, mozemo pretpostaviti, od rum. preval(e) 
„udolina" < lat. prae + valles + ac ili od slov. prevalac „mesto gde je 
kakva prevala, odnosno vodomeda ili razvode" (upor. u Dusanovoj 
hrisovulji „... po delu putemb na PrevalbCb", Prica veli da je gospodar 
grada Sokola u Aleksinackom okrugu zatvarao prolaz Moravici 
bivoljim kozama „... Kad bi voda dosla do velike visine, ona bi 
prevaljivala preko jedne presedli... Ta se presedao zove i danas 
Prevalac", itd.) 346 i prid. gornji (gornje) i dolnji (dolnje). 

GRAMADA, seliste 1455, 1560. (Zagorje = s. Gramada, 
Mihajlovgradski okrug) 347 od rum. gramada „hrpa kamenja" i ne treba 
da je posudenica iz juznoslovenskoga nego iz lat. grumus (upor. rum. 
deminutive gramojpard, gramazuicd, Romani na Krku gramazo, 
Albanci germadhe, kod kocevaljskih Nemaca grumade, Mleci 
grumada, Furlanci grumade, sve u znacenju „hrpa, gomila, pogranicni 
kamen"). 348 

GUBEROVCE, 1466, 1560. (Timok = iseljeno u Sumadiji 
krajem XVIII veka) 349 od rum. Li. Guber 350 + ov + ce. 

G. SUMARIN i D. SUMARINOVAC, 1530-35. = Gorne i 
Dolne SUMARINOVCE, 1560. = G. I D. SUMARINOVCE, 1586. 
(Fedslam = s. Samarinovac, opstina Negotin) 351 od rum. l.i. Sumarin 
koji je nastao od sanktorema Sumarin 352 < korelativa Su- < lat. prid. 
sanctus „sveti" + lat. l.i. Marin(us) (upor. Sanktoreme Subriana, 
Sucekala, Sudarad, Sufilip, Supetar, Superka, Sutrojica, Suvid, 



345 BHBC, str. 109, 1 1 1; TEM 31-32, str. 102, 105. 

346 Rjecnik JAZU 50, str. 782. 

347 BHBC, str. 72, 123. 

348 ER I, str. 606 (gramada). 

349 BHBC, str. 143. 

350 On III, str. 26. 

351 BHBC, str. 65; TEM 31-32, str. 79, 105. 

352 Miscellanea 2, 1466, str. 127. 



68 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Sutilija, itd.) 353 + ov + ac i slov. prid. gornje i dolnje. Grafija 
Sumarinovatz je zadnji put zabelezena na Langerovoj karti 1718. 
godine, a tek 1741. godine 354 na Katastarskom popisu Krajine i 
Kljuca 355 je zabelezena, sa novoromanskim refleksom sa(n)- (upor. 
rum. si/n/ „sveti") < lat. prid. sanctus „sveti", grafija Samarinovac 
(upor. „Velika opstina Samarina na Pindu, naseljena Rumunima, 
nazvana je svakako po sv. Marini, ime mesta romanskog porekla; 
Pouqueville pise ovo ime San Marino, Heuzey Santa Marina" 1 ' 56 ) 
mada Putanec iznosi misljenje da je novoromanski refleks sa(n)- 
unosen vec od XV veka (upor. Sanbas < San Basso < sanctus 
Bassiusf ' '. 

G. i D. GALBINCE, 1586. (Fetislam) 358 od rum. prid. galbin 
„zut" < lat. galbinus (upor. galben „dukat" u satrovackom govoru) 359 + 
ce. Navedeni ojk. je verovatno nastao po zutoj boji zemlje, ilovaci ili 
je mozda naziv dosao od njegovih stanovnika, Vlaha dukatnika, koji 
su do 1586. godine placali filuriju. 

G. i D. STUBIK, 1530-35. = Gorni i Dolni ISTUBIK, 1560. 
= G. I D. STUBIK, 1586. (Fetislam = s. Stubik, opstina Negotin) 360 od 
rum. stub(ei) „truncus cavus aquae colligendae, suplje drvo ukopano 
oko izvora" slov. porekla + ik i prid. gornji i dolnji. 



353 Slovo XIII, str. 137-175; ER II, str. 378 (Marin); Crkva manastira u Donjoj 
Kamenici kod Knjazevca datirana je u sam kraj XIV veka. U ovoj crkvi na zapadnom 
zidu zapadnog kraka prikazana je Sveta MARINA. Kult Svete Marine razvija se od 
sredine XIII veka. Prvi put u celoj figuri javlja se u Bojani, Gracanici, Karaanu, 
Matejcu, Markovu manastiru, itd. Vidi: Mirjana Bordevic-Ljubinkovic i Radivoje 
Ljubinkovic, Crkva u Donjoj Kamenici, Starinar, nova serija, knj. I, SAN, Beograd 
1950, str. 58; Subriana < *Sutcubriana < sanctus Cyprianus, Cucekla < Su + Tekla, 
Sudurad < Cu + Durad, Sufilip < Su + Filip, Supetar < Su + Petar, Superka < Su + 
Perka (< hipokoristik od Petronija), Sutrojice < Su + Trojice (< Trinitas), Suvid < Su 
+ Vid (slov. bog Svantovid), itd. 

354 CnoMemiK CKA XCVI, drugi razred 75, str. 19. 

355 Miscellanea 2, 1741, str. 292. 

356 3KJ, str. 474; G. Weigand navodi Samarina. 

357 Slovo XIII, str. 139. 

358 TEM 31-32, str. 103, 105. 

359 ER I, str. 546. (galben). 

360 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 79, 102. 



Slavoljub Gacovic 69 

DtLGASEVCE, 1560. (Polomje = s. Dlgasevci, danas s. 
Zamfir, Mihajlovgradski okrug) 361 od rum. l.i. Dilg(a) 362 (upor.top. 
Dilga, Rumunija) + as (upor. rum. l.i. Doina§) + ev + ce. 

DRAGULOVCE, seliste 1560. (Svrljig) 363 od rum. l.i. 
Dragul + ov + ce. 

DUDEVLAD, 1478-81. (Zagorje) 364 od rum. l.i. Dud'l + 
prisvojni prid. suf. -ev + (h)lad nastao redukcijom (upor. „Direktan 
spomen nastanjenih Vlaha u Cabicu je Bogdan a sin mu Radoslav a 
ded mu Vlah... i vise drugih nejasnih /imena/: Magel, Cecel, Hejmic, 
Dud'l, Hunjer, Dumic koja po svoj prilici treba pripisati Vlasima")- 365 

ZARVINCE, 1455, 1466. = ZIRVINCE, 1560. (Banja = hidr. 
Zarvina i top. Zarvin kamen izmedu planine Rtnja i Slemena) 366 od 
katuna „Vlahb Zanvinbce" koga Jovan Ugljesa daruje Hilandaru 
1381. godine, a koji se verovatno krajem XV veka preselio u podrucje 
Banje, na padinama planine Rtnja i Slemena. 367 Ta je migracija mogla 
biti, najverovatnije, nakon Maricke (1371.) ili Kosovske bitke (1389.), 
ali svakako pre nego je oblast Banja potpala pod tursku vlast 1396. 
godine. Koliko je nama poznato katun Vlaha Zarvince se vise ne 
spominje u svojoj maticnoj oblasti. 

IVLADILOVCE, 1455. = VLADILOVCI, 1530-35. = 
VLADILOVCE, 1560. = VLADILOVCI, 1586. (Krivina) 368 od rum. 
l.i. Vlad (upor. Vlad, Brad,Dana,Stan,Bad,Bud,Dan,Grad, Julg, Lai, 
Lack, Man, Nan, Rad, Sas, Urs, Vlas, Zay kod rumunskih manastirskih 
stocara Fogarasa i Marmarosa 369 ; M. Pesikan navodi sledeca l.i. kao 
arbanaska: Vlad, Bab, Goga, Deda, Zara, Lala, Mai, Pal, Cika u 
turskom defteru iz 1485. i alb. l.i. Vlad, Bag, Gika, Goga, Goma, 
Deda, Dida, Doda, Zara, Mark, Mic, Nika, Pal, Peka,Prend, Tola u 
turskom defteru iz 157 1. 370 od kojih se mnoga nalaze kao licna imena 



361 BHBC, str. 117. 



363 BHBC, str. 200. 



365 3I1IJOK, str. 366. 



366 BHBC, str. 84, 133; Miscellanea 2, 1466, str. 66. 

367 3CCCA, str. 446. 

368 BHBC, str. 71, 103; TEM 31-32, str. 81, 109. 



70 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

kod Vlaha u istocnoj Srbiji) 371 + il(a) (upor. rum. Li. Vladild) + ov + 
ce. 

IVLADINE, 1455, 1483. (Crna Reka) 372 od prot. I- + rum. l.i. 
Vlad (upor. ojk. IVLADILOVCE) + ine. 

IPSODER, 1560. (Zagorje = s. Psoderci, danas s. Kosta 
Percevo, Mihajlovgradski okrug) 373 od slov. pbsoden (upor. psoglav, 
rec nastala prema grc. KuvoKscpaAog, a nalazi se kod Herodota i 
drugih te u Pseudo-Kalistenovoj Aleksandriji, koja se vec u XIII veku 
prevodila na slovenske jezike) 374 prema imenu Vlaha Pbsoderbci, koje 
daruje Stefan Nemanja crkvi sv. Nikolaja u Vranji gde se, kako 
saznajemo u katalozima Ohridske Arhiepiskopije, pominje vlasko 
vladicanstvo. Kasnije u svojoj hrisovulji Stefan Prvovencani 
podvrgava sve Vlahe njegove kraljevine, pa i Vlahe Pbsoderbci, pod 
jurisdikciju srpskog arhiepiskopa u Zici, nakon cega se oni sele 
(Dobar deo ovih Vlaha ostaje jer se spominje s. Pbsoderbci u okolini 
Vranja u XIV veku, danas s. Soderci/Suderci) 375 u, po njima prozvano, 
selo Pisoder blizu Hlerina gde se, u poveljama zadnji put, 1335. 
godine spominje sediste vlaskog episkopa. 376 Odatle se pod naletom 
Turaka, najverovatnije, krajem XIV i tokom XV veka, doselise u 
nahiju Zagorje u Vidinskom sandzaku. 

ISTANOVCE, 1455, 1483. (Zagorje) 377 od rum. l.i. Stan 
(upor. lat. l.i. Stan/us/ kao i l.i. Stan kod rumunskih manastirskih 
stocara Fogarasa i Marmarosa; 378 slovenska l.i. su „isla uglavnom u 
pravcu sufiksacije" 379 ) + ov + ce. 

ISTANOVCE, seliste 1455. = STANOVCE, seliste 1466. 
(Zagorje) 380 , vidi ojk. ISTANOVCE. 



371 U s. Halovu postoje prezimena Gacovic od l.i. Gac, prez. Babic od l.i. Bab, l.i. 
Cica, Zara, Goga, Pal'a u s. Sipikovu, Doda u c. Halovu kao i l.i. Micu, Nica, Peca, 
Marcu, itd. 

372 BHBC, str. 71,202. 

373 BHBC, str. 123. 

374 Rjecnik JAZU 53, str. 578. 

375 TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 301. 

376 TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 308. 

377 BHBC, str. 90, 204. 

378 BS VII- VIII, str. 4. 

379 On III, str. 26. 

380 BHBC, str. 74; Miscellanea 2, 1466, str. 47. 



Slavoljub Gacovic 71 

ISFIRLIG, 1455, 1560. (Svrljig = ostaci srednjovekovnog 
grada Svrljiga, opstina Svrljig) 381 od rum. sfrllg „izvijen, uzdignut, 
usukan" < rum. sfrll „zvuk koji se cuje prilikom bacanja duguljastog 
oblog kamena sa velike strmeni" na kojoj je, valja istaknuti, ovaj 
srednjovekovni grad i sazidan 382 (upor. rum. a sfrllg/at/ „izvio se, 
usukao se" u visinu, ka nebu, kao listovi kukuruza za vreme suse; rum. 
sfrl'aza „propeler, zvuk propelera", itd.) 383 + ig lat.-grc. porekla (lat. 
nenaglaseni -icus = grc. -z/co^) 384 . Buduci je 1018. godine u povelji 
vizantijskog cara Vasilija II Ohridskoj arhiepiskopiji, zabelezena 
grafija - episkopija Sfelig(ovo) - primarnija u razresavanju ojk. Isfirlig 
mogla bi se njegova protumaciti od grc. OTifjAuy^ „pecina", a njih sa 
zapadne strane velike strmeni, na kojoj je bio postavljen 
srednjovekovni grad, doista ima. 

JANOVCE, 1466. (Vidin = s. Janovec, Mihajlovgradski 

■joe ^S/i 

okrug) od rum. Li. Jan (>KdNb, istog porekla kao Ivan/Jovan, ali je 
u slov. primljeno i kao Zan posredstvom romanskih izvora) 387 < grc. 
'lavec, (loan je licno ime mnogih rumunskih vladara u srednjem veku, 
dok je kod Vlaha ist. Srbije poznato ime Jon/a/, odatle prez. Jonovic m 
licno ime Jan spominje se u manastiru Krepicevcu koga je sagradio 



381 BHBC, str. 80, 204. 

382 Spominje se u Zitiju Simeona Nemanje od Stevana Prvovencanog 1181. kada 
je Nemanja, pored gradova Ravni i Kozelja, razorio i slavni grad Sferlig i u tzv. 
Svrljiskom jevandelju 1279. kao grad Svrliz. 

83 Mihajlo Kostic u radu Grad Svrljig, separat iz Glasnika Srpskog geografskog 
drustva, sv. I, br. 2, Beograd 1970, str. 101-110 kaze: „Rec Svrljig je ostatak iz 
trackog /.../. U danasnjem rumunskom jeziku rec'svrljuga' (zvrluga) je naziv za malu 
ribu zute boje (Cobitis taena)". Prof. S. Georgijevic u BS VII-VIII, str. 78. kaze: 
„Svrljig p. svirluga 'cikov', virluge 'kruska' sa prel.-uga >-ig". Prof. R. Radenkovic 
sa vise domisljanja, ali maanje jasnoce u svom radu O etimologiji nekih toponima 
jugoistocne Srbije, Razvitak 1 (1979), str. 92. odreduje Svrljig kao „sveto 
mesto,'svetiliste'", itd. 

384 ER I, str. 712 (ik 1 ). 

385 Miscellanea 2, 1466, str. 40. 



' PnE^Hn, str. 
' Skoro svi run 
su srpski srednjovekovni vladari nosili ime Stefan. 



388 Skoro svi rumunski srednjovekovni vladari pored imena nose ime loan kao sto 



72 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Georgije /pravilno Georgina/ Janov sin u vreme velikog vojvode 
Radula IV). 389 

JARINA, seliste 1455, 1466. = JARNINO, 1483, 1560. 
(Banja = top. Jarnin, atar s. Zuckovac, opstina Sokobanja) 390 od rum. 
l.i. Iarn(a) < rum. iarna „zima" (upor. rum. l.i. Iarna /DNFR, str. 
253./) + ino. 

JARMENINCE, seliste 1478-81. (Zagorje = neki stanovnici 
sela GUJSAVCE tu stanuju) 391 od rum. l.i. Iermen 392 + in + ce. 

JORGOVO SELCE, 1466. (Belgrad) 393 od rum. l.i. 
Iorg(a) 394 (Jorhga musko ime ili zensko ime /Novakovic/, kod 
Rumuna prezime odakle deminutiv Jorgolo na Krku i grc. deminutiv 
Jorgakis) 395 koje je varijanta hriscanskog imena sveca Georgije 
(„odatle Georgijevic podrijetlom zacijelo Cincari") 396 < grc. 
rscopyiog „zemljoradnik" 397 + ovo i deminutiv selce „seoce" < selo 
„pagus". 

KALANIK, 1455. = Gorni i Dolni KALENIK, 1560. (Vidin 
= s. Kalenik, Mihajlovgradski okrug) 398 od rum. l.i.Calan(a) 399 + ik 
(upor. s. Calan u Crnoj Gori i top. Kalanska kula u okrugu pirotskom 
u Srbiji). 

KALANIK, 1455. (Zagorje = s. Kalina, Mihajlovgradski 
okrug) 400 , vidi ojk. KALANIK. 



389 Manastir Krepicevac se spominje u turskim popisima od 1466. godine pa 
nadalje, ali je bez sumnje sagraden jos krajem XIV veka od vlaskog vojvode Radula I, 
a tek krajem XV veka je dogradivan od Georgija (pravilno Georgina) Janovog sina, 
njegove zene Zore i sina Manojla u vreme vlaskog vojvode Radula IV. 

390 BHBC, str. 84, 153; Miscellanea 2, 1466, str. 61, napomena 245. 

391 Miscellanea 2, 1478-81, str. 164. 

392 Miscellanea 2, 1478-81, str. 125, 129. 

393 Miscellanea 2, 1466, str. 58. 

394 Naziv navedenog ojkonima ne treba dovoditi u vezu s turcizmom jorga < tur. 
Yorga „konj kasac koji podize u jedan mah obe desne ili leve noge". VidiRjecnik 
JAZU 4, str. 568. 

395 ER I, str. 559 (Georgije). TEM 15, str. 165. „JORGO, cobanin, koji zna da se 
rodio na zimovniku negde oko Leskovca, ali nezna u kojem selu". 

396 ER I, str. 559 (Georgije). 

397 PJIHC, str. 64 (reoprHJe). 

398 BHBC, str. 60, 119, 135. 

399 On III, str. 26. 

400 BHBC, str. 63. 



Slavoljub Gacovic 73 

KALANIK, 1455, 1483. = KALADNIK, 1466. (Crna Reka = 
hidr. Kalinacki potok, atar s. Slatine, opstina Bor) 401 , vidi ojk. 
KALANIK. 

KALOTINE, 1455. (Svrljig ? = top. Kalotina, opstina 
Svrljig) 402 od rum. pejorativnog l.i. Calot(a) (kaaota, rum. Li. 
Cdlota) 403 < grc. KaAoxa „lobanja, cela" + ine (upor. lat. l.i. Calvena 
„Celo" < lat. calvus „cela", izmisljeno ime za celavog C. Macija 
prijatelja Cezarova 404 i oronim u Daciji Ripensis, koga spominje 
Teofilakt Simokata, pod imenom Calvo munte /KaA,po|iovJVTic;/ 
„Celavo brdo /Goli vrh/") 405 ili neposredno od grc. kccAotcc 
„lobanja,cela" po konfiguraciji terena (upor. brdo Golgota na kome je 
razapet Isus Hrist od aram. gulguhtha „lobanja" ili brdo iznad s. Prlite 
Barbaras < lat. barba + rasa „obrijana brada", figurativno „Golo 
brdo", itd. 406 ). 

KARBULOVCE, 1560, 1586. (Fetislam = s. Karbulovo, 
opstina Negotin) 407 od rum. l.i. Carbul (upor. s. Krabul s metatezom 
od Karbul kao i top. Krabula, Krabulin dol i hidr. Krabulska voda) 408 
+ ov + ce. 

KASAJNA, 1586. (Fetislam = top. Kasajna, atar s. Tekije, 
opstina Kladovo) 409 od rum. casa „kuca" < lat. casa „koliba, kucica, 
dascara, baraka" + ina, a zbog turske ortografije isto slovo se moze 
citati s = s kao i slovo y koje znaci ili samoglasnik i ili suglasnikj, te 
je zahvaljujuci arabici, koja je u osnovi suglasnicko pismo, zabelezena 
navedena grafija u interpretaciji Dusanke Bojanic. 410 

KIRBULOVCE, seliste 1566. (Timok = „izvan deftera ...a 
nalazi se u sinorima pomenutog sela po imenu Ravna", opstina 
Knjazevac) 411 , vidi ojk. KARBULOVCE. 



401 BHBC, str. 71; Miscellanea 2, 1466, str. 23, napomena 35. 

402 BHBC, str. 79. 

403 /10P, str. 227. 

404 LH, str. 160 (Calvena). 

405 3KJ I, str. 79. 
406 OEJLZ3, str. 203. 

407 BHBC, str. 1 11; TEM 31-32, str. 105. 

408 01 10 (1982), str. 63. 

409 TEM 31-32, str. 105. 

410 LH, str. 170 (casa), On III, str. 6. 

411 Miscellanea 2, 1466, str. 64. 



74 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

KOPILOVCE, 1455. = KOVILOVCE, 1466. (Vidin) = 
KOVILOVO, 1530-35. = KOVILOVA, 1560. = KOVILOVO, 1586. 
(Krivina = s. Kovilovo, opstina Negotin) 412 od rum. l.i. Covil(a) 413 
(upor. rum. l.i. Covild < covild „krivina, kobilica" 414 ) 415 + ovo. 

KOKORNICA, seliste 1466. = KOKORNICE, seliste 1560. 
(Zagorje) 416 od rum. l.i. Cocor < rum. zoonima cocor „divlja guska"+ 
nica (upor. l.i. Kokor, Kokora, patr. Kokoric, Koko$hkl, top. Kokorina 
i Kokorici 417 ; rum. l.i. Cocor i top. Cocora i Cocorul u Rumuniji 418 ). 

KOLINOVCE,1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 419 od rum. l.i. 
Cold < l.i. Nikola (upor. Colicdf. < Nikola) + in + ov + ce. 

KORBOVO,1530-35. = KORBOVA, 1560. = KORBOVO, 
1586. (Fetislam = s. Korbovo/ i ostrvo Korbovo naspram s. Korbovo 
na Dunavu/, opstina Kladovo) 420 od rum. l.i. Corbija) (upor. rum. l.i. 
Corbu/l/, Corbea, Corbel, Corbescu, Corbuleanu, Corbulet, Corbut 
itd.) 421 < lat. l.i. Corvlnus + ovo ili od ihtioloskog termina lat. corvus 



412 BHBC, str. 102; Miscellanea 2, 1466, str. 47, napomena 167; TEM 31-32, str. 



81, 108. 

413 Miscellanea 2, 1478-81, str. 153. 

414 DNFR, str. 145. 

415 Ukoliko bismo prihvatili grafiju KOPILOVCE, koju smatramo pogresnom, i 
etimoloski obradili, ona potice od rum. l.i. Copil < rum. kopil „dete" (upor. koiihiMi. 
Kopilovik 1417. godine, prez. Kopilovic) + ov + ce. Osnova je ilirotracka ie. Porekla, 
koja se ocuvala u originalnom obliku u albanskom, odakle je, u doba vlasko 
albanskog nomadstva po katunima u balkanskim planinama, prenesena u ostale 
balkanske jezike. Osnova je alb. glagol pjell „radam" s pref. ko-= sanskrt. ka- 
„rdavo". Prema tome *ko-+ *pelnos „rdavorodeni" (ER II, str.147-148.). Meyer 
zastupa romansko poreklo ove reci: copil < lat. copilis „dete koje je rodila krcmarica" 
(lat. copa), dok Puskariu ovu rec nalazi samo „u rumunskim dijalektima na jugu 
Dunava" dakle u balkanskih Vlaha. Sv. Georgijevic iznosi da je rec romanskog 
porekla i nabraja uz rec kopile brojne toponime s osnovom„kopilj-i kobilj-: Kopiljak, 
Kobiljak, Kobiljac, Kovilja, Kovilje (odatle navedeni ojk. Kopilovce ima 1466. 
godine grafiju Kovilovce -podvukao S.G.) kojima su nazvani razni tereni, ...a cisto 
stocarskog znacaja" (upor. brdo Kapilija, atar s. Nisevca, opstina Svrljig; top. 
Kopilica, deo grada Splita, Hrvatska). Naziv ojk. KOPILOVCE, prema tome, moze da 
potice i od stocarskog termina za prostor gde su se k o p i 1 i 1 e „ojagnjile" ovce. 

416 BHBC, str. 145; Miscellanea 2, 1466, str. 44. 

417 PiiEJJiin, str. 105. 

418 DNFR, str. 138. 

419 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 

420 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 103. 

421 DNFR, str. 146. 



Slavoljub Gacovic 75 

(Plinije) „riba drugorazredne kvalitete, erne boje" (upor. vlat. korbet 
(Krtole/ „riba koja zivi u osekama", korba /Budva/ „riba koja zivi uz 
kraj", alb. korb /Ulcinj/ „riba koja se lovi popunicama") 422 sto je, 
zapravo, prenos kopnenog izraza lat. corvus „gavran", poput 
ihtioloskog termina oslic „riba drugorazredne kvalitete" od lat. aselus 
„magarac" i tome slicno (upor. s. Korbevac kod Vranja i s. Korbulic 
kod Kacanika; top. Rtpa Corbi i Fintina Corbi, Corbul, Corbi, 
Corbeni, itd.) 423 + ovo. Samo naselje Korbovo, koje je postavljeno na 
obali Dunava, i ostrvo s identicnim imenom dovoljno ukazuje da se 
ovi nazivi mogu izvesti od lat. corvus „riba drugorazredne kvalitete, 
erne boje" < lat. corvus „gavran" tim vise sto su se mestani ovog 
naselja, kao i drugi uz Dunav, odvajkada bavili pretezno ribolovom. 424 

KRACULOVCE, 1560. (Timok) 425 od rum. l.i. Kracul + ov + 
ce (upor. top. Kracul, Mihajlovgradski okrug, Bugarska i licno „Ime 
Krac, skraceno od Kracun, potice iz balkanskoromanskog nasleda" 426 ). 

KRCUREVCE, 1560. (Vidin) 427 od nepotvrdenog rum. l.i. 
Crcur < rum. crcur „kovrdzava, loknica" (upor. rum. cretul 
„kovrdza") + ev + ce. 

KRSATOVCE, 1530-35. = KRSATOVCE, 1560. 
(Krivina) 428 od rum. prid. crs{i)at „zakovrdzan, uvijen, zakrivljen" + 
ov + ci. 

KUDEL, 1560. (Zagorje = s. Kudelin, Mihajlovgradski 
okrug) 429 od rum. l.i. Cudel(in) 430 (upor. „U Grmocelu ...javljaju se 
obitelji gdje su braca Nikola i Mojsej, u drugoj otac Altoman i sin 
Durdica. Podalje je jedan Sapran... David, pa Kudelin i Nikola, pa Hrs 
i necak mu Zud. Neki od ovih antroponima upucuju na Vlahe 
nastanjene u Grmocelu." /ZSJOK, str. 365./; „...delom nejasna imena, 
za koja - buduci da se ne mogu (pouzdano) objasniti kao slovenska - 
zakljucujemo da su elementi balkanskog jezickog nasleda, koji su do 



422 ER II, str. 184 (krb). 

423 IMJ, str. 207; DNFR, str. 146. 



424 TZZP, str. 66-77: Naime, svi stanovnici naselja uz Dunav bavili su se 
ribolovom kao osnovnom i dodatnom granom privredivanja 

425 BHBC, str. 108. 

426 3UIJOK, str. 308; ER II, str. 125. 

427 BHBC, str. 118. 

428 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81. 



76 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

nas po pravilu dosli posredstvom zatecenih Romana, Vlaha... npr. ... 
Kopil, Krcelej, Kudelin..." /OP III, str. 26./; licna imena brace Drman i 
Kudelin poznata iz istorije Braniceva u XIII veku 431 ). 

KUMANICE, seliste 1455. = KUMANCE, 1466. (Banja = 
top. Kumin Potok, atar s. Trgovista i Zuckovca, opstina Sokobanja) 432 
od rum. l.i. Cuman (Cumanic) 433 < etnonima Kuman „narod 
ugrofinskog porekla koji je tokom XI veka prodro na Balkan" 434 + ice 
(„Tu je i ime Cumanic i Lazar ...koja se imena takoder susrecu u 
vlaskim katunima..." /ZSJOK, str. 364./; s. Kumane kod Velikog 
Gradista). 

KUMANCE, 1455. (Crna Reka) 435 od rum. l.i. Cuman 36 < 
etnonima Kuman + ce. 

LAGOSEVCE, 1455. (? = s. Lagosevci, Mihajlovgradski 
okrug) 437 od rum. l.i. Lago§ (upor. „U Srednjem Selu u Drenici cini se 
da je bilo vlaskog naseljavanja. Tamo nalazimo djeda Luna pa Ivana 
Gobunovica, Pilipa Kalimanica, Dragoslava Batavalu i Lago§a 
Dragomirovica... Jos je tu i patronimik od vlaskoga imena Kalota." 438 ) 
+ ev + ce. 

LAGUSOVCE, seliste 1560. (Banja = top. Lagusevac, atar 
grada Sokobanje) 439 , vidi ojk. LAGOSEVCE. 

LALINCE, 1455, 1478-81, 1560. (Svrljig = s. Lalinac, 
opstina Svrljig) 440 od rum. l.i. Lala (Lalinat) 441 + in + ce. Zapazena su 
- veli Mitar Pesikan - „imena sa udvajanjem formanata (Gagul, 
Gugota, Doda, Dbdol, Lula, Nanota), do cega moze dolaziti u svakom 
jeziku, ali se ipak verovatno moze reci da su bila manje karakteristicna 
za slovensku tvorbu (koja je isla uglavnom u pravcu sufiksacije), a 
vise za supstrat (up. Slicne likove u toponomastickom nasledu: Piperi, 
Cecuni, Cuce, Dide, Dodosi i si.)." U selu „Krastavljanima je ...po 



432 BHBC, str. 85; Miscellanea 2, 1466, str. 66. napomena 268. 

433 Miscellanea 2, 1478-81, str. 123; Oil III, str. 26. 

434 PJIHC, str. 116. 

435 BHBC, str. 63. 

436 Miscellanea 2, 1478-81, str. 123; Oil III, str. 26. 

437 BHBC, str. 73. 

438 3IIIJOK, str. 366. 

439 BHBC, str. 133. 

440 BHBC, str. 81, 207; Miscellanea 2, 1466, str. 158, napomena 113. 

441 KHC II, str. 328. 



Slavoljub Gacovic 77 

jedan Ivan, Tudor i Stepan vlaskoga ishodista, pa jos jedan Bagres i 
Rajko Bulat i Droca sa sinom Lalosem istoga" porekla i „od 
neslovenskih imena s kojima se u vlaskim obiteljima kalendarska 
nalaze u sprezi zanimljivo je istaknuti ime Baldovin, Hrs, Staver, 
Altoman, Lale, Bac, Buckat..." (ZSJOK, str. 356, 362.). 

LINEVO, seliste 1466. = LINOVA, 1454-79. = LINEVA, 
moze se citati i LINOVA, 1560. (Polomje = bivse s. Gorne Linevo, 
danas spojeno sa s. Kovacicom, Mihajlovgradski okrug) 442 od rum. l.i. 
Lin(a) (upor. rum. l.i. Linul, Lenul) < rum. lin „tih, blag" 443 (Od iste je 
osnove nastao slov. zoonim lin „slatkovodna riba mirnih voda; Tinea 
vulgaris f. Cyprinidae") + evo. 

LIPOVCE, 1455. = LUPOVCE, 1466. = LIPOVCE, 1560. 
(Vidin = bivse s. Lupovec, Lupovsko nance ili top. Lupovec, atar s. 
Gramade, Mihajlovgradski okrug) 444 od rum. l.i. Lup(ul) < rum. 
zoonima lup „vuk, kurjak" < lat. lupus + ov + ce (upor. s. Lupac 
/BiH/, Lupinica /Slovenija/, Lupinjak /Hrvatska/, Lupiste 
/Makedonija/ koja bi mogla imati osnovu od rum. lup „vuk") ili od l.i. 
Lup(o) < lat. l.i. Lupus < lat. lupus „vuk" (ime hriscanskog 
svetitelja). 445 

MAKRES, seliste 1466. (Zagorje) = MAKRES, 1560. (Vidin = 
s. Makres, Mihajlovgradski okrug) 446 od rum. macris „kiselis, 
kiseljak", a verovatno ukazuje na migraciju sa Kosova gde i danas 
postoji s. Makresh. 441 

MAROVCE, 1455, 1483. (Zagorje) 448 od rum. mar „jabuka" 
< lat. malus (grc. \i,r\Xzac > ) „jabuka (drvo)" 449 + ov + ce (upor. l.i. 
Marul, prez. Marulic iz XV veka i l.i. Marulus na rimskim natpisima; 
slov. paralela je ojk. JABUKOVCE, 1560. u nahiji Fetislam). 450 



442 BHBC, str. 208; Miscellanea 2, 1466, str. 25; HBH, str. 131. 

443 On III, str. 25. 

444 BHBC, str. 59, 118; Miscellanea 2, 1466, str. 45. 

445 ER II, str. 332. prez. Lupulovicocito od rum. Lupul < lup < lat. lupus. 

446 BHBC, str. 141; Miscellanea 2, 1466, str. 26, napomena 57. 

447 OI 10, str. 56, napomena 44. 

448 BHBC, str. 67, 209. 

449 LH, str. 625 (malus). 

450 ER II, str. 380 (Marul). 



78 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

MEGURICE, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = blizu s. 
Radujevca, opstina Negotin) 451 od rum. magura {megura) „brdo, 
brezuljak, sumoviti proplanak" (upor. top. Megura, Megora, Magura, 
Magora, Mogura, Migora, Magurica, Magurica, Magurici, 
Magureca, Magurka i Magorka u Rumuniji 452 i vise top. Magura u 
Srbiji i Hercegovini 453 ) + ice. 

MILAJNICA, 1530-35. = MILAJNICE, 1560. = 
MILAJNICA, 1586. (Fetislam = s. Malajnica, opstina Negotin) 454 od 
rum. malai „hmelj, kukuruzno brasno, proja", nejasnog porekla 455 
(upor. top. Malaiqte vise puta potvrden u Rumuniji 456 ) + nica. 

MINULOVCE, seliste 1455. (Svrljig ?) 457 od rum. l.i. Minul 
(upor. ime hriscanskog svetitelja Mr|vac;) 458 < rum. mina „rudnik 
(rudarsko okno)" + ov + ce (upor. ojk. RUDARE i RUDARSTICE). 

MIRILA, 1530-35. = MIRLA, 1560. = MIRILA, 1586. 
(Krivina) 459 od rum. l.i. Mirila 460 (upor. rum. l.i. Mirila 61 ; od 1357. 
godine opstinske vlasti u Sibeniku donose uredbe u vezi s ispasom 
Vlaha na sibenskom podrucju koji su, zapravo, osnivaci mesta 
Mirilovic i zaseoka Bulati /od rum. l.i. Bulat cije poreklo Vesna Jakic- 
Cestaric dovodi u vezu s Pecenjezima, tursko pleme, koji su u znatnim 
skupinama od XIII veka bili nastanjeni po istocnim predelima 
danasnje Srbije/ od vremena Turaka, koji po svoj prilici poticu od 
srednjovekovnih hercegovackih Vlaha Mirilovica 462 ). 

MIRIOR, moze se citati i MERIVER, seliste 1478-81. 
(Svrljig) 463 od rum. mirior (dial, mereor) „Flurname, lieu-dit, 
odmoriste, zastanak". 



451 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 104, 79. 



43Z RTO, str. 203. 

453 ZRPh XXXVIII, str. 533; Slavia VIII, str. 621. 

454 BHBC, str. 1 11; TEM 31-32, str. 79, 105. 
'] 

456 TR, str. 443. 

457 BHBC, str. 64. 
''] 

459 BHBC, str. 102. ima grafiju Mirila; TEM 31-32, str. 81, 108. 

460 PetHHK CAHY 12, str. 603. 



3UIJOK, str. 342. 
' Miscellanea 2, 14 
moglo citati, ne postoji na raspolozivim kartama' 



463 Miscellanea 2, 1478-81, str. 46. „Seliste Meriver ili Mirior, kako bi se jos 



Slavoljub Gacovic 79 

MOJNICE, seliste 1466. (Belgrad) 464 od rum. l.i. Mok{a) 
(upor. rum. l.i. Moina i bug. Mojna) < rum. moma „slabina" + ice. 

NEGOTIN, 1530-35. = NEKOTIN, 1560. = NEGOTIN, 
1586. (Fetislam = grad Negotin) 465 od rum. l.i. Negot(a) + in („u 
srednjovekovnoj Srbiji, Njegota i Negota su imena Vlaha" 466 ; 
spominje se Trandafil Negotin u Popisu haraca Krajine i Kljuca 1741. 
godine 467 ; prezimena Negulic i Njegulic u XVI i XVII veku na ostrvu 
Pagu 468 ; ojk. Negotince u oblasti Peka 1467. godine 469 i Negotino u 
Makedoniji odakle je i moguca migracija stanovnistva krajem XIV i 
XV veka koji su sobom poneli imena svojih naselja, „NjEGOTIN-selo 
blizu Fundine" 470 u Titogradskoj Malesiji koja se proteze duz drzavne 
jugoslovensko-albanske granice kao i top. Negotin stan i dr.). 

NIKSOR, 1455, 1560. (Zagorje = hidr. Nisora, atar s. 
Bojnice, Mihajlovgradski okrug) 471 od rum. l.i. Nic(a) < kalendarskog 
Nikola + rum. suf. -§or ili od rum. l.i. (Nik(i)$or (upor. s. Srbisor u XV 
veku u Lici, s. Nisor kod Pirota, top. Banisor kod Sofije u Bugarskoj, 
onda rum. l.i. Petrigor, Banisor, Pop$or, Stani§or i tome si.) . 

NIKSOR, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 473 , vidi ojk. 
NIKSOR. 

NIKOLICE, 1455. (Banja = s. Nikolinac, opstina 
Sokobanja) 474 od rum. l.i. Nikolitd m. (upor. l.i. tesalskog Vlaha, 
Nikolica m., kod Vlaha istocne Srbije hipokoristici od l.i. Nikola su 
Nicullta m., Nicul'asa f., Nicu/J'/., Nica m., Colita f. /Colica seu 
Nicoleta, 1348. godine u Zadru/ 475 , Nico/a/ m. i f. Prema Juco < 
Jurica, odakle prezime Nicovic zabelezeno u s. Halovu) < 
kalendarskog l.i. < Nikola grc. < Nik6A,oco<; „narodni pobednik" ( < 



464 Miscellanea 2, 1466, str. 57. 

465 BHBC, str. 1 11; TEM 31-32, str. 79, 105. 

466 BS II, str. 102. 
'] 

468 BS II, str. 102. 

469 BT, str. 58, 152. 
470 3UIJOK, str. 541. 

471 BHBC, str. 66, 124. 

472 Rumunsko 1. i. Nica je nastalo i od Nikola; Srbisor < etnikuma Srbi, pi. + sor; 
Banisor < l.i. Bane + sor; Petrisor < l.i. petar + sor, itd. 

473 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 

474 BHBC, str. 83. 

475 3KJ II, str. 187: „Colica seu Nicoleta, uxor quondam Cressii de Grubogna". 



80 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

grc.viKS „pobeda" + Xaoo „narod" 476 ). Ime tesalskog Vlaha, Nikolica, 
isto je sto i Nikulica = Nikolice f. pi. „dan sv. Nikole" u Lici, 
verovatno pod uticajem velebitskih Vlaha. 477 Naziv Nikolice, kao dan 
sv. Nikole identican je s grafijom navedenog ojkonima u turskom 
popisnom defteru, pa tim vise da je u prvo vreme navedeni ojk. 
verovatno dobio svoj naziv po hriscanskom prazniku Nikolice „dan 
sv. Nikole", jer se u ataru s. Nikolice 1560. godine spominje manastir 
Isveti Nikola, pod uticajem vidinskih Vlaha 478 (upor. „U Buljubima je 
...strani utjecaj jaci: 5,5% kalendarskih i isto toliko neslovenskih 
imena Andras i Nikolic i Les u jednoj, pa Les i Vasilj i Nikolic u 
drugoj... Pomirili se imena razlicitih utjecaja u istoj obitelji..." misleci 
pritom na vlaski i albanski uticaj /ZSJOK, str. 362./). 

NIKOLICE, 1455. = NIKOLINCE, 1466. (Klivje, od 1530. 
Crna Reka) = NIKOLINCE, 1560. (Crna Reka) 479 , vidi ojk. 
NIKOLICE. 

NIKOLICE, 1455. = NIKOLICEVCE, 1560. (Cma Reka = s. 
Nikolicevo, opstina Zajecar) 480 od rum. l.i. Nicolita, odnosno od rum. 
Li. Nicolica (upor. l.i. Nikolica Starac medu Vlasima sa Velikog 
Ostrova zabelezeno u pismu koje su naslovili Knezu Milosu 8. 
februara 1831. godine /NIPS 22, str. 122./) + prid. prisvojni suf. -ev + 
ce. 

NIKOLICEVA, 1560. (Krivina) 481 od rum. l.i. Nicolica + 
prid. Prisvojni suf. -eva. 

ORSOVA, 1560. (Fetislam = grad Orsava, Rumunija) 482 od 
rum. l.i. Orbs(e) (u Danicicevom Rjecniku s potvrdama iz XV veka) + 
prisvojni prid. suf. -ova (upor. „Miro de OrsV u Baru 1387. i kotorski 
gradani oko 1330. te dubrovacka vlastela Urso, Orsi, Orsio od 1278- 
1292. godine.) 483 . 



476 On II, str. 1 14. 

477 ERII, str. 518 (Nikola). 
478 TZZP; str 15 g0 



479 BHBC, str. 69, 105; Miscellanea 2, 1466, str. 20. 

480 BHBC, str. 73, 106. 

481 BHBC, str. 102. 

482 BHBC, str. 1 14. 

483 PeraiiK CAHY 3, str. 637. 



Slavoljub Gacovic 81 

OTULOVCE, 1560. (Polomje) 484 od rum. l.i. Hotul (upor. 
„Vlasko ime Hotul navodi se u 'hrisovulji cara Dusana', a kao top. 
Otulje zabelezeno je u 'okrugu vranjskom'" 485 ) < rum. hot „razbojnik" 
(upor. „ ...plemensko ime Hoti dovodi se u vezu sa rumunskom rijecu 
hot - razbojnik /sing, nacinjen prema pluralu.../" 486 ) gubljenjem 
inicijalnog H-, kao na primeru toponima Otulje iz vranjskog okruga 
(moguce je doseljenje vlaskog stanovnistva iz okolice Vranja jer se u 
katalozima Ohridske Arhiepiskopije pominje vlasko vladicanstvo u 
Vranju, koju je zajedno sa donjom Moravom Stefan Nemanja pripojio 
srpskoj drzavi. Vlaski se episkop posle toga nigde ne spominje. Javlja 
se tek „g. 1335. sa sedistem u Hlerinu ili Prilepu. Cini se, da mu je 
vizantijsko gospodstvo bilo sklonije, jer ga nakon srpskog osvajanja 
nestaje sasvim". 487 ) + slov. prisvojni pridevski suf. -ov + ce. 

OTULOVCE, 1560. (Crna Reka = top. i hidr. Tolovac, atar s. 
Rgotine, opstina Zajecar) 488 , vidi OTULOVCE. 

PERILOVAC, 1530-35. = PERILOVCE, 1560. (Krivina = s. 
Perilovce, Mihajlovgradski okrug) 489 od rum. l.i. Peril(a) + ov + ce. 

PETRUSNICE, seliste 1466, 1483. (Banja = nalazi se uz s. 
CRKOVCE) 490 , vidi ojk. PETRUS + nice. 

PORKAR, seliste 1466. (?) 491 od rum. porcar „svinjar" (upor. 
slov. paralele s. Svinjare i Svinjarevo u Srbiji, Svinjarec i Svinjarevci 
u Hrvatskoj, Svinjarevo x 2 u BiH, itd.). 

RAVDIN, 1530-35. = RADBIN, 1560. = RABDIN, 1586. 
(Fetislam = odrzalo se kao selo do 1736. godine, blizu s. Bukovce i 
Kobisnice, opstina Negotin) 492 od rum. l.i. Rabda < rum. rabda „trpi" 
(upor. l.i. Trpko) + in. 

RADLOVCE, 1560. (Zagorje) 493 od rum. l.i. Rad(u)l + ov + 
ce. 



484 BHBC,str. 116. 

485 DiacHHK CHfl II, 1-2, str. 301. 

486 OEIL str. 40. 

487 TjiacHHK CH/1 II, 1-2, str. 308. 
488 BHBC, str. 104. 

489 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81 



491 Miscellanea 2, 1466, str. 47. 

492 BHBC, str. 111,213; TEM 31-32, str. 78. 

493 BHBC, str. 124. 



82 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

RADULOVCE, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 494 od rum. 
Li. Radul 495 + ov + ce (upor. vlaski vojvoda Radul u narodnoj pesmi 
Zenidbe Vlasica Radula. To je Radul-beg, koji je iz Karavlaske, a 
ozenio je sinovicu Ivana Crnojevica iz Crne Gore). 496 U 
Svetostefanskom hrisovulju katun Ursulovica (rum. ursul „medved") 
promenio je ime u Radul (upor. Radula, zensko ime u Dubrovniku 
1348, odatle veoma rasireno prez. Radulovic i u Vlaha istocne 
Srbije). 497 Postoje jos top. Radulovce na Kosmetu, Radlovac u Osijeku 
1697, Radlovici u Bosanskom Petrovcu, itd. 498 

RADULOVCE, 1560. (Timok = top. Radulovo Brdo, atar s. 
Vratarnice, opstina Zajecar) 499 , vidi ojk. RADULOVCE. 

RUGOVO, 1530-35. = RUGOVA, 1560. = RUGOVO, 1586. 
(Krivina) 500 od rum. l.i. Rug koje je spomenuto u Decanskoj hrisovulji 
1330. i u Zickoj povelji Stefana Prvovencanog gde su upisani 
stanovnici vlaskih katuna 501 (upor. rum. l.i. Rug, Ruga, Ruga§ 502 ; 
Rugea, Rugeanu, Rugescu, Ruget, Rugu i top. Rugea /Ardeal/, 
Rugetul, itd. 503 ; prez. Ruga u Zadru 13 14. 504 ; u povelji sastavljenoj 
1090. spominje se l.i. Rugata 505 „mjesto zenskog svetackog imena 
Rogata, dolazi dva puta", odnosno „mesto gde se covek moli" 506 ) < 
rum. rug „kupina; trnje, draca" < lat. rug(a) „nabor, kovrdza, 
mrezotina" (upor. lat. „rugas coegit, namrgodio se" 507 i slovenske 
paralele, s. Mrgodici i Mrgudici /BiH/ < l.i. Mrgod i Mrgud, s. 
Mrezica i Mrezicko /Makedonija/, s. Mreznica, Mreznicki Brest i 



494 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 107. 

495 Miscellanea 2, 1478-81, str. 119, 123, 124, 139,irra. 

496 ER III, str. 540-541 (-ul). 

497 Miscellanea 2, 1478-81, str. 1 19, zabelezeno je ime RADUL sin Radohne u 
Galibabincu; Miscellanea 2, 1741, str. 195, zabelezeno je prezime RADULIC. 

498 ER III, str. 540-541 (-ul). 

499 BHBC, str. 118. 

500 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 



506 CK, str. 260. 

507 3KJ I, str. 217. spominje naseobinu Rozat od Racatum u srednjovekovnim 
poveljama koje je nastalo od Rogiatto < lat. rosetum „divlje ruze, ruza od sipuraka, 
ruzicnjak"; LH, str. 935. (ruga). 



Slavoljub Gacovic 83 

Mreznicki Brig /Hrvatska/; lat. „rugosus frigore pagus - od zime 
zgureno selo (seljaci)" i slovenska paralela s. Zguric-brdo, itd.) 508 + 
ovo (-ova). 

SARACINCE, 1455, 1560. (Zagorje = top. Saraci, atar s. 
Gmzova, Mihajlovgradski okrug) 509 je ojk. izveden od rum. sarac(i) 
„siromasi" (upor. s. Saraci, BiH), odnosno od rum. Li. Sdracu (upor. 
rum. Li. Saracila, Sarachie, ili Li. Saraca, Saracha, Sarraca /slov. 
Saracic/ dubrovackih patricija koja se genealoski mogu pratiti od X- 
XXveka 510 ). 

SIBINOVCE sa selistem Gorne SIBINOVCE, 1560. (Crna 
Reka 511 od rum. Li. Sibin (upor. mad. Szeben-%m& u Erdelju po kome 
je i dobio ime jedan od junaka nase epske poezije Sibinjanin Janko) 512 
< siba (= siba) „dren, drenjina" slovenskog porekla 513 + ov + ce. 

SIRAKOVCE, 1455. = SIRAKOVCI, 1454-79. = 
SIRAKOVCA, 1471. = SIRAKOVCE, 1560. (Timok = verovatno 
hidr. Sarakov(ski) potok, atar s. Jakovca, opstina Knjazevac) 514 od 
slov. sirak „koji nema nikoga svoga, sirotan" (upor. „Siraka je lasno 
ucvijeliti; Ti ces imat' sina golemoga, a ja sirak brata jedinoga; Majka 



508 Primeri koje donosi M. Grkovic u svom, ovde navedenom, radu z 1495. (Petr. 
Andeevic Rugotin u Novgorodu), 1514-1527. (Fedor Aleksandrovic Rugotin iz 
Moskve), i iz 1652. (Trofim Ruguev, svestenik u Rusiji) upravo ukazuje na to da su 
licna imena sa osnovom rug- iz mnogo kasnijeg vremena u odnosu na srpske 
srednjovekovne povelje gde se direktno spominje Li. Rug bez sufiksacije, sto je 
uobicajeno medu stanovnicima vlaskih katuna, a nije uobicajeno u slovenskom 
onomastikonu, pa je izlisno inzistirati da je onomastika s osnovom rug- u licnim 
imenima bila poznata jos u opsteslovenskoj zajednici. 

509 BHBC, str. 73, 147-148. 

510 /J,n CCCXL 36, 379-401; ER III, str. 204 (sarak). Saraka je i vrsta ribe (upor. 
alb. sarage „sardela, girica"), a moze biti dalmato-romanski leksicki ostatak od lat. 
saragus < grc.oapyog „sparus sargus". Buduci se u srednjem veku (XV vek) u Splitu 
javlja prez. Girica, mozemo slobodno pretpostaviti da je prez. Saraka medu 
dubrovackim patricijima, koje se javlja u vremenu izmedu 97S1023. godine 
(Accp,7i;peCr| filius Saraca), doslo od naziva ribe Saraka „nekvalitetna riba koja zivi pri 
kraju". Njihovi su se preci bavili mozda ribolovom nekvalitetne ribe koju su u svojoj 
ishrani koristili siromasi, pa je tako i doslo do homonimije ovih dvaju naziva, Saraka 
„vrsta nekvalitetne ribe" i sarak „siromah". 

511 BHBC, str. 106. 
5I2 PJ1HC, str. 178 (Sibin). 

513 RTO, str. 553. 

514 BHBC, str. 69, 116; HBH, str. 129, 155. 



84 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

rani dva sina siraka" 515 < rum. sarak „siromah" + ov + ce (upor. s. 
Sirotici u Hrvatskoj; Li. Siraca, Siracha, Syracha ili Saraca, Saracha, 
Sarraca /slov. Saracic/, dubrovackog patricija koja se genealoski 
mogu pratiti od X do XX veka 516 , rum. Li. Sdracu, Saracila, 
Sarachie. 

SIRAKOVCE, 1455. = Gorne i Dolne SIRAKOVCE, 1560. 
(Crna Reka = top. Siraka, atar s. Krivelja, opstina Bor; top. Siraka, 
atar s. Podgorca, opstina Boljevac i hidr. Saraka) 517 , vidi ojk. 
SIRAKOVCE i slov. prid. gornje i dolnje. 

SORICE, seliste 1560. (Svrljig) 518 od rum. deminutiva soritd 
„sestrica" (upor. slovenske paralele s. Sestranec i Sestrunj u 
Hrvatskoj). 

STANOVCI, moze se citati STANOVEC 1455. = 
STANULOVCI, 1466. (Belgrad) 519 od rum. Li. Stan 520 + ov + ci, 
odnosno od rum. Li. Stanul + ov + ci. 

SUMARIN, 1455, 1466. = SUMARINOVAC, pusto seliste 
1483. (Zagorje = nalazilo se kod s. Stubal koji je danas zaselak s. 
Marinovca, opstina Zajecar) 521 od rum. Li. Sumarin 521 koji je nastao 
od sanktorema Sumarin < korelativa su < lat. prid. sanctus „sveti" + 
lat. Li. Marin(us) (upor. Sveta Marina < Sveta Marija 523 , kao i 
sanktoreme Subriana, Sucekla, Sucuraj, Sufilip, Supetar, Superka, 
Sutrojica, Suvid, Sutilija, itd. 524 ) kome je, u vremenskom periodu od 
1466-1483. pridodat slov. prid. suf. -ov + ac. 

SUMRAKOVCE, 1560. (Crna Reka = s. Sumrakovac, 
opstina Boljevac) 525 od korelativa su- < lat. sanctus „sveti" + lat. Li. 



' J\TI CCCXL 36, str. 407 (upor. ojk. Saracince, napomena 474.). 



517 BHBC, str. 66, 104, 105. 
518 BHBC, str. 156. 

519 Miscellanea 2, 1466, str. 56, napomena 216. 

520 BSVII - VIII, str. 4. 

521 BHBC, str. 65, 216; Miscellanea 2, 1466, str. 29. 

522 Miscellanea 2, 1478-81, str. 127. 

523 Slovo XIII, str. 137-175. 

524 Subriana < *Sutcubriana < sancuts Cypianus, Sucekla < Su + Tekla, Sudarad < 
Su + Durad, Sufilip < Su + Filip, Supetar < Su + Petar, Superka < Su + Perka 
(hipokoristik od Petronila), Sutrojice < Su + Trojice (< Trinitas), Suvid < Su + Vid 
(slov. bog Svantovid), Sutilija < Sut + Ilija, itd. 

525 BHBC, str. 105. 



Slavoljub Gacovic 85 

(apostolsko) Marc(us) (Marko), odakle metatezom likvida imamo 
grafiju Mrak (potvrdeno kao prezime) 526 , te dobijemo sanktorem 
Sumrak (su + Mrak- < Mark) + slov. prid. suf. -ov + ce (upor. s. 
Mrakovo, opstina Jablanica, BiH; s. Mrakovo, opstina Ilijas, BiH; s. 
Mrakodol opstina Bosanski Novi, BiH; s. Mrakovi, opstina Kiseljak, 
BiH 527 ; top. Mrakovac, ostrvo Krk, Hrvatska; prez. Mrakovic i 
Mrakovcic; top. s metatezom likvidaa Sumratin < Su + Martin kod 
Dubrovnika, Hrvatska; Stomrata < Suto + Martha u Biacima kod 
Trogira, Hrvatska; s. Sumratin < Su + Martin na ostrvu Brae, 
Hrvatska, itd. 528 ). U ataru s. Sumrakovca „nalaze se rusevine neke 
stare crkve, za koju misle da je jedna od onih devet starih crkava u 
Crnoj Reci" 529 , koja je verovatno bila posvecena apostolu sv. Marku 
sto posredno govori o starosti ovog sanktorema, kojhi je iz vremena 
prvog hriscanstva, zajednicki Istoku i Zapadu, kao uostalom i 
sanktorem SUMARIN i G. SUMARIN. 

TOLOVCE, seliste 1455. = OTULOVCE, (moze se citati 
TULOVCE 1483.) seliste 1478-81. = OTULEVCE, seliste 1560. 
(Svrljig = nalazilo se uz s. BURUDIN) 530 od rum. l.i. Hotul (upor. 
„Vlasko ime Hotul navodi se i u 'hrisovulji cara Dusana' a kao 
toponim zabelezeno je u 'okrugu vranjskom'" 531 ) < rum. hot 
„razbojnik" (upor. „...plemensko ime Hoti dovodi se u vetu sa 
rumunskom rijeci hot- razbojnik /sing. Nacinjen prema pluralu" 532 ) s 
gubljenjem inicijalnog X-, kao na primeru navedenog toponima 
Otulje, + slov. prisvojni pridevski suf. -ev + ce. 

TUDORCA, 1530-35. = TODORCE, 1560. (Krivina = top. 
Tudorca, atar s. Velike Jasikove gde se izoravanjem i danas nalaze 
ostaci materijalne kulture, opstina Zajecar) 533 od rum. l.i. Tudorca 
m.(od milja izgovorenog) < grc. Oeddopoo (ime hriscanskog 
svetitelja) 534 (upor. u selu „Krastavljanima je ...po jedan Ivan, Tudor i 



526 ER II, str. 376 (Marak). 



527 IMJ, str. 268. 

528 ER II, str. 376 (Marak); Slovo XIII, str. 140, 142, 145. 

529 CTE, str. 145. 

530 BHBC, str. 82, 157; Miscellanea 2, 1478-81, str. 162, napomena 123. 

531 TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 301. 

532 OEIL str. 40. 

533 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81. 

534 PhE/JhIL str. 180; ER III, str. 458. 



86 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Stepan vlaskoga ishodista..." 535 ; Selo „Tudoricevci, TWDRYgW^Y u 
popisu Skadarskog sandzaka 1485. godine, a sad s redukcijama: 
Turicevac" 536 ). 

TURINCOVCE, 1455. = TORNICOVCE, 1466. = 
TURINCOVCE, 1483. (Timok), 1560. (Zagorje) 537 od nepotvrdenog 
rum. l.i. Turin} (upor. kalendarsko Li. kod Vlaha u Decanskim 
Hrisovuljama Tudoric; rum. l.i. Turin/eli/) + ov + ce. 

TURMAK, 1560, 1586. (Crna Reka) 538 od rum. turmac 
„mladi bivol koji trci sa stadom" < rum. turmd „krdo, stado" ( sgrc. 
Tovpfia „malo konjicko odeljenje", alb. turme „mnostvo, gomila", 
srp-hrv. tyrma „karavana, povorka", bug. turma „gomila") 539 < lat. 
turma „deo konjanistva, deseti deo ale (32 momka), ceta" 540 (upor. 
tracki bozanski epitet grcke boginje Here, koji je zabelezen na 
votivnom spomeniku iz Trnova u Bugarskoj, Toup|j,r| „trkacica". Rec 
turma/e/ koja se cesto pojavljuje kao zadnji clan trackih dvosloznih l.i. 
Boi)-xoup|j,a, Aapou-xoup|j,a, Doro-turma f., Dotu-turma, Rescu- 
turme /PaioKO-xoup|j,a, Pr)OKO-T;op|j,r|/, 2|iop5o-xop|io(;, Ti- 
xvjpiioc; + potice mozda iz ie. *drmo-s „trka". Ovaj epitet odgovara 
vise Hpn, sluskinji bogova, ili 'Ipig, glasnici bogova i valja ga 
uporediti s grckim nadimkom Hermesa Ap6|iio<;.). 541 

ULMANI, seliste 1455. = ULANICISTE, seliste 1478-81. 
(Svrljig = bilo je seliste s. Okruglice, danas ima brdo Ulanac u ataru s. 
Lozan, opstina Svrljig) 542 od zbirne imen. Ulmani < od rum. l.i. 
Ul(i)man (upor. rum. l.i. Ulman/u/ 543 ) < rum. fitonima ulm „brest" < 
lat. ulmus (upor. slovenske paralele, ojk. BREST, BRESTOVA, 
BRESTOVAC, BRESTOVCE) + an, a u drugoj grafiji osnova potice 
od Ul(m)ani + ic + iste. 



537 BHBC, str. 73, 113. ima grafiju Turcinovce; Miscellanea 2, 1466, str. 49, 
napomena 174. 

538 | 

539 , 



538 BHBC, str. 105. 



' ER III, str. 527 (turma). 

540 LH, str. 1095 (turma). 

541 DTG BE XVIII 1, str. 9, 55. 

542 BHBC, str. 79; Miscellanea 2, 1478-81, str. 143. 

543 Miscellanea 2, 1478-81, str. 132-133. 



Slavoljub Gacovic 87 

HALDANCE, 1455, 1560. (Timok = s. Aldinac, opstina 
Knjazevac) 544 je kontinuanta imena kastela 'AA5avec; iz obnlasti 
NaiaouTrolig-a (Naioooc;) 545 < germ. prid. aid „star" 546 s inicijalnim 
H- i suf. -an + ce ili od rum. l.i. Haldan < rum. haldan „fir(e) de 
cinepa semanat(e) printre papusei" 547 + ce (upor. rum. l.i. Aid, Aide, 
Aldea, Aides, Aldisor, itd. Od germ. l.i. Aldo < Aldermann > top. 
Aldea u Jasi i Radiul Aldea /Rumunija/, top. Aldabucinica i ojk. 
Aldina Reka /Srbija/, odnosno od rum. l.i. Aldin 549, + ac. 

HIRELOVA, 1455. = HRELOVA 1560. (Crna Reka = top. 
Reljevo i Reljevo Brdo, atar s. Leskovca, opstina Zajecar) 549 od rum. 
l.i. Hrelj(a) s epenteticnim -i- u prvoj grafiji + ova (upor. rum. l.i. 
Hire/an/). 

HLEBOVO, moze se citati i HALAPOVO, 1466. (Vidin) 550 
od slov. hleb „cataracta, ustava (kod vode)" < stslov. ^ale < xaeb 551 , 
odnosno od rum. l.i. Halap(a) 552 + ovo. 

HRELINCE, 1560. (Crna Reka = verovatno mahala Krlinac, 
deo s. Zlota, opstina Bor) 553 od rum. l.i. Hrelja (upor. „...ako je ime 
Vrbsalb /citaj Vrsalj/ nastalo od Ursus, onda je i vlaski utjecaj 
prisutan, a vidljiv je i preko imena Hrelja i Lalhko, potvrdenima kod 
Vlaha izvan decanskog podrucja" /ZSJOK, str. 361./) + in + ce. 

HRSOVCE, 1455. =HRSOVAC, 1478-81. = HRSOVCE, 
1560. (Svrljig = s. Rsovac, opstina Svrljig) 554 od rum. l.i. Hrs (upor. 
od „neslavenskih imena s kojima se u vlaskim obiteljima kalendarska 
nalaze u sprezi zanimljivo je istaknuti ime Baldovin, Hrs, Staver, 
Altoman, Lale, Bad, Buckat, ...ali se neka od njih nalaze kao imena 
Vlaha u Banjskoj i Prizrenskoj povelji" /ZSJOK, str. 356./) + ov + ce. 



544 BHBC, str. 80, 108. 

545 BHJ I, str. 62. 

546 BS VII - VIII, str. 29. 

547 DNFR, str. 235 (Haldan). 



549 BHBC, str. 72, 130. 

550 Miscellanea 2, 1466, str. 48, napomena 169. 

551 IT, str. 241; Rjecnik JAZU 1 1, str. 631 (HLEP) 

552 On III, str. 105. 

553 BHBC, str. 105. 

554 BHBC, str. 78, 135; Miscellanea 2, 1478-81, str. 137, napomena 56. 



88 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

CERTOVCE, 1455. (Banja) 555 od rum. augmentativa cer(e)t 
< cer „vrsta hrasta, cer" + ov + ce (upor. s. Bucumet < rum. 
augmentativa bucumet < rum. bucum /rum. biciuml „bukova suma"). 

CORICE, 1560. (Zagorje = u starijem registru je upisano kao 
seliste) 556 od rum. deminutiva coritd „vranica" < rum. zoonima coard 
„vrana" iz ornitoloske terminologije (upor. s. Corle < rum. cor/i/le 
„vranetine", BiH; top. Core kod Zagreba 557 ). 

CURLAT, 1560. (Zagorje = s. Corlevo, danas sastavljeno sa 
s. Drenovac, Mihajlovgradski okrug) 558 od rum. curl(i)at „mesto gde 
se vrane okupljaju grakcuci zimskih meseci, obicno u vrbacima ili 
topoljarima kraj reke". 

SAJINAC, 1530-35. = SAJNA, 1560, 1586. (Fetislam = hidr. 
Sajna, atar s. Manastirice, opstina Kladovo) 559 od rum. Li. Sainat 
(upor. „Todor sin Sainca"; Nazivi stocarskih naselja na Pagu su, pored 
ostalih, Vlasici i Saini koji su etnonimski toponimi /isprava datirana 
1079, a nastala u XII ili XIII veku/ i oznacavaju „starinacku romansku 
/romejsku/ populaciju"., a kasnije je medu njima „moglo biti vlaskih 
obitelji, na sto, primjerice, upucuje prezime Poropatic /: rum. poropat 
<fara pat 'beskrevetnik', 'nomad'/")- 560 Medutim, rum. Li. §ain, slov. 
prez. Sajinovic kao i s. Sainovac u Srbiji i s. Sain-Tas u Makedoniji 
ukazuje donekle na mogucnost etimoloskog razresenja navedenog 
ojkonima s ornitoloskim terminom balkanskog turcizma persijskog 
porekla (upor. sdhin „sokol", izvedenica od sah „kralj"). 561 

SARBANOVCE, 1560. (Timok = s. Sarbanovac, opstina 
Knjazevac) 562 od rum. Li. §arban (upor. Licno ime Sarban koje se u 
Decanskim hrisovuljama nalazi u vlaskim katunima nalazi se kao ime 
„Vlaha u Banjskoj i Prizrenskoj povelji. Takva imena su Lumsa, 
Krecul, Bukur, Dudos, Mutul, Sarban, Ban, Bun, Bolin, Hinat, Dosa, 



555 BHBC, str. 86. 
556 BHBC,str. 123. 



558 BHBC, str. 113. 

559 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 103. 

560 Miscellanea 2, 1478-81, str. 144; IT, str. 87. 

561 TS, str. 578 (sah, sahin). 

562 BHBC, str. 107. 



Slavoljub Gacovic 89 

Vosa i druga.") 563 + ov + ce (upor. s. Sharban-i na Kosovu 564 ; rum. Li. 

III^EANb 565 ). 

SARBANOVCE, 1560. (Crna Reka = s. Sarbanovac, opstina 
Bor) 566 , vidi ojk. SARBANOVCE. 

SARBANOVCE, seliste 1560. (Crna Reka = verovatno je 
bilo seliste s. Sarbanovca, opstina Bor) 567 , vidi ojk. SARBANOVCE. 

SIRBAN, 1455. = SARBANOVCE, 1466. (Banja = s. 
Sarbanovac, opstina Sokobanja) 568 , vidi ojk. SARBANOVCE. 

SIRBANOVCE, seliste 11560. (Banja = verovatno je bilo 
seliste s. Sarbanovca, opstina Sokobanja) 569 , vidi ojk. 
SARBANOVCE. 

II 5 

„Za balkanske starince bio je karakteristican i veci udeo imena 
iz hriscanske i anticke tradicije nego kod Slovena". (OP III, str. 26.). 
Takve pojave, medutim, svele su se u turskim popisnim defterima iz 
XV i XVI veka na sporadicne. Stocarske zajednice su po svojoj 
prirodi oduvek bile konzervativnije pa je njihova „tradicija mogla 
upornije prenositi stara balkanska imena" (OP III, str. 26.), a u skladu 
s tim, pitanje na koje moramo traziti odgovor, je u kojoj meri se posle 
preovladavanja srpskog, jos pre dolaska Turaka u ovim krajevima, 
odrzavao i vlaski romanski dijalekat. 

Onomastika u fragmentima opsirnog popisa vidinskog 
saandzaka iz 1478-81. godine (vidi PRILOG II), pored kalendarskih i 
rumunskih licnih imena izdvojenih u etnoojkonimima svih navedenih 
popisa Vidinskog sandzaka iz XV i XVI veka, nesto odredenije 
potkrepljuju, nasu pretpostavku, da u datoj sredini jos nije bio 
zaboravljen rumunski govor. Tako u navedenim fragmentima, kao i u 
svim navedenim popisima, pored dosta visokog udela slovenskih 
imena, pada u oci da su se, pored prilicne zastupljenosti kalendarskih, 
posebno rado uzimala imena Bun (X 2), Buniga (X 7), koja po 



563 3UIJOK, str. 356. 

564 01 10, str. 56. 

565 PhE/IhIT, str. 193. 

566 BHBC, str. 105. 
567 BHBC, str. 107. 

568 BHBC, str. 86; Miscellanea 2, 1466, str. 62, napomena 251. 
569 BHBC, str. 128. 



90 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

znacenju odgovaraju nasim imenima od Dobr-, Lup(u) „Vuk", Kopil < 
rum. copil „dete", Jarna < rum. iarna „zima", Kokor < rum. cocor 
„divlja guska", Lino. < rum. tin „blag" poput naseg imena Blagoje, 
Palul < rum. paid „deo lisnika", Berild „Ovcar(evic)", Vis „lud, 
sasav" pa je verovatno da se znalo njihovo znacenje i da je ono bilo 
razlog da su ta imena cesto bila u upotrebi. Kada se tome pridodaju 
imena Likul(a), Radul (X 35), Negul (X 2), Rangul, Rasul, Rasul, 
Stavul, Stancul, Stanul, Bratul, Vlagul, Dragul, Karbul, Korbul, 
Kracul, Minul pa „makar i priznali mogucnost izvodenja nastavka -ul i 
iz slovenskog nasleda, ovakva njegova koncentracija svakako je 
odlika rumunske onomastike i verovatno svedoci" (OP III, str. 27.) da 
se na prostoru svih ovde navedenih popisa iz XV i XVI veka jos nije 
ugasio vlaski romanski dijalekat. Vrlo je zanimljivo navesti imena 
Krcur < rum. crcur „kovrdza" ili (preneseno) „uvrnut", Rabdd < rum. 
rabdd „trpi" ili (preneseno) „trpeljiv", Petret < rum. petret „kamenit" 
ili (preneseno) „tvrdokoran, kamena srca, tvrdoglav, nepopustljiv", 
Stunga (X 2) < rum. stunga „leva(k)" ili (preneseno) „uvrnut" sto u 
stvari znaci da ova i nisu prava imena vec nadimci, a oni se mogu dati 
samo ako su bila poznata njihova znacenja, „sto opet upucuje na 
cuvanje rumunske jezicke svesti" (OP III, str. 27.); u skladu je s tim 
sto u istim popisima imamo kalendarska imena Ilija, Vasil, Kuzma, 
David, Dimitrb, Ivan, Stepan, Kostic, Manojlo, Marin, Petbr, Sava, itd. 
koja se u srednjovekovnim poveljama srpskih vladara cesto spominju 
kao imena Vlaha u srednjovekovnim katunima. 

Ovde su obradena samo ona kalendarska imena koja smo 
izdvojili u etno-ojkonimiji Vidinskog sandzaka XV i XVI veka. 

ALADNI.1455. = ILINO, 1466, 1560. (Crna Reka = s. Ilino, 
opstina Boljevac) 570 od arap. l.i. Aladin < ala „visost" + addin 
„vera" 571 s izvesnom permutacijom konsonanta n i vokala i. Oblik 
Ilino koji se javlja u jedanaest godina kasnijem popisu je „prevod" 
arapskog imena Aladin s imenom Ilija (poznato ime biblijskog 
proroka primljeno kod nas preko grckog jezika) < hebr. 'Eliiah, 
'Eliidhu „Jehova je moj bog" 572 (upor. „U selu Velikoj ...se nalaze i 



570 BHBC, str. 75, 125; Miscellanea 2, 1466, str. 17. 



571 PiiE/Iidl, str. 23; 3KJ II, str. 199. 
: PJIHC, str. 99. U hriscanstvu m 
narodnom verovanju pripisuju osobine starog boga Peruna (Ilija gromovnik). Moguce 



72 PJIHC, str. 99. U hriscanstvu naziva se sveti Ilija, dok mu se u slovenskom 



Slavoljub Gacovic 91 

kalendarska imena... i da su imena Ilija i Ivan bila udomacena kod 
Vlaha..."/ ZSJOK, str. 358./). 

ALEKSINCE, seliste 1466, 1478-81. = KLESINCE, drugo 
ime ALEKSINCE, 1560. (Svrljig) 573 od kalendarskog Li. Aleksa < grc. 
AA,e£io<; + in + ce. 

VARVARIN, 1560. (Crna Reka) 574 od kalendarskog l.i. 
Varvar(a) + in. 

VASIL, 1455, 1466, 1560. (Timok = s. Vasilj, opstina 
Knjazevac) 576 od kalendarskog l.i. Vasil < grc. BocoiAsioq „carski" 
(upor. „Kalendarska su imena u vlaskim katunima: Dmitbr, Durbd, 
Ivan, Kostadin, Hikola, Petbr, Stepan i Pilip s visekratnom primenom, 
pa zatim Manojlo, Marin, Tudoric, Srd, Vasilj, Mihajlo" /ZSJOK, str. 
356./). 

VESELOVCE, seliste 1466. = VASILOVCI, 1454-79. 
(Zagorje) = VASILOVCE, 1560. (Polomje = s. Vasilovci, 
Mihajlovgradski okrug) 577 od patronimika Vasilovci < kalendarskog 
l.i. Vasil (upor. ojk. VASIL). 

Gorne KUZMINE, 1455. = Dolne KUZMINE, 1455, 1483, 
1560. = KUZMINO, 1466. (Crna Reka) 578 od kalendarskog l.i. Kuzma 
(Kozma) < grc. Koo|icc<; 579 (upor. Kuzma u Istarskom razvodu iz 
1275, prepis iz 1546, odatle prez. Kuzmic, Kuzmanic, Kuzmanovic, 
ojk. Kozino kod Zadra, Kozminci kod Ptuja, top. Sveti Vraci /=Kuzma 
i Damjan/) 580 + ine i slov. prid. gornje i dolnje. Postoji opravdano 
misljenje da je licno ime Kuzma (Kozma) prihvaceno u narodu pod 
uticajem crkve Svetih Vraceva Kuzme i Damjana (U Decanskom 
vlastelinstvu je postojala crkva Svetih Vraceva Kuzme i Damjana pa 
je svakako pod tim uticajem u narod uslo ime K©\f3Ma) 581 , pa je tim 

je da se selo Ilino prozvalo tako po crkvi posvecenoj sv. Iliji sto nam posredno 
potvrduje mozda i turski pisar s izmenjenom grafijom sela Aladni„uzvisen u veri". 

573 Miscellanea 2, 1466, str. 53, 1 14; Miscellanea 2, 1478-81, str. 136. 

574 BHBC, str. 104. 

575 DNFR, str. 482. 

576 BHBC, str. 75; HBH, str. 125; JIhhho ime BacHJi HMa Ha noflpytjy CBpibitra y 
nomicy oj\ 1478-81. ro^HHe. 

577 BHBC, str. 99; HBH, str. 131; Miscellanea 2, 1466, str. 25, napomena 53. 

578 BHBC, str. 72, 76, 106. 

579 PiiE/Jiin, str. 109. 
580 ERII, str. 714 (Kozma). 
581 PiiE/Jiin, str. 109. 



92 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

vise verovatno da se navedeni ojk. nalazio u blizini nekog hrama 
posvecenog Svetim Vracima, Kuzmi i Damjanu 582 (upor. ojk. 
KUZMINO). 

DAVIDOVCE, 1455, 1478-81, 1560. (Svrljig = s. 
Davidovac, opstina Svrljig) 583 od kalendarskog l.i. David 5M < hebr. 
Dduid „voljeni" (Biblijsko ime prvog jevrejskog cara) + ov + ce (upor. 
„U Grmocelu ...javljaju se obitelji gdje su braca Nikola i Mojsej, u 
drugoj otac Altoman i sin Durica. Podalje je jedan Sapran... David, pa 
Kudelin i Nikola, pa Hrs i necak mu Zud. Neki od ovih antroponima 
upucuju na Vlahe..." /ZSJOK, str. 365./). 

DIMITROVCE, 1455, 1466. (Vinisnica, od 1530. Crna 
Reka) = DIMITROVCE, 1560. (Crna Reka = top. Gmitrovski Del, 
atar s. Lasova, opstina Zajecar) 585 od kalendarskog l.i. Dmitbr < grc. 
Ar||ir|Tpio<; „rod zemljin" (ime hriscanskog svetitelja, a postalo je od 
imena Demetre, boginje zemljoradnje i plodnosti u grckoj 
mitologiji) 586 + ov + ce (upor. „tu je Dmitbr Lepcinovic, s 
karakteristikama vlaske antroponimije"; „... od cetiri brata dva nose 
ime Ivan i Dmitbr. Sva su ta imena bila u upotrebi kod Vlaha, a 
...njihovu komponentu u antroponomiji... direktnije potvrduje ime 
djeda koji se zove Bukur..." /ZSJOK, str. 363/). 

DIMITROVCE, seliste 1466. (Zagorje, dato uz s. 
RADUSINOVCE iz 1455.) 587 od kalendarskog l.i. Dmitbr + ov + ce. 

DIMITROVCE, 1455. (Vidin) 588 od kalendarskog l.i. Dmitbr 
+ ov + ce. 

IVANOVCE, 1560. (Crna Reka) 589 od kalendarskog l.i. Ivan 
(upor. „Kalendarska su imena u vlaskim katunima: Dmitbr, Durbd, 
Ivan, Kostadin, Nikola, Peter, Stepan i Pilip s visekratnom 



32 U nahiji Crna Reka se u XVI veku izvan registra spominje manastir Cuma 
(upor. ojk. Cumjan), Kalajeva (upor. ojk. Kalajeva), Lovce (upor. ojk. Lovca), 
Krepicovce (= danas manastir Krepicevac kod s. Jablanice), Lopusna (= danas 
manastir Lapusnja kod s. Krivog Vira), Isveti Georgi i Jagoda koji nisu identifikovani 
bi mogli biti jedan od manastira pored s. Dolne i Gorne KUZMINE. 

583 BHBC, str. 134, 77; Miscellanea 2, 1466, str. 133. 

584 Miscellanea 2, 1466, str. 158-159. 

585 BHBC, str. 128, 61; Miscellanea 2, 1466, str. 26, napomena 59. 

586 PJIHC 

587 Miscellanea 2, 1466, str. 36. 

588 BHBC, str. 61. 

589 BHBC, str. 103. U popisu od 1466. ima grafiju Ivanovci. 



Slavoljub Gacovic 93 

primenom..."; „...da su imena Ilija i Ivan bila udomacena kod 
Vlaha..."; U selu „Krastavljanima je... po jedan Ivan, Tudor i Stepan 
vlaskoga ishodista..."/ZSJOK, str. 356, 358, 362./) + ov + ce. 

IZVOR PANTELEJ, 1560. (Svrljig) 590 je naselje Pantalej s 
crkvom Pantalej posred naselja gde se nalazi i oveca izvor-cesma od 
slov. izvor „fons" i imena hriscanskog sveca Pantalej 591 < grc. 
navcsAEr||j,ov „svemilostiv". 

ISVETI PETAR, 1455. = SVETI PETAR, 1466. (Vidin = s. 
Sveti Petar, danas s. Druzba, Mihajlovgradski okrug) 592 od slov. prid. 
sveti „sanctus" i kalendarskog l.i. Petar. 

ISLAVCE, 1455. = VASILOVCE, 1483. = VASILOVCE, 
seliste 1560. (Banja = top. Vasiljevac, atar s. Vrmdze, opstina 
Sokobanja) 593 od kalendarskog l.i. Vasil < grc. BaoiXeioq „carski" 
(upor. ojk. VASIL). 

ISTEPAN DOL, 1560. (Polomje = s. Stepan Dol, danas s. 
Asparuhovo, Mihajlovgradski okrug) 594 od kalendarskog l.i. Stepan 
(upor. „Kalendarsko ime Stepan ...koje se naslo i u hercegovackih i u 
hrvatskih Vlaha srednjega vijeka upucuje na podrijetlo porodice"; U 
„Krastavljanima je ...Stepan vlaskoga ishodista..."; U selu Seres ima 
„nekoliko imena koja su u tipicno vlaskoj upotrebi: Baldovin, Hrs, 
Bac, Staver ...Nikola, Sava... Semijun, Dmitbr i Kuzma... i Stepan. 
Sve antroponimi koji su bili u upotrebi kod Vlaha." /ZSJOK, str. 359, 
362, 365./) i slov. dol „vallis". 

JAKOVCE, 1455. = JAKOVAC, 1560. (Timok = s. Jakovac, 
opstina Knjazevac) 595 od kalendarskog l.i. Jakov < lat. Iacobus + ce. 

KOZMAR, 1560. (Crna Reka) 596 od kalendarskog l.i. 
Kozm(a) < grc. Koo\iaQ (upor. ojk. Gorne KUZMINE i KUZMINO) 

i • 597 

+ ar < lat. —anus. 



590 BHBC, str. 134. Naselje se nalazi desetak kilometara severoistocno od grada 
Nisa na pruzi Zajecar - Nis. 

591 KHC II, str. 328. 

592 Miscellanea 2, 1466, str. 40. 

593 BHBC, str. 85, 203. 

594 BHBC, str. 116. 

595 BHBC, str. 58, 113. 

596 BHBC, str. 106. 

597 PJIHC, str. 112(Ko3Ma). 



94 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

KOSTICEVAC, 1530-35. = KOSTICOVCE, 1560. 
(Krivina) 598 od kalendarskog l.i. Kostic (upor. U selu Istinicima 
„Pored nekoliko odvojenih krscanskih imena... (imena su Burtd, Ivan, 
Stepko i Ivoje)... dva su kalendarska imena: Damijan i brat mu 
Kostic... Sva su ta imena bila u upotrebi kod Vlaha, a njihovu 
komponentu u antroponimiji... direktnije potvrduje ime djeda koji se 
zove Bukur i drugoga s imenom Mtzura, pa imena brace koji se zovu 
Drokun i Bulin.") 599 + prisvojni prid. suf. -ev + ac. 

KOSTUCUVCE, 1455. = KOSTICOVCE, 1560. (Zagorje = 
s. Kosticevci, Mihajlovgradski okrug) 600 , vidi ojk. KOSTICEVAC. 

KOSTICOVCE, seliste 1560. (Vidin = s. Kosticevci, 
Mihajlovgradski okrug) 601 , vidi ojk. KOSTICEVAC. 

KUZMINE, drugo ime BUKOVICE, 1560. (Crna Reka) 602 od 
kalendarskog l.i. Kuzma (upor. U selu Serosu je „nekoliko imena koja 
su u tipicno vlaskoj upotrebi: Baldovin, Hrs, Bac, Staver... Nikola, 
Sava i Duroje, Deordi, Semijun, Dmitbr i Kuzma... Sve antroponimi 
koji su bili u upotrebi kod Vlaha." /ZSJOK, str. 365/) < grc. Koo[iac, 
+ ino (upor. Gorne KUZMINE i KOZMAR). 

LUKA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Luka, opstina 
Bor) 603 po manastiru koji je verovatno bio posvecen sv. Luki < grc. 
Aovjk&c; < lat. Lukas (ime jednog od cetiri jevandelista). 604 

MANOJLOVCE, 1455. = Gorne i Dolne MANOJLICE, 
1560. (Svrljig = s. Manojlica, opstina Svrljig) 605 od kalendarskog l.i. 
Manojl(o) < grc. 'E|j,|iavour|A, < hebr. 'Immanu 7 „bog je s nama" 
(biblijsko ime) 606 + ov + ce (upor. „Kalendarska su imena u vlaskim 
katunima: ...Manojlo, Marin, Tudoric, Srd, Vasilj, Mihajlo..." i 
„Manastirski bivolari... s kalendarskim imenima... potvrdena su i kod 
Vlaha... Manojlo, Nikfor, Georgi, Miho i Stepan." /ZSJOK, str. 356, 
363./). 



598 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81. 

599 3UIJOK, str. 363. 

600 BHBC, str. 60, 117. 

601 BHBC, str. 115. 

602 BHBC, str. 106; Miscellanea 2, 1466, str. 26. 

603 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 78, 102. 

604 PiiE/Iidl, str. 113. 

605 BHBC, str. 82, 149-150, 150. 

606 PJIHC, str. 127. 



Slavoljub Gacovic 95 

MANOL, seliste 1560. (Zagorje) 607 , vidi ojk. 
MANOJLOVCE. 

MARINOVCE, 1455. = MARINOVAC, 1560. (Crna Reka = 
s. Marinovac, opstina Zajecar) 608 od kalendarskog l.i. Marin (upor. 
Ma^MNh) < lat. Marinus + ov + ce. To je kalendarsko ime koje se od 
davnina javlja u dalmatinskim gradovima 609 , a pre toga je bilo vrlo 
omiljeno u Italiji. Prema legendi sv. Marin je bio poreklom sa Raba, 
pa je verovatno i to jedan od razloga za rasprostranjenost ovog 
imena. 610 (upor. „Kalendarska su imena u vlaskim katunima: Dmitbr, 
Durbd, Ivan, Kostadin, Nikola, Peter, Stepan i Pilip... Manojlo, 
Marin..." /ZSJOK, str. 356./). 

NEKRATINCE, 1455, 1483, 1560, 1586. (Zagorje) 611 
izveden metatezom od kalendarskog l.i. Nektar(ije) < grc. Nsiecapioq 
(ime hriscanskog svetitelja) <veiecap „pice bogova" + in + ce. 

OSIPOVCE, 1560. (Crna Reka) 612 od kalendarskog l.i. Josip 
< lat. Joseph < grc. 'Icoorjcp (upor. l.i. Osip zabelezeno 1468. na 
hrvatskom primorju) + ov + ce. 

PAVLIKIJAN, 1455, 1560. (Polomje = top. Pavlikijan, atar 
s. Orsoja, Mihajlovgradski okrug) 613 od kalendarskog l.i. Pavlikijan 
(upor. l.i. Domentijan, Gregorijan, Emilijan). 

PANTELEJ, seliste 1455. (Belgrad) 614 od kalendarskog l.i. 
Pantelef 15 < grc. IIavT8/\,Er||j,ov „svemilostiv" (ime hriscanskog 
svetitelja). 

PETROVCE, 1455. = PETROVCE, seliste 1560. (Banja = 
top. Petrovac i hidr. Petrovacki potok, atar s. Beli Potok, opstina 
Sokobanja) 616 od kalendarskog l.i. Petbr (upor. „Kalendarska su imena 
u vlaskim katunima: Dmitrhr, Durbd, Ivan, Kostadin, Nikola, Pethr..." 
/ZSJOK, str. 56./). + ov +ce. 



607 BHBC, str. 121. 

608 BHBC, str. 70, 154. 

609 3KJ II, str. 182; ER II, str. 378 (Marin). 

610 PhE/JiiII, str. 118. 

611 BHBC, str. 63, 124,210. 

612 BHBC, str. 104. 

613 BHBC, str. 61, 112. 

614 BHBC, str. 67, 212. 

615 KHC II, str. 328. 

616 BHBC, str. 85, 152. 



96 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

SAVCE, 1455, 148, 1560. iscezlo (Crna Reka = top. Savacka 
i Savacki kamen, atar s. Brestovacke Banje, opstina Bor) 617 od 
kalendarskog l.i. Sav(a) < lat. Saba < hebr. Saba „obracen, 
preveden"(konsonant b > v primljen je iz sgrc. /vizantijskog/ 
izgovora) 618 + ce (upor. U s. Seres ima „jedan Santor, vlasko ime, pa 
jos nekoliko imena koja su u tipicno vlaskoj upotrebi; Baldovin, Hrs, 
Bac, Staver (ne ulazimo na ovome mjestu u njihovo podrijetlo)... 
Nikola, Sava i Duroje, Deordi, Semijun, Dmitbr i Kuzma"./ZSJOK, 
str. 65./). 

SOVICA, 1530-35. = SOFICE, 1560. = SOFICA, 1586. 
(Fetislam) 619 od l.i. Sofi(a) < lat. l.i. Sophia < grc. Socpia „mudrost" + 
ce. 

TODOROV IBLAD, 1455. = TODOR BLAT, seliste 1560. 
(Zagorje) 620 od kalendarskog l.i. Todor < grc. @e66(opo<; (ime 
hriscanskog svetitelja) + ov i slov. imen. blato „lutum". 

FILIPOVCE, seliste 1455. = FILIPOVO, 1483. (Vinisnica, 
od 1530. Crna Reka) 621 od kalendarskog l.i. Filip < grc. < <3>i/U7i;7TO<; 
„ljubitelj konja" (ime hriscanskog svetitelja) 622 + ov + ce (-ovo). 

II 6 

Kao sto smo vec rekli distinkcija izmedu „vlaskih" i 
rumunskih osnova i licnih imena je u sledecem: „vlaske" osnove i 
„vlaska" licna imena smo zabelezili iz starih srpskih srednjovekovnih 
povelja i turskih popisnih deftera XV i XVI veka juzno od Dunava 
cije se poreklo sigurno objasnjava elementima „balkanskog jezickog 
nasleda; koji su do nas po pravilu doprli posredstvom zatecenih 
Romana, Vlaha." (OP ///, str. 26.), a rumunske osnove i rumunska 



" 17 BHBC, str. 70, 106,214. 



618 On II, str. 113. Selo Savinac u opstini Boljevac je dobilo naziv od l.i. Savin(a) 
+ ac koje nalazimo u jednoj povelji samostana sv. Rrsevana u Zadru („Sauina, uxor 
Gimmai") iz 1034, a koje potice od lat l.i. Sabina „Sabinjanka" stvoreno prema l.i. 
Sabinus „Sabinjanin", predstavnik srednje Italije. Misli se - kako to navodi M. 
Simundic u svome radu- da potice od ie. *s(u)e-bho-s „koji pripada vlastitom rodu". 

619 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 79, 102. 

620 BHBC, str. 86, 119. 

621 BHBC, str. 74, 217. 

622 PJIHC, str. 202 (<Dhjihii). 



Slavoljub Gacovic 97 

licna imena su ona koja nismo uspeli zabeleziti u antroponimiji 
srednjovekovnih balkanskih Vlaha, i uopste na prostorima juzno od 
Dunava, vec su zabelezena samo u Dikcionarima rumunskih licnih 
imena, a pritom smo obratili paznju da nisu preuzeta od Slovena. 

ALBOTEN, 1455. (Sehirkej = s. Jalbotina, opstina Pirot) 623 
od rum. l.i. Albote(a)n. 624 

ALBOTIN, 1530-35. = ALTOVIN, 1560. (Krivina = top. 
Albotin, atar s. Delajne, Mihajlovgradski okrug) 625 od rum. l.i. 
Albotin. 626 

BABADICE, 1455, 1483. (Zagorje) 627 odrum. l.i. Babadita < 
l.i. Babad < babad „acorus calamus, idirot" tudeg nepoznatog 
porekla. 628 

BAGACIN, 1455, 1483. (Vidin = top. Bagacino, atar s. 
Asparuhovo, Vasilovaca i Stalijske mahale, Mihajlovgradski okrug) 629 
od rum. l.i. Bagac/eanu/ + in. 

BALANOVAC, drugo ime GRBOVAC, 1530-35. 
(Krivina) 630 od rum. l.i. Balan + ov + ac, odnosno drugo ime od l.i. 
Grb + ov + ac. 

BALANOVEC, 1530-35. = BALANOVCE, 1560. = 
BALANOVAC, 1586. (Krivina = top. Veliki i Mali Balanovac, atar s. 
Cubre, opstina Negotin) 631 od rum. l.i. Balan + ov + ce (-ec, -ac). 

BALANOVCE, 1560. (Timok = s. Balanovac, opstina 
Knjazevac) 632 od rum. l.i. Balan + ov + ce. 

BALUSOVCE, seliste 1560. (Zagorje) 633 od rum. l.i. Balu ? + 
ov + ce. 



623 BHBC, str. 66. 

624 DNFR, str. 24. 

625 BHBC, str. 103; TEM 31-32, str. 76. 

626 DNFR, str. 24; Ukoliko je grafija Altovin pravilna mogla bi biti kontinuanta 
imena kastela (Boupyou) ocAtovj (Procop. De aedif. IV6, 21) < lat. prid. altus „visok" 
+ ov + in. 

627 BHBC, str. 66. 

628 DNFR, str. 42. 

629 BHBC, str. 62. 
630 rEM31-32, str. 81. 

631 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 108, 81. 

632 BHBC, str. 102. 

633 BHBC, str. 140. 



98 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

BANDEN, seliste 1455. 634 (Timok = verovatno top. Bandol, 
atar s. Dejanovca*, opstina Knjazevac) od rum. Li. Band(a) < rum. 
bandd „doveden u red; skucen" < slat, band(a) „bok" 635 + prid. suf. - 
en. 

BANDINCE, 1455. (Vidin) 636 od rum. Li. Band(a) + in + ce. 

BANDINCE, seliste 1455, 1466. (Timok) 637 od rum. Li. 
Bandia) +in + ce. 

BANIKA, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam) 638 od rum. Li. 
Bdnicd. 

BARBAS, 1530-35. = BARBASOVCE, 1560. = 
BARBASEVO, 1586. (Krivina = top. Barbasevo, atar s. Mokranje, 
opstina Negotin) 639 od rum. Li. Barbae < rum. barba „brada" + a§ 
(upor. Cada§ < coada „rep" + af). 

BARTUSOVCE, 1560. (Zagorje) 641 od rum. l.i. Bartu§ (upor. 
rum. l.i. Bartu$ica sa suf. -icd) + ov + ce. 

BACILOVCE, 1560. (Zagorje) 643 od rum. l.i. Bdcild + ov + 
ce (upor. rum. l.i. Bacco). 644 

BASOVCE, 1455, 1466. (Belgrad) = BASOVCE, 1560. 
(Polomje = hidr. Basovica, atar s. Oresac, koje je postojalo do XVIII 
veka, Mihajlovgradski okrug) 645 od rum. l.i. Ba§(u) ili bug. l.i. 



634 BHBC, str. 64. 

635 DNFR, str. 46; LLI, fasc. I, str. 99 (1. banda, 2. banda). 

636 BHBC, str. 62. 

637 BHBC, str. 76; Miscellanea 2, 1466, str. 51. 

638 BHBC, str. 109; TEM 31-32, str. 78, 103. 

639 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 106. 

640 DNFR, str. 48; Uporedi naziv Prokopijevog kastela Bap(3apieg u delu „De 
aedificiis", onda ojk. Ba^Each koga nalazimo u radu Krasimire Ilijevske „Romanski 
elementi vo makedonskata toponimija od XIII i XIV vek /spored hrisovuKte na Gorg 
Skopski/ u On I, str. 60. Svakako ovim ranovizantijskim i srednjovekovnim 
primerima valja pridodati ojkonime koji se danas nalaze na prostoru Jugoslavije, kao 
npr. Barbaras, Barbaras, Barbarici, Barbarevo, Barbace, Barbarusice,itd. zabelezenih 
u IMJ, str. 53." 

641 BHBC, str. 128. 

642 DNFR, str. 49. 

643 BHBC, str. 100. 

644 DNFR, str. 51; KHC II, str. 329. 

645 BHBC, str. 87, 115; Miscellanea 2, 1466, str. 54. 



Slavoljub Gacovic 



Bas(o) 646 < tur. ba§ „glava" 647 + ov + ce (upor. prez. Glavas u 
Hercegovini). 

BENAIC, seliste 1466. (Timok = van deftera „nalazi se u 
sinorima sela Ravna") 648 od antroponima Benaic < rum. ili bug. l.i. 
Bena < tur. Bon „glup, prost". 

BESNA, seliste 1455. = BESNA LUK, moze se citati i 
BESNI LUG, 1466. = BESNA, 1483. (Zagorje) 649 od rum. l.i. 
Besn(e)a, dok se u drugoj grafiji pojavljuje pridev besni(n) i luk=lug „ 
lucus, rit". 

BOBOSOVCE,1530-35, 1560, 1586. (Krivina) 650 od rum. l.i. 
Bobo§ < rum. bobo$ „saren" + ov + ce (upor. rum. l.i. Bobo§icd, s. 
Sipikovo, opstina Zajecar). 

BOKSILCE, seliste 1455. (Zagorje = top. Boksa, atar s. 
Sipikova, opstina Zajecar) 651 od rum. l.i. Boc§a < boc§d = buc$d 
(=buced) „jedan gvozdeni deo kod volovskih kola,, + ild + ce. 

BRDZEVDZE, 1455. = BRICEVCE, 1466. = PRICEVCE, 
1560. (Timok = s. Pricevac, opstina Knjazevac) 652 od rum. \.i.Prici{u) 
< rum. prici „krevet za jednu upotrebu" 653 + ev + ce. 

BUDZUM, 1455, 1560. (Svrljig = s. Bucum, opstina 
Svrljig) 654 od rum. apelativa bucium „panj" 655 . 

VINESNICE, 1455. = VINISNICA, 1466, 1483. (Vinisnica, 
od 1530. Crna Reka) 656 = Gorne i Dolne VINESNICE, 1560. (Crna 
Reka = verovatno top. Visnjar, atar s. Velikog Izvora, opstina Zajecar) 
od rum. l.i. Vine§ + nice. 

VINCE, 1455. (?) 657 od rum. l.i. Vinte (upor. mad. Vintse, 
hipokoristik od Vincentius). 65i 



646 DNFR, str. 50. 

647 PPT, str. 185 (basiina). 

648 Miscellanea 2, 1466, str. 64. 

649 BHBC, str. 71; Miscellanea 2, 1466, str. 25. 

650 BHBC, str. 103; TEM 31-32, str. 81, 109. 

651 BHBC, str. 88. 

652 BHBC, str. 68, 131; Miscellanea 2, 1466, str. 32. 

653 DNFR, str. 379. 

654 BHBC, str. 79, 135. 

655 ER I, str. 226 (Bucum). 



' BHBC, str. 60, 149, 155; Miscellanea 2, 1466, str. 19, napomena 13. 



657 BHBC, str. 62. 

658 DNFR, str. 485. 



100 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

GINGUC, 1560, 1586. (Fetislam = top. Gindusa, atar s. 
Luke* opstina Bor) 659 od rum. l.i. Ging(a) < rum. ginga „mucav 
covek" 660 + uc{a). 

Gorne BtRMtDZE, 1455. = Gorne VLRMLZE, 1560. = 
Sredne VtRM'LDZE, 1455. = Sredna VRMZA, 1466. = Sredna 
VRMZA, 1478-81. = Sredne VLRMDZE, 1560. = Dolne 
VLRM^DZE, 1455. = Dolna VRMZA, 1466. = Dolne VLRMDZE, 
1560. (Banja = s. Vrmdza, opstina Sokobanja) 661 od rum. l.i. Vermice, 
odakle je zabelezeno u turskim izvorima u srpskom izgovoru dalo 
oblik Vbrmbdze 662 , koje verovatno potice od lat. deminutivnog prid. 
vermic(ulus) „crvenkast" (upor. fran. Vermeil; naziv Justinijanovog 
obnovljenog kastela Bep|ie£iov Nermezium/ u Dardaniji, koga je 
zabelezio Prokopije Cezarijski u svom delu „De aedificiis" 663 , o cemu 
iznosi vise, u svojoj knjizi Detschew 664 ) i slov. prid. gornje, srednje i 
dolnje. 

DALAJNA, 1530-35. = DALjAJNA, 1560. (Krivina = s. 
Dalajna, Mihajlovgradski okrug) 665 od rum. l.i. Dal(a) + aj (upor. top. 
Belaj, Blagaj, Maglaj, Suvaja, Krivaja, Crnaja, Krnjaja) + na. 

ISKOBICEVCE, 1560. (Zagorje) 666 od rum. l.i. Scobic(i) < 
rum. scobic „izborani, izdubljeni" + ev + ce. 

ISTETINA, 1560. (Crna Reka) 667 od rum. l.i. Stet(ea) + ina. 

KALAJEVA, drugo ime VESNICE s manastirom 
KALAJEVA 1560. (Crna Reka) 668 od rum. l.i. Calai < tur. kalay 
(balkanski turcizam) „kositar" malajskog porekla, od imena grada 
Qualah na ostrvu Malakka, iz zanatske terminologije + eva. Odatle i 



659 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 102. 



660 DNFR, str. 225 (Ginga). 

661 BHBC, str. 83, 86, 133, 152; Miscellanea 2, 1466, str. 62, 66; Miscellanea 2, 
1478-81, str. 170, napomena 142. 

662 DNFR, str. 483. Zanimljivi antroponimi su Verman od Gherman < rus. 
TepMaH, Vermesanu (top. Vermes u banatu i Ardealu). 

663 BHJI, str. 61. 

664 SP, str. 195. 

665 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81. 

666 BHBC, str. 113. 

667 BHBC, str. 105. 

668 BHBC, str. 105. 



Slavoljub Gacovic 101 

naziv manastira Kalajeva zabelezen u istom popisu iste nahije ili 
mozda zbog manastirskih pokrivenih kupola s kalaisanim limom. 669 

KACICA, 1530-35. = KACICE, 1560. (Krivina = top. 
Kacica, atar s. Trnjana, opstina Negotin) 670 od rum. l.i. Cachitd: capita 
„gomila sena u obliku plasta" (upor. ojk. SENOVCE < seno „foenum" 
i ojk. SENOKOS < clnokocs „livada"). 671 

KIPICEVO, 1530-35. = KIPICEVA, 1560. = KIBICEVO, 
1586. (Krivina = top. Kipicevo i Kipicev dol, atar s. Delejna, 
Mihajlovgradski okrug) 672 od rum. l.i. Chipc(ea) (upor. bug. l.i. 
Kipicev) + evo. 

KLESINCE, 1560. (Polomje) 673 od rum. l.i. Cle§(u) + in + ce. 

KORMAR, seliste 1466. 674 (Timok = top. Kormata kod 
Knjazevca 675 od rum. a curma „razdrobiti" < vlat. *corrimare, part, 
pas. corrlmatus (pref. co- + rlma) + ar < lat. -arius, odnosno 
navedeni ojkonim je radna imen. k o r m a r gradena od imperfektne 
glagolske osnove k o r m i t i sa suf. -ar sto oznacava vrsioca one 
radnje sto ih izrazava glagol (upor. radar, pekar, pisar, itd.) 677 . Na 
prostora istocne Srbije zabelezeni su i top. Kormatura kod Pozarevca, 
Kormati del kod s. Lalinca, Kormaros kod Bora i Kurmatura kod s. 
Halova (upor. koram „trbuh", koremen i koremast „trbusast", alb. 
kurm „trap, telo", ngrc. KOp|ii „trup, telo") 678 . 

KOTIGA, 1455, 1560. (Vidin = top. Kotiga, izmedu s. 
Rajanovci, Rupci, Malali i Gradec, Mihajlovgradski okrug) 679 od rum. 
l.i. Cotiga < rum. cotiga „karaca za konje s dva tocka". 

KUCEROVCE, 1455. = KUCUROVCE, 1466. Belgrad = s. 
Kucerovci, kolibe severozapadno od s. Salas, Mihajlovgradski 



669 Rjecnik JAZU 16, str. 463. 

670 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81. 

671 DNFR, str. 94. 

672 BHBC, str. 103; TEM 31-32, str. 81, 109. 

673 BHBC, str. 121. 

674 Miscellanea 2, 1466, str. 33. 

675 ER II, str. 157 (Kornat). 

676 ER II, str. 157 (Kornat); C/j;3 XXXIV, str. 126. 

677 ER I, str. 50 (-ar 2 ). 

678 ER I, str. 152 (koram). 

679 BHBC, str. 63, 112. 



102 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

okrug) 680 od rum. l.i. Cucer(a) < ukr. kucer „kocijas, vozac, 
fijakerista" 681 + ov + ce (upor. prez. Kucera 682 ). 

LjILjAKOVCE, 1560. (Crna Reka = hidr. Ljiljakovacka reka 
= Lasovacka reka, opstina Zajecar) 683 od rum. l.i. Liliac 6M < rum. 
botanickog termina liliac ,,jorgovan, syringa vulgaris" iz botanicke 
terminologije balkanskog i evropskog turcizma persijskog porekla < 
tur. leylak < arap. lllak < pers. lildg 6 * 5 + ov + ce. 

MUSAT, 1455, 1466, 1454-79. = MUSAD, 1560. (Zagorje = 
s. Musat, sada s. Kirilovo, Vracanski okrug) 686 od rum. l.i. Mu§at{u) < 
cine. mu§at „lep" 687 , odnosno od musad „magarad, mazgad". 688 

NEGURICE, 1530-35. (Fetislam = nalazilo se blizu s. 
Radujevca, opstina Negotin) 689 od rum. l.i. Neguritd < rum. negurd 
„mracan" + itd. 690 

NEKALICE, 1560.(Crna Reka) 691 od rum. l.i. Necal(d) + ice. 

RAZANCE, 1455. = RAZANCE, 1466. = ZARINCE, 1483. 
= REZINCE, 1560. + (Timok = top. Rezinci, atar s. Bucja*, opstina 
Knjazevac) 692 od rum. l.i. Rez < grc. Rezos, Rezu + in + ce. 

RESULOVCE, 1455. = RUSOLEVCE, 1560. (Zagorje) 693 od 
rum. l.i. Re§ul + ov + ce, odnosno navedeno metatezom od rum. l.i. 
Ro§ul + ev + ce (upor. top. Ro§ul, Rumunija). 694 

RUTES, 1466. (Vidin) 695 od rum. l.i. Rut(eanu)(mm. suf.- 
eanu) + es. 

RUSAN, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina = top. Rusan i 
Rusansko brdo, atar s. Mokranje, opstina Negotin) 696 od rum. l.i. 



680 BHBC, str. 88; Miscellanea 2, 1466, str. 59, napomena 236. 

681 DNFR, str. 159. 

682 PeHHHK CAHY 1 1, str. 129. 

683 BHBC, str. 104. 

684 DNFR, str. 280 

685 ER II, str. 337 (ljiljak). 

686 BHBC, str. 69, 125; Miscellanea 2, 1466, str. 36; HBH, str. 127. 

687 DNFR, str. 321 (Musatu). 

688 Rjecnik JAZU 30, str. 168 (MUSAD). 

689 TEM 31-32, str. 79-80. 

690 DNFR, str. 330. 

691 BHBC, str. 104. 

692 BHBC, str. 71, 128, 214; Miscellanea 2, 1466, str. 30, napomena 76. 

693 BHBC, str. 70, 113. 

694 DNFR, str. 398. 

695 Miscellanea 2, 1466, str. 44, napomena 154. 



Slavoljub Gacovic 103 

Ru§an(u) < rum. ray/ „crveni" < lat. russus „crven". 697 Licna imena 
davana su ljudima s izrazito crvenom bojom kose ili ljudima s 
crvenom bojom koze lica 698 , no ako su u pitanju potezi zemlje 
odnosno imena naselja onda je u pitanju boja zemlje, tzv. crvenusa, 
bogata bakarnim oksidom. 

SAKOVA, seliste 1560. (Fetislam) 699 od rum. Li. Sac(u) 
(upor. ital. Li. Sacco) + ova. 

SEKULCE, 1530-35, 1560. = SEKULCE, 1586. (Krivina) 700 
od rum. Li. Sekul(a) 101 (Madarsko Li. Szek dobilo je rum. clan -ul 
/SekuU, ili bolje mad. -ely u Szekely bilo je rumunizovano tim clanom. 
Sufiks -a u Sekula je kao u Drakula od strum. Draculu, *seculu. Taj je 
oblik identifikovan s nasim akuzativom imenice maskulinuma na -a i 
odatle je stvoren nominativ na -a) 702 + ce (upor. top. Sekulici 
„zadruzno naselje porodice toga imena", Sekulinac, Ltd.). 

SEPINCE, seliste 1455. = SENCE, 1466. (Gelvije, od 1530. 
Crna Reka = top. Senci, atar s. Mali Izvor*, opstina Boljevac) 703 od 



696 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 106. 

697 DNFR, str. 401. (Rusanu); Oil II, str. 120. U kupoprodajnom ugovoru od 
1090. moze se citati: „...Souinna et filio eius RUSSELLO..." koje je po misljenju M. 
Simundica nastalo od lat. russus „crven". 

698 Zabelezeno je Li. Ruska f. u Zajecaru i nadimak Ruosu (prez. Tobovic, selo 
Halovo) po izrazito crvenoj boji koze lica ili kose. 

699 BHBC, str. 111. 

700 BHBC, str. 103; GEM 31-32, str. 81, 109. 

701 PJIHC, str. 177. M. Grkovic ovde kaze da „Sekul, moze biti od mad. Szekely, 
pripadnik madarskog plemena u Erdelju. Ime je postalo rasprostranjeno pod uticajem 
narodne poezije". Kod P. Skoka u njegovom Etimoloskom rjecniku nalazimo da je 
„Sekula, junak narodnih pjesama, bugarstica, koji se mace zove Sibinjanin Janko, a 
historijski Hunyadi Janos, 1466. Janko Sekula je ban Slavonije: ban , banovic, 
banovac, Sekula. Veze se i s prezimenom rumunjskog podrijetla Sekula Drakulovic..." 
Kod Jordan-a u njegovom Dictionar-u nalazimo rum. l.i. Sacuiu (rum. prid. sacuesc = 
mad. szekely) gde upucuje na rum. l.i. Secuiu: secui „torba" i top. Secuiul, a nadalje 
navodi rum. l.i. Secula: bug. Sekula i polj. Sekula, Seculici, itd.; N. Draganu u RTO, 
str. 87, 396, 398, navodi nekoliko top. Secul. 

702 ER III, str. 217 (Sekul). Latinski Sikuli su erdeljski Madari, oaza medu 
erdeljskim Rumunima. Sekula je - po Skoku - isto sto i Sikulac, Madar iz tog 
plemena. Nadalje uporedenje sa Drakula i Drakulic; kaze da je doslo u nasu narodnu 
pesmu rumunskim posredovanjem. 

703 BHBC, str. 75. U popisu iz 1455. timar 104. zabelezena su sela ALADNI, 
KOTAR i seliste SEPINCE dok u popisu iz 1466. timar 2. zabelezena su sela ILINO, 



104 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

rum. Li. Sepi(e) < mad. szep „lep, krasan" 704 + in + ce (upor. ojk. 
KRASNA s manastirom KRASNA u ataru s. Koprivnice i ojk. 
KRASINCE u ataru s. Velike Jasikove i Gradskova) odnosno u popisu 
jedanaest godina kasnije ojk. je pretrpeo promenu naziva u Sence od 
Li. Sen (upor. Li. Sent u Svetostefanskoj hrisovulji) 705 + ce. 

SIBENCE, 1530-35. = SIBANCE, 1560. = SIBENCE, 1586. 
(Krivina) 706 od rum. Li. Siban(a) < grc. Seban(is) + ce. 

SIKOL, 1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Sikol, opstina 
Negotin) 707 od rum. Li. Sic(a) + ol. 

TRANE, 1560. (Timok = hidr. Transki potok, opstina 
Knjazevac) 708 od rum. Li. Trand. 

FALKOVCE, 1455, 1466, 1560. (Polomje = bivse s. 
Falkovec, sada mahala s. Janovec, Mihajlovgradski okrug) 709 od rum. 
Li. Falc 110 < lat. falco „sokol" (upor. slovenske paralele, ojk. 
SOKOLAR, SOKOLAROVCE i ojk. SAJNA < sain < pers. §ahin 
„sokol"; balkanski turcizam persijskog porekla iz ornitoloske 
terminologije, odakle prez. Sainovic = Sokolovic, Ltd.) 711 + ov + ce. 

HINOVA, 1455. = HINOVO, 1466. = HINOVA, 1560. 
(Vidin = s. Inovo, Mihajlovgradski okrug) 712 od rum. Li. Hin(ea) + 
ova (-ovo). 

HUMJANE, 1455. = HUMJANE, moze se citati i H'MJANE, 
1466. (Timok) 713 od Humjani < rum. Li. Hum(d) + jani. 

HUTOVA, 1455. = Gorne HUTOVO, 1466, 1483. 
(Zagorje) 714 = HUTOVA, 1560. (Vidin = s. Hutovo se nalazilo blizu 
grada Vidina, ali je nestalo krajem XVII veka / vidi vidinski kadijski 



KOTAR i SENCE. Radi se zapravo o istim selima, ALADNI = ILINO, KOTAR = 
KOTAR i SEPINCE = SENCE i sva su u nahiji Klivje (Kelvije, Gelvije). 

704 DNFR, str. 412. 

705 Rjecnik JAZU 62, str. 845. 

706 BHBC, str. 101; TEM 31-32, str. 81, 107. 

707 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 78, 105. 

708 BHBC, str. 129. 

709 BHBC, str. 87, 113,1 17; Miscellanea 2, 1466, str. 52. 

710 DNFR, str. 193. 

711 LH, str. 399 (falc/arius/,, srpar"); TEM 42, str. 78-79. 

712 BHBC, str. 87, 1 19; Miscellanea 2, 1466, str. 53, napomena 198. 

713 BHBC, str. 67; Miscellanea 2, 1466, str. 30, napomena 80. 

714 BHBC, str. 74, 1 12; Miscellanea 2, 1466, str. 51, napomena 184. 



Slavoljub Gacovic 105 

sidzil iz 1699./ gde se spominje reka Hutovo i vodenice na njoj) 715 od 
rum. Li. Hut(u) < grc. Hutos 116 + ova (upor. top. Hutovo Blato, 
Hercegovina). 

HUHUROVICA, 1530-35. = Dolne i Gome HUHUROVCE, 
1560. = D. I G. HUHUROVICA, 1586.(Fetislam = s. Urovica, opstina 
Negotin) 717 od rum. Li. Hur(u) < mad. ur „gospodar, dominus" 118 , s 
opetovanjem inicijalnog sloga Hu-, + ov + ica i slov. prid. dolnje i 
gornje. 

CINGURUS, 1455, 1560. (Polomje = bivse s. Cunguruz, 
danas s. Vinarevo, Mihajlovgradski okrug, odakle su se verovatno u 
neko vreme stanovnici doselili na ataru s. Debelice na mestu zvanom 

v *7 1 Q "700 

Cungursce bare /livade i njive zemljiste prilicno mocvarno/ ) od 
rum. Li. Ciungar(u) < ciungar „covek koji sece sumu za lisnik" + us. 

SAREVA, seliste 1455, 1466. (Belgrad = kolibe Sareva, atar 
grada Belogradcika, Mihajlovgradski okrug) 721 od rum. Li. §ar(a) + 
prisvojni prid. suf. -eva, ali ukoliko se uzme da je verodostojniji 
danasnji oblik navedenog ojkonima onda se etimoloski moze obraditi 
od slov. prid. serava „neprana" < sera „prvo mleko u stoke" < rum. 
ser (ital. siero) „surutka" < lat. serum koji je pretrpeo metatezu u 
sareva, a zbog uproscenog pisma izostavljanjem dijakritickih tacaka u 
zapisivanju mesnih imena isto slovo dobija visestruko znacenje pa se 
tako slovo S moze citati kao S-S. 722 

II 7 

Tokom XIII i XIV veka Ugri(Vengri, Madari) su u vise 
navrata upadali na teritoriju Vidinske knezevine da bi 1365. godine 
ugarski kralj Luj (Ludvig) I Anzujski (i on kao njegovi prethodnici 
kitio se titulom „rex Bulgariae") za kratko vreme (1365-1369), 
ovladao je teritorijom vidinskog carstva, koje je bilo pretvoreno u 
provinciju Ugarske. Smatramo, dakle, da su madarske osnove koje 



715 DNFR, str. 250-251. 

716 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 103, 104. 

717 DNFR, str. 250. 

718 On XI, str. 180. 

719 BHBC, str. 62, 117. 

720 BHBC, str. 65; Miscellanea 2, 1466, str. 28, napomena 67. 
"' BS II, str. 107 (sjera). 



106 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

smo izdvojili, a kojih ima neznatno, u turskim popisima XV i XVI 
veka, upravo iz navedenog perioda ugarske prevlasti na ovim 
prostorima. 

VALOVISTE, 1560. (Zagorje) 723 od slov. vdlov(a) < mad. 
vdlu, valyu „korito, alveus" 724 + -iste (upor. s. Korito, 1455, nahija 
Zagorje i s. Korito, 1466, nahija Timok). 

KOROVICA, seliste 1466. (Zagorje) 725 od slov. korov „naziv 
za razne biljke koje divlje rastu po zitnim poljima, usevima, vrtovima i 
koje se brzo razmnozavaju i otezavaju razvitak poljoprivrednih 
kultura" < mad. koro 126 + ica. 

LATOVA, 1530-35., 1560, 1586. (Fetislam = top. Latova, 
atar s. Salasa, opstina Zajecar) 727 od slov. latova „carinski nadzornik; 
carinarnica" < od mad. lato™ 

SALAS, 1530-35, 1560, 1586. (Krivina = s. Salas, opstina 
Zajecar) 729 od mad. salas „koliba" (severno od Salasa nalazilo se s. 
Latova < latova < mad. lato „carinik; carinarnica"). 

118 

Dolaskom Turaka-Osmanlija na prostoru Stracimirove 
Vidinske drzave 1396. godine i formiranjem Vidinskog sandzaka 
zapocinje period cestih migrativnih procesa sve do oslobodenja jednog 
dela Vidinskog sandzaka 1833. godine kada je hatiserifom, knezevini 
Srbiji, pripojeno sest nahija. U torn dugom periodu robovanja pod 
turskom vlascu ova teritorija je u ojkonimiji pretrpela vidne uticaje 
turskoga jezika koje prebiremo u popisima XV i XVI veka, kao na 
primer: 

BAZAROVCE, 1560. (Krivina = top. Pazariste, atar s. 
Klenovca*, opstina Zajecar) 730 od tur. bazar „trgovacka kuca ili 



723 BHBC,str. 100. 

724 ER III, str. 562 (valov). 

725 Miscellanea 2, 1466, str. 29. 

726 PeHHHK CAHY 10, str. 278-279. 

727 BHBC, str. 108; TEM 31-32, str. 78, 102. 

728 ER II, str. 275 (latov); CP, str. 323. 

729 BHBC, str. 100; TEM 31-32, str. 81, 106. 

730 BHBC, str. 101. 



Slavoljub Gacovic 107 

trgovinska radnja u kojoj se prodaje svakovrsna roba" < pers. bazar 
„trg" (upor. paralelu s. Trgoviste) + ov + ce. 

BOSANICE, 1560. (Crna Reka) 731 od slov. prid. bosan 
„sasvim bos, sasvim prazan prostor (o terenu)" < tur. bo§. „prazan, 
nekoristan" + ice. 

BOSEVA, 1455. = POSAVA, 1466. = BOSEVO, 1454-79. = 
BOSOVA, 1560. (Timok = top. i hidr. Bosava, atar s. Gornje Zunice, 
opstina Knjazevac) 732 od tur. bo§. „prazan, nekoristan" + ava. 

GAGUCE, 1455. = KILjUCOVCE, 1454-79, 1483. (Gelvije, 
od 1530. Crna Reka) 733 u prvom popisu od tur. gag(a) „kljun" + rum. - 
Ufa (upor. s. Kljuna, opstina Nevesinje, BiH), dok se u kasnijim 
popisima ojkonim preveo slov. kljuc „curvatura fluminis" + ov + ce. 
Naselje je verovatno bilo postavljeno na nekom ispupcenom (kljun, 
kljuc) zemljistu u nekoj od krivina koju cini Crni Timok (Crna Reka). 

GALETINCE-I KJAFIR, 1560. (Polomje = top. Galetinci, 
atar grada Loma, Mihajlovgradski okrug) 734 od prez. Galetin + ce i 
kjdfir < tur. kdfir „nemusliman, hriscanin". 735 

GALETINCE-I MUSLIM, 1560. (Polomje = top. Galetinci, 
atar grada Loma, Mihajlovgradski okrug) 736 od prez. Galetin + ce i tur. 
(arap.) musulmiari) „onaj koji veruje islamu, muhamedanac". 737 

GJULIHAN, 1455. = GULIHAN, 1478-81. = GJULIHAN, 
1560. = GULIHAN, 1586. (Svrljig = s. Gulijan, opstina Svrljig) 738 od 
tur. gill „ruza" 739 (upor. „ryJIHHLI,H... ce cpeicaBa bo TypcKH 
flOKyMeHT ofl XB Bex... rpnnTe, CMeTaJKH fleica bo ocHOBaTa... ce 
Haofa TypcKHOT anenaTHB gill 'TpeHfla^HJi'..." ) + tur. han < pers. 
ban „kuca" 741 (Zgrade koje sluze za svratiste i prenociste putnika, a 
nalaze se u gradovima i na drumovima, upor. Taslihan u Sarajevu). 



732 BHBC, str. 61, 129; Miscellanea 2, 1466, str. 21, napomena 24; HBH, str. 135. 

733 BHBC, str. 69, 193; HBH, str. 139. 

734 BHBC, str. 1 12. 

735 PeHHHK CAHY 9, str. 528 (KJa^np). 

736 BHBC, str. 112. 

737 PeHHHK CAHY 13, str. 313 (MycjiiiM). 

738 BHBC, str. 136, 77; Miscellanea 2, 1478-81, str. 132. 

739 TS, str. 254. 

740 3111 JOK, str. 502. 

741 TS, str. 309. 



108 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

GtMZOVA, 1455, 1560. (Vidin = s. Gamzovo, 
Mihajlovgradski okrug) 742 od tur. l.i. Hamza 143 ili Gamsa 144 + ova. 

Gorni PtNAR, 1560. (Polomje) 745 od tur. pinar „izvor" i 
slov. prid. gornji. 

KUBRATOVCE, 1455, 1483. (Timok = starinacki rod 
Kubatovci, s. Lepena, opstina Knjazevac) 746 od tur. l.i. Kubrat (upor. 
l.i. KouPpaxog = Kubrat, osnivac bugarske drzave prema Nikiforu, 
Teofanu i dr. 747 ; „HMeHaTa Ky6paT... ce cpenrraT h jxo flHec b pajoHa 
HHKoraniHa Eaiopiia, CeBepHa Hh/ihh, a b ome no-apeBeH 
HCTopuHecKH nnaH TexHHTe npa<j)opMH ce OTKpuBaT b acHpuHCKHTe 
HMeHa rodpyac a Ty6epec, kohto ctost aocTa 6jih30 /to 
npa6hrapcKHTe qbopMH" 748 ) + ov + ce. 

MAGUSEVAC, 1530-35. = MAGUSEVCE, 1560. = 
MAGUSEVAC, 1586. (Krivina = top. Magusevac, atar s. Jelasnice, 
opstina Zajecar) 749 od l.i. Magus (?) < pers. magus „vrac, carobnjak" 
(upor. slat. n.i. Magius/Mago od grc. Mccyog, oznacava pripadnika 
svestenika kaste u starih Medana i Persijanaca i potice od pers. magus 
„vrac, carobnjak") 750 + ev + ac (upor. top. Vracar u Beogradu). 

MURTADOVCE, 1560, 1586. (Crna Reka) 751 od arap. l.i. 
Murtada „odabrani" < arap. murtadd „izdajica, otpadnik od vere" 752 + 
ov + ce. 

MURTATOVCE, 1455. = MURTADOVCE, seliste 1560. 
(Zagorje = bivse s. Muratovci, Mihajlovgradski okrug) 753 , vidi ojk. 
MURTADOVCE. 



742 BHBC, str. 57, 112. 

743 jj^ str 3j. j^ us [ ; danas kod nekih stranih imena pocetno slovo Hpretvaraju 
u G." 

744 Poznato je l.i. GAMSA Hurdija. 

745 BHBC, str. 122. 

746 BHBC, str. 66 (ima i grafiju Kubratovce). 
747 BHJI, str. 211-216. 

748 npa6tJirapHTe, str. 49. 

749 BHBC, str. 100; TEM 31-32, str. 81, 106. 

750 On II, str. 110: Samostanu Sv. Krsevanu u Zadru tamosnji plemici ustupili su 
pravo ribarenja oko ostrva Molata i u uvali Telascici na Dugom Otoku. Dogodilo se to 
u razdoblju 986-999. Njihova izjava pocinje: „Tempore domni MAGII, ...". Uz ovo 
ide i podatak iz listine od 1086. „teram, quam tenet MAGO...". 

751 BHBC, str. 105. 

752 TS, str. 486 (Murteza); ER II, str. 486 (murtadin). 

753 BHBC, str. 62, 127. 



Slavoljub Gacovic 109 

MUSLIMANIE, 1455, 15660. (Vidin = bivse s. Musumane, 
danas s. General Marinovo, Mihajlovgradski okrug) 754 od tur. (arap.) 
musiilman „onaj koji veruje islamu, muhamedanac". 755 

FETH-YOL-ISLAM, 1560. (Fetislam = danas tvrdava kod 
Kladova opstina Kladovo) 756 od feth „osvajanje (je)" < tur. fetih < 
arap. fdth + tur. yol „put" + tur. islam „muslimanska vera" < arap. 
islam. 

FtNDtKOVCE, 1455. = FINDIKOVCE, 1466. = 
FF.ND'LKOVCE, 1560. (Vidin = bivse s. Funden, danas s. Kanic, 
Mihajlovgradski okrug) 758 od tur. findik „oraah, lesnik" + ov + ce 
(upor. slovenske paralele, ojk. ORAHOVICE, Orahovce, ORESCE, 
ltd.). 759 

HALATINCE, seliste 1466. (?) 760 od slov. prid. halatin < 
halat „crven konj" < tur. al „crven" + at „konj" (upor. ojk. 
KONjATINCE, 1530-35, nahija Krivina) + ce. 

HRKOVCE, 1455. (Timok = top. Krkjevac, atar s. Borovca, 
opstina Zajecar) 761 od tur. hrk(a) < arap. hyrk(a) „gornje odelo od rase, 
basme, pique-a (-piket basma)" 762 + ov + ce. 

DZUDZUNA, 1455. = Gorne CUGUNE, 1445. = Gorna 
CUCUNA, 1466, 1478-81. = Gorne CUCUNE, 1560. i Dolne 
CUCUNE, 1455, 1560. (Banja = zaselak Cucunje, s. Resnik, opstina 
Sokobanja) 763 od slov. cugan (cigen) < tur. gogan „Saponaria 
officinalis Linn" 764 gde je izvrsena disimilacija c-g > c-c, odakle 
vecina navedenih grafija cu-cun i od slov. prid. gornje i dolnje. 



754 BHBC, str. 73, 112. 

755 TS, str. 477 (musliman). 

756 BHBC, str. 108, 114. 

757 TS, str. 281,350, 372. 

758 BHBC, str. 74, 138, 145. 

59 Pokraj puteva, u maloazijskom delu Turskeblizu naselja stoje table na kojima 
je zapisano FINFIK pored kojih su postavljene tezge pune pecenih lesnikai oraha. 

760 Miscellanea 2, 1466, str. 29. 

761 BHBC, str. 63. 

762 PPT, str. 352 (hrka). 

763 BHHBC, str. 83, 74, 84, 152, 60, 125; Miscellanea 2, 1466, str. 65, napomena 
263; Miscellanea 2, 1478-81, str. 173, napomena 148. gde Dusanka Bojanic veli daje 
Cucunje deo naselja u Sokobanji 

764 TS, str. 179 (cogan). 



1 10 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

II 9 

Ojkonimi izvedeni od etnonima „sadrze istorijsku informaciju 
i to dvostruku: ona uvek znace da je tu u vreme nastajanja mesnog 
naziva bilo onih cijim je etnickim imenom mesto nazvano, a isto tako 
da je bilo i drugih, koji se nisu tako zvali, te je za razliku od njih... i 
uzeto takvo mesno ime; dakle kao markacija i opreka, a ne kao 
isticanje imena radi njega samoga." (OP III, str. 40-41). Na primer, 
etno-ojkonimi zabelezeni u turskim popisima Vidinskog sandzaka, 
poput onih Efljak (naziva se i Bukova), Efljakova, Efljakovce (tur. 
Efljak „Vlah"), Vlajinica, Vlahovo, Vlaska, Vlaski Potok (naziva se i 
Dolne Ljubnice), Ivlaski i Lasva (Lasova) koji su „izvedeni od imena 
Vlah uvek svedoce i da je tu bilo Vlaha (u bilo kom znaacenju te reci) 
i da nisu bili sami, da je bilo i onih koji se nisu zvali Vlasima". (OP 
III, str. 40-41), odnosno postojala je etnicka opreka prema Srbima. 

Isti je problem i sa etno-ojkonimima, poput onih Shrbovce i 
Srpce cije su osnove izvedene od etnonima Srb(i) i nema sumnje stoje 
u etnickoj opreci prema Vlasima. 

Veoma su zanimljivi, i sa aspekta proucavanja starosedelaca i 
novopridoslih stanovnika, etno-ojkonimi Vlaj Istar („naselje 
dunavskih Vlaha" ili „naselje starosedelackih Vlaha") i Shrbovce 
Staro (Sbrbovce-i kadim) koji, zapravo, ukazuju na opreku prema 
novopridoslim Vlasima (upor. ojk. Sremlan i ) i Srbima (upor. ojk. 
Ivrazogornice, Izvezdan i dr. koje, nazalost, nismo obuhvatili u ovom 
radu). 

Tu je i etno-ojkonim Srbovlah koji ocigledno govori o 
etnickoj opreci stanovnistva u samom naselju. 

Valja spomenuti etno-ojkonime Bulgar i Bulgarin koji 
nedvosmisleno ukazuju na etnicku opreku prema Srbima i Vlasima, 
kao i etno-ojkonim Kucovce koji ukazuje na doseljenike iz 
Crnogorskog plemena Kuci jos u XVI veku. Tu su i etno-ojkonimi 
Latince i Romanja (Romane) koji govore o Latinima i Romanima, 
onda etno-ojkonimi Rumlar (tur. Rumlar „Grci") koji ukazuje na 
prisustvo grckog stanovnistva, Saslar (tur. Saslar „Sasi") koji ukazuje 
na rudare Sase, ali i na etnicku i religijsku opreku latinske 
veroispovesti prema grckoj veroispovesti za sto imamo potvrda i u 
fresko-slikarstvu sakralne arhitekture ovoga kraja. Etno-ojkonim 
Tatarlar (tur. Tatarlar „Tatari") koji ukazuju na prisustvo Tatara, a koji 



Slavoljub Gacovic 111 

su, verovatno, bili u etnickoj i religijskoj opreci prema muslimanskom 
i hriscanskom stanovnistvu kao i etno-ojkonimi Turcin i Turcin Dol 
koji ukazuju na etnicku, religijsku, ali i socijalnu opreku prema 
hriscanskom stanovnistvu koje je optereceno porezima. 

Ovde valja posebno istaknuti etno-ojkonim Zidaik (spominje 
se u Prokopijevom delu De aedif. IV 6. 21, kao IouSaioc;) koji ukazuje 
na veoma rano formiranu enklavu zidovskog stanovnistva, svakako u 
etnickoj i religijskoj opreci prema muslimanskom i hriscanskom 
stanovnistvu, kao i etno-ojkonim Hrvatinovce koji dolazi, preko 
licnog imena Hrvatin, od etnonima Hrvat. 

Upotreba etnickih imena u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 
omogucila nam je donekle, neposredno, izvesna saznanja o 
migrativnim procesima stanovnistva krajem XIV i tokom XV i XVI 
veka. 

BUKOVA, naziva se i EFLjAK, 1455. = L(ab)UKOVO (< 
EF/L/JAK + /B/UKOVA) 765 , 1466. (Svrljig = s. Labukovo, opstina 
Svrljig) od tur. Eflak, naziv za Rumune 766 , odnosno drugo ime je od 
slov. prid. bukova „koji se odnosi na bukvu, koji pripada bukvi" < 
slov. fitonima bukva. 

BULGAR, seliste 1560. (Zagorje = blizu s. 
MEDUSOVCE) 767 od etnonima Bulgar < sttur. Bulgar „mesanac" od 
glagola bulgamak „mesati" po Tomascheku i Mladenovu 768 (upor. grc. 
BouAyapoi > Viirgaros = cine. Vurguri arap. Burgar). 

BULGARIN, 1455. = Gorne BULGARINE, 1560. (Crna 
Reka = top. Bugarinov potok i hidr. Bulgarine, atar s. Brestovca, 
opstina Bor) 769 od etnonima Bulgar + in. 

VLAJINICA, 1530-35. (Krivina) 770 od deminutiva Vlajinica 
„mala Vlajna". 



765 BHBC, str. 82; Miscellanea 2, 1466, str. 44, napomena 153. gde stoji: „Ovo 
selo u popisu 1455. godine ima i drugo ime Eflak. Od Eflak-Bukovo odnosno od 
Vlah-Bukovo danas se zove Labukovo...". Nedeljko Bogdanovic u KIS II, str. 335. 
detaljno objasnjava etimologiju s. Labukova. Naveli bismo i izvor Labukovacke reke 
pod nazivom Buk ispod Latinskog vr'a gde se nalaze rusevine kasnoantickog i 
ranovizantijskog utvrdenja poo kome bi, drugi deo slozenice, Labukovo nastalo. 

766 ER III, str. 606 (Vlah); TEM 31-32, str. 68 (tur. eflaklar „Vlasi"). 

767 BHBC, str. 128. 



6i 



ER I, str. 228 (Bugarin). 



769 BHBC, str. 72, 127. 

770 TEM 31-32, str. 81. 



1 12 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

VLAJ ISTAR, 1560. (Timok = top. Vlajne; hidr. Vlajinska 
Reka, atar s. Zorunovca*, opstina Knjazevac) 771 je slozeni ojk. 
izveden od imena etnika Vlaj < VLAH (vidi, odr. IVLASKI) 772 i od 
imena reke koja „Kod Grka... zove se Ister i Ind ("Ioxpog kou 'Iv6o<; 
Tioxai-iot;) , kod Ilira i Ripijanaca, koji zive kraj Istera, Danubis 
(AdvovPriq), kod Gota Dunavtis (Aouvaimq)", 775 odnosno, mogli 
bismo navedeni slozeni ojkonim prevesti kao „naselje dunavskih 
Vlaha" ili je mozda drugi deo navedenog slozenog ojk. izveden od 
prot. I + star „veteranus, mator" (upor. I-skrovnice, I-slivie, I-zlace, I- 
stopanje, itd.), odakle bismo slozeni ojk. mogli prevesti kao „naselje 
starosedelackih Vlaha", s obzirom na one Vlahe koji su se, sa juga 
nase zemlje i iz Tesalije bezeci pred Turcima, doselili krajem XIV i 
pocetkom XV veka. 776 

VLAHOVO, 1466. = VLAHOVA, seliste 1454-79. 
(Timok) 777 od etn. Vlah + ovo (upor. Vlaj Istar, Vlaski potok, Bukova 
= Efljak, Efljakova = Vlahovo, Efljakovce = Vlahovce = Vlahovik, 
Ivlaski = Ivlaska Pole). 

VLASKA, seliste 1454-79. (Gelvije, od 1530. Crna Reka) 778 
od slov. prid. vlaska „koji se odnosi na Vlahe, koji pripada Vlasima". 

EFLJAKOVA, 1455. = VLAHOVO, seliste 1478-81. (Svrljig 
= s. Vlahovo, opstina Svrljig) 779 od tur. Eflak „naziv za Rumune" 780 + 



771 BHBC, str. 108. 

772 U nauci je uopste prihvaceno misljenje da je etnonim Vlah praslovenska 
posudenica (?) iz got. *walhs (stvnem. walah, walh, nvnem. Welsch). U germanske 
jezike usla je ta rec od imena keltskog naroda Voice (Caesar), Oi)6A,Kai (Strabon, 
Ptolomej), a u slovenske jezike je dosla po svoj prilici iz balkansko-gotskoga (Ulfila) 
na donjem Dunavu, gde su Sloveni prvi put izmedu IV i V veka upoznali 
Romanovlahe na donjodunavskom limesu. O ovome vise u ER III, str. 608 (Vlah). 

73 BHJ I, str. 5. Jednu od cetiri rajskih reka Pseudo-Cezarije, po Svetom Pismu, 
naziva Fison (tov Ouocavct), tu istu reku Grci nazivaju Ister ("Ioxpov), Rimljani 
Danubius (Aavou(3iov), a Goti Dunabis (AouvaPiv). 

774 Naziv etnika Ripijanci, koji nikad nisu postojali, nastao je verovatno prema 
nazivu rimske pokrajine, Dacia Ripensis. 

75 Oblik Dunavtis valja korigovati u Dunaves, sto se slaze sa oblikom Dunav u 
slovenskom prevodu. 

776 AROMUNE. 

77 Miscellanea 2, 1466, str. 34, napomena 103. „Mozda selo Vlahovo kod sela 
Sesti Gabar u Zaglavku". 

778 HBH, str. 131. 

779 BHBC, str. 78; Miscellanea 2, 1478-81, str. 136. 



Slavoljub Gacovic 113 

ova, odnosno od etnonima Vlah „pastir romanske narodnosti, koji zivi 
u katunima" 781 + ovo. 

EFLjAKOVCE, 1455. = VLAHOVCI, 1454-79. = 
VLAHOVIK, 1560. (Zagorje = bivse s. Vlahovic, danas s. Podgore, 
Mihajlovgradsski okrug) 782 od tur. Eflak „naziv za Rumune" + ov + 
ce, odnosno od etn. Vlah „pastir romanske narodnosti koji zivi u 
katunima" + ov + ce (-ov + ik). 

ZIDAIK, 1560. (Polomje) 783 od lat. prid Judaicus „zidovski" 
kao kontinuanta imena Justinijanovog kastela Iovj5ocio<; 784 iz Akviske 
regije koga Dorde Jankovic locira izmedu usca reke Timok i kastela 
Florentina (u turskim popisima ovaj bivsi kastel ima grafiju Filurdin) 
u Bugarskoj, tacnije izmedu ranovizantijskih kastela Dortikon i 
Burgualtu, a to je upravo, oblast Polomja u XVI veku, pa se otuda 
kontinuitet imena ovog naselja odrzalo preko deset vekova. 785 

IVLASKI, seliste 1455. = IVLASKA POLE, 1560. (Timok = 
s. Vlasko Polje, opstina Knjazevac) 786 je ojk. izveden, u prvoj grafiji, 
od prot. I + prid. vlaski (upor. u Decanskoj hrisovulji katun vlastki, 
1476. vlaski knez, sud, zakon, 1321. zemlja u staroj hrvatskoj drzavi, 
vlaskijeh sedam kraljevina /narodna pesma/, top. Vlaski grad, Vlaska 
Kula /Lika/, ime kraja Vlaska „Rumunjska", Mala Vlaska /1702. oko 
Pakraca/, Vlasca u Rumuniji, itd.) 787 < etnonima Vlah „pastir 
romanske narodnosti, koji zivi u katunima". 788 

Zadnja, ovde navedena grafija, nastala je od prot. I + prid. 
vlaska „valachicus" i imen. polje „campus" (upor. ojk. Vlaj Istar, 
Vlaski Potok, Efljak Bukova, Efljakova = Vlahovo, Efljakovce = 
Vlahovci = Vlahovik i Srbovlah = Srb Efljak, svi u Vidinskom 
sandzaku). Etnonim Vlah je praslovenska posudenica (?) iz got. 
*walhs (stvnem. walah, walh, nvnem. welsch). 19,9 U germanske jezike 

780 PeraiiK CAHY 2, str. 716 (Bjiax); ER III, str. 606 (Vlah); TEM 31-32, str. 68 
(Typ. eflaklar „Vlasi"). 

781 ER III, str. 606 (Vlah). 

782 BHBC, str. 60, 100; HBH, CTe. 123. 
783 BHBC, str. 113. 

784 IIOA, str. 46. 

785 nOA, str. 46. 

786 BHBC, str. 61, 131. 

787 ER III, str. 606 (Vlah). 

788 PeHHHK CAHY II, str. 716 (Bjiax). 

789 ER III, str. 606 (Vlah). 



1 14 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

usla je ta red od imena keltskog naroda Voice (Caesar), OuoAkcci 
(Strabon, Ptolomej), a u slovenske jezike je dosla po svoj prilici iz 
balkansko-gotskoga (Ulfila) na donjem Dunavu, gde su Sloveni prvi 
put izmedu IV i V veka upoznali Romanovlahe na donjodunavskom 
limesu. 790 

KUCOVCE, 1560. (Zagorje) 791 od etnonima Kuc „covek iz 
plemena Kuca u Crnoj Gori" < lat. prid. cocceus „crven" 792 + ov + ce. 

LATINCE, 1560. (Svrljig = top. Latinski Vrh, atar s. 
Labukova, 793 opstina Svrljig) 794 od etnonima Latince „latinellus, malo 
latince". Naziv navedenog ojk. mogao bi se prevesti kao naseobina 
Vlaha (upor. Latinska kod Kragujevca) 795 , a manja je mogucnost da se 
moze prevesti kao „naseobina Katolika" (upor. Latinluk, deo Sarajeva 
gde su stanovali Katolici) ili kao „naseobina ostatka dubrovackih 
kolonista" 796 (upor. ojk. ROMANE). 

LASVA, 1455. = LASOVA, 1560. (Crna Reka = s. Lasovo, 
opstina Zajecar) 797 je ojk. koji, u svojoj prvoj grafrji, ima sinkopu 
(LAS/O/VA) i proces prelaska S > S koji je nastao uprvim kontaktima 
Slovena i romanizovanog Stanovnistva Balkana (upor. Arsia > Rasa, 
missa > iwhwd, Sope /Soppe/ > Sopevic i tome si.). Misljenja smo da 
osnova, u obe grafije, navedenog ojkonima verovatno potice od: 

1). Etnonima Vlasi, pi., odakle potice porodicni nadimak Vlasovci, 
a gubljenjem inicijalnog V i patronimskog suf. -ci, dobijemo oblik 
Lasov + a za femininum, odakle i potice grafija Lasova 798 (upor. s. 
Lasce < vlasce /Novo Mesto/, Lasce < vlasce /Smarje pri Jelsah/, 
Lasici < vlasici /Porec/, Laska Vas < vlaska /Lasko/, Lasko Bare < 
vlasko /Urosevac/ i tome si., onda u Vukovom Rjecniku, Lasi m. pi. 



790 ER III, str. 606 (Vlah). 



791 BHBC, str. 118. 

92 ER II, str. 219 (kuc). Uporedi ojk. Kucevo i oblast Kucevo u Branicevskom 
subasiluku 1467. i patronime Drasin Cuch m Hivin Cuch na ostrvu Bracu, itd. 

793 Na lokalitetu Latinski V'r ubicirali smo anticki kastel i ranovizantijski kastel 
Arsatza = s. Rsovac. 

794 BHBC, str. 136. 

795 ER II, str. 275 (Latin). 

796 Dubrovacki kolonisti u istorijskim izvorima se, u ovim krajevima, ne spominju 
sto nije slucaj sa Sasima- rudarima katolicima. 

797 BHBC, str. 70, 126. 

798 BSVII-VIII, str. 59 (LASOVO). 



Slavoljub Gacovic 1 15 

„Vlasi" u narodnoj pesmi iz Crne Gore, „To su Lasi na Boga 
gledali" 799 ). 

2). l.i. Vlas{a), f. m> , odakle potice prid. Vlasova, a gubljenjem 
inicijalnog V- dobijamo oblik navedenog ojk. Lasova (upor. s. Lase u 
planini s. Jablanice /Rozaje/, s. Lasovac /Bjelovar/), odnosno 
sinkopirani oblik Las/o/va (upor. s. Lasva /Zjenica/). 

3). slat, las (lasus) „laz, silva exstirpata, krcevina" koja je nastala 
metatezom od grc. aXooq „gaj, sveti gaj, sumica, lug" 801 + ova. 
Naselje Lasova je moglo biti podignuto na nekoj lasovini 
„krcevini". 802 

VLASKI POTOK, drugo ime Dolne LjUBNICE, 1560. = 
VLASKI POTOK, 1586. (Crna Reka = top. Vlaska Strana, atar s. 
Lubnice, opstina Zajecar) 803 od slov. prid. vlaski „koji se odnosi na 
Vlahe, koji pripada Vlasima" sto govori o prisustvu Vlaha, ako ne 
ranijih vekova, a ono od XVI veka do danas (U selu Lubnici i danas 
zive Vlasi) i slov. potok „rivus; convalis, selo u potoku" dok je drugo 
ime nastalo od slov. prid. dolnje i imen. lubnice „kolibe pokrivene 
korom drveta < slov. lub „spoljasnji omotac drveta, kora" koje 
poprilicno lice na bacije Vlaha (Cincara) sa Kopaonika. 804 

ROMANjA, 1530-35. = ROMANE = ROMANjA, 1586. 
(Krivina = top. Romanov most, atar s. Mokranje, opstina Negotin) 805 
od etnonima Romdne (Romdnje), f. pi. „Vlajne" (upor. s. Romani, 
m.pl. „tako nazvano jamacno po svojem nekoc romanskom /vlaskom/ 
stanovnistvu" 806 ; „...u nekim starijim potvrdama ime Vlasi nasleduje 



799 CP, str. 322. 

800 DNFR, str. 488 (Vlasoiu). 

801 GH, str. 39 (&Xooq). Grcka rec alsos je, cini se, preko Slovena preneta u 
vulgarni latinitet sto posredno govori o suzivotu Grka, Slovena i Romana (Vlaha) u 
predelu Timocke Krajine, pretpostavljamo u XIII (prva grafija reci las /lasus/ „laz" 
zabelezena je u, do danas obelodanjenim, izvorima 1243. godine) i XIV veku, a 
potvrdeno je, kao sto vidimo, u ojkonimu XV i XVI veka. 

802 Uporedi tracko ime boga Alseno za grckog boga Apolona na natpisu iz Kirk 
Kilisa: 'AnoXXu>vi AA,or|vw Oew TtpoYovo), cije je ime, po Detschew-u nastalo od 
grc. uXooq. Vidi u DTG VE XVIII 1, str. 20. Sto se tice slat, las (lasus) vidi u LLI 
fasc. IV, str. 643 (las), 646 (lasus). 

803 BHBC, str. 104, 57, 103, 127, 124. 
804 rEM15, str. 165-168. 

805 BHBC, str. 102; TEM 31-32, str. 81, 108. 

806 Rjecnik JAZU 59, str. 150-151. 



1 16 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Porfirogenitove Romane i primenjuje se na primorske gradane, 
konkretno Dubrovcane; 'I da ne jemlje Srbin Vlaha bez suda'/oko 
1205. godine, Stefan Prvovencani, tada jos zupan, povelja 
Dubrovcanima/..." 807 ). 

RUMLAR, 1455. = URUMLAR, 1560. (Vidin = bivse s. 
Grci, danas s. Gradec, Mihajlovgradski okrug) 808 od tur. Rumlar 
„Grci" (upor. Rumelija u XIV- XVI veku turski naziv za osvojene 
zemlje Balkanskog poluostrva; od kraja XVI veka naziv za jednu od 
najvecih provincija Turskog carstva, tzv. Rumelijski beglerbegluk 
/ajalet/, cije je sediste bilo u Sofiji 809 , Rumija, planina u Crnoj Gori, 
itd.). 

SASLAR, 1455, 1454-79. (Gelvije, od 1530. Crna Reka) 810 = 
SAS, 1560. (Crna Reka = top. Saski Deo, atar s. Lukova, opstina 
Boljevac) od tur. Saslar „Sasi", odnosno od Sas „srednjovekovni 
rudari u Srbiji, Bugarskoj i Bosni, dobegli iz Erdelja pred tatarskom 
navalom" < lat. Saxo (znacajan je prelaz s < ks /x/ ) 811 (upor. Sasina 
/Sanski most/, Sasinov student>c 1348. godine /meda katuna 
Dragoljevcima/, „selo Sasi" /hrisovulj despota Durda/ kod Kuceva, 
Saski put /povelja kneza Lazara/ kod Kucajne, hidr. Saska reka kod 
Majdanpeka i Knjazevca) 812 . 

SRBOVLAH, 1455. = SRB EFLjAK, 1466. = SRBOVLAH, 
1530-35, 1560, 1586. (Fetislam = s. Srbovo, opstina Negotin) 813 od 
etnonima Srb (Srbi pi.) + etnonim Vlah (Vlasi pi.). 



807 On III, str. 33-34. 

808 BHBC, str. 62, 119. 

809 MEn, str. 469 (Rumelija). 

810 BHBC, str. 68, 105; HEH, str. 1 17. 

811 ER III, str. 206(Sasin). 

812 ER III, str. 206 (Sasin); HPHP, str. 17; PasmiTaK XIV 4-5, str. 94. 

813 BHBC, str. 60, 110; HBH, str. 153; TEM 31-32, str. 78, 104. Sto se tice 
etimologije etnonima Srb u nauci nema saglasnosti. A. Bruckner dovodi etnonim u 
vezu s poljskim pasierb „pastorak", ukr. i rus. Paserb „pastorak" koji sadrzi pref. pa 
„nepravi" i ie. i baltoslov. Koren onomatopejskog porekla *serbh-, *srebh-, *surbh-, 
*srbh- „srknuti", ocuvan kod nas u slovenackom srbati „srknuti" (upor. rum. sorb < 
lat. sorbus „srkati"). Po tumacenju P. Skoka praslov. *Sn>b'b u prasrodstvu je sa sebrt 
„rusticus, kmet, Slobodan seljak" sto je, zapravo, nazalizirani oblik *sebr. Ali je gola 
pretpostavka metateze odatle u *Sn>bi>. Masing dovodi Srbin i servus u vezu sa starim 
nazivom Serbi kod Plinija St. iz I veka nasee ere i sa SepPoi, SipPoi kod Ptolomeja 
iz II veka nase ere, koji su dovodeni i prodavani kao sluge i robovi. Rvdlev u svojim 
razmatranjima zakljucuje da su osnove serv i hrv „svetlost, Sunce, narod koji je 



Slavoljub Gacovic 1 17 

StRBOVCE, 1560. (Crna Reka = blizu grada Zajecara) 814 od 
slov. prid. srbov < etnonima Srb (vidi ojk. SRBOVLAH) + ce. 

StRBOVCE STARO (= ST>RBOVCE-i kadim) 815 ,1560. 
(Crna Reka) od slov. prid. srbov < etnonima Srb (vidi ojk. 
SRBOVLAH) + ce i slov. prid. staro. 

SREMLAN, 1455, 1466 = SIREMLjAN, 1560. (Crna Reka = 
mahala Sremljana, deo s. Podgorca, opstina Boljevac) 816 je ojk. koji se 
moze protumaciti imenom katuna Vlaha ojiwiaNE (= Burasevski Vlasi = 
Kostadinovci + Gojilovci) 817 „Sremci" koji je spomenut u Decanskoj 
hrisovulji 1330. godine, u oblasti Altina, juzno od Dakovice na 
Kosovu i Metohiji. 818 U imenu katuna Vlaha Sremljana Suflay vidi 
visevekovno, s uspehom, ocuvano ime Srema, nastalo metatezom 
likvida od poznoanticke i vizantijske grafije Sermium, odakle su 
oni, zapravo, i doseljeni 821 . Ali, jesu li Vlasi Sremljani bili autohtoni 
na podrucju danasnjega Srema i ukoliko to nisu bili ko su i odakle su - 
pitanja su na koja cemo pokusati, uz pomoc vizantijskih izvora, naci 
odgovore. Naime, povodom neuspelog napada na Carigrad 626. 
godine, Teodor Sinkel nas obavestava da su, ova mnogobrojna, po 
etickom sastavu razlicita plemena opustosila „skoro citav Ilirik, 
odnosno njegove provincije, mislim obe Dakije, Dardaniju, Meziju, 



poklonik Sunca", jedno isto, odnosno jedan deo plemena Serv nazvan je Hrv (Horv) 
na osnovu sarmatskog izgovora slovenskog imena Serv koje je, po Vies (Volos) 
knjizi, bilo mnogoljudno. Kako se kod Vlaha zadrzala rec sirbatik „sumski, divlji" < 
lat. prid. silvaticus „sumski" mogli bismo, po analogiji, na osnovu etnonima Srb 
(SipPoi, Ptolomej, II vek nase ere) izvesti od lat. silva „suma". Ne bi valjalo 
prihvatiti da je citav jedan narod prozvan po tome sto su bili „robovi" ili kmetovi ili 
pak narod Sunca kako to predlaze Rudlev vec bismo predlozili da je naziv etnikuma 
Srb dosao od alegoricnog naziva Njihove prapostojbine u antickim izvorima. 
814 BHBC, str. 128. 

815 BHBC, str. 128. 

816 BHBC, str. 71, 105; Miscellanea 2, 1466, str. 25, napomena 44. 

817 On II, str. 6, 15. 

818 OI 10, str. 49. 

819 SERMIUM (Polemije Silvije), SERMIENSIUM CIVITAS (Enodije), itd. sto je 
metatezom dalo danasnje Srem. 

820 SERMIO (Jordanis), Eepu.iov (Hijerokle), SERMENSIS (u natpisu iz 612. 
godine iz Salone), Eepu.iov (Konstantin Porfirogenit) sto je metatezom takode dalo 
danasnje Srem (Vidi, SP, str. 59.), a zabelezene su i mnoge druge srednjovekovne 
slovenske grafije kao npr. cij'i'aiw ili ct^Tam, c$hi\\h i c$ei\\h (Vidi, 3KJ I, str. 165-166.). 

821 SSh, str. 168. 



1 18 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Prevails, Rodopu i sve ostale, pa jos i Trakiju... te druge gradove i 
naselja (TToAiisiag), i celokupno stanovnistvo (odvedose) u 
zadunavski kraaj prema Panoniji, kojoj je provinciji metropola nekad 
bio grad zvani Sirmium." 8 " 2 Romansko stanovnistvo koje spominje 
Teodor Sinkel i pored mesanja sa Avarima, Slovenima, Bugarima i 
drugim narodima, ocuvalo je svoju hriscansku veru, kao i teznju za 
ostavljenim krajem. 823 Gledajuci na njih kao na poseban narod avarski 
hagan im postavi glavara, po imenu Kuver 824 (cetvrti sin bugarskog 
hana Kuvrata /KouPpaxog/ osnivaca bugarske drzave prema Nikiforu, 
Teofanu i dr.) koji pokupi „sav narod romeja i pristalice iz drugih 
plemena" a potom „sa citavim recenim narodom oko sebe prede... 
Dunav i stize u nase krajeve i zaposede Keramezijsko polje" 825 . Medu 
ovim Romejima, povratnicima, valja potraziti pretke srednjovekovnih 
Vlaha Sremljana i drugih koji su, zapravo, bili romansko stanovnistvo 
pokupljeno u svim vizantijskim provincijama juzno od Dunava 826 i 
preseljeno u okolinu Sirmiuma, odakle su nakon nekog vremena 
(najkasnije do 624. godine kad je njihov glavar Kuver umro) ponovo 
bili preseljeni u oblast severno od Soluna. Povodom Maricke 
(1371.) 827 , a pogotovu nakon Kosovske bitke (1389.) 828 pocela je 
krajem XIV i trajala tokom XV veka seoba Vlaha Sremljana, Cica i 
drugih, kao i srpskog stanovnistva prema severu, dolinom Morave i 
preko Bugarske Zagore i dolinom Timoka, gde su u oblasti Vidinske 
knezevine, na cijem je teritoriju kasnije formiran Vidinski sandzak, 
zametnuli svoja naselja, poznati u izvorima kao Vidinski Vlasi, i 
nastavili dalju migraciju, preko Dunava, u tadasnju Vlasku i u zemlje 
Ugarske kraljevine 829 , i prema zapadu, preko Hercegovine, 
Dalmatinske Zagore do ostrva Krka i oblasti Cicarije u Istri, o cemu 



822 BHJI, str. 211-212. 



824 HBI,str. 112, 121. 



825 Iz docnijeg izlaganja Teodora Sinkela moze se razabrati da je Keramezijsko 
polje na podrucju severozapadno od Soluna, u blizini slovenskog pbmena Draguvita. 
Vidi, Dip, str. 192, 202. i dalje. 

826 Provincije juzno od Dunava po Teodora Sinkel su, da ponovimo, „skoro citav 
llirik... obe Dakije, Dardaniju, Meziju, Prevalis, Rodopu i sve ostale, pa jos Trakiju 
...te druge gradove i naselja...". 

827 HC I, str. 251,271,314. 

828 En, str. 22; HC, str. 328. 



Slavoljub Gacovic 1 19 

nam govore mnoge srednjovekovne povelje srpskih i hrvatskih 
vladara. 830 

SRPCE, seliste 1478-81. (?) 831 od slov. deminutiva srpce < 
etnonima Srb (vidi ojk. SRBOVLAH). 

TATARLAR, 1455. = TATAR, 1466. = TATARLAR, 1560. 
(Vidin = bivse s. Tatardzik, danas s. Slana Bara, Mihajlovgradski 
okrug) 832 od tur. etnonima Tatarlar „Tatari" (Balkanski turcizam iz 
terminology e naroda) cija je najstarija potvrda, za naziv naroda, u 
latinskoj ispravi „exercitum Tartarorum" 1241. godine 833 (upor. ojk. 
RUMLAR, saslar). 

TURCIN, 1455. (Vidin) 834 = TURCIN, drugo ime 
BOGDINCI, 1560. (Zagorje = danas s. Car Petrovo, Mihajlovgradski 
okrug) od etnonima Turcin „Osmanlija" ili „pripadnik muslimanske 
vere" 835 , odnosno drugo ime od slov. zbirne imen. Bogdinci < Li. 
Bogdan. 

< etnoni 
imen. dol „mala dolina, vrtaca". 

HRVATINOVCE, 1466. (Vinisnica) 838 , 1560. (Crna Reka) 
od Li. Hrvatin < etnonima Hrvat + ov + ce. 

CICIKOVCE, 1455, 1466, 1483. (Gelvije, od 1530. Crna 
Reka ) = CICIKOVCE, 1560. (Crna Reka = top. Cicikovce 839 , atar s. 
Marino vca, opstina Zajecar) 840 od imena etnikuma Cici < istrorom. ce 

< lat. quid „sto" (upor. Cakavci < ca „sto", Kajkavci < kaj „sto", 
Stokavci < sto „quid", slovenacki Prleki < prle „pre", makedonski 
Mijaci < mije „mi") + ko (upor. rum. Li. Cicic < cicic „ime jednog 



TURCIN DOL, seliste 1560. (Timok) 836 od slov. prid. turcin 
< etnonima Turcin „Osmanlija" ili „pripadnik muslimanske vere" 837 i 



830 VM, ct. 4+134+2 1 KaTa; TjiacHHHK CH.ZJ II, 1-2, str. 297-3 13; TjiacmiK CH^, 
str. 293-330. 

831 , 

832 BHHBC, str. 87, 1 12; Miscellanea 2, 1466, str. 52, napomena 187. 

833 ER III, str. 447 (tatarin). 

834 BHBC, str. 59, 124. 

835 ER III, str. 525 (Turcin). 

836 BHBC, ct. 108. 

837 ER III, str. 525 (Turcin). 

838 BHBC, ct. 105; Miscellanea 2, 1466, str. 49, napomena 172. 

839 Mozda potice od nepotvrdenog rum. l.i. Cicic. 

840 BHBC, str. 73, 154, 219; Miscellanea 2, 1466, str. 41. 



120 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

crvenog cveta" 841 ) + ov + ce. To je, zapravo, naziv etnika sto ga daju 
istarski Hrvati tzv. „Istrorumunjima koji su se saami zvali u svom 
jeziku Rumar (upor. Rumeri, naziv koji je zapisao za njih Ireneo della 
Croce, 1627-1713) < Romdni < Roma, danas Vlasi" 842 . Prema Skoku 
dosli su sa Velebita (Velebitski Vlasi) i Cetine (Cetinjski Vlasi) na 
severozapadnoj kraskoj visoravni u Cicariji napustivsi bilingvizam 
kao i Ciribiri sto su doseljeni pod Uckom koji jos nisu napustili svoj 
vlaski jezik. Nikolae Draganu drzi da su Vlasi Cici i Ciribiri mogli 
doci sa podrucja severoistocno od Vlasenice u Bosni, gde belezi top. 
Sarebire, i sa podrucja danasnje Rumunije. 843 Buduci se Cici ili Cici, 
prvi put, spominju 1463. godine u hrvatskom psaaltiru 844 , a nesto 
ranije, 1455. godine spominje se ojk. Cicikovce u Vidinskom 
sandzaku, u cijoj osnovi prepoznajemo ime tzv. Istroromanskih Cica, 
smatramo da su se u istocnu Srbiju i jugozapadni deo Hrvatske 
doselili krajem XIV i pocetkom XV veka sa juga nase zemlje ili sa 
podrucja Pinda iz Grcke. 845 

II 10 

Hibridni kompoziti, na prostoru Vidinskog sandzaka, ocito 
ukazuju na izvesnu simbiozu Srba i Vlaha, Srba i Grka, Rumuna i 
Madara, Turaka i Grka, i uopste na zajednicki zivot mnogih naroda 
koji su, na ovom prostoru, vekovima uspevali ocuvati svoju jezicku i 
etnicku samostalnost. Kao ilustracija posluzice nekoliko pojedinacnih 
hibridnih kompozita. 

BELBUSOVCE, seliste 1455, 1466. = BELBUSOVCI, 
seliste 1454-79. (Crna Reka ?) 846 slozeni ojkonim nastao od slov. bel 
„albus" + lat. bux(us) „simsir" + ov + ce (upor. bus kod Vuka 
/Dubrovnik, XVI vek/, onda kod Hektorovica, Zoranica i Kavanjanina 
/Vodice, Bozava/ = busa /Prcanj/ = buks /Zagreb/ = *bukso kod 



843 



' ER I, str. 327 (Ciribiri). 
RTO, Karta sa rumunskim toponimima je data na kraju monografije. 



844 ER I, str. 327 (Ciribiri). 

845 VM, str. 4+134+2; TjiacHHK CHfl II, 1-2, str. 297-313; TjiacHHK CHfl, str. 
293-330. 

846 BHBC, str. 69; Miscellanea 2, 1466, str. 24; HBH, str. 141. 



Slavoljub Gacovic 121 

Vetranica, prema genitivu buksa < lat. bwcus M1 ; „EyKLUAHH: 
HuiHe3HaTa Haceji6a Koja ce Haofana Ha GperoT 03 ManoTO 
IIpecnaHCKO E3epo... Bo ocHOBaTa... ce Haofa naTHHCKOTO buxus 
'seneHHKa'" 848 ). 

VbLCIDRtM, 1560. (Polomje = s. Vblcedrbm, 
Mihajlovgradski okrug) 849 od slov. prid. vblci < vblcbj'b ( < *vblkb 
„lupus, kurjak") „vucji" + fitonim drbm < grc. 6pu|j,ov „suma, 
drv(nik)", u slobodnom prevodu „Vucja suma (gora)" 8 ' (upor. imen. 
drmun kod Bunjevaca u Lici, drma f. u Makedoniji, drmun na ostrvu 
Krku, u Statutu Krckom iz 1470. i Statutu Vrbanskom, sve sa 
znacenjem „suma, sumica, ogradena /privatna svojina/", onda top. na 
ostrvu Krku su Drmun, Drimun, Drmuna, Drmunina, Drmunica, 
Drmunic, Drmuncal i dr.). 851 

JURUK ISKUMNA, 1455. = GJURUGJEVA SKUMNA, 
1466. (Belgrad) 852 od tur. Ytirtik „nomad, skitac" < tur. yiiriimek „ici, 
kretati se" (Tursko pleme turkmenskog porekla. U pocetku su bili 
nomadi-stocari, a kasnije su postali zemljoradnici i nastanili su se u 
raznim krajevima Male Azije, Trakije i Makedonije, ali su se zadrzali i 
u nasim krajevima. Zadrzali su mnoge svoje posebne obicaje) 853 i slov. 
prid. skumna < skumen „mlado od zivotinje" < grc. okd|ivo(; (upor. 
ojk. ISKUMNA). 854 

KOPAJ KOSAR, 1455. = KOPAJ KOSARA, 1478-81, 1560. 
(Svrljig = s. Kopajkosara, opstina Svrljig) 855 je hibridni kompozit od 
rum. copaij.) „pokrio krosnjom drveta" (upor. rum. copajit 



847 ER I, str. 243 (bus 2 ). 

848 3IIIJOK, str. 501. 
849 BHBC,str. 117. 

850 ER III, str. 635. (vuk). Valja navesti za prvi deo slozenice i lat. Vulcanus (sin 
Jpiterov i Junonin, muz Venerin, bogognja, oganj, vatra) + grc. 5pu|iOV, u slobodnom 
prevodu „suma posvecena Vulkanu" (Svetkovina Vulkanu u cast svetkovala se 23. 
avgusta u, njemu posvecenim, gajevima). Uporedi anticki hidr. U Panoniji, Ulca 
(Ulcea palus, Ulcus amnis), danas reka Vuka (grad na reci Vuki zove se Vukovar), 
onda Vulcanus (Vokanus) „Volkani", narod u Spaniji ili Volcae „Volkanci", pleme u 
galskoj provinciji, koji su se delili oko grada Tuleze i Nima. 

851 AGI XXV, str. 122-123. 

852 BHBC, str. 89; Miscellanea 2, 1466, str. 59, napomena 232. 

853 TS, str. 374 (Juruci). 

854 Rjecnik JAZU 64, str. 366. 

855 BHBC, str. 78, 134; Miscellanea 2, 1478-81, str. 127. 



122 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

„pokriven", copac „skupljeno seno u obliku malog konusa", itd.; rum. 
l.i. Copac < rum. copac „drvo") i slov. kosara „staja za stoku; 
primitivna zgrada od granja, isprepletenog pruca (obicno oblepljenog 
blatom)" sto ukazuje na izvesnu simbiozu Vlaha i Srba na ovom 
prostoru u XV i XVI veku koja je inace pocela veoma rano u 
nemanjickoj Srbiji (upor. selo Ruizvor < rum. ri'u „potok, izvor" + 
slov. izvor koji je car Dusan u XIV veku dao crkvi Arhiljevici 857 ; Caka 
Kuka < rum. coac „kuka" i slov. kuka; Bunibrod < rum. bun „dobar" 
+ slov. brod „prelaz preko reke"; Secareka < rum. sec „suh" + slov. 
reka; Laskobare < Vlasko + bare; Potkomje < slov. pod + rum. coama 
„planinski greben"; Obajgora < rum. hobai „uska dolina" + slov. gora; 
l.i. Nanomir < rum. l.i. Nan + slov. mir 858 < got. -mir „slav" kao npr. 
Branimir = Branislav, itd. 859 ). 

LABDUJEVA, 1560. (Crna Reka) 860 od nepotvrdenog l.i. 
Labduj od slov. osnove lab- dobivene metatezom likvida od ie. 
*alb(h)- „belo mat, bledo, sur, siv" + slov. duja „jama u obali gde raci 
zive, i koju sami iskopaju" 861 + prisvojni prid. suf. -eva. 

LEGVALOVDZI (=lgwalwcy ili Ix'walwcy), 1455. (?) 862 od 
rum. l.i. Leg(a) + valov „korito" < mad. vdlu, valyu 6i + ci. 

OSTROKAPCE, 1455, 1560. (Zagorje = s. Ostrokapci, 
Mihajlovgradski okrug) 864 je hibridni kompozit od slov. prid. ostro 
(upor. ojk. USTROGAROVCE i OSTROZUPCE) + rum. cap 
„glava(brda)" + ce sto ukazuje na izvesnu simbiozu Vlaha i Srba na 
ovom prostoru u XV i XVI veku koja je inace pocela veoma rano jos u 
nemanjickoj Srbiji (upor. ojk. KOPAJ KOSAR). 



856 KHC II, str. 336. 

857 ER III, str. 167-168; Ruizvort je kompozit od rivvus < rum. nu „izvor, reka", a 
ako je tako top. je tipa kao na Siciliji top. Linguaglossa tj. drugi deo slozenice tumaci 
prvi u drugom jeziku. 

858 BS VII- VIII, str. 16. 

859 Da je -mir gotskoga porekla, u nasim srednjovekovnim imenima, zastupao je, 
na svojim postdiplomskim predavanjima iz Latinske paleografije 1985/86. godine u 
Zadru, prof, dr Jakov Stipisic. 

860 BHBC, str.125. 

861 Rjecnik JAZU 8, str. 880 (duja). 

862 BHBC, str. 68. 

863 CP, str. 52; ER III, str. 562. 

864 BHBC, str. 63, 122. 



Slavoljub Gacovic 123 

CUBRA LAGATORI, 1530-35. = CUBRA LAGATOR, 

1560, 1586. (Fetislam) 865 od slov. fitonima cubra < grc. fhj|j,ppo<; 
„satureia hortenis" i reci lagator koja se prvi put spominje za vreme 
kralja Milutina; lice koje se, po Novakovicu, staralo o svim poslovima 
u vezi sa vladarevim konjima, a koje je „zvanje kod nas doslo iz 
Vizantije (ap^cov tovj ccAAay 10 ). dok suprotno ovome Jirecek da to 
zvanje oznacava staresinu kraljevih glasnika. Njegovo ime citamo 
urezano na jednoj ploci uzidanoj na crkvi sv. Dorda u Nagoricanima 
kod Kumanova i on se zvao 'lagator kraljev Voja Mutilovic'" 866 cije je 
prezime rumunskoga porekla od rum. Li. Mutild < rum. mut „nem". 



865 BHBC, str. 1 10; TEM 31-32, str. 79, 104. 



866 CCC, str. 38; U koliko bismo prihvatili Jirecekovo misljenje da je rec lagator 
„staresina kraljevih glasnika" mozemo je objasniti od rum. a le(r)gator „covek koji 
trci na sve strane, koji se brine o svemu". 



124 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 



UMESTO ZAKLJUCKA 

Ojkonimi, za razliku od antroponima, vezani su uz geografski 
objekat koji je po svojoj prirodi nepomican. To svojstvo daje ojkoni- 
mima vrednost jezickih podataka koji svedoce o protezanju bitnih i 
karakteristicnih izoglosa, o putevima, raskrsnicama, razdobljima 
migracija i o naseljavanju odredenog kraja, koji je geografski najcesce 
kompaktan, ali koji se ne moze poistovetiti saa danaasnjim drzavnim 
granicama. 

Svaki, ovde navedeni, ojkonim pripada odredenoj jezickoj 
zajednici pa cesto obelezja koja sadrze motive za davanje imena, 
odslikavaju ne samo objekat, kome je ime nadenuto, nego i samog 
imenitelja. Iz toga dobijamo obavestenja, o shvatanju naroda koji 
doticna imena stvara. 

Ojkonimi Vidinskog sandzaka su, zapravo, jedini fotografski 
album o pejzazima, naseljima, materijalnom i duhovnom stvaranju i 
jedini najautenticniji recnik, cije su stranice pisaane vekovima, od 
antickih vremena do danas. 

Obradili smo, dakle, i svrstali u nekoliko poglavlja (vidi 13) 
neslovenske reliktne osnove i licna imena koje cemo radi boljeg 
sagledavanja ovde prikazati u okviru pojedinih oblasti i(li) nahija, sto 
omogucava dalji pregled i izvesno geolingvisticko uopstavanje. 

NAHIJA CRNA REKA 

• Predrimske osnove su: ilir. Papa (trac. napa); trac. aakdo, 

aoXdtjv, gvel- ie. *g"elina; trac. ili ilir. licno ime Mucianus; 
ie. *alb(h)-. 

• Latinske ossnove su: asinus, balneum, murus, castellum; vlat. 

saettarius; balkanski latinitet *stapanus, cotylus. 

• Grcke osnove su: rjeroxr/, Spv/uov, tcvpiaKn. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Batina, Vina, Kalna, Kuman, 

Nikolica, Nikolica, Sibin, Hotul, Hrelja X 2, Sarban X 2, 
banilej, planinice, sarak i turma. 



Slavoljub Gacovic 125 

• Kalendarska licna imena su: Ilija, Varvara, Kuzma X 2, Dmitb, 

Ivan, Kozma, Marin, Sava i Filip. 

• Rumunska licna imena su: Baildn, Vine§, Stetea, Calaj, Liliac, 

Necald i Sepie. 

• Turska licna imena i osnove su: Murtdda, bo§ i gaga. 

• Etnonimi su: Bulgar, Vlaska, Vlasi, Vlaski, Vlah (Sremljani), 

Cici, Saslar i Hrvat. 

• Hibridni kompoziti su: bel + buxu, *alb(h)- + duja. 

NAHIJA ZAGORJE 

• Predrimske osnove su: ilir. terg- (tergitio). 

• Latinska osnove su: gaitanum; balkansko-lat. *muscus. 

• Grcke osnove su: tcakoq, yepov. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Bala, Balul (Pal), Bana, Bratul, 

Cucul, Dud 'I, Stan, Jarmen, Kalana, Kokor, Kudelin, Nikd 
(Nikisor), Radul, Sumarin, gramadd, mar, sarac, coricd, 
curliat i makris. 

• Kalendarska licna imena su: Dimittr, Kostic, Manojlo, 

Nektarije, Todor i Vasil. 

• Rumunska licna imena i osnove su: Babadita, Balu§, Bartu§, 

Bacila, Besnea, Bok§a, Re§ul (Ra§ul) i scobic. 

• Madarske osnove su: vdlu (valyu) i koro. 

• Turska licna imena su: Murat. 

• Etnonimi su: Eflak (Vlah), Bulgar i Kuc. 

• Hibridni kompoziti su: ostro + kap. 

NAHUA SVRLJIG 

• Predrimske osnove su: predie. brak-; iliro-kelt. bren-/brin-, 

grava; ie. *snau i trac. ime boga IlepKm < ie. *per w o. 

• Latinske osnove su: slat, bers; rom. osnova germanskog porekla 

burd- (bord-) i vlat. pluginum. 

• Grcke osnove su: apx&yyslog i vvp/ipog. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Bala, Buc, Vi§, Dragul, Calota, 

Corbja, Lala (Lalinat), Minul, Hotul, Uliman, Hrs, peri§, 
sfrljig i soricd. 

• Kalendarska licna imena su: Aleksa, David, Pantalej i Manojlo. 



126 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

• Rumunske osnove su: bucium. 

• Turske osnove su: giil, han. 

• Etnonimi su: Eflak X 2 i Latince. 

• Hibridni kompoziti su: srp. ostro + rom. cap. 

NAHIJA FETISLAM 

• Latinske osnove su: balneum, novae, planus. 

• Grcke osnove su: povaaxrjpiov, nanaq i xmpjipoq. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Sumarin, Karbul, Negota, 

Ori,se, Rabda, Sajinac, valugd, prevale, galbin, stubej, kasa, 
megura i malaj. 

• Kalendarska licna imena su: Luka i Sofia. 

• Rumunska licna imena su: Banica, Ginga, Negurita, Sacu, Sica 

i Huru. 

• Madarske osnove su: lato. 

• Turske osnove sw.fetih, yol i islam. 

• Etnonimi su: Vlah (Eflak) i Srb. 

• Hibridni kompoziti su: cubra i lagator. 

NAHUA BELGRA 

• Predrimske osnove su: iliro-kelt. bren-/brin- i ilir. terg- 

(tergitio). 

• Latinske osnove su: carbo i licno ime Cyprianus. 

• Grcke osnove su: sgrc. aiSepov < aiSnpog, npmxonanac, i 

GKVpVlOV. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Jorga, Mojna, Stan (Stanul) i 

besic. 

• Kalendarska licna imena su: Pantelej. 

• Rumunska licna imena su: Cucera, Basu i Sara. 

• Hibridni kompoziti su: Yiiriik i axvpvog. 

NAHIJA POLOMJE 

• Latinske osnove su: gaitanum i Almus. 

• Vlaska licna imena su: Dilga, Hotul i Lind. 

• Kalendarska licna imena su: Stepan. 

• Rumunska licna imena su: Clesu, Falk i Ciungaru. 



Slavoljub Gacovic 127 

• Turske osnove su: kdfir, miisiilman ipinar. 

• Etnonimi su: Judaicus. 

• Hibridni kompoziti su: vlci + Spvpov. 

NAHIJA TIMOR 

• Predrimske osnove su: iliro-kelt. bren-/brin-; ilir. terg- 

(tergitio); stmak. ypafiiov. 

• Latinske osnove su: balneum, castellum, asellus; slat, gurgus. 

• Grcke osnove su: dpv/uov, Ccovhaa, juovaornpwv i KVjua. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Bala, Batina X 2, Bunild, Buc, 

Vina, Guber, Karbul, Kracul, Radul, Turinc (?), Haldan, 
Sarban, mirior i sdrak. 

• Kalendarska licna imena su: Vasil i Jakov. 

• Rumunska licna imena i osnove su: Balan, Banda X 2, Bena, 

Priciu, Rez, Trand, Humd i a curma. 

• Turska licna imena i osnove su: Kubrat, bo§ i hrka. 

• Etnonimi su: Vlaj, Vlah, Vlaski i Turcin. 

NAHIJA BANJA 

• Predrimske osnove su: iliro-kelt. bren-/brin- i ilir. terg- 

(tergitio). 

• Latinske osnove su: balneum. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Jarna, Kuman (Kumanic), 

Lagos, Nikolicd, Sarban X 2, boruz i ceret. 

• Kalendarska licna imena su: Vasil i Pet-br. 

• Rumunska licna imena su: Vermice. 

• Turske osnove su: gogan. 

• Hibridni kompoziti su: Lega + vdlu (valyu). 

NAHUA VIDIN 

• Predrimske osnove su: ie. *ibr-; trac. *Pando)n/*Bandun. 

• Latinske osnove su: kasnolat. (prarumunsko) *Budunia < kelt. 

Bononia. 

• Grcke osnove su: kccXoq yepov. 

• Vlaska licna imena su: Jan, Kalana, Krcur, Lupul i Halapa. 

• Kalendarska licna imena su: Dimitbr, Kostic i Petar. 



128 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

• Rumunska licna imena su: Bagaceanu, Banda, Cotigd, Hinea i 

Hutu. 

• Turska licna imena i osnove su: Hamza (Gamsa), musiilman i 

findik. 

• Etnonimi su: Rumlar, Tatarlari Turcin. 

NAHUA KRIVINA 

• Predrimske osnove su: trac. ala; kelt.-ilir. grava. 

• Latinske osnove su: balkansko-lat. *muscus; got. *katillus < lat. 

dem. catillus < lat. catinus; lat. billium, malum graneum i l.i. 
Sisinnus < sisania. 

• Grcke osnove su: dpyrjc v'Scop i nanac;. 

• Vlaska licna imena i osnove su: Balej, Batina X 2, Vlagul (?), 

Vri,s, Vlad, Kavila, Kola, Mirila, Nika (Nikisor), Nikolica, 
Perild, Radul, Rug, Tudorca, burcin i krsijat. 

• Kalendarska licna imena su: Kostic. 

• Rumunska licna imena su: Albotin, Balan X 2, Barbae, Bobo§, 

Dala, Cachitd, Chipcea, Ru$anu, Secula i Sibana. 

• Madarske osnove su: salas. 

• Turske (Persijske) osnove su: magus. 

• Etnonimi su: Vlajnica. 



Slavoljub Gacovic 129 



STATT SCHLUSSFOLGERUNG 

Im Unterschied zu Antroponimien sind Oikonimien an 
geographisches Object gebunden, das seiner Natur nach regungslos 
ist. Diese Eigenschaft gibt den Oikonimien den Wert der 
Sprachangaben, die von Erstreckung der wesentlichen und 
charakteristischen Isoglossen sowie von den Wegen, Kreuzwegen, 
Zeitraumen der Migrationen und den Ansiedeln einer bestimmten 
Gegend zeugen, die geographisch am haufigsten kompakt ist, die aber 
nicht mit den heutigen Staatsgrenzen identifziert werden kann. 

Jeder hier angefuhrte Oikonim gehort zu einer bestimmten 
Sprachgemeinschaft und die Kennzeichen, die ein Motiv fur Namen 
enhalten, schildern nicht nur das Objekt, den der Name gegeben ist, 
sondern auch denjenigen, der den Namen gibt. Daraus bekommen wir 
die Benachrichtigungen von der Fassungsgabe eines Volks, das die 
betreffenden Namen schafft. 

Oikonimien des Sandschaks von Vidin sind eigentlich 
einziges photographisches Album der Landschaften, Siedlungen, der 
materiellen und geistlichen Schopfung und ein einziges 
authentischestes Worterbuch, das jahrhundertelang geschaffen wurde 
und zwar seit den antiken Zeiten bis heute. 

Die nichtslawischen Reliktgriinde und Personennamen haben 
wir bearbeitet und in einige Kapitel eingeordnet. Wegen besseren 
Einsehens stellen wir sie im Rahmen der einzelnen Bezirke und (oder) 
Gegende dar, was eine weitere Ubersicht und gewisse geolinguistische 
Generalisierung ermoglicht. 

GEGEND CRNA REKA 

• Vorromische Sprachgriinde sind: ilir. fiapa (trak. napa); trak. 
aakdo, aokdtjv, gvel- ie. *g"elina; trak. oder ilir. 
Personennamen Mucianus; ie. *alb(h)-. 



130 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

• Lateinische Sprachgriinde sind: asinus, balneum, mums, 

castellum; vlat. saettarius; balkanische-lat *stapanus, 
cotylus. 

• Griechische Sprachgriinde sind: neioxtj, Spvjuov, Kvpiaxn. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Batina, 

Vina, Kalna, Kuman, Nikolicd, Nikolica, Sibin, Hotul, Hrelja 
X 2, Sarban X 2, banilej , planinice, sarak und turma. 

• Kalenderpersonennamen sind: Ilija, Varvara, Kuzma X 2, 

Dmite, Ivan, Kozma, Marin, Sava und Filip. 

• Rumanische Personennamen sind: Baildn, Vines, Stetea, Calaj, 

Liliac, Necald und Sepie. 

• Tiirkische Personennamen und Sprachgriinde sind: Murtada, 

bos und gaga. 

• Ethnonimien sind: Bulgar, Vlaska, Vlasi, Vlaski, Vlah 

(Sremljani), Cici, Saslar und Hrvat. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: bel + buxu, *alb(h)- + duja. 

GEGEND ZAGORJE 

• Vorromische Sprachgriinde sind: ilir. terg- (tergitio). 

• Lateinische Sprachgriinde sind: gaitanum; balkanische-lat. 

*muscus. 

• Griechische Sprachgriinde sind: xaXoq, yepov. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bala, 

Balul (Pal), Bana, Bratul, Cucul, Dud 'I, Stan, Jarmen, 
Kalana, Kokor, Kudelin, Nikd (Nikisor), Radul, Sumarin, 
gramadd, mar, sarac, coricd, curliat und makris. 

• Kalenderpersonennamen sind: Dimittr, Kostic, Manojlo, 

Nektarije, Todor und Vasil. 

• Rumanische Personennamen und Sprachgriinde sind: Babadita, 

Balus, Bartus, Bacila, Besnea, Bok§a, Re§ul (Ra$ul) und 
scobic. 

• Ungarische Sprachgriinde sind: vdlu (valyu) und koro. 

• Tiirkische Personennamen sind: Murat. 

• Ethnonimien sind: Eflak (Vlah), Bulgar und Kuc. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: ostro + kap. 



Slavoljub Gacovic 131 

GEGEND SVRLJIG 

• Vorromische Sprachgriinde sind: vorie. brak-; iliro-kelt. bren- 

/brin-, grava; ie. *snau und trak. ime boga nepKoo < ie. 
*per o. 

• Lateinische Sprachgriinde sind: mlat. bers; rom. griind 
germanische herkunft burd- (bord-) und vlat. pluginum. 

• Griechische Sprachgriinde sind: dpxdyyslog und vv/ufipog. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bala, Buc, 

Vis, Dragul, Calota, Corbja, Lala (Lalinat), Minul, Hotul, 
Uliman, Hrs, peris, sfrljig und sorted. 

• Kalenderpersonennamen sind: Aleksa, David, Pantalej und 
Manojlo. 

• Rumanische Sprachgriinde sind: bucium. 

• Tiirkische Sprachgriinde sind: giil, ban. 

• Ethnonimien sind: Eflak X 2 und Latince. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: ostro + kap. 

GEGEND FETISLAM 

• Lateinische Sprachgriinde sind: balneum, novae, planus. 

• Griechische Sprachgriinde sind: povaainpiov, nanag und 

vv/ufipog. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Sumarin, 

Karbul, Negota, Ortse, Rabdd, Sajinac, valugd, prevale, 
galbin, stubej, kasa, megura und malaj. 

• Kalenderpersonennamen sind: Luka und Sofia. 

• Rumanische Personennamen sind: Bdnicd, Ginga, Neguritd, 

Sacu, Sica i Huru. 

• Ungarische Sprachgriinde sind: lato. 

• Tiirkische Sprachgriinde sind: fetih, yol und islam. 

• Ethnonimien sind: Vlah (eflak und Srb. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: cubra und lagator. 

GEGEND BELGRAD 

• Vorromische Sprachgriinde sind: iliro-kelt. bren-/brin- und ilir. 

terg-(tergitio). 



132 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

• Lateinische Sprachgriinde sind: carbo und Personennamen 

Cyprianus. 

• Griechische Sprachgriinde sind: mgriech. aidspov < aiSnpog, 

npcoTonairaq und oicvpviov. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Jorga, 

Mojna, Stan (Stanul) und besic. 

• Kalenderpersonennamen sind: Pantelej. 

• Rumanische Personennamen sind: Cucera, Ba§u und Sara. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: Yiiriik und axv/uvog. 

GEGEND POLOMJE 

• Lateinische Sprachgriinde sind: gaitanum und Almus. 

• Walchische Personennamen sind: Dilga, Hotul und Lind. 

• Kalenderpersonennamen sind: Stepan. 

• Rumanische Personennamen sind: kafir, musulman und pinar. 

• Ethnonimien sind: Judaicus. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: vlci + Spvjuov. 

GEGEND TIMOK 

• Vorromische Sprachgriinde sind: iliro-kelt. bren-/brin-; ilir. 

terg- (tergitio); altmak. ypa/iiov. 

• Lateinische Sprachgriinde sind: balneum, castellum, asellus; 

slat, gurgus. 

• Griechische Sprachgriinde sind: Spvpov, Ccovhoa, povaoznpwv 

und Kv/ia. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bala, 

Batina X 2, Bunila, Buc, Vina, Guber, Karbul, Kracul, 
Radul, Turinc (?), Haldan, Sarban, mirior und sdrak. 

• Kalenderpersonennamen sind: Vasil und Jakov 

• Rumanische Personennamen und Sprachgriinde sind: Balan, 

BandaX 2, Bena, Priciu, Rez, Trana, Humd und a curma. 

• Tiirkische Personennamen und Sprachgriinde sind: Kubrat, bo§ 

und hrka. 

• Ethnonimien sind: Vlaj, Vlah, Vlaski und Turcin. 

GEGENDE BANJA 



Slavoljub Gacovic 133 

• Vorromische Sprachgriinde sind: iliro-kelt. bren-/brin- und ilir. 

terg- (tergitio). 

• Lateinische Sprachgriinde sind: balneum. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Jarna, 

Kuman (Kumanic), Lagos, Nikolicd, Sarban X 2, boruz und 
ceret. 

• Kalenderpersonennamen sind: Vasil und Peter. 

• Rumanische Personennamen sind: Vermice. 

• Tiirkische Sprachgriinde sind: cbgan. 

• Hybride Zusammensetzungen sind: Lega + vdlu (valyu). 

GEGEND VIDIN 

• Vorromische Sprachgriinde sind: ie. *ibr-; trak. 

*Pandoxi/*Bandun. 

• Lateinische Sprachgriinde sind: spalat. (urrumanisch) *Budunia 

< kelt. Bononia. 

• Griechische Sprachgriinde sind: kccXoq, yspov. 

• Walchische Personennamen sind: Jan, Kalana, Krcur, Lupul 

und Halapa. 

• Kalenderpersonennamen sind: Dimiter, Kostic und Petar. 

• Rumanische Personennamen sind: Bagaceanu, Banda, Cotigd, 

Hinea und Hutu. 

• Tiirkische Personennamen und Sprachgriinde sind: Hamza 

(Gamsa), musiilman und findik. 

• Ethnonimien sind: Rumlar, Tatarlar und Turcin. 

GEGEND KRIVINA 

• Vorromische Sprachgriinde sind: trak. ala; kelt.-ilir. grava. 

• Lateinische Sprachgriinde sind: balkanische-lat. *muscus; got. 

*katillus < lat. verkleinerung catillus < lat. catinus; lat. 
billium, malum graneum und Personennamen Sisinnus < 
sisania. 

• Griechische Sprachgriinde sind: dpyrjc v'Scop und nana/;. 

• Walchische Personennamen und Sprachgriinde sind: Bale], 

Batina X 2, Vlagul (?), Vr-bs, Vlad, Kavild, Kola, Mirila, 



134 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Nikd (Nikisor), Nikolica, Perila, Radul, Rug, Tudorca, 
burcin und krsijat. 

• Kalenderpersonennamen sind: Kostic. 

• Rumanische Personennamen sind: Albotin, Balan X 2, Barbae, 

Bobo§, Dala, Cachitd, Chipcea, Ru$anu, Secula und Sibana. 

• Ungarische Sprachgriinde sind: salas. 

• Turkische (Persische) Sprachgriinde sind: magus. 

• Ethnonimien sind: Vlajnica. 



Slavoljub Gacovic 135 



PRILOG I 

BELGRAD - POLOMJE 

Basovce, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = Basovce, 1560. (Nahija 

POLOMJE). 
Borovice, 1455 = Borovica, 1466. (Nahija BELGRAD) = Borovice, 

1560. (Nahija POLOMJE). 
Brestova, 1455, 1483. = Brestovo, 1466. (Nahija BELGRAD) = 

Brestova, 1560. (Nahija POLOMJE). 
Cuprjan, 1455. = Cuprijan, 1466. Nahija BELGRAD)= Cupren, 1560. 

(Nahija POLOMJE). 
Ivrazogornice, 1455. = Ivrazagrneci, 1454-79. Vrazigrnce, 1466. 

(Nahija BELGRAD) = Ivrazogornice, 1560. = Vrazigrnci, 

1560. (Nahija POLOMJE). 
Protopopince, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = G. i D. 

Protopopince, 1560. (Nahija POLOMJE). 
Repljan, 1455. (Nahija BELGRAD) = Repljan, 1560. (Nahija 

POLOMJE). 
Tbrgoviste, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = Ttrgoviste, 1560. 

(Nahija POLOMJE). 

BELGRAD - ZAGORJE 

Dolapce, seliste 1455. = Dulince, moze se citati i Dolac, 1466. (Nahija 

BELGRAD) = Dolac, seliste i Dolac, 1560. (Nahija 

ZAGORJE). 
Istajkovce, 1455. = Stajkovce, 1466. (Nahija BELGRAD) = Istakino, 

1560. (Nahija ZAGORJE). 
Isvadince, 1455. = Svadince, 1466. = Isvadice, 1483. (Nahija 

BELGRAD) = Gorne i Dolne Isvadince, 1560. (Nahija 

ZAGORJE). 

BELGRAD - POLOMJE - KRIVINA 



136 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Karbince, 1455, 1466. (Nahija BELGRAD) = Karbince, 1530-35, 
1560. (Nahija POLOMJE) = Karbince, 1586. (Nahija 
KRIVINA). 



BELGRAD - VIDIN POLOMJE 

Iskumna, seliste 1455. = Skumna, 1466. (Nahija BELGRAD) = 
Iskumla, 1560. (Nahija VIDIN) = Iskumla, 1560. (Nahija 
Polomje). 

BELGRAD = POLOMJE = ZAGORJE 

Drazevce, 1455. = Drazijovce, 1466. (Nahija BELGRAD) = Drazince, 
1560. (Nahija POLOMJE) = Drazince, 1560. = Gorne 
Drazince, 1560. (Nahija Zagorje). 

ZAGORJE - POLOMJE 

Brahova, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Brahova, 1560. (Nahija 

POLOMJE). 
Izvor, 1455. (Oblast ZAGORJE) = Izvor, 1455, 1560. (Nahija 

POLOMJE). 
Lalomirovce, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Lalomirovce, 1560. 

(Nahija POLOMJE). 
Plahovce, 1455. = Plesivec, 1560. (Nahija POLOMJE) Plesivec, 1560. 

(Nahija POLOMJE). 
Toloves, 1455. = Tolus, 1466, = Toles, 1483. (Oblast ZAGORJE) = 

Tolovice, 1560. (Nahija POLOMJE). 
Veselovce, seliste 1455. = Vasilovci, 1454-79. (Oblast ZAGORJE) = 

Vasilovce, 1560. (Nahija POLOMJE). 

ZAGORJE - KRIVINA 

Batkovce, 1455, 1483. = Bajkovci, 1454-79. = Patkovca, 1466. 

(Oblast ZAGORJE) = Batovnice, 1560. (Nahija KRIVINA). 
Krasince, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Krasince, 1560, 1586. 

(Nahija KRIVINA). 
Oresnica, 1454-79. (Oblast ZAGORJE) = Orasac, 1530-35. = Oresice, 

1560. = Oresnica, 1586. (Nahija KRIVINA). 
Zarudnice, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Zarodovce, 1560. = 

Zarodovac, 1586. (Nahija KRIVINA). 



Slavoljub Gacovic 137 



ZAGORJE - KRIVINA - VIDIN 

Ostrozubce, 1455, 1483. (Oblast ZAGORJE) = Ostrozub, 1530-35. 
(Nahija KRIVINA) = Ostrozub, 1560. (Nahija VIDIN). 

ZAGORJE - VIDIN 

Belovce, 1455. (Oblast ZAGORJE) = Belovce, 1483. 1560. (Nahija 

VIDIN). 
Hutova, 1455. = Gorne Hutova, 1466, 1483. (Oblast ZAGORJE) = 

Hutova, 1560. (Nahija VIDIN). 
Makres, seliste 1466. (Oblast ZAGORJE) = Makres, 1560. (Nahija 

VIDIN). 

VIDIN - ZAGORJE 

Dunavice, seliste 1455. (Nahija VIDIN) = Dunavce, 1466. (Oblast 

ZAGORJE). 
Rajanovce, 1455, 1560. (Nahija VIDIN) = Rajanovce, 1560. (Nahija 

ZAGORJE). 
Rajcinovce, 1455. (Nahija VIDIN) = Rajcinovce, 1483. (Oblast 

ZAGORJE). 
Turcin, 1455. (Nahija VIDIN) = Turcin, drugo ime Bogdinci, 1560. 

(Nahija Zagorje). 

CRNA REKA - TIMOR 

Ivratarnice, 1455. = Vratarnica, 1466. (Oblast CRNA REKA) = 
Ivratarnice, 1560. (Nahija TIMOK). 



FETISLAM - CRNA REKA 

Carevo Seno, 1530-35. (Nahija FETISLAM) = Careva Sene, 1560. 
(Nahija CRNA REKA). 

POLOMJE - BELGRAD 

Prehuzda, 1455. = Projuzda, 1560. (Nahija POLOMJE) = Gome 
Preguste, 1455. = Dolne Prehuzde, 1455. = Dolna Prehuzda, 
1466. (Nahija BELGRAD). 

VIDIN - KRIVINA 



138 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

Kovilovce, 1466. (Nahija VIDIN) = Kovilovo, 1530-35. = Kovilova, 
1560. = Kovilovo, 1586. (Nahija KRIVINA). 



TIMOK - ZAGORJE 

Turincovce, 1455. = Tornicovce, 1466. = Turincovce, 1483. (Nahija 
TIMOK) = Turincovce, 1560. (Nahija ZAGORJE). 



Slavoljub Gacovic 139 



PRILOG II 



LICNA IMENA IZ BALKANSKOG SUPSTRATA 

u fragmentima opsirnog popisa 
Vidinskog s a n dz a k a iz 1478-81. godine 



ALAH X 3 (s. Zidne) i X 1 (s. Krusevo) od lat. Li. Alanus 
(Sveti otac Alano IRjecnikJAZU 1, str. 62/). 

ALDIN sin Davida (s. Lalince) i ALDIN sin Marka (s. 
Hrsovce) valja uporediti s rum. l.i. Aid, Aide, Aldea, Alde§, Aldi§or od 
germanskog l.i. Aldo (Oil XI, str. 81) ili s germ, aid "star" (germ. l.i. 
Aldermann I BS VII- VIII, str. 29/). 

BACKO X 3 (s. Davidovce) od slov. bac "stanar, planinar, 
glavar pastirskog stana u planini" < rum. baciu trackoga porekla. 

BALA (s. Prest/Brest) uporediti s l.i. Bala (3KJ II, str. 242), 
Balli, Ballius (3KJ II, str. 209) i rum. l.i. Bala (DNFR, str. 44). Ovo 
licno ime pojavljuje se i u s. Alanince. 

BAL'JA (s. Brekunovo) od balja "mrlja na celu", a area svih 
izraza s osnovom balja upucuje na zajednicki izvor, na balkansko 
pastirstvo ilirotrackog porekla (Postoji izvan Balkana u Galiji, stfran. 
bailie, stgr. fiaXiOQ "saren", odatle ime konju BaXioc;. U Makedoniji 
se stgrc. rec ukrstila s trackom *bolios. Danicic je imao pravo kad je 
prid. baljast vezao s ie. korenom bha- "sjati". Osnovno tracko bala 
bez prid. suf. -io potvrdeno je kod Prokopija). 

BELES (s. Rasanica) valja upor. s vl. beles "glavic penisa bez 
kozice", odnosno (preneseno) "covek veoma nezgodne naravi u 
verbalnoj komunikaciji" (vl. belezit "zaguljen /covek/) pa se namece 
misljenje da je ovo pre nadimak nego licno ime." 



140 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

BLADINIC i njegov sin Vasil (s. Nisevce), valja uporediti s 
rum. l.i. Blad (BS VII- VIII, str. 4). 

BOLDOVAN (s. Stitar) uporediti s rum. l.i. Baldovin (DNFR, 
str. 45) ili s rum. i vl. bold "vrh" (DNFR, str. 70), a valja ga uporediti 
s rum. l.i. Bra^ovan i Moldovan (DNFR, str. 71, 315) zbog suf. -ovan. 

BRAJLA (s. Nisevce) valja uporediti s l.i. Braillo (3KJ II, str. 
216) i s nazivom Justinijanovog ranovizantijskog kastela BpaioXa'vL 
regije Aquis. 

BRATUL X 2 (s. Borovica) valja upor. s top. Bratul u 
Rumuniji (DNFR, str. 78) i s l.i. Bratulin (3KJ II, str. 217) s 
nastavkom -ulinus (3KJ II, str. 223). 

BUKANAC (s. Gujbuce) valja uporediti s rum. l.i. Bukan < 
rum. buka "obraz" (DNFR, str. 82). 

BUKO (s. Hrsovac) valja uporediti s rum. l.i. Bukos < rum. 
bucos "buckast" (DNFR, str. 83) i vl. l.i. Buka (HP1C 29, str. 308) u s. 
Vajugi. 

BUN X 2 (s. Lalince) valja uporediti s rum. l.i. Bun (DNFR, str. 
87). 

BUNIGA X 3 (s. Pozvizda), X 2 (s. Nisevce), X 1 (s. Pluzina) 
X 1 (s. Durci) uporediti s rum. l.i. Bun + rum. suf. -iga latinsko- 
grckoga porekla (lat. nenaglaseni -icus = grc. -iko<;) koga nalazimo u 
rum. l.i. Durliga, Cotliga (DNFR, str. 152, 187) ili u romanskim l.i. 
Dalmacije srednjega veka kao npr. Bisiga, Bissiga, Qavarnigo (3KJ II, 
str. 247, 262, 356). 

DENAL (s. Gorni Vladan) valja uporediti s rum. l.i. Dena 
(DNFR, str. 170). 

DIG (s. Peris) i DIGU (s. Peris) valja uporediti s rum. l.i. Digu, 
Digul(esku) (DNFR, str. 172). 

DINA (s. Rajac) valja uporediti s romanskim l.i. Dina u 
Dalmaciji (3KJII, str. 162, 276), s vl. rodom Dina u s. Grabovici i vl. 
l.i. Dina u s. Koprivnici (HITC 29, str. 102, 144, 260), s vl. l.i. Dinulu 
s. Mokranju i Dusanovcu (HIIC 29, str. 172, 236) kao i s vl. l.i. 
Dinu(l) u s. Halovu. 

DIGAN (s. Pluzina) valja uporediti s rum. l.i. Digu, Digulescu, 
Diguta (DNFR, str. 172). 

DOMANIC (s. Nisevce) valja uporediti s rum. l.i. Dominic i 
Doman (DNFR, str. 177) i s romanskim l.i. Domanei (3KJ II, str. 277). 



Slavoljub Gacovic 141 

DONA X 2 (s. Okoliste) i X 1 (s. Lalince) valja uporediti s rum. 
l.i. Dona (DNFR, str. 178) i s romanskim l.i. Donno u Dalmaciji (3KJ 
II, str. 277). 

DONCA (s. Rasanica, Pluzine) valja uporediti s rum. l.i. Donci, 
Doncea (DNFR, str. 178). 

DONIGA X 4 (s. Nisevce) i X 2 (s. Burdin) valja uporediti, 
takode, s rum. l.i. Dona i s romanskim l.i. Donno + rum. suf. -iga 
latinsko-grckoga porekla (lat. nenaglaseni -icus = grc. -iKog) koga 
nalazimo u rum. l.i. Durliga, Cotliga i u romanskim l.i. Bisiga, 
Bissiga, Cavarnigo (upor. odrednicu BUNIGA). 

DUCA X 2 (s. Davidovce) X 2 (s. Stitar), X 1 (s. Nisevce) i X 1 
(s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. Ducea (DNFR, str. 184) i s lat. 
dux "knez", odnosno (preneseno) "predvodnik" (upor. slov. paralele, 
l.i. Knez i prez. Knezevic). 

DUCIN (s. Pozvizda) valja uporediti s rum. l.i. Ducind (DNFR, 
str. 184). 

DUDES (s. Okoliste) od vl. dudd "cev", odnosno (preneseno) 
"covek koji pije s dudom direktno iz bacve; pijanac" pa bi mogao biti i 
nadimak. 

DUSA (s. Radenkovce) od vl. dusd "otisla", odnosno 
(preneseno) "mentalno retardiran". 

DORG X 2 (s. Kopaj Kosara), X 1 (s. Gorna Cucuna) valja 
uporediti s romanskim l.i. Zorg(i), Zurg, Zorgiplus) (3KJ II, str. 170), 
s grckim l.i. Giorga, Girgas (DNFR, str. 259) i s l.i. Tio^rL koje je 
zabelezeno u Prizrenskoj povelji, u "KATO\fHb roAO\fBOBiib" koje je 
medu srednjovekovnim Vlasima moglo biti izgovoreno Gjorg(e), 
odakle je u turskom defteru ili u interpretaciji Dusanke Bojanic 
zapisano Dorg. 

DZURG (s. Pozvizda), vidi odrednicu DORG. 

HRIS X 2 (s. Zidine) je hipokoristik od rum. l.i. Hris(cu) 
(DNFR, str. 247). 

JANA (s. Sredna Vrmza, Alanince, Stitar) valja uporediti s 
rum. l.i. Jana (DNFR, str. 252) i s romansskim l.i. Joanes (3KJ II, str. 
173) grckoga porekla. 

JORGU (s. Gorni Vladan) valja uporediti s rum. l.i. Jorga < 
grc. Giorga(s) (DNFR, str. 259), s romanskim l.i. Jorgolo na Krku i 
grc. l.i. Jorgakis (ER I, str. 559) i vl. l.i. Jorgo (rEM 15, str. 165). 



142 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

KALIBABA (S. Orahovica) valja uporediti s romanskim Li. 
Mucibaba u Dubrovniku u XIV veku (3KJ II, str. 311). 

KOVIL (s. Stitar) valja uporediti s rum. l.i. Covild < rum. 
covild "covilitd, kobilica", odnosno (preneseno) "covek slabog 
zdravlja koji se pogrbio kao kobilica" pa moze biti i nadimak, pre 
nego licno ime. 

KOSTADIN Mastura (s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. 
Costa(n)din (DNFR, str. 150) i vl. l.i. Kostadin (praded roda Buronja i 
Lazaronja u s. Glogovici i cukunded roda Popovica u s. Kobisnici 
/HIIC 29, str. 336/ i rod Kostadinesti u s. Vratni. 

KUMAN (s. Borovica), KUMANIC (s. Nisevce) i 
KUMANICA (s. Podgrad) valja uporediti s romanskim l.i. Cumanus u 
Dalmaciji (3KJ II, str. 273) i vl. l.i. Kuman i Kumanic u srpskim 
srednjovekovnim poveljama (Oil III, str. 26). 

KUZMA (s. Gujbuce, Gujsavce) valja uporediti s rum. l.i. 
Cusma (DNFR, str. 162) i vl. l.i. Kuzma u s. Halovu, inace je to 
kalendarsko ime. 

LALA X 2 (s. Drajince), X 1 (s. Peris), X 1 (s. Lalince) i 
LALINAC (s. Okruglica, Dudevlad) valja uporediti s rum. l.i. Lala i 
Lalin (DNFR, str. 272). 

LIKULA (s. Podgrad) valja uporediti s romanskim l.i. Lica 
(3KJ II, str. 296) + ul kao i s vl. l.i. Likd u s. Halovu. 

MANKO (s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. Man, Manu, s 
grc. l.i. Manu, Manos (DNFR, str. 289), s romanskim l.i. Mancino, 
Manacea (3KJ II, str. 301) i s vl. l.i. Manko u s. Sipikovu te s vl. 
rodom Manesti u s. Korbovu (HIIC 29, str. 342). 

MANUIL (s. Burdin) valja uporediti s rum l.i. Manuild (DNFR, 
str. 290). 

MASTURA (s. Okruglica) valja uporediti s rum. l.i. Mastu 
(DNFR, str. 294) ili s vl. ma + stura "upropastio me" pa je mozda 
nadimak za coveka dangubu. 

MUAKU (s. Alanince) valja uporediti s crnogorskim rodom 
Mijaci i vl. l.i. Mijaku. 

MIRALA X 2 (s. Brekunovo) valja uporediti s rum. l.i. Mirdlai 
i s grc. l.i. Miralis (DNFR, str. 308) i s imenom hercegovackih Vlaha 
Mirilovica. 

MIRCU (s. Alanince) valja uporediti s rum. l.i. Mircu (DNFR, 
str. 308) i rum. l.i. Mircea. 



Slavoljub Gacovic 143 

NAGIL (s. Prest/Brest) valja uporediti s rum. l.i. Naghi < mad. 
nagy "veliki" (DNFR, str. 323) + rum. suf. -il(ac). 

NEGOJ (s. Boravica) valja uporediti s rum. l.i. Neg (DNFR, 
str. 329) + oj. 

NEGUL X 2 (s. Zidine) i NEGULIN (s. Burdin) valja uporediti 
s rum. l.i. Negul (DNFR, str. 330) i s romanskim l.i. Negula na Krku, 
koje je zabelezeno u jednoj ispravi 1198. godine (3KJ II, str. 228). 

PETRE (s. Krusevo) valja uporediti s rum. l.i. Petre (DNFR, 
str. 363). 

PETRET (s. Krusevo) valja dovesti u vezu s vl. petret 
"kamenjar", odnosno (preneseno) "covek kamena srca" pa je to pre 
nadimak nego licno ime. Mozemo ga uporediti s vl. l.i. Petralit iz 
srpskih srednjovekovnih povelja (Oil III, str. 26). 

PETRI X 2 (s. Beli Potok), X 1 (s. Gorni Vladan), X 1 (s. 
Orahovica) valja uporediti s rum. l.i. Petri "Petrus" i grc. l.i. Petris. 

PETRU (s. Alanince) valja dovesti u vezu s vl. petrij 
"kamenje" (upor. slov. paralelu, l.i. Kamen i prez. Kamenovic). 

POPSA (s. Brekunovo) od popsa < vl. deminutiva popsor "mali 
pop". 

RACANA f. (s. Pozvizda) od vl. racd "plovka" (upor. rum. l.i. 
Galin/a "Kokos/ka/"). 

RADUL X 9 (s. Zidne), X 4 (s. Dudevlad), X 3 (s. Stitar), X 2 
(s. Alanince), X 2 (s. Okruglica), X 2 (s. Drajince), X 1 (s. Galibaba, 
Podgrad, Gjulihan, Rasanica, Beli Potok, Lalince, Gujsavce, 
Trbusnica, Gorna Cucuna, Orahovica) valja uporediti s rum. l.i. Radu, 
Radul (DNFR, str. 386), s romanskim l.i. Radula u Dubrovniku , koje 
je potvrdeno 1358. godine (3KJ II, str. 231) i vl. l.i. Radul u Halovu, 
Srbovu, Maloj Jasikovi, itd. (HI1C 29, str. 363). 

RANGA (s. Gjulihan) i RANGUL (s. Okoliste) valja uporeiti s 
rum. l.i. Ranga, Rangu i top. Rangul u Rumuniji (DNFR, str. 387) i s 
romanskim l.i. Ragni, Ragno u Dalmaciji (3KJ II, str. 329). 

RAREVA X 3 (s. Beli Potok) valja uporediti s rum. l.i. Rar(u) 
(DNFR, str. 390) + slov. prisv. prid. suf. -eva. 

RASUL (s. Gjulihan) valja uporediti s romanskim l.i. Rasol i 
Rasola u Dalmaciji (3KJ II, str. 329). 

RASUL (s. Gjulihan) od slov. l.i. Ras(a) + ul. 



144 Etimologija neslovenskih osnova u ojkonimiji Vidinskog sandzaka 

SANI sin Buna (s. Lalince) i SANE (s. Gjulihan) valja uporediti 
s vl. Li. Sina zabelezeno u srpskim srednjovekovnim poveljama (Oil 
m, str.26). 

SERAINA (s. Pozvizda) uporediti s rum. Li. Sera(c)in, 
Sera(f)in (DNFR, str. 412). 

SIMION (s. Pozvizda) valja uporediti s rum. Li. Simion 
(DNFR, str. 415) i s vl. Li. Simion u s. Halovu (biblijsko ime). 

STAMAT (s. Gorni Vladan) je licno ime, svakako, iz 
balkanskog supstrata. 

STANCUL (s. Alanince) valja uporediti s rum. l.i.Stancu(l) 
(DNFR, str. 423) i s vl. prez. Stanculovic u s. Halovu. 

STANUL (s. Glogovce) valja uporediti s rum. Li. Stan + ul 
(DNFR. str. 423) i s lat. Li. Stan(us) (3KJ II, str. 233). 

STAVUL (s. Zidne) valja uporediti s rum. Li. Stavila (DNFR, 
str. 424) i s vl. Li. Staver iz srpskih srednjovekovnih povelja od grc. 
stauros "krst" (Oil III, str. 26). 

STRUJA f. (s. Alanince) valja uporediti s romanskim Li. Strija, 
Striia, Streja u Dalmaciji (3KJ II, str. 234). U svom Etimologijskom 
Rjecniku, objasnjavajuci rec stryja, Skok navodi sledece: "Nalazi se u 
stcslav. u znacenju 'rijeka', i u ruskom. Baltoslav. i praslav. je 
izvedenica stvorena s pomocu sufiksa -ia ... od ie. korijena *sreu- 
'fliessen '. U baltickoj grupi odgovara straujd = lot. strauja 'rijeka '. " 
(ER III, str. 349). 

STUNGA (s. Gujsavce, Zidne) valja dovesti u vezu s vl. Li. 
Stunga (postoje vlaske, lirske, narodne pesme i price o hajduku po 
imenu Stunga od vl. stunga "levak", odakle i prez. Stangacilovic u 
Boru. 

SUMARIN (s. Nisevce) nastalo od lat. prid. sanctus "sveti" + 
lat. Li. Marinius), a valja ga uporediti s rum. Li. Sumedru "Sveti 
Dimitrije" (DNFR, str. 430), odakle ime gradu Smederevu. 

SAINAC (s. Beli Potok) valja uporediti s rum. Li. Sain, germ. 
Schein (DNFR, str. 432) i stocarskim stanistem Saini na Pagu (IT, str. 
87). 

SULAN (s. Pozvizda) valja uporediti s rum. Li. Sul(a) < mad. 
sula "incoviat, uvrnut" (DNFR, str. 438) + an. 

ULIMAN (s. Gjulihan) valja uporediti s rum. Li. Ulman(u) 
(DNFR, str. 475). 



Slavoljub Gacovic 145 

VELUL (s. Peris) uporediti s rum. l.i. Velu, grc. Velu, Velos 
(DNFR, str. 483) ili vl. Velo + suf. -ul. 

VIGA (s. Peris) valja uporediti s rum. l.i. Viga, Vigu, Vigas 
(DNFR, str. 485). 

VINA (s. Alanince, Gjulihan, Dudevlad) valja uporediti s rum. 
l.i. Vinea (DNFR, str. 485) ili s romanskim l.i. Vinea u 
srednjovekovnoj Dalmaciji (3KJ II, str. 352). 

VLAD (s. Stitar) valja uporediti s rum. l.i. Vlad, Vladu koja su 
zabelezena kod manastirskih stocara Fogarasa i Marmarosa u 
Rumuniji (BS VII- VIII, str. 4, DNFR, str. 488). 

VREMEC (s. Stitar) valja uporediti s rum. l.i. Vermice (DNFR, 
str. 483) i lat. prid. vermic(ulus) "crvenkast". 

Licna imena kao sto su: Vinik X 3, Vasila f., Vlaja X 4, Genar, 
Dujca, Jarmen i Jarmenka f., i dr. takode pripisujemo onomastikonu 
balkanskog supstrata, ali nazalost nismo uspeli naci uporednog 
materijala.